Malo sam gledao, taj NED je produžena ruka Amera, postoje da čine stvari koje bi malo bile nezgodne za vladu SAD-a.

Što nije dobar znak.Ti NVO-i točno određenu politiku furaju, na neku čudnu foru, što njima bolje ide građansko društvo to više džamija dobijemo. Sad, je li to povezano ili ne...

Tituliraju je sa Ms. pa mi se čini da je raspuštenica. Očito je bila prevoditeljica pa ćopila nekog Amera pa dalje u svijet.

Tečno govori ekavicu, a engleski govori američko-bosanskim naglaskom.

Tvoja zemljakinja izgleda. Svaka čast maloj dokud je dogurala, na bilo koji način.

Nije loša, čini se da bi po godinama mogla biti u mojoj zoni odgovornosti. Mada mi se čini kako ima tu PVC-a po faci.

Tituliraju je sa Ms. pa mi se čini da je raspuštenica. Očito je bila prevoditeljica pa ćopila nekog Amera pa dalje u svijet.

FISTA ZA SREBRENICU: SULJAGIĆA PONOVO VOZE

EMIR SULJAGIĆ, DOKTOR ZA SKANDALE

Nedavni skandal u Srebrenici, u kojem je vozač EMIRA SULJAGIĆA, bivšeg sarajevskog kantonalnog ministra, premlatio lidera lokalnog SDP-a HAKIJU MEHOLJIĆA, ponovo je „borca za povratak u Srebrenicu“ vratio u žižu medijske pažnje; naš novinar istražio je Suljagićeve aktivnosti i „nestašluke“ tokom ministrovanja i poslije napuštanja ministarske pozicije

Cilj Emira Suljagića i njegove kampanje za prijavljivanje prebivališta u Srebrenici nije dobrobit ove općine i pobjeda Ćamila Durakovića na izborima za načelnika nego isključivo samoreklama i pokušaj rehabilitacije nakon silnih skandala zbog kojih je Suljagić politički mrtav. Ovu tvrdnju iznijeli su nam bivši Suljagićevi suradnici koji su sa njim i Durakovićem počeli raditi na kampanji za Srebrenici i iz nje se povukli shvativši da su izmanipulirani. Suljagićev plan je, tvrde oni, prilično jednostavan. Nakon žestoke medijske kampanje i pritisaka, osigurati pobjedu Ćamila Durakovića na lokalnim izborima i instalirati ga na mjesto srebreničkog načelnika. Na krilima te pobjede i euforije, Suljagić sa svojim najbližim suradnicima, razočaranim i ražalovanim SDP-ovcima, prije svih Reufom Bajrovićem te Darkom i Borisom Brkanom iz NVO Zašto ne, počinje kampanju pred popis stanovništva u BiH. Osnova kampanje je izjašnjavanje što većeg broja građana ove zemlje Bosancima a na krilima te kampanje pokreće se osnivanje nove političke partije, izdašno honorirane novcem iz NVO sektora, te iz fondova EU-a i Sjedinjenih Država. Tada se kao jedan od ključnih novih ljudi na političkoj sceni predstavlja Reuf Bajrović a za ikebanu koja će im donijeti glasove razočaranih birača SDP-a i SDA instalira se Željko Komšić, aktualni član Predsjedništva BiH.

TANDEM IZ SNOVA: BAJROVIĆ - SULJAGIĆ

Priča o novom Suljagićevom političkom projektu počela je tik nakon općih izbora na kojima je SDP ubilježio relativnu pobjedu. Nakon partijskog sastanka krajem oktobra iste godine u dubrovačkom hotelu, gdje su se dogovarale buduće pozicije izbornih pobjednika, Bajrović i Suljagić su na sve moguće načine pokušavali biti, blago rečeno, što bliži Lagumdžiji, nadajući se dobrim pozicijama za sebe. Uvjereni u nagradu, nisu se nadali da će mjesta koja su očekivali biti dodijeljena drugim kadrovima. Bajrović je odbio ponuđeno mjesto ministra obrazovanja u Sarajevskom kantonu, vjerujući i nadajući se nečem puno većem, boljem i važnijem. Suljagić je bio rezervna varijanta za tu dužnost i ponudu je prihvatio. No, prije toga, nezadovoljan onim što mu je obećano a nije ispunjeno, Suljagić je odlučio da se ne pojavljuje na svom radnom mjestu u Gradskoj upravi. Ali za četiri mjeseca koliko je bio odsutan, uredno je primao plaću. I tako sve dok nije imenovan za ministra u Vladi Sarajevskog kantona.

