Prvi pendrek Sunita, Rama I, bi još nagrada djelio…

Prvi taliban u gradskom vijeću Sarajlabada?


SKANDAL NA SJEDNICI GV SARAJEVA: Vijećnik Adi Zahiragić (SDA) odbio izgovoriti tekst zakletve uz obrazloženje da se on "zaklinje samo Bogu"?!

Na konstituirajućoj sjednici novog saziva Gradskog vijeća Grada Sarajeva, održanoj 27. maja, desio se prvorazredni institucionalni skandal koji je prošao „ispod radara“ javnosti. Naime, vijećnik Adi Zahiragić (SDA) odbio je položiti zakletvu koju prema Ustavu i Statutu Grada moraju položiti svi novoizabrani gradski vijećnici.

Kako se može vidjeti na brojnim fotografijama i snimcima sa konstituirajuće sjednice, dok su ostali vijećnici sa papira čitali zakletvu, Zahiragić je stajao i nešto nerazumljivo mrmljao sebi u bradu, a to „nešto“ evidentno nije bio tekst navedene zakletve.

Kako nezvanično saznajemo, kolegama vijećnicima Zahiragić je pojasnio da se on „zaklinje samo Bogu“ te da iz tog razloga ne želi izgovoriti tekst zakletve.

Postavlja se pitanje kako Adi Zahiragić uopće može obavljati dužnost vijećnika ako odbija položiti zakletvu koja je zakonska i proceduralna obaveza?!

Na pitanje hoće li protiv njega biti pokrenut disciplinski postupak, niko iz Gradskog vijeća nam za sada nije mogao dati precizan odgovor. Također, niko od sagovornika iz Vijeća koje smo kontaktirali nije želio zvanično komentirati ovaj skandal.

Iako se navodno unutar Vijeća razmatra poduzimanje određenih mjera protiv vijećnika Zahiragića koji je iz vjerskih razloga gadljiv na zakletve, ali očigledno mu se ne gadi vijećnićki paušal, male su šanse da će do toga i doći, s obzirom da je Zahiragić svoja „principijelna“ uvjerenja pred kamerama pokušao pažljivo zamaskirati tako da stvori dojam kako je ipak položio zakletvu...

https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/42 ... video.html




Uz bistar pogled momčić ima i prvi stadij žulja na čelu od prekomjernog korištenja poda džamije. Slatko

To grlo je po tipu iz raškog stada

S čime mi živimo u državi, pa ovo vrijeđa zdrav razum. Na kraju ga neće ni sankcionirati...

Uz talibana, u novom celnistvu multietnickog ba sarajeva, nema nijednog Hrvata

Odustaju od ublehe i gradZanske takije

Sarajevo je monoetnički grad. Oni traže lupom tako neke halal Srbe i Hrvate i pokušavaju ih gurati po nekim gradskim kantonalnim radnim mjestima,ali ih nema više. To im je potrebno radi nekih kredita,EU fondova,donacija.
Inače Sarajevo je po strukturi stanovništva kao Pale ili Vojkovići. Ljudi rođeni u Sarajevu mogu se roditi ,završiti osnovnu,srednju ili fakultet a nikad ne upoznati neku drugu naciju. Možda nekog stranog studenta. Informacije o Srbima i Hrvatima dobijaju preko medija. Tek kada počnu pojedini raditi u državnim institucijama onda spoznaju da u ovoj državi ima onih koji nisu muslimani.

Vjerska skupa. Stalno potvrđuju, ako netko sumnja.

Voli oni te daidze ali sve ih je manje. Danas preminuo jedan od posljednjih, glumac Pejakovic.

Kazu o mrtvima sve najbolje, danas ga slave a pustili ga da sam bolesti boluje zadnjih deset godina. Prije petnaestak godina bila afera u medijima, zena susjeda ga tuzila da joj otima stan, sve o tome misteroiozno nestalo sa interneta. Azra Hadzic se zena zove pa ako neko moze naci.
Interesantno da je tada Pejakovic pomoc trazio od Sejde Komsica.

Sejdo, gradjanin, nacelnik policije u opcini Novo Sarajevo, u sred zgrade opcine pred sami rat 4, travnja 1002 godine, muslimanske paravojne formacije likvidiraju policajca Peru Petrovica samo zato jer je Srbin. O Peri gradjani nikada slovo napisali nisu, valjda jebo cetnika neka su ga hubili.
Sejdo kao nacelnik policije, omerta, ne zamjera se gradjanima. Šuft.

