Ugodno društvo. TomislaveM:

Drago mi je da si lucidno zamijetio jedan od brojnih primjera licemjerja, kao i u jednom od prethodnih tekstova .

Mitomanija zapravo unižava tragičnu veličinu događaja, te neizbježno politikantstvo.No najodvratnije su ipak zamjene teza i postavljanje jednih naspram drugih žrtava.

Kako ti zgodno reče "violentnost" je najplastičnija crta cijeloga procesa genocida.Kao i njegovo ignoriranje i relativizacija, te smještanje u kontekste zavjera na ravni smeća tipa Kurira, Ljiljane Bulatović i smijurije sa tezom o francuskoj obavjesnoj službi(jugoslav petrušić itd).

Ponajprije uvijek shvatim da nikad i nigdje više neću šutiti ni o čijim zlodjelima.Barem ja osobno.Ostalima na savjest, pa i oko simboličnih datuma.

Neka im Gospod podari smiraj duša i blagoslovi one koji pate zbog sličnih zločina u čitavoj Bosni i Hercegovini.

Sukob sa muslimanima malo zasjenjava sukob sa Srbima u BiH. Naravno sukob s muslimanima je veci, zesci, jer zajedno cine federaciju, al postoje golemi problemi sa Srbima koji padaju na taj nacin u zaborav, sto ne znaci da ne postoje.

O kakvim zavjerama ti pričaš kroz ironično potvrđivanje mog teksta. Nema tu nikakvih zavjera.

Apstrakcija filmskog izraza kao jezika specifikuma i apstrakcija umjetničkog akta uopšte, de jure, predstavlja jednu vrstu sakralne ratifikacije, vlastite inferiornosti i vlastitog infalcizma, bez obzira o kojoj se vrsti supremacije na tom istom jeziku kao specifikumu radi i bez obzira na kojem nivou aspiracija mi o njemu govorili.

dobro si ubra gogov način izražavanja..

Što se tiče međunarodne zajednice i Srebrenice, ja milsim da je anglomasonerija dala mig Srbima da će uskoro doći do nekakve mirvone konferencije i da će se pikati stanje na terenu.....a Srbi ko Srbi...srpskim metodama su to pitanje riješili.....isti mig su onda dali Aliji kako bi mu bilo bolje da ušićari gdje stigne...to jest oduzme od slabijeg....što je ovaj i dobrovoljno prihvatio.....te i javno priznao riječima "Izgubiti ćemo malo na istoku, ali zato dobiti u srednjoj Bosni"...

Još bi samo napomenuo nešto u vezi balinskog smrada....sjećaju se oni Srebrenice svake godine, snimaju filmove, kukaju i plaču, ali nikako da organiziraju povratak u Srebrenicu....neee....to ti neće muslimani, već se oni služe logikom "Srbi su nas poklali u Srebrenici, to znači da muslimanima treba pripasti Neum...."

Zato u cijeloj istočnoj Bosni nemamo niti jednog Nermina Dizdara, kaou Stocu, iz neke "nevladine" udruge na platnoj listi SDA da upozorava na "ravnopravnost" svih građana...a niti ćemo čuti ijednog muslimanskog poltičara kojemu je prioritet povratak u istočnu Bosnu, dok im je svaga druga riječ "Stolac i Neum su muslimanski"...

Tursko-balinska posla....i zato su gori od Srba.

Danas gledam svjedocenje jednog od prezivjelih Srebrenicana, on je sa svojom grupom iz Srebrneice pobjegao u Zepu, koja je pala krajem srpnja ako sam dobro cuo, dakle ni mjesec dana nakon Srebrenice.

Muskarci iz Zepe su organizirano prebaceni ka Tuzli, osim zapovjednika Zepe koji je nestao, nijednom nije falila dlaka sa glave. I sad, jedan detalj, kada su izlazili preko srpske teritorije, u autobus ulaze kamere, Ratko Mladic, pozdravlja se sa bosnjackim muskarcima, i dolazi do ovog tipa, svjedoka... koji se, usput receno, ustrtario jer je iz Srebrenice, i plasio se da ce biti izveden i ubijen zbog toga, pa se dosjetio varke... Mladic dolazi do njega, kamere snimaju, propaganda na djelu, Mladic je srdacan, rukuje se i pita covjeka "odakle si" a on kao iz topa "iz Bratunca" (ne smije spomenuti Srebrenicu)... Mladic ga zacudjeno gleda i pita "pa odkud ovdje" a ovaj slaze da je tu od pocetka rata, kod rodbine. I Mladic prolazi dalje.

