Alaj ti Turčini marširaju, ta i nemaju šta drugo zanimljivo staviti u video osim Bošnjaka u odorama koji slave okupatore neovisne Bosne i Bošnjaka koji jedu besplatan grah.

Šta vas briga, Bošnjaci nikad nisu totalno prihvatili šerijat, jesu nešto, ali neke stvari su i izbjegavalji, npr vino su smatrali zabranjenim, ali su pili i pekli rakiju.

Ovo nije točno. Rakiju muslimani i ostali počinju peći i konzumirati tek u prošlom stoljeću, kada su se riješili šerijata.

Održan molitveni dan za Domovinu i hodočašće na Bobovac


Danas je održan petnaesti molitveni dan za Domovinu Vrhbosanske nadbiskupije i 13. hodočašće na Bobovac katolika pripadnika Ministarstva obrane, Oružanih snaga BiH i redarstvenih snaga.

Misno slavlje na kraljevskom gradu Bobovcu predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, a prigodnu propovijed govorio je mons. Tomo Vukšić, vojni biskup u Bosni i Hercegovini, javila je Katolička tiskovna agencija.

"Danas, kad smo okupljeni u molitvi za domovinu, najveće naše djelo milosrđa koje uopće možemo izvršiti za nju, zove se odgovornost: za svakoga čovjeka, za napredak, za savjesno vršenje službe koju obnašamo, za dostojanstvo, za prava i dužnosti, za izgradnju društvene sloge, međusobnoga razumijevanja i uvažavanja", kazao je u svojoj propovjedi mons. Vukšić.

Dodao je kako je zadatak svakog katolika i kršćana da svojim životom, svojim primjerom, oponaša i predstavlja Isusa u svijetu.

Molitveni pohod Bobovcu pokrenuo je kardinal Puljić u znak sjećanja na dan smrti bosanske kraljice Katarine Kosača 25. listopada 1478. godine, s ciljem ujedinjenja u molitvi za osobne potrebe, za vlastiti narod i domovinu Bosnu i Hercegovinu, ali i za sve ljude i narode koji u njoj žive.

U pozivu upućenom 2002. godine, kardinal Puljić pozvao je sve svećenike, redovnike, redovnice i ostale vjernike da dođu na Bobovac te mole za domovinu Bosnu i Hercegovinu.

federalna.ba/Fena

Turčenje s plakata

O kampanji turskih međunarodnih studentskih susreta. Kako mogu biti međunarodni a turski, o tome u tekstu

Foto: Anes Osmić

Mi smo jedan narod – piše na plakatu koji poziva na međunarodne studentske susrete. Čast nam je da budete s nama u Sarajevu na 10-om Međunarodnom susretu koji organizujemo u 20 zemalja i 55 gradova – sve je što o karakteru događaja piše. Kad je Sarajevo u pitanju, događaj se odigrao, sudeći po najavi s plakata, 28. i 29. aprila u BBI centru. Iznad tog slogana Mi smo jedan narod sedmoro je mladih, četiri muškarca i tri žene. Sve žene su pokrivene. Uokvireni su polumjesecom a iznad njih je zvijezda. Podloga je crvena. Radi se o turskoj zastavi. Dati su i logoi sponzora sa skraćenicama njihovih imena te ime organizatora: International student gathering. Tu je i web stranica na kojoj se može saznati više o događaju.

Zašto je okupljanje nazvano međunarodnim ako su svi jedan narod, ključno je pitanje. Sudeći po odorama mladih na plakatu, koje pripadaju različitim narodima, oni to i nisu. Međutim, pošto su žene pokrivene i svi su uokvireni mjesecom i zvijezdom ono što im je zajedničko jest vjera, tačnije islam. Kroz takvo tumačenje plakat dobija na političnosti. Vjera kao neka vrsta nadnarodnosti različite narode stapa u jedan – što je panislamistički pogled na svijet. Pošto su svi pod turskom zastavom, onda se Turska nameće kao predvodnik tog panislamizma, čime manifestacija, zahvaljujući svom promo materijalu, još dublje zapada u političnost.