Stjepan Kljujic, po svjedocenjima njegovi susjeda Srba, koji su bili hapseni pocetkom rata bez razloga, zatvarani u lokalni vrtic vezani lisicama za radijartore premlacivani neki i ubijeni. Kljujic je ulazio u vrtic tada pretvoren u neko zapovjednistvo neke lokalne muslimanske bande, prolazio pored susjeda pravio se da ih ne vidi. Šuft.

Dragan Vikic, opjevani komendant sarajevske specijalne policije, koja je uzgred receno strijeljala zarobljene vojnike u gradskom velikom parku, muslimanska politika ga spasila presude.
Svi znate sto je sarajevska specijalna policija radila u Lasvanskoj dolini, dok su mu policajci ratovali za gradjansku, Vikic plandovao u hotelu Beograd danas Bosnia, sa Celom Bajramovicem i njegovim maloljetnim prostitutkama. Celo je kasnije jednu od tih ozenio, a Draganu nije bio problem lumpovati sa notornim kriminalcima dok god ima viskija i dobre hrane. Sumnjam da im je trazio krmetinu na meniju.

Šuft jedan do drugoga.

Sin mu se zove Dejan P.

Mozda mu je supruga Srpkinja, ne znam.

Pejakovic je iz Paklareva, kod Travnika, na padinama Vlasica. Tamo su veliki katolici, a eto on je bio ateist.

No dobro, pokojnik pa necu dalje, laka mu zemlja.

To onaj klix novinar?

Čujem zakazana je hitna sjednica skupštine zapadnog Sarajeva s ciljem proglašenja trodnevnih dana žalosti radi konačnog izbacivanja iz stroja zapovjednika vjerskorasističkoterorističke oružane bande u Libanon.

Frajer se muzikom bavi, ima studio...

Bio je i član rock grupe Letu štuke.

Supruga mu je Vesna Mašić, rođena u Sarajevu. Bila je velika zvijezda Kamernog teatra 55 i bosansko-hercegovačkog glumišta.

Elmedin Konaković: Ako Dodik bude oslobođen, pozvat ću sve na masovne proteste

Vraćajući se na "slučaj Dodik", Konaković je kazao da glavni tužitelj Milenko Kajganić ima ulogu da "slabljenjem Tužilaštva pomogne Dodiku"
"I evo, bit će sumnje otklonjene u nekoliko dana ako je Dodik presuđen. Ljudi koji su ga doveli pred sud su zaslužili medalje. Ako bude oslobođen i ako je dio trampe, onda osim ulice ja ne vidim drugu opciju", kazao je Konaković.

https://www.klix.ba/vijesti/bih/elmedin ... /250731129

Pozvat će muslimane da zapale Sarajlabad? Lukavo

Podržavam.

https://www.klix.ba/sport/nogomet/polja ... /250731184
U komentarima podrška komunistima i nacistima za genocid nad Poljacima.

Od Dana nezavisnosti do Dana državnosti duhovna snaga na Igmanu u zajedničkoj dovi za domovinu

Patria) - Na platou Ratne džamije na Igmanu, centralni vjerski događaj – Dova za Domovinu, u okviru
manifestacije "Odbrana Bosne i Hercegovine – Igman 2025 – Od Dana nezavisnosti do Dana državnosti", jubilarni, dvadeset i peti put je okupila stotine građana, veterana, članova porodica šehida i poginulih boraca, omladine te visokih delegacija iz vojnog, vjerskog i političkog života, u znak sjećanja na herojske dane borbe za slobodu i odbrane nezavisnosti Bosne i Hercegovine ali i iskazivanja usmjerenja ka njenoj svijetloj i sigurnoj budućnosti.

Prije početka centralnog dijela vjerskog programa, delegacije su, od 10 sati, položile cvijeće i učenjem fatihe te na drugi prigodan način, odale počast na mezarjima i spomen obilježjima Veliko polje, Mrazište i Brezovača.

