Imam samo jednu poruku za Erdogana i njegove Muslimani.

I onda se uvrijede kad ih nazoves turcima.

samo im treba razvlačiti pamet, 0-24 u 3 smjene.

alah nagradio presJenika nase susjedne zemlje ....

Mile Lasić o Izetbegoviću i Erdoganu: Ko ima takve prijatelje, njemu neprijatelji i ne trebaju



Profesor sa Sveučilišta u Mostaru, bivši diplomata i ekspert za pitanja Evropske unije, Mile Lasić, izrazito je kritičan prema posjeti turskog predsjednika Erdogana i današnjem skupu u sarajevskoj dvorani Zetra. U komentaru za Klix.ba poruke odaslane iz Sarajeva smatra sramotnim, a sve ocjenuje kao ozbiljno udaljavanje naše zemlje od Evropske unije.




gospoda Mile, Redžep i Bakir





Mile Lasić kaže kako u dvanaest temeljnih načela političke moderne, barem kako ju je razumio najumniji njemački kancelar svih vremena, pokojni Helmut Waldemar Schmidt je i načelo "Ne vjeruj političaru koji miješa religiju i politiku".

"Znam o čemu govorim, jer sam prevodio njegove eseje i knjige, npr 'O ethosu političara' i 'Samopotvrđivanje Europe', pa ću ovdje izdvojiti pravilo' broj IV koje u Schmidtovoj interpretaciji glasi: Ne vjeruj onom političaru, šefu države ili vlade koji svoju religiju čini instrumentom svoje težnje za vlašću. Drži odstojanje od takvih političara koji pomiješaju jednu s drugom – svoju onostranu, ka zagrobnom životu orijentiranu religiju, i njihovu ovostranu politiku. Ova opomena vrijedi podjednako i za vanjsku i za unutrašnju politiku. Ona vrijedi podjednako i za građane i za političare. Od političara, pak, moramo zahtijevati respekt i toleranciju prema vjernicima drugih religija. Ko kao politički vođa nije sposoban za to, mora se vidjeti kao opasnost za mir – za mir u unutrašnjosti države i za mir prema vani. Tragedija je što na svim stranama ima rabina, svećenika, pastora i biskupa, mulla i ajatollaha, koji nama laicima uskraćuju svako važno znanje drugih religija. Oni su nas, nasuprot, raznoliko podučavali da o drugim religijama mislimo odbijajući i, čak, nepovoljno. Ali, ko želi mir među religijama taj bi trebao propovijedati toleranciju i respekt. Poštovanje drugih pretpostavlja makar minimum spoznaja drugoga. Već sam dugo vremena uvjeren da ne samo tri abrahamske religije, nego isto tako i hinduizam, budhizam ili shintoizam s pravom zahtijevaju jednaki respekt i jednaku toleranciju. Zbog ovog uvjerenja sam i pozdravio ne samo kao poželjnu, nego i kao hitnu i neophodnu 'Čikašku izjavu o svjetskom ethosu' Parlamenta svjetskih religija. U osnovi je jednakog držanja i 'InterAction Council', forum nekadašnjih šefova država i vlada, koji je još prije deset godina proslijedio generalnom sekretau Ujedinjenih naroda nacrt 'Universal Declaration of Human Responsibilities', kojeg smo izradili na inicijativu Japanca Takeo Fukude. Naš tekst, pisan uz pomoć predstavnika svih velikih religija, sadržava fundamentalna načela humanosti. Na ovom mjestu želim posebice zahvaliti Hans Küngu za njegovu suradnju...", kazao je svojedobno Schmidt.

Iz mnoštva razloga sam ovih dana mojim studentima i bh. javnosti, nastavlja sad Lasić, skretao pažnju na ovu "monty-paytonovsku" manipulaciju u Erdoganovoj režiji s isforsiranom i neuvjerljivom "radnom posjetom" BiH, pa sam podsjećao i na tuđa i vlastita ranija upozorenja o "neo-osmanskom dahu među bosanskim brdima" ili na brilijantnu analizu profesora Envera Kazaza o arhaizaciji, klerikalizaciji, odnosno autoizolaciji iliti "turčenju Bošnjaka" u Bakirovoj i Erdoganovoj verziji.