Opet pitanje, zasto je toliki zlocin biti iz Srebrenice, a biti iz Zepe je dovoljno da odes ziv.

Jedini odgovor je Naser Oric. A zasto Naser Oric, i zasto u Srebrenici, i zasto ne u Srebrenici u vrijeme pada, i zasto Naser suti vec godinama, i zasto ga niko ne pita o njegovoj ulozi u ratu, i zasto se neometano bavi kriminalom uz ocitu i izrazitu politicku zaledjinu (iz svakog sudjenja se izvuce sa minimalnim kaznama, usput receno a nije nebitno, odvjetnica mu je Alijina igracica Vasvija Vidovic)

Momci, mislio sam da smo apsolvirali ovu temu na topicu o "Enigmi" (koja to možda i nije) Srebrenice na viewtopic.php?f=43&t=369

Ovdje se provlače neke čudne tvrdnje, često obojene nekim ideološkim predrasudama (potreba da se za sve krivi međunarodna zajednica, "masoni" i sl). Idemo redom.

1. Tvrdi se da su Srbi već tada na neki način već bili u defanzivi u BiH - pa onda zašto napad, zašto likvidacije?

Upravo suprotno - Srbi su u svibnju (možda su predosjetili da se "nešto" sprema u Hrvatskoj nakon Bljeska) odlučili riješiti stanje u svoju korist i konsolidirati teritorije pod svojom kontrolom. Planovi su predviđali zauzimanje džepa oko Orašja (svibanj-lipanj), zauzimanje Srebrenice i Žepe kao i konačno uništenje 5 korpusa u Bihaću - opće je poznato da je 23 srpanj 1995 (2 tjedna nakon pada Srebrenice) bio najteži dan u obrani Bihaća i da je grad bio pred padom. Dakle jedina stvar koju Srebrenicu čini posebnom je ono što se desilo nakon njenog zauzimanja.

2. Zašto 1 i 2 korpus nisu ništa učinili da probiju koridor do Srebrenice ili bar izvrše pritisak na srpske snage - Neki zaboravljaju da je Alija u lipnju 95 bacio sve karte i sve najbolje što je imao u 1 korpusu na deblokadu Sarajeva. Operacija se završila sa manjim promjenama ali i sa katastrofalnim gubicima, neke procjene idu i do 4.000 ljudi izbačenih iz stroja (oko 1.000 poginulih). Što se tiče 2 korpusa, oni su se ponadali u nizozemski bataljun UN-a i naredili 28 diviziji u Srebrenici da ne vade oružje iz UN skladišta i da ne rade ništa što bi ugrozilo status enklave kao "UN zaštićena zona". U tom svjetlu je moguće da su povjerovali da je bolje čekati UN i NATO avione da odrade posao nego da bezuspješno napadaju iz pravca Tuzle (pogotovo nakon fijaska oko Sarajeva).

3. Žepa je napadnuta 3 dana nakon pada Srebrenice, a branitelji su se predali Mladiću nakon 10 dana (nakon što je na pregovorima likvidiran komandant brigade Avdo Palić). Dakle nije osvojena nego predana, uz Alijin blagoslov (valjda poučen Srebrenicom, navodno je rekao - "bolje etničko čišćenje nego etnično ubijanje").

4. Zašto su Žepaci preživili a Srebreničani likvidirani? Srebrenica je 1992 i 1993 za Srbe predstavljala ogroman problem u vojnom smislu, zbog čestih ofanziva, aktivne obrane, spaljivanja srpskih sela u općini Bratunac i likvidacija civila za koje su krivi tzv "torbari", rulja gladnog naroda koja se vukla za vojskom, nad kojim Naser Orić baš i nije imao kontrolu. Srbi su se likvidacijama iz 1995 na sebi svojstven način svetili za 92 i 93, na kraju je ispalo da su ubili oko 50 Muslimana za svakog ubijenog srpskog civila.