Cvijeće je u ime Predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, Željka Komšića položio general Sifet Podžić, potom delegacija 2. pješadijskog (rendžerskog) puka Oružanih snaga BiH, zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne Skupštine BiH, Kemal Ademović, delegacija Organizacionog odbora manifestacije Odbrana BiH - Igman 2025 u kojoj su bili brigadni general Armije RBiH Rizvo Pleh, Mirza Terzo u ime Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata, pomoćnik direktora Memorijalnog centra Sarajevo,
Mirsad Delalić i pomoćnik ministra za boračka pitanja Kantona Sarajevo Osman Smajlović.

Zatim, delegacije Kantona Sarajevo i Tuzlanskog kantona, delegacija Općine Centar, Općinsko vijeće Novo Sarajevo, Koordinacija boračkih udruženja KS, Udruženje pripadnica Armije RBiH, Udruženje žene borci 92-95, Udruženje paraplegičara KS, JOB Stolac, Organizacije porodica šehida i poginulih boraca HNK i Kiseljaka te mnogi drugi. Prisutnima se obratio i održao historijski čas, brigadni general Armije RBiH, Rizvo Pleh, koji
je govorio o vojno-strateškom značaju Igmana i ulozi boraca u očuvanju slobode: - U uslovima kada je snabdijevanje oružjem bilo oskudno, ljudi su bili poput mađioničara. Na širem prostoru Igmana, u zoni odgovornosti 1. Korpusa vodile su se žestoke borbe, od Rogoja, Grepka, Proskoka; jedinice su borbe vodile hrabro i nažalost ginule u velikom broju.

Naše Predsjedništvo je uslovilo pregovore zaustavljanjem agresorskog dejstvovanja na ovom području. To i prokopavanje Tunela spasa i mogućnost da se naše jedinice obezbjede i njihova ustrajnost je omogućilo zaustavljanje agresora - riječi su generala Pleha. Program na platou Ratne džamije započeo je u 12 sati učenjem sura "Mulk" i "Ja Sin", koje su predvodili vojni imami – Glavni imam Oružanih snaga BiH Haris ef. Hadžić, brigadni imami Elvedin ef. Hodžić i Abdusamed ef. Šljivar te imami MIZ Sarajevo i MIZ Banovići. Potom je izvedena ilahija "O, džamijo igmanska", nakon čega je uslijedio doček bajraktara i ratnih zastava, uz učenje tekbira koje je predvodio Haris ef. Hadžić te je izvedena kasida „Devet heroja“.

Prisutnima se obratio Glavni imam Oružanih snaga, Haris ef. Hadžić koji je govorio o simbolici zastave.

- Zastavu nosimo ne samo kao državni simbol, nego i kao emanet naših šehida i poginulih boraca. Zastava je naš emanet, ne samo materijalni nego i duhovni. Sve što nam je dato - domovina, porodica, vjera je emanet. Buduće generacije neće znati šta je zastava ako ne budu znali za one koji su je nosili. Učimo omladinu poštivanju svojih predaka – naglasio je Glavni imam OS BiH Haris ef. Hadžić. Tokom programa, Vojni muftija Nesib ef. Hadžić, uručio je i priznanje penzionisanom vojnom muftiji Hadisu ef. Pašaliću te se obratio prisutnima:

- Evo nas kod ratne igmanske džamije, koju su zajedno sa drugima koji vole Bosnu i Hercegovinu, gradili Bošnjaci, ovo je prva džamija koja je napravljena u nezavisnoj BiH, zato smo ovdje danas, da učimo dovu za svoju domovinu. Danas smo ovdje okupljeni svjesni gubitaka, a u isto vrijeme ponosni. Ima nas jos dovoljno da odbranimo svoju zemlju ako bude trebalo. Dolazit ćemo još sto godina. I sebe podsjećati – nema zaborava. Opasnosti i dalje postoje – istaknuo je Vojni muftija Nesib ef. Hadžić, spomenuvši poimenice i podsjetivši prisutne na devet heroja oslobodilačkog rata i heroje i Zlatne ljiljane drugih konfesija, poput Čedomira
Domuza i Vinka Šamarlića. Program se nastavio ilahijom "Bosna je jedina, Allah je istina", a zatim je ezanom
Abdusameda ef. Šljivara ozvaničena džuma namaz.

