I Oršolić pljuje po Stepincu. Ne znam zašto tim daidžama smeta blaženi kardinal... izgleda zato što je simbol hrvatskog otpora komunizmu.

Oni kao da uopće nisu kršćani. Ponašaju se kao hodže u fratarskoj odjeći.

Zato i ne treba obraćati paznju na ovakve.Da kod nas ovako nešto izjavi naš fratar,poslali bi ga u pm...

Ma ko ih jebe , zanima me samo koje od relevatnih organizacija i udruženja Hrvata BIH ili medija i sl (osim poskoka) se redovito pičkaraju s njima . Dakle tko im udara kontru ? Pogotovo me zanimaju organizacije , šta je sa Napretkom (sudeći po nastupu Topića u NU2 on je na istoj valnoj duljini sa ovim ološom) ?

Zna li tko malo više ... Mislim da se ovakve baljezgarije ne bi smjele puštati ako ništa bez tvrdog kontra stava u medijima ...

Mesić primio članove Hrvatskog narodnog vijeća BiH

Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić primio je u četvrtak izaslanstvo Hrvatskog narodnog vijeća Bosne i Hercegovine (HNV BiH) koje ga je izvijestilo o zaključcima petog Sabora održanog u Sarajevu u veljači ove godine, priopćio je Ured predsjednika.

Izaslanstvo je naglasilo da je ključna izgradnja pravne i demokratske države Bosne i Hercegovine u kojoj će sva tri naroda biti jednakopravna na cijelom prostoru, a regionalizacija i kantonizacija BiH može stvoriti pravedan mir kao temelj i cilj te države. Bosna i Hercegovina treba imati jedan gospodarski sustav na jednom teritoriju, a kultura i obrazovanje ključni su za izgradnju vlastitog identiteta, rekli su. "Neprovođenje i opstrukcija najviše se očituje kod onemogućavanja održivog povratka izbjeglih i raseljenih", istaknuli su u izaslanstvu te dodali da je ustav Daytonskog sporazuma bio nepravedan i da je diskriminirao pojedine narode i nacionalne manjine.

Stoga je potrebno odgoditi prihvaćanje novih ustavnih aranžmana dok BiH s Europskom unijom ne potpiše Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju čime bi se pronašla ustavna rješenja u skladu s europskim demokratskim standardima, rekli su članovi izaslanstva.

Hrvatsko narodno vijeće protivi se i troentitetskoj podjeli Bosne i Hercegovine jer bi se time legaliziralo etničko čišćenje te predlažu regionalizaciju i kantonizaciju na načelima jednakopravnosti svih naroda i nacionalnih manjina, navodi se u priopćenju.

Predsjednik Mesić ponovio je kako je ključno da sva tri naroda imaju konstitutivnost i jednakopravnost na cijelom području BiH te je naglasio važnost da ona funkcionira kao cjelovita, europski i demokratski uređena pravna država.

U izaslanstvu su bili fra Luka Markešić, predsjednik HNV BiH, članovi Upravnog odbora HNV BiH Ivo Komšić, Ilija Šimić i Petar Jozelić, te članovi HNV BiH fra Petar Anđelović i Ivan Markešić, stoji u priopćenju.

Zato i ne treba obraćati paznju na ovakve.Da kod nas ovako nešto izjavi naš fratar,poslali bi ga u pm...

Naravno da ne treba obraćati pažnju, sad su rekli na HRT-u kad neko vikne nešto protiv Srba da će gasit ton, tako i mi trebamo ignorirat kd neki izdajnik kaže nešto protiv Herceg-Bosne

Problem je u tome što to neće ignorirati oni koji imaju utjecaj u ovom društvu (sarajevske elite, mediji, političari, intelektualci). U stvari, blebetanje tih daidža će im poslužiti kao izgovor za borbu protiv trećeg entiteta.

Krajnje je vrijeme da netko javno kaže tko su te daidže i čiji su oni igrači.
Ali tko od Hrvata ima pristup medijima?