Između ostalog, na tom ga je mjestu dočekao vozač dotadašnjeg ministra Safeta Keše. Pošto je vozač već bio u godinama i pred penzioniranjem, Suljagić je shvatio da ga ne može pretvoriti u svog posilnog pa ga se munjevito riješio šaljući ga u Prosvjetno-pedagoški zavod kao vozača. Sebi je izabrao mlađeg i poletnijeg Enesa Srnu. I priča sa službenim vozačem je počela. Dakle, opet čekanje u autu na trotoaru u sarajevskom naselju Ciglane, ispred zgrade Evropske unije, dok Suljagić završi svoje obrede u kafanama. Ili okonča porodične „nesuglasice“ sa suprugom... Osim političkih ambicija, fascinira i Suljagićeva opsjednutost novcem, uticajem i privilegijama za koje misli da mu s pravom pripadaju. Suljagić je, nakon napisane ode velikom vođi Zlatku Lagumdžiji nagrađen mjestom savjetnika sarajevskog gradonačelnika Alije Behmena. Po pravilniku sarajevske Gradske uprave, nije imao pravo na vozača, no na svoj se prepoznatljiv način izborio za tu pogodnost. Tako je vozač Behmenovog zamjenika Igora Kamočaja Almir Pandžić postao i Suljagićev ne samo vozač nego i posilni. Primjerice, kada bi u kasnim noćnim satima Suljagić ostao bez cigareta i hrane ili poželio pročitati kakve novine u svojoj kući u sarajevskom prigradskom naselju Doglodi, Pandžić je morao pokorno ispunjavati njegova naređenja.

AH ŠTO VOLIM MIRIS OD BENZINA

Nerijetko ga je morao i čekati dok su trajale pijanke u sarajevskom kafiću Tito, gdje su SDP-ovi eksperti Željko Komšić, Reuf Bajrović, Amir Ibrović (šef Komšićevog kabineta) „razrađivali“ taktiku političkog djelovanja. Suljagića je Pandžić ispred kafića čekao do sitnih jutarnjih sati i nakon toga ga vozio na zaslužen počinak. No, i vozač je iskoristio priliku. Nije dozvolio da bez nagrade službenom Škodom Octavijom nekoliko puta dnevno dolazi pred porodičnu kuću donoseći cigarete, burek, DVD-jeve ili cigarete... pa je svoju suprugu, inače daljnju Suljagićevu rodicu, sa diplomom osnovne škole zaposlio u sarajevskoj Gradskoj upravi. Opis posla - otvaranje i sortiranje pošte. I Suljagić se u isto vrijeme pobrinuo za svoju rodbinu pa je sestru Emiru Zukanović zaposlio u Kampusu, terapijskoj zajednici za liječenje ovisnika kojoj je direktor nekadašnji komandant Crnih labudova Hase Tirić. Naravno, bilo je tu i vožnji na duže relacije, primjerice, do rodnog sela Voljavica kod Bratunca, kada bi Suljagića ponijela nostalgija za rodnim krajem. Suljagićeva provincijska fasciniranost vozačem i službenim automobilom kulminirala je prije nekoliko dana kafanskom tučom u Srebrenici u kojoj su učestvovali Suljagićev prijatelj Fahrudin Hasanović i Hakija Meholjić. Hasanović, predsjednik Uduženja RVI Tuzlanskog kantona, nokautirao je Meholjića u bifeu Robne kuće Srebreničanka u nakon što je Meholjić optužio bivšeg partijskog kolegu Suljagića da se „prodao Alijinoj SDA“.