Ove godine džuma namaz je predvodio reisu-l-ulema (1998-2012) Islamske zajednice u BiH, emeritus, akademik Mustafa ef. Cerić, dok je hutbu govorio hafiz, profesor dr. Melvudin ef. Dizdarević, Muftija zenički koji je u svojoj hutbi nagalasio značaj ratne igmanske džamije, etapa naše recentne historije i ljudi koji su je odredili:

- Sagradili smo ovu džamiju snagom vjere, vjere bez koje ne bi bilo pobjede. Iako skromna u arhitektonskom smislu, ona je monumentalna po svom simboličkom značaju. Važna je zbog simboličkog potencijala koji je u nju utkan i važna zbog pobjede. Ovdje se branio grad i država u cjelini. Ona je simbol ustrajnosti bosanskog
čovjeka. Odbrana Igmana 1993. godine je pokazala karakter i našu snagu. Pokazali smo da imamo svijest o kolektivnim interesima i zajedničkim ciljevima i snagu da stanemo u jedan saf, čvrst kao bedem – rekao je u hutbi hafiz dr. Mevludin ef. Dizdarević.

Nakon džume, okupljeni su zajednički proučili tradicionalnu Dovu za Domovinu Bosnu i Hercegovinu na bosanskom jeziku, koju je govorio Vojni muftija u penziji, Hadis ef. Pašalić, a kojom zajednički iskazujemo nadu i molitvu za dobro, blagostanje, mir, prosperitet, stabilnost naše domovine i svih njenih građana i prizivamo sjećanje i upućujemo dove za sve one sinove i kćeri Bosne i Hercegovine, koji su dali ono najvrijednije – svoj život – kako bismo danas živjeli u slobodi i u svojoj, nezavisnoj državi.

"„...Gospodaru naš, koji si nam domovinu tako lijepom stvorio, i nimete po njoj mnogobrojne prosuo i na njoj planine, brda i brijegove uzdigao; šumama, livadama i rijekama je okitio, molimo te, Gospodaru naš, da je učiniš sigurnom i slobodnom za sve plemenite ljude koji u njoj žive. Amin....“

Na kraju programa, uz tekbire su ispraćene ratne zastave, a potom su okupljeni mogli u džamiji klanjati nafila namaz. Za sve goste je bio obezbjeđen ručak – tradicionalni vojnički grah.

Dova za Domovinu je potvrda da kultura sjećanja živi, da istina o odbrani Bosne i Hercegovine neće biti zaboravljena i da će duh Igmana i simboličnog mjesta gdje je izgrađena prva džamija u nezavisnoj i međunarodno priznatoj Bosni i Hercegovini, na kojem se okupljamo iz svih njenih dijelova, ostati svjetionik našoj budućnosti. Ovaj tradicionalni događaj ostaje snažan izraz zajedništva, dostojanstva i duhovne snage naroda koji pamti, čuva i vjeruje u Bosnu i Hercegovinu.

https://nap.ba/qpost/412608

Malo tekbiranja za potvrdu “multietnićkog karaktera”.

Na kraju programa, uz tekbire su ispraćene ratne zastave, a potom su okupljeni mogli u džamiji klanjati nafila namaz. Za sve goste je bio obezbjeđen ručak – tradicionalni vojnički grah.
Sa slaninom kako su ga jeli u JNA ili po serijatu kako su ga poceli jesti 1991-1992 godine ?

Ostaje nejasno kako se može šehiditi za kafirsku umotvorinu sa kršćanskim znakovljem.

Promjenili su i naslov i tekst,prvo su pokusali da takijaju da je naslikan Muhamed da bi ispravili tekst i dres Pazara u kome je naslikan musliman sa kozom predstavljen kao nosnja muslimana,nevjerovatni su.
Znaci samozvani prorok hasisar epilepticar Muhamed igrao je za Novi Pazar
Na kojoj poziciji mozda centarhalfa ?
Poljaci su naslikali ono sto ono vide u poturicama kao i kako cvilizovan svijet vidi sljedbenike te militaristicke religije dok se poturice iz Pazara nisu ni pojavile naravno uz izgovor kako im policija nije dopustila da se spoje sa dijasporom sto su Poljaci komentarisali sa lazljive kukavice jer znaju 6alije kako bi prosle poslije napada na Poljake u Pazaru i da bi se opet desio djenosid ali posto su sportiska velesila ispade i Pazar i Sarajevo tako da nisu nego za bajramske turnire i za seoske koride

Kako je sudbina Bosne odlučena bez pomoći iz Carigrada: "Svako ima ustat ko god more sablju pasat"

Bitka kod Banje Luke, koja se odigrala na današnji dan 4. augusta 1737. godine, ostala je upisana kao jedan od najznačajnijih događaja u historiji Bosne i Hercegovine.