MALI PRIČA GLUPOSTI: Puljić demantirao daidžu

Nakon što je nedavno član Franjevačke provincije Bosne Srebrne fra Petar Jeleč u intervjuu internetskim portalima uz ostalo rekao da »postoji i velika odgovornost Katoličke crkve za sve što se dogodilo i još se događa hrvatskom narodu u BiH«, da Crkva »nerijetko koketira s nacionalizmom, a svaka i najdobronamjernija kritika se smatra razbijanjem tako potrebnog crkvenog i narodnog jedinstva«, odgovorio je vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić.

U razgovoru kojeg je u subotu prenio zagrebački "Vjesnik", kardinal Puljić je odbacio ovu vrstu kritika i podsjetio na konkretan angažman Katoličke crkve u BiH:
- Iako sam na čelu jedne mjesne i krajevne Crkve, ne može sva odgovornost biti na meni ili na nama biskupima iako mi se čini da pojedinci poput fra Petra žele stvoriti taj dojam. Najlakše je davati ocjene i donositi sudove o drugima, a daleko je teže nešto konkretno uraditi. Mislim da bi daleko učinkovitije bilo da je autor teksta, umjesto olako iznesenih ocjena i sudova, ponudio nama biskupima ili kojem drugom tijelu stručan prijedlog kako bi se na tom poradilo. Na njemu je odgovornost što to nije učinio, ako smatra da stvari tako stoje kako ih prikazuje. Najlakše je prozivati i napadati. On nikada nije dostavio iz svojeg stečenog znanja pomoć niti usmenoj niti pisanoj formi kao program pristupa tom pitanju. Svima nam je jasno da je potrebna zrela i odgovorna analiza svih događanja. Ipak treba reći da je autor ovog teksta studirao u inozemstvu sa svim mirom i pogodnostima dok su brojna njegova subraća na terenu nosila teret svakodnevice te se prigibali nad poniženim čovjekom i bolju ranjenim ljudima.

Ako netko misli da treba nešto učiniti, onda treba ponuditi program u svojoj kući i staviti svoje znanje u službu dobra, a ne junačiti se po medijima tako što će govoriti ono što pojedini žele čuti. Ne bježim od bilo kojeg dobronamjernog i na činjenicama utemeljenog pristupa. Svima je poznato gdje sam tijekom i nakon rata bio i što sama radio; koliko puta sam noću bez svjetala prelazio planinu Igman da bih pohađao razorene župe, prikupljao pomoć po svijetu, govorio moćnicima da zaustave ratna stradanja; divio s brojnim svećenicima, redovnicima i redovnicama koji su zajedno sa svojim vjernicima pokazivali izvanrednu hrabrost. Oni koji su odnosili odluke – bilo da je riječ o međunarodnim, hrvatskim, bh ili drugima političarima, gotovo uvijek su to radili bez nas, a k nama bi dolazili samo sa željom da podupremo i provodimo ono što su oni već dogovorili bez obzira koliko to bilo dobro ili loše. Da pojednostavim - smeta me ovako jednostran i neargumentiran pristup autora ovog teksta i sličnih autora prema kojem su jedni uvijek krivi, a drugi nevini. Ipak je Božja koja sve vidi.

Fra Marko Oršolić, predsjednik Internacionalnog multireligijskog i interkulturalnog centra u Sarajevu i iskreni pobornik svega što BiH danas čini multietničkom zajednicom, u intervjuu za DEPO govori o Danu državnosti i njegovom značaju za integritet jedne zemlje, o sprezi Crkve i ovog "komunističkog" praznika, te objašnjava zašto i dalje vjeruje da su dijalog i demokratija u BiH mogući

Šta Vama znači i predstavlja Dan državnosti?


Za mene je Dan državnosti BiH 25. novembar, iz prostog razloga što se ne možete ponašati kao da imate dijete a ne znate kad je rođeno. Za mene je BiH rođena na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a, to joj je rođendan u novijoj historiji i to je taj kontinuitet koji i danas traje, bez tog kontinuiteta ne bi bilo ni BiH. Bojim se da oni koji to neće da vide, uopće neće da vide tu opstojnost BiH. Dakle, drugo zasijedanje ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu je konstituiralo ponovo BiH, odredilo njezine granice, i ona je kroz ustavno uređenje tadašnje Jugoslavije i uređena, počevši sa Ustavom iz 1974, jer da nije bilo njega, BiH bi danas bila kao Irak, ljudi bi se borili još uvijek zbog njenih granica. Hvala Bogu, danas imamo jednu jedinstvenu BiH. Mislim da je protuzakonito ne slaviti ovaj praznik. Mnoge velike sile tada nam čestitaju Dan državnosti, i smiješno je što to neki to neće da uvide. Meni je to nerazumljivo.