"Uzdržao sam se od većih komentara sve dok nisam na Klix.ba vidio izvještaj iz Zetre, pri čemu nije bilo lako procijeniti ko je učinio besramnije manipulacije, Recep Tayyip Erdogan ili Izetbegović Junior. Potonji je i u Predsjedništvu BiH i u svom nastupu u olimpijskoj dvorani Zetra bezočno pomiješao i istoriju i historiju, i vjeru i politiku, čime je definitivno pokazao kako nije prosvijećen, ni čovjek ni političar, mjereno Schmidtovim gabaritima. U svakom slučaju je već posve izvjesno da je Bakir Izetbegović ciljno izveo "turčenje Bošnjaka", koje će se obiti i Bošnjacima i cijeloj BiH o glavu. Neupitno je, naime, da se i svim ovim BiH za nekoliko koraka udaljila od Europske unije, pa će za BiH u budućnosti EU sve više biti misaona imenica. Građanima BiH zbog toga i ne preostaje drugo do pokušati 'individualno uključivanje u EU', što mnogi već i čine", zaključio je Lasić.

Profesor Lasić nastavlja dalje i kaže da se "Sultan" nije tako puno 'izlupetao' u Sarajevu, npr. putem slogana "Jedna zastava, jedna država, jedna domovina", kako je zabilježio i ovaj portal, ne bi ni vrijedilo komentarisati kako se u njegovom slučaju radi o neupitnom ljubitelju totalitarizma s Bosfora, koji je već doveo u mnogim oblastima i europsku orijentaciju i kemal-ataturkističko nasljeđe moderne Turske.

"Uostalom, taj novi 'Sultan' godinama već vodi ratove u svojoj zemlji i u prvim susjedstvima, pa je, čak, dobio za to i javnu pohvalu od Izetbegovića Juniora u Predsjedništvu BiH, što je međunarodni skandal par excellence. Ovdje vrijedi podsjetiti kako je Erdogan persona non grata u europskim demokratskim zemljama, te da je nedavno pozvao Europljane da glasaju za svoje desničare i fašiste, a Nijemce i izrijekom da glasaju za profašističku AfD u usponu. Sramotno besprimjerena je u ovom kontekstu gledano bila i današnja 'lekcija' zemljama EU u dvorani Zetra u Sarajevu, upravo iz demokracije, koja u skladu Edoganovom najdubljem uvidu naročito uzorna u neupitno demokratskim zemljama kakva su i Turska i BiH. U savšeno organiziranom 'monty-paytonvskom' crkusu vrhunac cinizma je predstavljalo, ipak, proglašenje takvog turskog predsjednika, notornog Recepa Tayyipa Erdogana za počasnog doktora IUS-a. Rekao bih na kraju - ko ima takve prijatelje, njemu neprijatelji i ne trebaju, jer će zauvijek ostati u politčkom i kulturološkom pogledu malodoban. Nazdravlje nam svima, neka su nam i Allah i svi drugi bogovi u pomoći", zaključio je Mile Lasić.

https://www.klix.ba/vijesti/bih/mile-la ... /180520066






top komentar

Bošnjooci pravi džihad Turci, da ih Sulejman Veličanstveni vidi mislio bi da su mu rođeni sinovi koje je imao sa somalijskom robinjom. Jedino nije u redu što protjeruju braću iz Sirije koja su ih došla naučiti pravom putu, to je tako nekako... šijitski.

Inace ovaj je slika u italiji kategorizirana pod nazivom Lucia!
Zabunom su nasi tragaci pomislili da se radi o slici katarine posto su neki spisi spominjali takvu sliku u rimu.
Prava slika nikad nije pronađena a vjerojatno nije ni slicna posto za zivota kraljice nije ni bilo ovakvog slikarstva tek za starosti njene,duboke starosti.