U tom sukobu, vojska Bosanskog ejaleta, predvođena vezirima i lokalnim kapetanima, bez pomoći iz Carigrada, porazila je tada moćnu habsburšku vojsku koja je pokušala osvojiti Banju Luku, otvoriti put prema Jajcu i konačno preuzeti kontrolu nad cijelim Bosanskim ejaletom.

Početkom 18. stoljeća Osmansko carstvo više nije predstavljalo silu pred kojom bi Evropa drhtala. Poraz u Velikom bečkom ratu i teritorijalni gubici potvrđeni Požarevačkim mirom 1718. godine, otvorili su vrata evropskim silama za nove ofanzive.
Godine 1736. Rusija je napala Krimski kanat, vazalnu državu Osmanlija, čime je pokrenut niz diplomatskih i vojnih manevara širom kontinenta. Habsburška monarhija je ubrzo nakon toga sklopila savez s Rusijom, dogovorivši zajednički rat protiv Osmanlija.
Za austrijskog cara Karla VI. plan je bio jasan: zauzeti Smederevski i Bosanski ejalet, osigurati širenje prema Albaniji, Vlaškoj i Moldaviji, i tako ostvariti potpunu dominaciju nad balkanskim teritorijama koje su još bile pod osmanskom vlašću. U tom kontekstu, Bosna je predstavljala ključnu tačku otpora.
Austro-ugarska ofanziva i proglas stanovništvu Bosne
Prije početka ratnih dejstava, Habsburzi su preduzeli psihološku pripremu - car Karlo VI. poslao je proglas u Bosanski ejalet na ćirilici, pozivajući kršćansko stanovništvo da se pridruži austrijskoj vojsci. Muslimanima je u istom proglasu poručeno da "zakon vire svoje mjesta imati ne može", što je jasno impliciralo da ih očekuje progon ili prisilna konverzija.
Namjesnik Bosanskog ejaleta, Hećim-oglu Ali-paša, shvatio je ozbiljnost situacije još u proljeće 1737. godine. U Travniku je okupio predstavnike iz svih 32 kadiluka ejaleta, i donesena je jedinstvena odluka: Bosna će se sama braniti. U toj odluci izražen je i bunt prema Carigradu zbog neodgovaranja na upozorenja i odsustva naređenja za ratne pripreme.
Naredba koja se tada širila Bosnom glasila je:
"Svako ima ustat na oružje: i kadije, imami, spahije, ko god more sablju pasat. Ako bi tko ostao, da se ima obisit o vrati svoje kuće i to zašto od cara ne imahu pomoć, zašto se bijaše s Moskvom, kako smo ozgor rekli".
Mobilizacija nije obuhvatila samo muslimansko stanovništvo. Prema naređenju, u svaku jedinicu od 50 muslimana trebalo je uključiti 10 pravoslavnih i katolika. Samim tim, borba protiv okupatora postala je borba za opstanak Bosne, ne samo vjerski nego i nacionalni.
Početak sukoba i opsada Banje Luke
Habsburška vojska je 29. juna 1737. godine prešla Savu. Komandant Josip Hildburghausen je imao 17.000 vojnika i planirao je zauzeti Banju Luku i Jajce. Istovremeno je pokrenut i napad prema Zvorniku, ali je taj grad uspješno odbranjen.
Glavni napad na Banju Luku započeo je 27. jula. Grad je tada branio Mehmed-beg Ćatić, a prema tadašnjim vojnim standardima, habsburška vojska je podigla opsadne redute i počela svakodnevno granatiranje. Iako je Banja Luka bila opkoljena, otpor je bio žestok i organiziran.