Kako komentirate činjenicu da samo pola države obilježava ovaj praznik dok ga druga polovina ignoriše i ne priznaje, te kako bi to trebalo riješiti?


Eto vidite, upravo tako. Ima ljudi koji to ne shvaćaju i čudi me da se oni mogu tako nekažnjeno ponašati. Jer zna se, rečeno je, svi postojeći zakoni iz prethodne Jugoslavije važe u BiH, dok se ne donesu drugi. Zato je sasvim legitimno slaviti ovaj dan kao Dan državnosti. Potrebno je kažnjavati one koji to dovode u pitanje i koji to opstruiraju. Ne bi im se to uopće trebalo dozvoliti. Kod nas se događa mnogo toga što nije razumno, nekima nije dovoljno samo upozorenje i smatram da bi trebalo doći vrijeme kada će se sve to promijeniti. Normalno je da treba kažnjavati one koji to opstruiraju, a po dejtonskom ugovoru nadležan za sankcioniranje ovih stvari je OHR.

Biste li mogli povući paralelu izmđu toga kako se ovaj praznik obiljažavao nekada, a kako se obilježava danas?


Dan državnosti je bio shvaćan i općeprihvaćen i u doba Ustava iz 1974. godine, i smatram da je tu tradiciju trebalo apsolutno nastaviti. Drugi je problem u samom ZAVNOBiH-u, jer znam da tu ima poteškoća u formulaciji. ZAVNOBiH je pokušao definirati BiH kao i srpsku i hrvatsku i muslimansku, a ni muslimansku, ni srpsku, ni hrvatsku. Ta formulacija jeste nezgrapna i u istoj rečenici sama sebi proturiječi. Zato bi trebalo taj ZAVNOBiH ispraviti time što će se reći da je BiH historijska tvorevina u kojoj žive, po današnjim shvatanjima, i Srbi i Hrvati i Bošnjaci i Židovi i Romi, i drugi građani BiH, a da ona ne pripada ni jednima. Oni žive u njoj, ali ona je historijska tvorevina. Međutim, kao historijsku tvorevinu legitimno ju je dijeliti po regijama, regionalizirati je zbog raznih administrativnih razloga, jer smiješno je da je, recimo, firma "Hercegovinaputevi" nadležna za održavanje puteva u Orašju. To je nenormalno i neprirodno. Tu ima jako puno problema i BiH treba regionalizirati onako kako ljudima najbolje odgovara. Ali BiH se ne može stvarno i suštinski podijeliti. Jer onaj ko hoće da je stvarno podijeli, on će je napraviti mrtvom. Jer BiH može biti samo cjelovita ili nikakva. Kao što se i čovjek ne može podijeliti na organe i preživjeti. Isti je slučaj i sa BiH i svi koji to nastoje osporiti, skaču sebi u usta i rade protiv vlastitog interesa. Međutim, ne treba nikome ništa nametati, nego treba ljude postepeno uvjeriti u to da sami, logičkim procesom, dođu do toga.

Kako bi, po Vama, trebao izgledati taj proces i ko bi ga trebao vršiti?


Treba se riješiti ovih nacionalističkih ideologija koje su uglavnom cjelovitost BiH i dovele u pitanje. Kada su one došle na scenu 1990, one su u Ustav i unijele odredbu o tri jezika. Ja se pitam koja su to tri jezika ako u našem parlamentu nema prevođenja. Mi se ovim jezilkom možemo sporazumjeti ako hoćemo. Jezik je ključna stvar. Svi spominju da se Dayton treba mijenjati, a jezik niko ne spominje. Kad sam ranije govorio o ovoj temi, svi su me tapšali po ramenu, ali niko nije poduzeo ništa konkretno da se to i ostvari. To onda djeluje negativno u mnogim sferama. Također je veliki problem BiH to što se svi boje nekog preglasavanja i nadglasavanja. I naravno, dok god nam se nacionalno ističe iznad ljudskoga, uvijek će biti problema. Vi svoje nacionalno pravo morate vaditi iz ljudskog prava i moraju se poštivati ta ljudska prava i onda je u takvoj atmosferi, takvom ambijentu, sve moguće.


