Pade mi na pamet ova covjekolika pojava koja malo malo pa u nekim medijima laje o nekakvom genocidu od strane HR prema Srbima.. zar je moguce da nama i svijetu o moralu i zlocinima prica "osoba" koja je bila bliska ratnom zlocincu Milanu Marticu, koja je bila u vrhu "vlade" tzv RSK, koja je ucestvovala u progonima Hrvata, o rusenju svega Hrvatskog i etnickom ciscenju prostora koji je kasnije nazvan "republika srpska krajina" ?? Koliki licemjer i debil moras biti da bi bui ono sto je Stbac sada
Dajte da vise razmontiramo, barem ovdje na forumu, tog cetnika moralistu..

Budala na kvadrat!

Abolirani terorist.

Jedna od legendarnih izjava:

Za kojeg ste optuženog hrvatskoga generala najdulje skupljali podatke za Haag?

Nikoga nisam optužio. Ni imenovao. Osobno nemam ništa protiv Gotovine. Toga čovjeka nikada nisam vidio. Nemam ništa ni protiv Mesića, ali je on moj favorit za Haag. Kad njega strpam u Haag ili pred bilo koji sud, onda ću staviti točku na svoj rad.
Mesića pamtim iz prvih predizbornih kampanja, što je govorio, pamtim ga kad mi je rasturio Jugoslaviju, ja sam u toj Jugoslaviji imao život. Putovao sam kamo sam htio, radio sam kao sudac, trgovao lubenicama, grožđem, pršute sam proizvodio...

- Imate li podatke koji terete predsjednika Mesića?

Nemam ja ni za Mesića ni za Gotovinu podataka da su oni ubili bilo koga. Ali po zapovjednoj odgovornosti, po kojoj odgovaraju svi, mora i Mesić na sud. Kao što je Biljana Plavšić došla u Haag. Mesić je imao gomilu funkcija s kojih je izravno utjecao na događaje - od tajnika HDZ-a do predsjednika Predsjedništva SFR Jugoslavije.

Po zapovjednoj odgovornosti i on je za Haga

Savo ili Stevo?

Pa jos malo...

Savo Štrbac bio je "sekretar vlade", dakle, jedan od ključnih četnika zločinačke -rsk. Evo i nekih dokaza. "Poslovnik Vlade Republike Srpske Krajine", u članku 20. kaće: "Nacrt dnevnog reda priprema sekretar vlade". On se također zadužuje (čl. 29) "o vođenju i čuvanju zapisnika". Sekretar je u prijedlogu dnevnog reda određivao prijedloge "o kojima se odlučuje po skraćenom postupku". Sekretar potpisuje "akte Vlade za koje ga Vlada ovlasti" (čl. 33). "Za obavljanje stručnih, operativnih i administrativno tehničkih poslova za potrebe Vlade, Uredbom Vlade obrazuje se Sekretarijat Vlade" (čl. 43). Među " stručne poslove" spada distribucija ratnog plijena, razmjena zarobljenika, registracija "srpske opštine Zadar", priprema egzodusa Srbau Srbiju (o čemu ćemo posebno pisati) itd. Za tako opssežnu provedbu velikosrpske ideologije na području Hrvatske svaki četnik mora biti i dobro plaćen. Sekretar Savo, ako je suditi po "Izvještaju sa podacima o koeficijentima plata za sva izabrana lica, zaposlena lica u državnim organima i druga izabrana odnosno postavljena lica" (Knin, 24. listopada 1997.), živio je vrlo dobro. Koeficijent njegove"plate" na radnome mjestu "sekretara vlade", iznosio je 4,70. Prema primanjima u zločinačkoj RSK iznad Save Štrbca bili su samo: Branko Vojnica, Branko Bibić i Mirjana Rodić iz "Skupštine RSK"; Borisalv Mikelić, Đorđe Bjegović i Branko Lubavac iz "kabineta predsjednika vlade RSK", te "ministri". Na čijem je Štrbac platnom "spisku" danas?