U jednom trenutku Hildburghausen je Ćatiću poslao pismo pozivajući ga na predaju, navodeći kako će "sve biti uzalud" te mu garantovao "sigurnost i imovinu" ako grad preda. Ćatić je odgovorio u ime svih boraca:
"Našoj djeci štit je ova tvrđava što pod okriljem vjere islama stoji. Djedovina je to što nam ostade. Dok je i jedan od nas živ, nećemo je predati".
Vojska Ali-paše, brojčano snažna i sa širokom podrškom naroda, uključujući pravoslavce iz Sarajeva i franjevce iz okolice, stigla je 4. augusta u blizinu Banje Luke. Pravo krilo činili su kapetani iz Krajine predvođeni Mehmed-begom Fidahićem, lijevo su zauzeli spahije iz četiri sandžaka, a centar su držali janjičari i dobrovoljci.
Bitka kod Banje Luke - 4. august 1737.
U zoru je bosanska konjica napala austrijsko lijevo krilo. Fidahić je udario s tolikom silinom da je izazvana panika u austrijskim redovima. Tokom dana izvedeno je pet juriša bosanske vojske. Došlo je do sloma austrijske borbene linije, naročito kada su branioci zauzeli pontonski most na Vrbasu, presjekavši tako put povlačenja dijela habsburške vojske. Velikim junaštvom istakao se čuveni sarajevski junak Hadži Ahmed Kandelija.
U završnici bitke, zbunjeni i razbijeni, mnogi austrijski vojnici su se pokušali povući preko rijeke. Mnogi od njih, ne znajući plivati, su se utopili. Neki zapisi govore o tome da su po petorica vojnika hvatala za repove jednog konja u pokušaju da pređu rijeku.
Bosanska vojska je u ovoj bitci izgubila oko 600 ljudi, dok su austrijski gubici bili mnogo veći. U neposrednoj borbi poginulo je 300 do 400 vojnika, a u Vrbasu se utopilo oko 1.000. Ukupan broj ranjenih iznosio je više od 1.200. Među poginulima je bilo i mnogo plemića i oficira.
Pored toga, bosanski vojnici su zaplijenili značajnu količinu oružja i opreme: 12 topova, 315 šatora, 15.000 buradi baruta i drugo oružje i zalihe.
Bitka kod Banje Luke ima izuzetan historijski značaj. Prije svega, to je pobjeda koju su ostvarili stanovnici Bosne, bez pomoći osmanskog centra - Carigrada. Ova pobjeda je snažno učvrstila osjećaj posebnosti i autonomnosti među Bošnjacima, što je, prema mišljenjima brojnih historičara, važan korak ka oblikovanju bosanskog identiteta u modernom smislu.
Pobjeda je također zaustavila austrijski plan potpunog osvajanja Bosne i ostalih balkanskih teritorija. U političkom smislu, ova bitka je osnažila vojni moral i političku poziciju Bosanskog ejaleta unutar Osmanskog carstva.
Rat je okončan dvije godine kasnije, 1739. godine, Beogradskim mirom. Jedna od ključnih posljedica bila je povratak granice između Osmanskog i Habsburškog carstva na rijeku Savu – granica koja će ostati nepromijenjena sve do konačnog povlačenja Osmanlija s Balkana.
Bitka kod Banje Luke nije bila samo vojna pobjeda - ona je simbol otpora, solidarnosti i samopouzdanja naroda koji je u odsustvu centralne podrške odlučio braniti svoj dom. Ujedinjenje u borbi za opstanak Bosne pokazalo je da zajednički identitet, zasnovan na zemlji i slobodi, ima dublje korijene od političkih i religijskih podjela.
Kao što historičar Enes Pelidija ističe, ovaj događaj je bio "prekretnica u razvoju bosanske samosvijesti" - dokaz da Bosna ima kapacitet da sama odlučuje o svojoj sudbini, čak i u najmračnijim vremenima.

https://www.klix.ba/vijesti/bih/kako-je ... /250804114

ČUDO učinkovitosti otpora - kao i “monitoringa dobrovoljaca” - kodnog nazivlja “klizište.”

Na klizištu pod Trebevića:

“Hitne mjere koje su urađene nisu urađene adekvatno, jer smo vidjeli da podzemne vode koje su pohvatane okrenute se prema naselju Ablakovina gdje je došlo do pucanja četiri stambene jedinice, gdje su ugroženi stanovnici koji borave tu"


https://radiosarajevo.ba/vijesti/lokalne-teme/kliziste-na-curinim-njivama-hitne-mjere-koje-su-uradene-nisu-izvrsene-adekvatno/600662