Vladika Grigorije: OPROSTITE

- U ovoj prelijepoj katedrali i u ovom čudesnom gradu Dubrovniku imam potrebu, kao kršćanin i episkop, izgovoriti ovu kršćansku riječ - rekao je tijekom propovijedi vladika Grigorije

Već tradicionalno se organizira molitvena osmina za kršćansko jedinstvo od 18. do 25. siječnja. U povodu ovogodišnje osmine episkop zahumsko-hercegovački vladika Grigorije održao je propovijed u dubrovačkoj katedrali. Vladika je hrabro izgovorio riječi kritike, ali i s puno srca poticao na toleranciju, praštanje i ljubav. Zbog poruka koje će još dugo odzvanjati Dubrovnikom i regijom, njegovu propovijed donosimo u cijelosti:

Ljubav i praštanje

“Prihvatio sam izuzetan poziv i čast preuzvišenog biskupa, načelnika crkve dubrovačke, da izgovorim pred vama nekoliko riječi o veoma važnoj temi i na važnome mjestu, u katedrali (...). Nijednog trenutka ne zaboravljam koliko je ozbiljan izazov i kakvu odgovornost nosi svaka izgovorena riječ.

Dovoljno je podsjetiti se koliko je stoljeća prošlo, a da kršćani Istoka i Zapada nisu razgovarali blisko i otvoreno, u crkvenoj atmosferi, želeći biti učenici Krista Gospodina, koji nam je dao novu zapovijed - da ljubimo jedan drugoga kao samoga sebe. Dao nam je zapovijed o apsolutnoj i savršenoj ljubavi, tražeći od nas istodobno i minimum i maksimum. Minimum da volimo one koji nas vole, a maksimum da volimo i one koji nas ne vole.

Tako nas je naš Bog i učitelj uzdigao do najvišeg mogućeg zvanja koje čovjek može imati: da budemo ljubljeni učenici, propovjednici Njegova evanđelja. Propovjednik evanđelja trebalo bi biti blagovjesnik novine koju Krist donosi u svijet; propovjednik i ispovjednik blagovijesti o novom etosu, darovanom od Krista; o etosu i načinu života koji praštanjem i ljubavlju poražava zlo, preobražavajući ga u dobro.

Preuzvišeni oče biskupe, starješine, đakoni i vjerni narode ovdje sabrani, mogao bih govoriti dugo, vraćati se u povijest, podsjećajući se mnogih i značajnih stvari. Mogao bih vam pričati i o umjetnosti koja nas spaja i onome što nas razdvaja, ili čak o budućnosti, ali to bi bilo samo moje viđenje, jer budućnost je u rukama Božjim, sud je u rukama Božjim.

Kršćanska etika - ako bismo je najsažetije htjeli izraziti - etika je praštanja i neosuđivanja. Sa željom da izbjegnem suvišne riječi i sačuvam toplinu susreta, ne nalazim bolju i snažniju riječ od one koja je našla svoje mjesto i u samoj božanskoj liturgiji i u našoj najvažnijoj molitvi - Očenašu, a ta riječ je uvjet za kršćanski život. Ona je početak oslobađanja od grijeha i vratnica pokajanja, ali je još više i od toga - iskorak u vječnu slobodu ljubavi. Ona ima takvu moć da zagrli i onoga koji nas ne voli i da otopi mraz mržnje u onome koji zlo misli. Važna je i zato je treba izgovarati s izuzetnom odgovornošću, imajući u vidu najprije onoga koji je tako izgovarao - Krista. Ona je preduvjet svakog jedinstva, ali znamo da postoje i uvjeti za jedinstvo kršćana. Nikome nije zabranjeno da iskrenim srcem i smirenim duhom izgovori tu riječ, svjestan njene težine i smisla; a ta riječ glasi - oprosti. Treba reći uvijek i iznova: oprosti nam, Bože, grijehe naše. I jednako tako snažno i iskreno - oprostite, braćo i sestre, jer Otac naš oprostit će nama duge naše, kao što i mi oprašatamo dužnicima našim. Večeras, na ovom svetome mjestu, u ovoj prelijepoj katedrali i u ovom čudesnom gradu, imam potrebu, kao kršćanin i episkop izgovoriti ovu kršćansku riječ - oprostite.

Zemlja Gospodnja

Svuda je zemlja Gospodnja, kao što se i mi u ovom trenutku nalazimo na zemlji Jahvinoj. I svako mjesto i grad i kraj zaslužuju i primaju Božji blagoslov. Ali sam duboko uvjeren da je današnji susret važniji zato što se događa u Dubrovniku, u gradu svjetlosti i ljepote, gradu susreta svjetova.

On nije granica između Istoka i Zapada - on je oduvijek bio spona. Iako je preživio mnoge nesreće, nadasve je grad sreće i gostoprimstva, jer on dočekuje i ide u susret drugima.