5. Zašto je Alija izvukao Nasera i ostale komandante na "obuku" par tjedana prije pada. Ili se radi baš o nesretnom tajmingu ili ih je baš mislio izvući u slučaju pada enklave? Njihovo prisustvo u enklavi vjerojatno ne bi izmjenilo krajnji ishod.

6. Zašto međunarodna zajedinica nije učinila više od ovoga? Najprije strah za nizozemske snage u enklavi, razjedinjenost (tada se Ameri nisu još umiješali 100% nego je sve išlo preko UN) i uopće tko je mogao znati da će doći do likvidacije 6.000 ljudi?

Judo Đogo..o čemu ti pjeniš jadan ne bio..ne kvari hrvatski ovim fekalnim rafalima gnusne mržnje..podsjećaš me na autentičnoga hiperbošnjaka Fatmira Alispahića.Daj se uljudi konačno.

Robi posrči jušicu i grickaj zoomovu bananu, ironiziraj na drugome mjestu.

Inkvizitore, nisam ironizirao, fulaš.Pomenuh one filmske scenarije Beograda, tek uzgred.

u HR ne postoji drzavni praznik na kojeg se obiljezava kalvarija vukovaraca ili skabranjana, a ti bi da zato da imamo dan siecanja masakra u srebrenici...

o jebote kakvih sve ima...

Bez obzira na sve, takvi kao ti nikad neće doći do pameti

Žali Bože naroda što džaba izginu , k'o da je njima bitno jel ih se sjeća , kad im se već nije pomoglo tada...

A šta reći za ovakav tekst nego "genijalno" Još jedan dokaz da ljudskoj gluposti nema kraja Sve ovo što si naveo je možda dokaz Darvinovoj tvrdnji da je čovjek ipak nastao od majmuna

Kao prvo, Nerin Dizdar nije na platnoj listi SDA, nisam siguran na čijoj je listi, ali na SDA nije sigurno.

Kao drugo, Stolac nije ni hrvatski ni muslimanski nikada ni bio niti će biti, to su samo puste želje nekih glava čiji su planovi davno pali u vodu, već je to grad svih onih koji tu žive i koji ga vole i osjećaju svojim.A zna se ko su pravi stočani

Kao treće, glup si ko ...

Krenuo sam ljudovozom (busom) iz Zagreba prema Tuzli, 10. srpnja 2009. u 23.45h sa Zagrebačkog ljudovoznog kolodvora. Ljudovoz do Tuzle je bio prepun ljudi, većinom radnika koji su se vraćali s posla iz Hrvatske i Slovenije u Bosnu. U Tuzlu sam stigao nešto prije 6h ujutro 11. srpnja 2009., ter sam odmah presjeo na ljudovoz za Srebrenicu. Čitavo vrieme na svojoj majici sam imao prišivke hrvatske i bosanske službene zastave. Ovaj ljudovoz za Srebrenicu je bio prilično prazan, jerbo su također vozili bezplatni ljudovozi za koje ja na žalost nisam znao. Prilikom vožnje, na putu su bili redarstvenici koji su osiguravali putnike za Srebrenicu, ter smo u jednom trenutku svi morali izići da nas pregledaju, ter da pregledaju ljudovoz od mogućih praskavih naprava.
Vozilo se prieko Zvornika, gdje se imalo prilike vidjeti Drinu koja je bila poprilično narasla i mutna. Putem su bile postavljene srbske zastave, ter su nadpisi bili većinom na srbskoj ćirilici. U Bratunac se stiglo u oko 9h, ter ljudvoz nije mogao dalje sbog sigurnostnih razloga. Nas nekoliko ljudi koji smo išli za Potočare, odlučili smo ići pješice. Kroz većinom srbski Bratunac sam prošao mirno i bez izazivanja sa srbske strane, premda sam imao na sebi hrvatska i bosanska obilježja. Neki Srbi su tu i tamo zastajkivali i gledali, ali sbog osiguranja se nisu usudili ništa poduzimati. Tom prilikom sam upoznao jednog starijeg Bošnjaka, koji je sa ženine strane izgubio množtvo rodbine, ter je bio vidno potresen dok bi o tome pričao. Rodom je iz Tuzle, ali živi u Kanadi, ter je u Bosnu došao upravo samo radi Srebrenice. Što smo se više približavali Potočarima, to je češće znao zapasti u plač i ponavljati da tako nešto ne može učiniti čovjek već samo životinja. Ja sam ga pokušavao utješiti riečima kako je njihov duh sigurno s nama i kako je njima tamo gore bolje nego nama ovdje. Odmah na početku upoznavanja ja sam rekao kako sam Hrvat katolik i kako sam došao iz Zagreba, ter mu je to bilo jako drago za čuti. Odmah smo se složili kako bi se mi Hrvati i Bošnjaci trebali držati zajedno. Inače on je musliman koji jako drži do vjere i ide često u džamiju i izvršava klanjanje tiekom dana, ali u njemu ne ima nikakve predrasude prema katolicima. Također mi je u jednom trenutku napomenuo kako mu je ,,babo'' bio Ustaša.
Došavši u Srebrenicu, tamo je bilo veliko množtvo ljudi, po mojoj procieni 100 000, ali moguće i manje ili više. Na većini lica se vidjela tiha tuga i bol, ali bez ikakve mržnje na licima. U nekoliko navrata sam se upoznao i sa srebreničkim majkama, koje su izgubile više sinova i muževe, ter su mi često govorile kako su njihovi sinovi imali godina kano ja ili čak i manje. Ali kod njih nije bilo nikakve mržnje dok su to govorile, a bilo im je jako drago kad su čule da sam došao iz Zagreba.