Dobro je ba @granica, @djiha-djiha. Proziran si.

Mali brkica od riđobradog zatrazio izrucenja Gulenovaca iz bejha, sto mu je ovaj i obecao i ako nije u stanju isto ispuniti buduci na uredjenost bejha, zakone i nadleznosti, a vec dva izrucenja je sprecio sud bejha, pa da im se braca ne naljute i ne udare rampu, buduci da su veoma osjetljivo po tom pitanju ...

Pojedini Turski mediji potvrdili da je posjeta skracena zbog "neplaniranih okolnosti iz sigurnosnog spektra", žalosno da se PresjeNik ne moze osjecati sigurno u svom hamanetu

Kradzic objasnio jos 1992. ko su i sta su oni.
I to dok su jos na CNNu mahali posterima U2 i drkali na Skorpionse.
Muslimani je Muslimani, trebalo im je cetvrt vijeka da pred svijetom sirom otkriju svoje pravo lice al dobro su i toliko izdrzali. Mi znamo 600 godina ko su i sta su.

Zao mi je samo Incka i Hambasadorke, ja mislim da vise nemaju ideja kako da pokrivaju islamsku revoluciju u 24%.

Vecina slika i skulptura vladara kroz povijest nije nastala za njihovog zivota, nego cak i stoljecima poslije.

npr, u Tuzli prije par godina:

Hrvati dušmani, tekbiranje, uobičajeni repertoar političkog predavanja jednog turističkog vodiča s turcima kroz hercegovinu.

U okviru projekta ''Moj izbor je turski'' koji vodi Institut Yunus Emre, a uz podršku FK Sarajevo, organiziran je 5. sportski turnir Yunus Emre

Turci vs Turci

Sramota. 20 godina živi u BiH.

Ovim potezom su otvorili sve karte, unisitili su godine taqijanja prema zapadu. Kako vidimo isto vec stize na naplatu...

Ja ne znam zašto Hrvati i Srbi dozvoljavaju da se ljudima poništava radna dozvola kada to traži Erdogan.

24.4. je Dan sijećanja na Genocid nad Armencima.

https://en.wikipedia.org/wiki/Armenian_ ... brance_Day

Šta kažu u kotlini, koje će li zemlje zastava zasvijetliti 11.7.?

Koliko košta taj projektor, djeluje mi kao jeftin i efikasan način širenja propagande, a uvijek ima povoda za njegovo korištenje, meni se čini kao odlična ideja. Možda za zapadni Mostar ili neki drugi grad.

1. Dubravko Horvatić dobio je nekoliko književnih nagrada, među ostalima: Nagradu 'Ivana Brlić Mažuranić' (1987.), Nagradu 'Miroslav Krleža' (1990.) i Nagradu 'Tin Ujević' (1996.).

Njemu u čast nazvana je hrvatska književna Nagrada 'Dubravko Horvatić'.
Evo njegovog prvog velikog povijesnog djela:

'JUNAČINA MIJAT TOMIĆ' (1982.)

'Junačina Mijat Tomić' povijesni je roman kojeg je napisao #Dubravko_Horvatić, a koji je objavljen 1982 godine.
Roman govori o hrabrim hrvatskim junacima koji su se borili protiv osmanskih osvajača i koji su željeli slobodnu i neovisnu Hrvatsku. Glavni lik, Mijat Tomić, stvarna je povijesna osoba i junak brojnih narodnih pjesama.

#Mijat_Tomić rođen je u zapadnoj Bosni, hrvatskoj pokrajini koja je bila okupirana od strane Turaka. O njegovoj hrabrosti pričalo se još otkad je imao pet godina, jer je tada napao štapom vuka koji je prijetio njegovim prijateljima. Mijat je živio kod strica Nike jer su njegovi roditelji umrli još kad je bio malo dijete. Znao je izrađivati igračke za svog nećaka Marijana, sina svoje sestre Mande, a znao je i čitati i pisati, što je naučio od jednog starog fratra. Zarađivao je za život čuvajući stoku na imanjima turskih begova.