Sekretar Savo bio je i na čelu "komisije za razmjenu zarobljenika" pa je tako u Kninu dne 29. prosinca 1993. nastao dokument: "Spisak identifikovanih vojnika i civila nastradalih na području Čitluka, Počitelja, Gračaca, D. Lapca, Otočca i Medaka - septembar 1993. godine". Tu je poimence navedeno 15 civila, 44 vojnika, 9 milicajaca i 3 neidentificirana "lica". Štrbac niej zločinac jedino ako RSK nije zločinačka. Za Haag ona to nije. Štrbac je trgovao i mrtvacima.

Savo Štrbac, kao sekretar Sekratirajata zločinačke "vlade" Republike srpske Krajinek, potpisao je 16. siječnja godine 1995. dokument "Zahtjev za dodjelu ratnog plijena na korištenje "u kojemu traži za državno građevinsko poduzeće 'Radnik' iz Benkovca" dodjelu ratnog plijena na korištenje. U kolovozu, međutim, javlja mu "ministar" Ljubiša Budić u ime "Ministarstvaz urbanizam, stambeno-komunalne poslove i građevinarstvo RSK", kako pitanja "oko definisanja ratnog plijena... nisu normativno regulisana". Štrbac i ratni plijen RSK za Haag nisu bitne činjenice.

Sekretar Štrbac uputio je i potpisao, recimo "Zahtjev za registraciju Srpske opštine Zadar" i to dne 26. svibanja 1993. te ga poslao "Ministarstvu za pravosuđe i upravu" na što mu je "pomoćnik ministra" Simo Radić odgovorio 20. kolovoza 1993. kako njegovo "ministarstvo" ne vrši nikakvu verifikaciju niti registraciju opština", te da je sekretar Štrbac pogriješio adresu. Štrbac i danas stanuje na pogrešnoj adresi, umjesto u Haagu, on je sad haaški beogradski "sekretar".

Savo Štrbac pronašao se i u broju 3 "februar 1995, cjiena 2 din" Magazina Krajina, na 33 stranici. "Magazinom" je direktorovala i glavno uređivala Milena Tanjga. U članku Okvir za nadu, panegiriku Štrbcu, magazin polako priprema Srbe za borbu nakon rata. Trebaju se samo javiti "mirnom građaninu advokatu Štrbcu", jer on je "prava adresa", i on zna "kome je mjesto u Haagu". "Savo Štrbac sakupljadokumenta o stradanju našeg naroda od kojih se ponekad ledi krv", ključna je teza autorice Jelene Šubić početkom 1995. Je li i ona već tada znala kako će Hrvatska biti optužen kao zločinačka?

Kao takav kakav doista jest, samo sada u ulozi šefa Veritasa, Savo Štrbac sudjelovao je i na "Međunarodnoj konferenciji o suđenjima za ratne zločine" (Beograd, 7-8. studenoga 1998) zajedno s, među ostalima, Loise Arbur (od 1996. glavni haaški tužitelj), Grahamom Blewittom (zamjenik tužitelja od 1994), Čedom Prodanovićem (tada član predsjedništva HHO, potpredsjednik Instituta otvoreno društvo, a u komunizmu zamjenik općinskog javnog tužitelja, pa zamjenik okružnog javnog tužitelja i napokon javni tužitelj - "član tužilačkog tima u krivičnom predmetu protiv ratnog zločinca Andrije Artukovića", danas odvjetnik iz Zagreba)k, Davidom Schefferom (Specijalni veleposlanik SAD za pitanja ratnih zločina ), itd. Jesu li na toj "konferenciji" udareni temelji i smjer haaškog sudovanja Hrvatskoj?

Savi Štrbcu i njegovu društvu Veritas ICTY, u potpisu Graham T. Blewitt, još u ožujku godine 2000. pismeno zahvaljuje na suradnji. Prema političkoj i izvršnoj ovlasti na okupiranome području Hrvatske, Savo Štrbac bio je u rangu zločinaca Mile Martića i Milana Babića, a u avelikosrpsku agresiju na Hrvatsku uključio se od samih početaka, piše u već citiranome Magazinu Krajina.

