Prošlo je 15 godina od potpisivanja Washingtonskoga sporazuma koji u BiH samo u nekim svojim dijelovima funkcionira na 51 posto područja BiH. Osim zaustavljanja bošnjačko-hrvatskoga sukoba, Washingtonski sporazum je jedna od većih prijevara tijekom rata u BiH. Prva je nepriključivanje srpske strane županijskom ustroju BiH.


Tek prva faza
Washingtonski sporazum je trebao biti samo prva faza dogovora, dok je druga faza trebala biti uključivanje srpske strane u pregovore. Prema toj zamisli, RS je trebala nestati, a BiH bi na cijelom prostoru bila županijski uređena zemlja. U nekoliko svojih javnih istupa ovo je potvrdio i potpisnik sporazuma Krešimir Zubak, no kasnije su Amerikanci odustali od te ideje.

Druga prijevara odnosi se na konfederaciju Hrvatske s FBiH, koja nikada nije zaživjela. Tadašnji hrvatski ministar vanjskih poslova Mate Granić u knjizi “Vanjski poslovi – Iza kulisa politike” piše: “Prihvatio sam taj prijedlog iako sam bio svjestan da, ako se i postigne, nikada neće zaživjeti.

Znao sam da Tuđman to od mene traži kako bi lakše uvjerio vodstvo Hrvata u BiH da prihvati Washingtonski sporazum ako bude sklopljen”. Granić je potvrdio da je bila riječ o obmani predstavnika Herceg Bosne.

Na štetu Hrvata
Treća prijevara je revidiranje Washingtonskog sporazuma na štetu Hrvata jer su brojne ovlasti otrgnute županijama. Ilegalno su uspostavljena federalna ministarstva prosvjete i kulture, energetike budući da su ove nadležnosti, prema dokumentu, morale biti na županijskoj razini. Jednako je s pitanjima radija i televizije jer je Federacija dobila nadzor isključivo nad spektrom frekvencija.

Uz to, dokumentom je dopušten ustroj vijeća hrvatskih županija koje bi “koordiniralo politiku i aktivnosti u pitanjima od zajedničkog interesa”, no unatoč dopuštenju, 2001. godine taj pokušaj Wolfgang Petritsch je sasjekao. Dio predstavnika međunarodne zajednice u BiH ide korak dalje pa predlaže ostanak dvoentitetske podjele BiH uz gašenje županija u Federaciji.

Granić u svojoj knjizi otkriva i hrvatske motive za gašenjem Herceg Bosne i uspostavljanjem Federacije BiH. “Hrvatska je od države kojoj se prije dva mjeseca prijetilo sankcijama postala zvijezda i snažno ojačala svoj ugled i međunarodni položaj”, piše Granić.

Danas, petnaest godina kasnije, FBiH je u kolapsu. Proračun pred slomom, nejako gospodarstvo, silna socijalna davanja, brojna administracija, županije koje ne funkcioniraju, blokirani Mostar, stalno nezadovoljstvo Hrvata položajem... samo su neki od pokazatelja da je FBiH pred svojim krajem i da je Washingtonski sporazum odavno pregazilo vrijeme.

na engleskom...
http://www.usip.org/files/file/resource ... 011994.pdf

Dakle mantre sarajevskih medija o paradržavi su neutemeljne. Službeno Washingtonski sporazum u svojim temeljima trasformira dotadašnje interne strukture teritorija po kontrolom Hrvata i Muslimana.

Dakle, teritorij Herceg Bosne je transformiran u Federaciju i Federacija je pravni nasljednik Herceg-Bosne (kao i "Republike BiH" pod kontrolom ABiH).

hr.wikipedia
Washingtonski sporazum je sporazum potpisan između bosanskohercegovačkih Hrvata (predstavljenih od strane Republike Hrvatske) i Bošnjaka odnosno Bosne i Hercegovine (u vladi su tada dominirali Bošnjaci) 18. ožujka 1994. godine u Washingtonu. Dogovoreno je primirje između Hrvatskog vijeća obrane i Armije Republike Bosne i Hercegovine. Ukinuta je Hrvatska Republika Herceg-Bosna, a hrvatski i bošnjački teritoriji su ujedinjeni u Federaciju Bosne i Hercegovine, koja je podijeljena na županije. Županijski sustav je predstavljao svojevrsnu obranu kako bi se spriječila dominacija jednog naroda nad drugim.


Interesira me gdje se može pročitati integralna verzija Washingtonskog sporazuma na hrvatskom jeziku?

Puno stvari sada u Federaciji se radi kontra ovog sporazuma, koji je i u Daytonu bio osnov za funkcioniranje Federacije. Prosvjeta, energetika, visoka učilišta, kultura, gospodarstvo i upravljenje resursima na svom teritoriju je bilo skoro isključivo u nadležnosti županije, dok je sadašnja tendencija upravo suprotne ovome.
Koliko Washingtonski sporazum ima naredbodavni karakter?

Ukratko sve o Washingtonskom sporazumu.