U kampanji Suljagić koristi crni Golf, automobil u vlasništvu Predsjedništva BiH kojeg mu je, kako se tvrdi, obezbijedio Željko Komšić, dok mu je vozača zvanog Čađo "organizirao" Naser Orić. Čađo je nekoliko puta bio svjedokom i sudionikom incidenata sličnih onima sa Meholjićem. No, problem sa Suljagićem je što te incidente uglavnom on izazivao i onda se iz njih elegantno izvlači ostavljajući svoje pratitelje i poznanike da rješavaju njegove kafanske prepirke i tučnjave. Poznanike poput Emina Mahmutovića, jednog od onih koji slijepo prate i izvršavaju Suljagićeve naredbe. Hiljade kilometara i stotine litara benzina potrošeno je u vožnji Golfom no ono što Komšić vjerovatno ne zna jesu Suljagićevi komentari koje je svako malo ponavljao, kako je preveslao "jadnog, neelokventnog predsjednika mjesne zajednice" i “hajrovao“ makar auto nakon odlaska iz SDP-a. Automobil je korišten i u najbizarnije svrhe, primjerice, onda kada je Suljagić svoj mobitel uništio zalivši ga kafom. Uz obilate porciju psovki, sa vozačem je sjeo u auto, iz Srebrenice otišao do Sarajeva, kupio novi, skupocjeni mobitel i vratio se natrag.

ZVUCI I JAUCI RODNOG KRAJA

Sugovornici Slobodne Bosne tvrde kako je najveći dio novca kojima su inozemne institucije i dijaspora finansirali kampanju za izbore u Srebrenici potrošen na bahanalije, prežderavanja, opijanja praćena prostačenjem na javnim mjestima, po kafanama diljem Podrinja... Ogromni cehovi su plaćani bez problema pred očima čemernog naroda kojem to nije promaklo. Dodaju i kako je mnogo novca u cijeloj priči, svote o kojima su Duraković i Suljagić govorili u svojim medijskim istupima navodno su samo kap u moru, jer su donatori ove kampanje bili i više nego izdašni. Porijeklu novca, naravno, teško je ući u trag, no jasno je da Suljagićev stil života posljednjih mjeseci koštao puno više od onih 2.200 maraka koje još uvijek prima iz ministarstva koje je vodio u Vladi Sarajevskog kantona. U svojim medijskim istupima govori tako da se stekne dojam kako je njegov angažman karitativan, motiviran borbom protiv posljedica genocida. No, prepotentan, arogantan i autokrata kakav već jeste, uvjeren da mu djeca u lokalnom uredu u Srebrenici jedu iz ruke, zaboravi ugasiti računar. Tek tada su suradnici u kampanji shvatili, nakon što su pregledali prepisku sa Bajrovićem iz Washingtona, kakvi su zapravo njihovi motivi. A oni su, koristeći Željka Komšića, uz obilatu pomoć Marry Ann Hennessey iz Vijeća Europe (kojoj je, uzgred, u ured utrapio svog nekadašnjeg glasnogovornika Stefana Pejovića) izaći na izbore sa novom političkom partijom. Pritom planira iskoristiti i angažman alternativaca iz nevladinog sektora kakvi su Darko Brkan i njegova NVO „Zašto ne“. I postati novi Lagumdžija. Jer, bez obzira na Suljagićevu hinjenu distanciranost od uzora mu, on je i dalje opsjednut njime. Suljagić i Lagumdžija, to je još uvijek idolopoklonstvo.

ANALIZA: Kojim će putem Željko Komšić?

Nakon što je napustio SDP, Komšić se povukao u “mir i tišinu” redovito i uredno obavljajući poslove člana Predsjedništva BiH. Prvi put u ovo vrijeme predizborne kampanje za lokalne izbore u javnosti se pojavio prije 11 dana kada je iz njegovog ureda priopćeno da je primio izaslanstvo Liste za Bugojno

Nakon što je 23. srpnja napustio SDP, Željko Komšić, član Predsjedništva BiH, samo dva puta se javno oglasio o “svom slučaju”. Jednom je vrlo izravno poručio da će on osobno obavijestiti javnost kada definitivno odluči hoće li formirati svoju stranku. Drugi put je bio precizan priopćivši da nakon napuštanja SDP-a neće preći ni u jednu drugu političku stranku.