Na pitanje: "Jeste li ikad Haskomu sudu dali bilo kakve podatke o zlocinima nad Hrvatima?, on odgovara: "

Nisam.... Pa nisam ja sam nosio ni podatke o zlocinima nad Srbima. Oni su dosli i trazili podatke. Haski tim broj 2., zaduzen za prikupljanje podatka o zlocinima nad Srbima, kontaktirao me i trazio moje podatke. Tako je pocela nasa suradnja... Neposredan povod da se uopce pocnem baviti ovim poslom bila je ona Tudmanova knjiga smijesnog naslova "Bespuca povijesne zbiljnosti". Ondje je bio nekakav podatak da je u Jasenovcu stradalo oko 25 ili 30.000 Srba. Nemam pojma koliko ih je stradalo u Jasenovcu, ja sam covjek roden 1949. godine, ali u skoli sam ucio da je ondje ubijeno oko 700.000, pa sam onda vidio da je ovdje netko lud. Pa nisu ljudi jabuke, ne mozes manipulirati s tolikim brojem ljudi. Zato sam poceo popisivati zrtve. U ratu nisam nikad pucao, samo sam popisivao... Nikoga nisam optuzio. Ni imenovao. Osobno nemam nista protiv Gotovine. Toga covjeka nikada nisam vidio. Nemam nista ni protiv Mesica, ali je on moj favorit za Haag. Kad njega ! strpam u Haag ili pred bilo koji sud, onda cu staviti tocku na svoj rad. Mesica pamtim iz prvih predizbornih kampanja, sto je govorio, pamtim ga kad mi je rasturio Jugoslaviju, ja sam u toj Jugoslaviji imao zivot. Putovao sam kamo sam htio, radio sam kao sudac, trgovao lubenicama, grozdem, prsute sam proizvodio...

Svoju je ulogu u zlocinackoj tvorevini pod imenom republika Srpska Krajina, Strbac u tom interviewu pokusao opisati drukcije. Postavljeno mu je pitanje: "Bili ste tajnik "Vlade" takozvane RSK, u cak tri sastava te "Vlade". Dan prije Skabrnje predsjedali ste sastanku kriznog staba Benkovca. Osjecate li se djelomice odgovornim za Skabrnju?", na sto je on odgovorio: "Ne, nisam predsjedao kriznim stabom. Nisam bio ondje. Ja sam u Vladi bio zaduzen za resor male privrede, jer sam bio advokat. Zato sam i sjedio na tim sastancima. Tada sam se, osim toga, bavio i razmjenama, i mi smo skabrnjske zrtve predali hrvatskoj strani u Zadru.

- Jeste li znali za Skabrnju?
- Pojma nisam imao.

- Kad ste saznali?
- Kad su zavrsile borbe i kad su me pozvali da organiziram razmjenu mrtvih.

- Imate li kontakte s novoosnovanom "Vladom" tzv. RSK u izbjeglistvu?

- Bilo je pitanje dana kad ce se pojaviti neko politicko tijelo koje ce predstavljati hrvatske Srbe u izbjeglistvu. Ta je skupstina trenutno najlegitimnija i najmjerodavnija institucija za zastupanje Srba iz Krajine, i onih koji su ondje ostali i onih koji su se vratili. U Srbiji je jos mnogo izbjeglica. Ova grupa smatra da Srbi kao konstitutivan narod do 1990. u Hrvatskoj zasluzuju neku politicku autonomiju. Govorim to godinama. Da Srbi u Hrvatskoj kao konstitutivan narod moraju imati najmanje zupaniju; ili plan Z4 ili maksimalno rjesenje. Ako se nista od toga ne moze rijesiti, onda drzavu kao sto je bila RSK...

- Kad ste posljednji put bili u Hrvatskoj?