Utoliko je značajnije današnje naše susretanje u prizivu mira, blagoslova i jedinstva, kojem treba težiti svaka duša žedna živoga Boga. Moramo hitati tom izvoru, kao jelen na izvore voda, da se napojimo vodom živom - Kristom Bogom, jer je to i put i cilj i smisao.

U tome smo, duboko vjerujem, već svi suglasni. Ako netko hita različitim putovima, neka ne povređuje drugoga i, kada stigne i nađe Kruh života, neka se okrijepi i obraduje i neka dijeli radost sa svijetom i svima - radost života. U toj radosti, u ovom domu Božjem, pozdravljam vas mirom Božjim, želeći jedinstvo svih u Kristu.”

jel da kako Srbi postanu simpatični kad ih malo ima? skoro kao i Muslimani.

Evo jedno prakticno i zanimljivo pitanje , koje svakako navodi na razmisljanje, a nije off topic,,,

Eto recimo ja ,srbin sam, moja familija tj prezime (ne bas cesto ,nastalo je od jednog staroslavenskog imena i prilicno je rjetko) takodje potice iz Hercegovine . Saznao sam da ima i hrvata sa istim prezimenom i to najvise oko Splita i Sibenika mada ih ima i u Zagrebu i u jos nekim mjestima po HR .
Zagewbao sam malo po NET-u i ostao zbunjen - licimo i imamo afiniteta prema istim zanimanjima pa i sportovima , koji takodje nisu precesti (npr dzudo).

E sad..da li su oni pokatoliceni ili ja ' popravoslavljen' ?
Ja koliko znam , slabo je bilo 'popravoslavljivanja' a katolicenja je bilo prilicno . .
Napominjem , spadam u one koji misle ' da je bilo sta je bilo ' , sve je to vec proslosti besmisleno je sad ubjedjivati ikoga da su njegovi korjeni ovi ili oni..Mnogi su cak i svjesni istih , ali rjetki su ljudi poput Kusturice ili Mese Selimovica koji imaju petlju da to priznaju.

Pitanje za hrvate na ovom forumu...
Postoje li podaci gdje i kada je pravoslavna crkva hrvate prevodila u pravoslavce (srbe)?

Hahaha... Ne mozes da vjerujes... Srbi su jos za vrijeme Turaka ljude popravoslavljali, i sad opet price o pokatolicavanju... Nevjerovatno.

Srba nema ni u BiH, ni u RH do dolaska Turaka, to je period njihovog bujanja, jer uz islamizaciju tece i prvoslavizacija... Te ljude ne smijes ni osvojiti jer oni tebe proglase Srbinom.

Nema ni Hrvata...

dobro sroceno. Vlasi su se popravoslavili to je najvaznije u cijeloj prici

Nesto razmisljam, Ceric spominje bosnjacku drzavu, ovaj laprda o Mostaru, da nije opet rijec o pregrupiranju teritorija?

Zvuci logicno, jasno je da istocna RS ne moze dugo ovako opstat, jasno je da samo ona moze se pripojit Srbiji, pa zasto je ne prosirit, koliko je moguce.

BL za istocni Mostar??? Ujedno Srbi dobivaju utjehu za Kosovo i blize su moru, koje im je vjecna patnja.

A Ceric je u pravu, Bosnjaci su bili tako blizu da postanu narod, pravi. A u ovakvoj BiHto nece postati, nemaju teritorij.

Malo sam se zaigrao, ali sto mislite o takvom scenariju?

Mozda je i bolji od rahat patnje...

kljucna rijec

Vlasi masovno.

dobro sroceno.

(video)

To je Hrvatska zemlja više nego ičija smješko smješko smješko smješko smješko

Ibar, opet si počeo radit lance od 5-10 postova, od kojih ni jedan nije posebno iluminirajući.











Nije valjda da osjećaš potrebu da na svaki post odgovoriš? Na nekim temama sam primjetio da odgovaraš ne samo na sve tuđe postove redom, nego često i na vlastite postove (?!).

posrbili. krivo napisah ranije

Imaš opciju quote unutar sučelja za pisanje posta.

Knjigu u šake Ibar, nema ti druge.

svakako cu morat jel puno toga neznam. dok sam ziv. al kolko znam Vlasi nisu Srbi. To jest posrbili su se i danas eto jesu. ali nema Srba na Baniji, Kordunu i Lici od stoljeca 7.og ispravi me ako grijesim

i dan danas Hrvati na Baniji Srbe zovu Vlasi, Pravoslavci. narod nije zaboravio

Primorci vlasima zovu sve brđane iz zaleđa. I katolike i pravoslavce bez razlike.

Banija nije primorje. Za Baniju znam jel mi je porijeklo s majcine strane od tamo. Ima i katolika Vlasa tj dio se i Hrvatizirao sigurno

Dosta više te komedije sa Vlasima, gubim strpljenje s tobom.

Dajte se smiriti...
U Bosni nema tragova pravoslavnog zivlja do dolaska Turaka. Vlaska plemena koja su Turci doveli da im
plijeve luk, okopavaju grah i sl. kasnije po uputama Garasanina postaju Srbi.

Nije ni tebi lako .