U jednom trenutku meni i mom prije spomenutom suputniku, kad smo stigli u Potočare, prišao je jedan kanadski svjetlopisac (fotograf), s jednom mladom Srbkinjom iz Beograda koja je prevodila i počeo s nama pričati. Odmah je meni počeo govoriti kako se na meni vidi bies i nabrijanost, pokazujući na bosansku i hrvatsku zastavu koje su bile prišivene na meni. Ja sam to odmah odlučno odklonio rekavši da ja ne imam nikakve mržnje u sebi, već su to domoljubni znakovi. Moj suputnik Bošnjak je ovome izpričao o tome kako je mnogo rodbine sa ženine strane stradalo od četnika, kako i danas čak i u Kanadi mnogi Srbi znaju izazivati s četničkim pjesmama gdje se slavi klanje, ter se u par navrata tiekom pričanja i razplakao, na što ga je Kanađanin utješno tapšao i govorio kako se ne bi smieli mrziti, ter da je za sve te sukobe kriva vjera. Ja sam na to rekao kako to nije istina, jerbo je upravo vjera ta koja čovjeku ne da da radi krivo drugom čovjeku. Na to je ovaj rekao da sam ja kano obrazovan, ali da drugi ne znaju to, ter je pokazao na jednu zastavu sa arabskim nadpisom na sebi, ter rekao kako ovaj Bošnjak koji ju nosi ima u sebi sigurno mržnju. Ja sam opet to oštro zanijeko, ter kazao da je to vjerski znak, vjerojatno nadpis iz Kurana, ter da to sigurno nije mržnja. Onda sam ga zapitao je li bi on htio izjednačiti krivnju svih zaraćenih strana, a on je samo rekao kako bi svi odgovorni trebali odgovarati. Ja sam mu rekao kako on to nije proživio, pak da ne može to razumieti. Na to je rekao da mu je baka poginula u 2. svjetskom ratu od Niemaca. Na to sam mu rekao, a što bi bilo da netko izjednačava krivnju između Hitlera, Churcila i Roosvelta, na što se malo sbunio i rekao kako ne ima pravde u svietu. Moj suputnik je sbog svega toga sve više bio ljut, pak je ovome rekao da su i Kanađani krivi za Srebrenicu jerbo su pobjegli kad su ju Srbi napali. Na kraju smo se rukovali i raztali, a Srbkinji iz Beograda sam samo rekao, svaka čast na tome što je došla, inače ona nije ulazila u razprave već je samo prevodila kad je trebalo.
Propovied i molitvu u Potočarima je predvodio reis-ul-ulema Cerić, ter je pozvao na molitvu za ubijene i govorio je protiv mržnje. Pozvao je i vladosborce da pomažu povratnicima, ter da se mi moramo naslanjati na vlastite snage, a ne na strance. Na kraju je bio ukop Srebreničana koje se pronašalo u množtvenim grobnicama. Za vrieme molitve, suputnik Bošnjak je odišao sprieda da sudjeluje u klanjanju, a ja sam se kano katolik povukao iza ter sam izmolio molitvu za stradale kako sam naučio u svojoj vjeri.
Na povratku smo se pridružili sudionicima ,,Marša mira'' koji su iz Tuzle išli pješice do Srebrenice, ter smo se skupa s njima vraćali bezplatnim ljudovozom u Tuzlu. Sudionici su bili umorni, pak sam samo s par njih razmienio rieči odakle sam i tome slično. Tu sam upoznao i jednog od sredbotvoritelja puta ,,Marš mira'' koji je na sebi imao prišivku HVO-a iz Tuzle. On je Bošnjak koji je cielo vrieme rata bio u HVO-u, ter je i dan danas ostao privržen toj vojsci. To me se jako dojmilo, kako u Tuzli i dan danas nikome ne smeta bilo Armija BiH ili HVO, već se to gleda kano jedna vojska. Prilikom razgovora s njim, pozvao je nas Hrvate iz Hrvatske da dođemo u većem broju bez ikakve bojazni i s hrvatskim zastavama. Stigavši natrag u Tuzlu, moj suputnik mi je pokazao grad Tuzlu, ter me odveo na ćevapčiće, koji su bili najbolji koje sam ikad jeo. U Tuzli mi je pokazao Korzo, kupalište sa slanom vodom, preliepu katoličku crkvu, nekoliko džamija, Mejdan i druge znamenitosti i područja u Tuzli. Pokazao mi je i područje koje propada u zemlju upravo sbog vađenja soli u prošlosti. U 19h, sam krenuo ljudovozom natrag prema Zagrebu, a s ovim Bošnjakom sam se raztao kano s bratom, ter mu zahvalio na svemu. U svakom slučaju, svaki domoljubni Hrvat bi trebao ići barem jednom u životu posjetiti Potočare i tamo se pokloniti.
Hvaljen Isus i Marija
Allah E**er @moderator: Tomislave, ne allahuekberaj na ovom forumu, i na ovom kontinentu.
ZA DOM SPREMNI