- Zadnji sam put bio 1998. u prosincu, ali sam isao u sastavu delegacije koja je tada predstavljala komisiju za nestale osobe i humanitarna pitanja SRJ. Kako sam ja i danas ekspert za nestale osobe u RH, napamet znam sve te slucajeve nestalih. Na granici su nas preuzele sluzbe RH, odvezle nas u Zagreb na sastanak; izasao sam navecer s jednim prijateljem, pratili su nas da nam se sto ne dogodi dok smo setali.

Ja sam u Zagrebu studirao i imam lijepe uspomene iz studentskih dana"...

O suradnji s Haaskim sudom, Strbac je rekao: " S Carlom sam se nalazio najmanje tri puta, s Louise Arbour tri-cetiri puta. Nasi sastanci nikad nisu bili u cetiri oka, nego cijela njezina svita - zamjenici, savjetnici, i ja i moji suradnici s druge strane. Sastajali smo se 2000. i 2001., tada smo najvise radili. Vrlo korektna zena. Kad je tek dosla, imao sam dojam da ona nije imala pravu predodzbu o onome sto se zbivalo.

No, Savo Strbac bio je umijesan i u neke davne dogadaja, koji su se odreda ticali ili veikosprke ideje ili represije. "Hrvatsko slovo" objavilo je 2001. jedan kraci tekst na spomen mucnim zbivanjima iz 1971. godine: "Dne 2. kolovoza o. g. u Karinu, ispred porusenog samostana Blazene Djevice Marije, obiljezena je tridesetgodisnjica 'Karinskog slucaja'. Tim povodom postavljena je spomen-ploca slijedeceg sadrzaja: Pred ovim samostanom u Karinu na drevni blagdan Gospe od andela 2. kolovoza 1971. jugokomunisticke vlasti i srpski civili smisljeno su napali mirno mnostvo hrvatskih katolickih hodocasnika iz cijele okolice i rastjerali ih premlacivanjem i uhicenjima. Zrtvama u spomen, potomcima za pamcenje o tridesetu obljetnicu ljeta Gospodnjeg 2001. ovu spomen-plocu podizu Matica hrvatska Zadar, Povjerenstvo Matice Obrovac, samostan Blazene Djevice Marije bezgresne u Karinu.

Toga toplog kolovoskoga dana pristigli su hrvatski vjernici u Karin iz Pridrage, Kruseva i cijele okolice. Istoga dana Srbi su takoder u Karinu slavili sv. Iliju. Nakon sto su poboli srpske zastave obalom mora, glasno ga krsteci srpskim morem, oboruzani palicama s milicijom su napali hrvatske hodocasnike. Povod bestijalnoj akciji bilo je uznemiravanje srpskoga naroda pjevanjem 'nacionalistickih pjesama'. Poslije brutalnog premlacivanja, gdje su se posebno istakli milicioneri Frane Paic, Dusan Draca, te izvjesni Slavko Sijan iz Srba i njegova supruga, dvanaest Hrvata privedeno je u SJS Benkovac. Medu inim, medu pritvorenim se nasao i fra Milan Frane Ujevic, zupnik iz Pridrage. Srpski milicioneri posebno su se izivljavali nad studentom Brankom Pericom, koji od zadobivenih batina umire. Svih dvanaest osudeni su na zatvorske kazne zbog podrivanja bratstva i jedinstva, a njihove protutuzbe zbog zlostavljanja milicionera, Savo Strbac i njegovi kolege odbacuju.

Bio je to krvavi uvod u krvavije dogadaje koji su uslijedili nakon Titovih naputaka iz Karadordeva. O "Karinskom slucaju" puno je pisao je pokojni Bruno Busic u 'Hrvatskom tjedniku', trazeci od Hrvata sudionika da svjedoce dogadaju buduci su Slavko Sijan i ostali Srbi u javnost plasirali 'svoje' videnje."...