Takvo tumačenje dobija svoju dodatnu potvrdu kad se ode na stranicu organizatora. Tu ima još jedan slogan: Naša boja je Turska – spremni smo za budućnost. To se odnosi na 114.000 studenata i studentica iz 203 zemlje svijeta koje studiraju u Turskoj koji nas, kako tamo stoji, pozivaju na studentsko okupljanje gdje će predstaviti kulture iz kojih dolaze.

U detaljnijem opisu ove manifestacije stoji i ovo: Vjerujemo da bi metodologija koja bi se koristila za oblikovanje povijesti trebala biti metodologija usmjerena na ljudsko biće. Pošto je ljudsko mnogo šire od vjerskog, a vizualni identitet kampanje za manifestaciju vrišti vjerskim atributima, pitanje je da li je onda cilj manifestacije limitiranje ljudskog na islamsko i asimiliranje nacionalnih raznolikosti u turskost. Posebno je zanimljiva pretvorba „drugih“ u „nas“ koja je u obrazloženju spomenuta kao jedan od ciljeva manifestacije: Vjerujemo u mlade u rekonstrukciji pojmova „zajedništva“ i „bratstva“ osiguravajući promjenu „drugih“ u „nas“. Turska se tako svima koji studiraju u njoj, bez obzira na „sitne razlike“ nameće kao domovina, a islam kao jedina religija i sistem vrijednosti.



Zato organiziramo edukativni festival u kojem će razne kulture i zemlje predstaviti i druge podučavati svojoj tradiciji drugima kao i učiti kulture drugih. Mirno okruženje će biti preneseno mladima, studentima koji će biti budući lideri njihovih zemalja. Pretpostavljamo sve one koji žele održati mir i tolerirati sve kulture kao jednog od nas. Mi kao poslanici mira i tolerancije spremni smo služiti međunarodnom miru. Vjerujemo da će obrazovanje osigurati toleranciju. Dakle, organiziramo ovaj edukativni festival za promicanje tolerancije među budućim vođama – stoji dalje. Budućim vođama neće biti problem da budu tolerantni jedni prema drugima jer će svi, ako slogani manifestacije iz želje pređu u stvarnost, postati Turci, muslimani.

Slogan na plakatu Mi smo jedan narod i slogani na stranici Festivala Naša boja je Turska – mi smo spremni za budućnost te Postali smo jedno, postali smo braće i sestre u našim bojama, jezicima i kulturama su naglašeni, vidljiviji od svih ostalih tekstualnih dijelova kampanje manifestacije. Oni su ono kroz šta se čita, prosijava ostatak teksta. Doda li se tome još i vizualni dio koji je vidljiv na fotografiji uz ovaj tekst, ali i detaljno u tekstu opisan, onda je jasno da ovdje nije riječ ni o kakvoj raznolikosti, održavanju mira, edukativnom festivalu, da su to floskule. Riječ je o nježnoj kolonizaciji, asimilaciji i ujedinjenju na osnovu iste vjere. Političko-ideološka ideja prodana je pod krinkom edukacije, znanja, studenata i okupljanja. Po šta onda idu bosanski studenti kad idu na studij u Tursku – po znanje ili po novi identitet?

Anes Osmić

Plakati dobrodošlice polijepljeni u Sarajevu prije dolaska turskog predsjednika Erdogana

Jel idu hrvati u sarayspor da cuju ahbaba?

Međutim, takva ideološka i islamocentrična interpretacija prošlosti zaboravlja da srednjovjekovna Bosna nije pod osmansku vlast šutke pala, nego u krvavom otporu koji je trajao više od stotinu godina. Trebalo bi pitati takve historičare koje je godine pod osmansku vlast pao Bihać, bijaše li to 1592., i zašto je gotovo punih 130 godina trebalo osmanskoj konjici da dojaše od kraljevskog grada Jajca do Bihaća.

Rijetka pametna (samo)kritika kod Bošnja, no gosn. Kazaz bi trebao znati da je u to vrijeme prostor između Jajca i Bihaća dio srednjovjekovne Hrvatske. Ondašnja Bosna zaista šaptom pade pod Osmanlije.