Prvo s Bugojancima

Bez dvojbe, Željko Komšić bio je i ostao jedna od najistaknutijih ličnosti na političkoj sceni BiH, svejedno što je napustio SDP, stranku koja ga je lansirala u politički život. Nakon što je dva puta glatko pobjeđivao na izborima za načelnika općine Novo Sarajevo, bio je i veleposlanik BiH u Srbiji i na tu funkciju dao ostavku, on je kao kandidat SDP-a uzastopno dva puta uvjerljivo pobijedio na izborima za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Na izborima 2010. godine osvojio je blizu 340.000 glasova. To je bila još jedna potvrda njegove iznimne popularnosti, rejtinga i povjerenja koje uživa među građanima u cijeloj zemlji. Iz SDP-a je otišao zbog neslaganja s politikom te stranke, prvenstveno sporazumom koji je SDP potpisao s HDZ-om, a tiče se izmjena Ustava BiH.

Nakon što je napustio SDP, Komšić se povukao u “mir i tišinu” redovito i uredno obavljajući poslove člana Predsjedništva BiH. Prvi put u ovo vrijeme predizborne kampanje za lokalne izbore u javnosti se pojavio prije 11 dana kada je iz njegovog ureda priopćeno da je primio izaslanstvo Liste za Bugojno. Istini za volju, to je prošlo prilično nezapaženo u široj javnosti, ali je u Bugojnu itekako odjeknulo s obzirom na ugled koji Komšić ima u tom gradu i činjenicu da je dao punu potporu Listi koja se kandidirala za Općinsko vijeće na predstojećim izborima. Iza liste stoji dvadesetak istaknutih Bugojanaca koji su nezadovoljni kako su velike političke stranke upravljale tim gradom pa su se samoorganizirali u namjeri da na izborima pobijede i preuzmu vlast.

Jagma i ponude

To nije sve. Komšić je sredinom prošlog tjedna boravio u Tuzli, ali se nije sastao ni s jednim gradskim ili županijskim dužnosnikom. Viđen je u hotelu “Tuzla” u razgovoru s nekoliko uglednika iz Tuzle za koje bolje upućeni kažu da nisu stranački angažirani. Jučer se u Tuzli moglo čuti da se uvelike priprema osnivanje nove političke stranke na razini države i da će biti registrirana do kraja ove godine. Navodno, Komšić je razgovarao i s inicijatorima osnivanja te nove stranke za koju se već priča da će biti izrazito građanske orijentacije i da će izići na opće izbore 2014. godine.

U protekla dva mjeseca, nakon što je napustio SDP, za Komšićem je vladala prava jagma. Mnoge političke stranke i njihovi šefovi, što javno, što preko posrednika, nudile su mu članstvo, neke odmah i predsjedničku poziciju. Sve ponude on je odbio – s obzirom da je iskusan političar, da se u politici svega nagledao i da je i sam svašta prošao, dobro mu je poznato da onome tko mijenja stranačke dresove i prelazi iz stranke u stranku, a uglavnom je to zbog vlastitih interesa, građani u konačnici ne vjeruju i da takvi završe na političkoj margini s malo glasova na izborima, lokalnim ili općim.

S druge strane, Komšić je jednostavno zatrpan pozivima građana da im se stavi na čelo i povede ih u “sređivanje države”. Posljednjih dana se priča da su mu iz nekih krugova SDP-a upućivani pozivi da se vrati u ovu stranku.

Željko Komšić iza sebe ima 48 godina života, vrhunsku političku karijeru i ugled i izvjesno je da neće, nakon što mu u listopadu 2014. godine istekne mandat člana Predsjedništva BiH, otići u političku mirovinu. To što još nije odlučio, bolje reći što još uvijek nije javno priopćio kojim će putem dalje, može se pripisati njegovom političkom iskustvu – dolaze lokalni izbori nakon kojih će puno toga biti jasnije, a poslije ima dovoljno vremena do općih izbora. Kako stvari sada stoje, nerealno je očekivati da Komšić bude član bilo koje stranke, ali je realno da na sljedećim općim izborima bude nestranački, dakle kandidat građana za neku od visokih funkcija.

Dnevni list/DEPO PORTAL – BLIN/a.k.

Ja cisto sumnjan da ce Komsic pobrati nesto bosnjackih glasova, ako iza njega ne stoji SDP i Lagumdzija.