Pocetkom kolovoza, zagrebacki "vecernji list", u tekstu koji govori o danasnjim sudbinama negdasnjih voda srpske paradrzave, zapisao je:

"Sve su te 'persone' sada apsolutno nebitne. Samo je jedna politicka licnost opstala, naprotiv postavsi glavnim "egzorcistom" Republike Hrvatske Savo Strbac. Bio je ne samo sastavni dio krajinske politicke tvorevine nego i vladin "sekretar" u vise krajinskih vlada. Mocniji i od nekih "premijera", jer su svi dokumenti, zapisnici, odluke i zakoni prolazili kroz njegove ruke i uz njegov potpis. Strbac je sada sef "Veritasa", navodne nevladine udruge, sa sjedistem u Banjoj Luci, sa zadatkom prikupljanja glavnih dokaza protiv hrvatskih generala i politicara.

Strbac je glavni suradnik haaskog tuziteljstva i Carle del Ponte na ovim prostorima, a bivsi zamjenik Carle de Ponte, Australac Graham Blewitt predao mu je i posebnu zahvalnicu zbog "profesionalne, ozbiljne i odgovorne pomoci". Strbac, dakako, prikuplja dokumente i priprema svjedoke (oko tri stotine) za haaske procese protiv Hrvata i zavjetovao se da ce njegov posao biti gotov kada "u Haag pospremi i Stjepana Mesica". Inace, taj "srpski Vizental", kako mu tepaju srpski novinari, neprestano dokazuje svoje posebne veze s Haagom, jer uvijek prvi najavljuje nove optuznice protiv Hrvata, a prvi je, jos prije nekoliko godina, obznanio i taktiku kojom ce se demontirati RH "optuznica protiv Ante Gotovine redefinise istoriju, u tacki 37 priznata je drzava, RSK, vise ne kao takozvana, koja je imala svoju vojsku. A u tacki 39 potvrdeno je da je u 5 napada na RSK, teritoriju zasticenu od UN, Hrvatska, kao clanica UN izvrsila 5 puta agresiju na UN... to otv! ara ogromne mogucnosti!... jer, ako se u Haagu dokaze krivica komandanta najznacajnijih hrvatskih vojnih operacija, na cemu mi radimo, onda ce ti komandanti zvanicno sloviti za ratne zlocince, a akcije koje su vodili bit ce zvanicno zlocinacke akcije... Rat koji cine zlocinacke akcije nije domovinski i obrambeni, vec zlocinacki i agresorski... samim tim drzava koja je nastala na zlocinu ne moze nastaviti postojati, vec se njeno ustrojstvo mora redefinirati... to je prilika za nas Srbe da se legitimnim i legalnim sredstvima izborimo za pravo drzavnosti Republike Srpske Krajine" analizira Strbac. Premda je Strbac u Hrvatskoj "persona non grata", posto je Milan Babic u Haagu "otkucao" svoje kolege u krajinskim vlastima, priznavsi zlocine nad Hrvatima tijekom okupacije, analiticari smatraju da to valja dobro iskoristiti, jer Savo Strbac bio je vrlo istaknuti lider krajinske tvorevine (imao je 4,7 koeficijent odgovornosti, od mogucih 5 razina odgovornosti prema ljestvici krajinske p! oliticke elite), a kao takav, dakle i suradnik "zlocinacke tvorevine", kakvom je, u presudi Babicu drzi i Haag. Kao pripadnik zlocinackih vlasti, Strbac, ocito ne bi trebao biti glavni izvor materijala koji Tuziteljstvu sluze kao dokazi za optuzivanje Hrvata i bilo bi logicno da se, tako prikupljeni dokazi, i odbace. Pogotovu sto Strbac i od prije rata ima dulju "antihrvatsku" proslost, jer je kao sudac u Benkovcu, potom i u Zadru u mnogo slucajeva proganjao i zatvarao Hrvate "zbog rusenja Jugoslavije". Strbac, dakako, sada ne predstavlja nikakvu "obnovljenu RSK", nego sluzi nastavku iste velikosrpske politike "drugim sredstvima". Nakon vise od stotinu godina hrvatsko-srpskih sporenja i ratovanja, jasno je da se ta politika nije jos umorila od stogodisnjih mitova i "zahvata" prema Hrvatima.

Oluja je, medutim pomela dobar dio tih ambicija, pa se, nakon vojnicke lekcije, rat vise ne spominje kao "pozeljna" varijanta ostvarivanja cilja osnivanje posebne srpske zupanije, povratak na rjesenja o politickoj autonomiji Plana Z-4, ili, vracanje "RSK".