Županije/Kantoni kako su zamišljeni i napravljeni u tom sporazumu bi bili povoljni po nas(barem što se nadležnosti tiče),međutim odlukama Visokih predstavnika njihove su nadležnosti su skresane i otete u korist FBIH.
Nažalost na primjeru FBIH se pokazuje jedna teorijska postavka tj.da unatoč tome što federalna država nudi ravnopravnosti državi i njenim federalnim jedinicama u nadležnostima,u praksi država će malo po malo otimati nadležnosti federalnim jedinicama u svoju korist i na taj način jačati sebe a slabiti federalne jedinice.
Slično je pokušao Slobodan Milošević kada je krajem 80tih pokušao oslabiti federalne jedinice tadašnje SFRJ i ojačati središnji državni aparat uvodeći centralizam.

Slično se i Europska unija sve više centralizira...

Sve države koje su u EU,su nezavisne i suverene,tako da je na njihovim parlamentima i vladama da odluče hoće li svoje nadležnosti prenijeti na EU zajedničkim dogovorom koji se naziva Ugovor(Maaastricht,Nica,Amsterdam,i danas Lisabon),a ako je njima u cilju ojačati EU to je njihov izbor.
Kod nas još imaš kolonijalnog predstavnika oličenog u funkciji visokog predstavnika koji gle čuda može mijenjat i donosit zakone,zatim mijenjat ustav,unositi amandmane na Ustav,dakle sve ono što normalno pripada državi,i pri tome ne pitati narod ništa putem referenduma,e to ti je prijatelju suvremeni protektorat/kolonija BiH

EU je zapravo dobar primjer da se vide sve opasnosti centralizacije i podijeljenih ovlasti. Naime, Europski sud pravde u Luxembourgu od početka 60-ih nedemokratski, na mala vrata, pomalo, prenosi ovlasti na centralnu razinu, koristeći se nepreciznim tekstom Ugovora o EZ (EU). Radi takvih stvari je posebno važno da se JASNO razgraniče ovlasti države i federalne (buduće hrvatske) jedinice i da se u središnjim sudovima osigura jednak broj sudaca za sva tri naroda.

Ako BiH bude uređena kao federalna država,a vjerujem da hoće,mislim da tih podjeljenih nadležnosti ne bi trebalo biti,jer uostalom one su više izuzetak nego pravilo.

EU je zapravo dobar primjer da se vide sve opasnosti centralizacije i podijeljenih ovlasti. Naime, Europski sud pravde u Luxembourgu od početka 60-ih nedemokratski, na mala vrata, pomalo, prenosi ovlasti na centralnu razinu, koristeći se nepreciznim tekstom Ugovora o EZ (EU). Radi takvih stvari je posebno važno da se JASNO razgraniče ovlasti države i federalne (buduće hrvatske) jedinice i da se u središnjim sudovima osigura jednak broj sudaca za sva tri naroda.

http://www.pincom.info/index.php?p=opsirnije&s=72429

Hvalio se ustavnopravnom nakazom


Mate Granić, tako, još uvijek rado ističe svoju ulogu arhitekta onog omražena Washingtonskog sporazuma. Hvaliti se ustavno-pravnom nakazom, koja će narednih petnaest godina postati gotovo školski primjer poligona za bošnjačko institucionalno nasilje nad Hrvatima, valjda i može samo hrabri posthumni Tuđmanov oponent, osobni liječnik Milke Planinc i vanjskopolitički savjetnik Ante Đapića, kojega ste jedno vrijeme – najčešće u gluho doba noći - mogli sresti u čestim kontemplativnim šetnjama po mirogojskim arkadama.

Taj sporazum o uspostavi Federacije, tu „majku“ svih kasnijih prijevara, sklepao je, kaže, u tijesnoj suradnji s Harisom Silajdžićem, još jednim osvjedočenim zagovarateljom pune ravnopravnosti Hrvata u Bosni i Hecegovini.

Sporazum je bio odličan, za peticu. Problem je što se mnoge odredbe nisu provele (Konfederacija sa RH, i statut za Travnik), a neke se kasnije izmjenile na štetu Hrvata (zahvaljujući Petritschu i Ashdownu).

Tako da lajete na pogrešnog čovjeka.

Čini mi se da je Zubak bio u "Alijansi za promjene" baš u vrijeme tih "promjena", i kakvo je "lajanje", ako se iznose činjenice, biraj riječi rajvo, niko nije toliki svetac da ga se ne može kritizirati...

Hvalio se ustavnopravnom nakazom


Mate Granić, tako, još uvijek rado ističe svoju ulogu arhitekta onog omražena Washingtonskog sporazuma. Hvaliti se ustavno-pravnom nakazom, koja će narednih petnaest godina postati gotovo školski primjer poligona za bošnjačko institucionalno nasilje nad Hrvatima, valjda i može samo hrabri posthumni Tuđmanov oponent, osobni liječnik Milke Planinc i vanjskopolitički savjetnik Ante Đapića, kojega ste jedno vrijeme – najčešće u gluho doba noći - mogli sresti u čestim kontemplativnim šetnjama po mirogojskim arkadama.

Taj sporazum o uspostavi Federacije, tu „majku“ svih kasnijih prijevara, sklepao je, kaže, u tijesnoj suradnji s Harisom Silajdžićem, još jednim osvjedočenim zagovarateljom pune ravnopravnosti Hrvata u Bosni i Hecegovini.

Ne iz sva tri naroda, nego iz sve tri federalne jedinice. To iz sva tri naroda ne znači ništa, osim da će oni koji to mognu postavljati Komšiće i Bajramoviće.