RADNJA (spoiler alert):

Jednog dana se u okolici Duvna pojavio zloglasni razbojnik, Crni Arapin. Nitko nije znao kako je taj zločinac došao u Bosnu i Hercegovinu, ali se zato nadaleko znalo da krade robu po selima i ubija seljake koji mu se usprotive. Jednako su ga se bojali i kršćani i muslimani. Arapin je izazvao na dvoboj duvanjskog poglavara, Džafer-bega Kopčića. Kod bega je radio Mijat Tomić, koji se sažalio nad njim i odlučio izaći umjesto bega na megdan s Arapinom. Tijekom borbe Arapin je izbacio Mijata iz sedla, ali Mijat je probo Arapina mačem i ubio ga. Za nagradu beg mu je dao veliku livadu Jabuku na Duvanjskom polju. Napustio je službu kod bega i u ranu jesen oženio se Katom, a tom prilikom beg mu je poslao vrećicu dukata.

Kad je došlo vrijeme za košnju livade, većina seljana odlučila je pomoći Mijatu. Međutim, na livadi su već bili kosci duvanjskog kadije Suzice. Marijan ga je otišao upozoriti, ali ga je kadija pretukao bičem, iako je imao samo 14 godina. Mijata je to razbjesnilo pa je pretukao i ubio kadiju. Lukavi kadija tijekom borbe uspio je izvući samokres, ali Mijat mu je zabio u vrat njegov vlastiti handžar. Zbog toga je cijela družina morala pobjeći u Vran-planinu jer bi ih inače Turci i Muslimani smaknule. Mijat je svoju ženu Katu poslao k njezinoj sestri u Sinj.

Mijat i prijatelji spavali su u planinskoj špilji i dogovorili se da se trebaju boriti za pravdu, a protiv nasilnika i tuđinaca. Mijat održava govor kojim ohrabruje i potiče prijatelje na rat:
„Braćo moja, kada smo već prisiljeni živjeti u planini kao gorski vuci, i borit ćemo se kao gorski vuci! Borit ćemo se za pravdu, protiv nasilnika i gulikoža, borit ćemo se protiv svih tuđinaca što se po našoj zemlji razmeću kao na svome. Bit ćemo, braćo, nesmiljeni, nemilosrdni, jer ne može biti milosti za one koji nam otimaju kruh iz usta, koji otimaju naše kuće i njive, naš trud i muku! Tko ne misli tako, neka radije napusti družinu i neka se zavuče u jazavčev brlog, dok ga Turci odande dimom ne istjeraju! A tko se slaže sa mnom, tko se misli boriti za naše pravice, neka digne ruku u zrak i neka...”
(Govor Mijata Tomića na Vran-planini)

Govor mu je prekinut klicanjem hajduka, jer su svi oduševljeno pristali. Također su odlučili da će otimati samo od onih koji i sami otimaju. Prvi je u izvidnicu u Prozor pošao Toma Tomić s ciljem da dozna kretnje turskih karavana. Praveći se seoskom ludom, Toma je uspio sve doznati i javiti Mijatu. Odlučili su opljačkati najveću karavanu u kojoj je bio Mujo Baledžija, poznati trgovac suknom i okrutni kamatar koji je pokrao narod do zadnje pare. Postavili su mu tri zasjede, a u posljednjoj je bio Mijat koji je Muju smaknuo puškom. Pokupili su razno blago te su se odlučili rastati 26. listopada na dan sv. Demetrija Srijemskog i ponovno se sastati na planini 23. travnja na Jurjevo.