Strbac je takoder objavio i dvije tragikomicne knjige. Prva se zove "Sudbine ljudi sa potraznih lista" a sastoji se od pseudo-meterijalnih zapisao o navodnim sudbinama srpskih izbjeglica, napisanih u stilu ruskoga soc-realizma u pocetnoj fazi, a slicna je i knjizica pod naslovom "Zvona Svetog Cirita", za koju, doduse, postoji anpomena da je rijec o "pripovijetci", iako se - na literarni nacin Branka Copica - bavi sudbinom neke fiktivne srpsko-bosanske obitelji u ratu...

No, on ce ipak ostati najpoznatiji s recenicama poput one objavljene u vodecem beogradskom tabloidu, kako je to zapisao akademik Josip pecaric u "Hrvatskom slovu":.

Savo Strbac, clan Ratnog staba opcine Benkovac u vrijeme kada je nacinjen stravican zlocin u Skabrnji, danas sef srpskog "Veritasa", koji pomaze Haagu u sastavljanju optuznica protiv hrvatskih ratnika, kaze za srpski "Nedeljni telegraf": "Haasko sudenje hrvatskim generalima predstavlja sansu za Srbe, to je sjajna prilika da legitimnim sredstvima obnovimo Republiku Srpsku Krajinu". Strbcu je jasno ono sto navodno nije hrvatskim vlastima, pa kaze da se optuznicom protiv generala Ante Gotovine "pise jedna nova povijest, tako da ce na sudenju biti smjesten medu krivce izravno i mrtvi predsjednik Franjo Tudman, a domovinski i obrambeni rat pokazati kao zlocinacki i agresorski". Savo Strbac je naglasio da je Haag prvi puta sluzbeno priznao Krajinu kao "drzavu" s vlastitom vojskom, pa da bi se na osnovu toga mogla uspostaviti takozvana "Republika Srpska Krajina".

Analizirajuci sve navedeno, ocito je kako se savo Strbac, zapravo, bavi privatnim pslloim pod maskom borca za ljudska prava. zapravo, upravo je on bio jedan od zacetnika i ideologa posljednjega rata protiv Hrvatske, izravno sudjelujuci u nedvojbenim teroristickim djelatnostima. To sto ga je Graham Blewitt angazirao iz svojih partikularnih intyeresa, pa mu zbog toga iskazao i priznanje u pismenom obliku, i to sto ga je carla del ponte naslijedila, jos uvijek ne znaci da bi mu drzava Australija trebala odobravati vizu, te mu na taj nacin dopustati, u najmanju ruku, organizaciju mreze ciji krajnji cilj i nije nista drugo nego terorizam - tj. podrivanje hrvatske drzave, s kojom drzava Australija ima uredne bilateralne odnose, zar ne?

*** koji bi trebalo visiti na najblizoj vrbi.

S.Štrbac je bliski suradnik haškog suda i terorist.

Vidim da niste bas upozneti s likom i djelom ovog "humaniste i borca za pravdu" .. Vidite, moje osobno misljenje jeste da je to trenutacno nejveca ljiga koja radi kontra Domovinskog rata tj.Hrvatske..

samo hrvatski mediji i novinari mogu od takve kreature napraviti nekakvu javnu ličnost vrijednu pažnje.

Terorista jos uvijek ,a bivsi suradnik Haaga :
Pronadjeno je da je par ubijenih Srba u njihovom
medjusobnom obracunu pripisao na dusu HV-a.

Bilo je tu svega, od zivih koje je stavljao na popis zrtava, preko umrlih prije Oluje do onih koje je njihova vojska u nesretnim okolnostima usmrtila pri povlacenju!

Obadva, obadva....

Ne znam zašto vas taj lik uzbuđuje?
U RH 99% ljudi nije čulo za njega, a ovi koji jesu ko i da nisu, nije im zanimljiv.
Nama u HB je on još manje interesantan.