Jeste li optimistični da će u budućnosti Dan državnosti svi građani bih doživljavati kao svoj Dan državnosti?


Ne možete imati državu i nemati Dan državnosti. To se mora imati. Može to biti i neki drugi datum, to nije bitno, ali da bi BiH bila kompletna država, mora to imati. Slično je bilo i sa zastavom. Ja sam bio u komisiji koja je odlučivala o zastavi. Svi su govorili da nikad neće biti usvojena, a ipak je usvojena. Nije baš nešto atraktivna, ali nikom ne smeta. E, isto to se može postići i sa danom državnosti. Sve se može kad se hoće. Treba stare sheme odbaciti i treba razgovarati o tome, a mi uvijek mislimo da će nam neko drugi naći rješenje, a mi ćemo ga samo prihvatiti. Zašto? Neće nam niko pomoći, jer niko ne zna šta nas žulja i šta nam smeta. Zato mi moramo sami uzeti stvari u svoje ruke.


S obzirom na Vašu profesiju, kako ste uspjeli spojiti Crkvu i jedan, ipak, komunistički praznik?


Na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a bilo je i vjerskih službenika sve tri vjerosipovjesti. To je partizanski pokret koji su predvodili komunisti, ali nisu oni bili jedini. Možda su kasnije uzeli monopol nad tim. ZAVNOBiH je nešto potpuno neutralno. Promijenilo se vrijeme i više nema smisla da svećenstvo i plemstvo igra neku ulogu u parlamentima, pa ni u demokratskim odlukama, ali s druge strane, sve vjerske zajednice moraju se inkulturirati, moraju razumjeti društvo u kojem postoje i ne smiju dopustiti da bilo koga zbog politike odbiju od te vjere. Ja se ne zalažem da vjera treba podlijegati politikama i ideologijama, ali se zalažem da mora imati osjećaja za ljude koji se nalaze u njenom sistemu i uvijek religija treba biti u dijalogu sa savremenim svijetom. Dijalog nije, kako je to rekao jedan političar, preovladavanje protivnika preko razgovora s njim, nego je dijalog učenje od drugoga, obogaćivanje svijesti.


Jeste li vi nekad imali problema, ili bili 'osuđivani' od okoline, zbog takvih svojih stavova?


Nikad nisam imao problema u Katoličkoj crkvi, ali sam smatrao da su postojali periodi kad sam se trebao izmaknuti, npr. određeni periodi u ovom proteklom nesretnom ratu. Ne pojavljujem se često u medijima. Mislim da je postojalo vrijeme gdje sam ja predstavljao stavove ne baš velikog broja katoličkog svećenstva. Ali znam da se kao svećenik nisam nikada udaljio od svoje savjesti ili napravio nešto zbog čega bi se ja kao vjernik kajao. Shvatam da je moja, kao i svačija riječ podložna kritici i ja se zbog toga ne ljutim, jer smatram da nisam uvijek u pravu, niti bi želio da budem. Mislim da je jako važno u demokratiji da svi ljudi, i intelektualci i vjernici, imaju pravo nešto da kažu. Ja također mislim i da bi me javnost, kad bi nešto pogrešno rekao, ispravila a ne odbacila i etiketirtala.



Kako ćete sutra proslaviti ovaj praznik?


Idem u jedan centar u Derventi koji vode supružnici Fadil i Milica Pelesić i prave jednu izložbu, tako da će to biti jedno tzv. ceker sijelo. Dakle, mi to i u Derveti, u Republici Srpskoj, označavamo na takav način. Mi kao nevladin sektor pokazujemo da možemo nešto uraditi, nešto što vlada RS-a ne bi podržala, ali mi imamo pravo na to.