Dok je Mijat zajedno s Tomom i Marijanom bio kod žene u Sinju, po Hercegovini se pričalo o njegovom hrabrom pothvatu. Na novom okupljanju Vid Žeravica doveo je dvije pridošlice, a jedan od njih bio je Sava od Posavja, bivši rob koji se iskazao kao hrabar borac kad su ih Turci napali. Družina je haračila po Lipet-planini, okolici Duvna i na granici Like, zbog čega su Turci neko vrijeme mislili da postoje dvije hajdučke skupine. Mijat je odlučio pokazati Turcima silu svoje družine, pa su napali neobranjene dvore zloglasnog Hasanbega, koji je otišao preko turske granice po blago. Hasanbegovica im je zabunom otvorila vrata jer je zbog buke mislila da se vratio njezin suprug. Mijat, Vid i Rade oslobodili su roblje i uzeli blago, a okrutnu Hasanbegovicu su svezali i ušutkali jer je plakala za svojim blagom.

Većina hajduka zimovala je u selima gdje su prolazili i Turci, tako da su neprekidno bili u opasnosti. S druge strane, Mijat je provodio vrijeme uz more i djeci izrađivao igračke. Jednog proljeća, na Vran-planinu se nisu vratili Ilija Bobovac i Rade od Radoče. Ilija se nije htio vratiti jer je dobio djecu i izgradio kuću te zaradio dosta blaga, a Radu je ubio njegov domaćin koji se polakomio za njegovim blagom. Turci su se odlučili osvetiti Mijatu udarom na njegova brata Marka koji je 1639. pobjegao u Omiš, a zatim uz mletačku pomoć u Zadar. Turci su Mijata tražili i u franjevačkom samostanu u Zaostrogu i opkolili su mu planinu. Mijat ih je privukao ognjem kako bi mogao pobjeći s južne strane u Dubrovačku Republiku pa do gornjeg toka Drine, gdje je bio šator budimskoga paše.

Mijat, Vid i Marijan su odlučili usred noći napasti šator. Onesposobili su stražare, upali u šator i lukavstvom se domogli ključa od pašine škrinje s blagom. Svezali su ga na podu, a on ih je proklinjao zbog uvrede (Marijan ga je nazvao debelom žabom). Zbog sramote carigradski moćnici su ga smijenili i poslali ga da bude perzijski činovnik. Istovremeno, beg Atlagić smišlja plan kako da pobijedi Mijata. Kad je družina ogladnjela i ožednjela, otišla je u livanjsku gostionicu, gdje ih je krčmarica Mara omamila po begovoj naredbi. Probudio ih je beg osobno i rugao im se što ih je razoružala žena. Mijat je družinu oslobodio lukavošću i skrivenim jataganom kojim je ubio bega pred vratima kuće. Krčmarica Mara se u bijegu pred hajdučkim bijesom bacila u dubok bunar pred krčmom i poginula.

Kod Ozren-planine pridružio im se Arapin. Mijat nije volio Arape još od okršaja s Crnim Arapinom, ali je odlučio da će vrijeme pokazati njegovo pravo lice. U Tešnju su napali bogatog trgovca Aliju koji im nije htio dati ni djelić svoga blaga. Arapin i Sava htjeli su da Mijat ubije Alijino dijete, iako je Alija svoj novac zaradio pošteno. Tada je Alijina žena ponudila Mijatu da bude kum malom Salihu, shvativši da je postao hajduk iz nužde, a ne iz osvete. Mijat je tada shvatio da su Arapin i Sava obični razbojnici te ih je protjerao, a njihove konje dao malom Salihu na poklon.

Jednog dana na Vran-planinu došao je pismonoša. Pismo je napisao seoski knez iz Selica moleći Mijatovu pomoć. Naime, u goste mu dolazi zvornički paša koji traži trideset djevojaka za roblje, uključujući i njegovu jedinu kćer Ivanu. U suprotnom, paša će njega i njegova sina Nikolicu nabiti na kolac. Sutradan mu je Mijat došao u kuću prerušen u Turčina i zatražio od kneza trideset haljina; naime, naumio je da se njegovi hajduci preruše u djevojke, iznenade i pobiju pašine ljude. Prerušen u Ivanu, Mijat je zabo jatagan u pašino srce. Za taj događaj znali su samo hajduci i knez. Turci su neuspješno tražili pašu, a hajduci su proširili glas kako je paša pobjegao hrvatskom banu Ivanu III. Draškoviću, s kojim je prijateljevao.