http://domovina.110mb.com/h-b_odnosi/Sr ... oj_put.htm

Šta da čovjek na ovo kaže

No comment indeed.

Iskustvo koje je Tomislav opisao je pokazatelj ljudske snage, karaktera i dobrote.

Lijepo je sto poziva sve Hrvate na posjet Srebrenice al moramo uzeti u obzir da su kod mnogih Hrvata rane jos svjeze. Rat je prosao, desetljece je iza nas, al su rane jos duboke, svjeze i dan danas krvare.

Obitelji koje oplakuju svoje mrtve koji su postali zrtve zlocina sa strane muslimana cesto nisu spremne na obilazak muslimanskih groblja na dan sjecanja. Svakom je njegova tuga i njegova bol najveca. To se treba razumjeti i uzeti u obzir kad se poziva na posjet Srebrenica kao simbola zlocina nad muslimanima!

Sve to u redu , ali šta ti znači onaj pozdrav na kraju Alahuekber !?

To ti rade ustaše, vidiš da je i Hvaljen Isus i Marija i Alahuekhber, znaš ono Hrvati Katolici i Hrvati muslimani sloga iz 2. svjetskog rata.

Može biti sam Max Luburić , ali ne bih mu preporučio da to ovuda spominje u našem kraju, nije baš dobro za zdravlje...

Ja sam mislio da se ove Ujke pozdravljaju sa "Bog i Hrvati, Allah i Bošnjaci".

Zanimljivo je što mu je odmah taj stariji Musliman povjerio da mu je "babo bio Ustaša".

Čitajući ove forume čovjek dobije dojam da su Muslimani, svi do jednog, bili nekakvi partizanski komandanti

Ja ne kužim te što vjeruju u hrvatsko-muslimansku slogu to je bilo u 2. svjetskom ratu pa su nas izdali, i danas čuješ svaki dan kako muslimani govore da su im djedovi bili antifašisti , onda su nas izali u ovom nedavnom ratu i to je to, to nam je bilo otriježnjenje od tih suludih snova.
Ima nešto muslimana što vjeruju u to bratstvo, ali Hrvata koji u to vjeruju je puno više, znaš ono muslimani su cvijeće Hrvatskog naroda.

Taj tekst, a i taj pozdrav, nisam napisao ja, nego sam lijepo naveo odakle je tekst prenesen.