Mijat je Marijanu povjeravao sve više zadataka jer će on jednog dana biti njegov nasljednik. Budući da je družini nedostajalo baruta za puške, Marijan je dobio zadatak u Livnu nabaviti streljivo. Na putu je sreo turske momke koji su ga izazvali da baca kamena s ramena. Marijan je odbio, ali je došlo do tuče u kojoj mu je ispala kubura. Zavezali su ga i predali begu Atlagiću. Netko ga je prepoznao, pa je odlučeno da će mu idućeg dana dželat Ibrahim odrubiti glavu. Mijat je shvatio da je Marijan upao u nevolju pa ga je krenuo potražiti s družinom. Kad su doznali što se događa, odlučili su oteti begovića. Dok je Vid otimao dijete iz dvora, Mijat je pred rajom pregovarao s begom o razmjeni. Beg im je morao predati Marijana i tri konja s tovarom praha i olovom, a zauzvrat će na Vran-planini dobiti begovića natrag.

Prije rastanka družine 26. listopada, Mijatu je došla poruka Ilije Bobovca da mu se rodio sin te da bi volio kad bi Mijat došao na krstitke. Njemu je taj poziv bio neočekivan, pogotovo jer su prekinuli kumstvo prije nekoliko godina. Na proljeće je opet dobio Ilijinu poruku te je pomislio kako se Ilija možda ipak sažalio. Marijanu se učinilo da je Mijat smekšao tijekom godina i da ne smije nasjedati na Ilijina pisma. U trećem i posljednjem pismu Ilija ga poziva na svoj imendan 20. srpnja 1642., kako bi se njih dvojica mogli u miru napričati. Međutim, čim je ušao u Ilijinu kuću, Sava i Arapin su ga upucali u čelo i srce. Ilija je planirao nov život pod imenom Alaga Bobovac s novcem kojeg će dobiti od vezira kad mu dokaže da je Mijat mrtav.

Marijan je prvi primijetio da nema Mijata. Shvatio je što se događa kad je stari Varićak rekao da se treba pomoliti sv. Iliji jer je danas njegov blagdan. Na putu su uhvatili razbojnike (Savu i Arapina) koji su optužili Iliju za ubojstvo. Kad su shvatili da je slavni junak Mijat Tomić mrtav, hajduci su se rastužili i razbjesnili kao nikada te zapalili Ilijinu kuću zajedno s njime i razbojnicima. Na čelu družine je jahao Marijan pjevajući Mijatovu najdražu pjesmu. U zoru su pokopali Mijata u predjelu Strmac na livadi, što se zove Pošćeci (mjesto blizu Sovrćkinih vrata na Vran-planini).

Djelo pokazuje mnoge hrvatske prirodne ljepote te nas detaljno poučava o povijesti, zemljopisu i biologiji.
Roman je ušao u antologiju hrvatske književnosti.

To smo mi krivi što smo nesposobni kupiti projektor i osvjetliliti tipa mostarsku gimnaziju u zastavu Armenije i Šri Lanke.

Daj promjeni riječnik i konstantno optuživanje, korisnije je dati prijedlog i ideju da se kupi taj projektor, probaj svoje vrijeme u trositi da vidis ko je zadužen za taj projektor u Sarajevu i sta treba od dozvola za njega pa da otvorimo temu i skupljamo donacije na forumu, uradićeš nešto korisno i bolje ćeš se osjećat eto prijedlog.

Lijepo im stoji turska zastava na komandaturi kasabe. A i datum je svakako “pogođen”. I ti i takvi će se dizat na zadnje noge i tražiti pijetet za Srebrenicu. Pljuc!

Šta ovo nije prijedlog?

Čuj tko je zadužen, pa SDA, koja i izdaje sve potrebne dozvole.
U Mostaru je za osvjetljavanje starog mosta zadužen Safet Oručević.