HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Sada je: uto lis 15, 2019 7:00 am.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 6 post(ov)a ] 
Autor/ica Poruka
 Naslov: Dinarske četničke divizije
PostPostano: pet kol 26, 2016 7:24 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: čet kol 02, 2012 11:47 am
Postovi: 13912
Lokacija: Stolni Grad
Odlazak četničke divizije iz kninske krajine i predaja saveznicima

Pred velikom ofenzivom NOVJ i Crvene armije oružane snage, koje su bile u službi okupatora, ubrzano su napuštale Srbiju. Preko područja sjeverne Hrvatske išao je glavni pravac povlačenja tih snaga s istoka na zapad. To su uglavnom bile Nedićeve (Srpski udarni korpus) i Ljotićeve jedinice (Srpski dobrovoljački korpus), te dio ostataka Mihailovićevih četnika. Povlačenje je bilo organizirano od strane Nijemaca, tako da je uspješno izvršeno prebacivanje do Slovenije. U Ilirskoj Bistrici je Dimitrija Ljotića dočekao Dobroslav Jevđević, koji je tamo već bio otprije sa svojom postrojbom.

O povlačenju je razmišljao i vojvoda M. Đujić. Na svom inspekcijskom putu u Obrovac, početkom listopada 1944., zapovjednik Prvog ličkog četničkog korpusa Milivoje Vuksanović, naišao je na loš moral kod boraca od kojih je veliki broj bio prešao u partizane. Dalmatinski Osmi korpus NOVJ zadavao je velike gubitke četnicima zbog čega je dolazilo do rasula čitavih četničkih brigada, iz kojih je dio bio prešao u partizane. Zbog opasnosti da bude okružen od partizanskih snaga Đujić radi na planu povlačenja prema Istri. Tako je 21. listopada 1944. iz «Štaba Dinarske četničke oblasti» izašla zapovijed o prikupljanju četnika na prostoru dalmatinskog Kosova, gdje su se trebale okupiti sve četničke postrojbe oblasti. S obzirom da Nijemci, prema ocjeni Đujića, napuštaju Jugoslaviju potrebno je izvršiti pripajanje svih manjih i odvojenih jedinica Dinarske četničke oblasti. Zbog spoznaje da će brzo doći do oslobođenja Dalmacije od strane Osmog korpusa NOVJ, krenulo se najvjerojatnije već 1. prosinca 1944. u povlačenje iako su četničke postrojbe sudjelovale u obrani Knina. Zbog toga, za razliku od njemačkih i ustaško-domobranskih postrojbi, četnici Dinarske oblasti na Kninu nisu pretrpjeli veće gubitke (četnika je tada na širem području Knina bilo oko 5.000).

Četnička grupacija na čelu sa Đujićem povlačila se pravcem Pađane-Velika Popina-Srb-Dobroselo-Donji Lapac. Odatle su 10. prosinca 1944. nastavili kretanje pravcem Nebljusi-Skočaj-Zavalje, te pored Bihaća na pravac Ličko Petrovo Selo-Drežnik-Saborsko, da bi 21. prosinca stigli u Gacku dolinu. To je povlačenje organizirano uz podršku njemačkih vojnih faktora, kao i ustaških vlasti jer je Pavelić izdao 21. prosinca 1944. zapovijed kojom se omogućava Đujićevim četnicima siguran prolazak kroz Hrvatsku.

Gackoj dolini se Đujićevim četnicima pridružila i grupacija četnika iz gornje Like, pa su zajedno 26. prosinca 1944. nastavili povlačenje u pravcu Brlog-Žuta Lokva-Prokike, te preko Velebita na Krivi put, a odatle su se spustili u Novi i Bribir, krećući dalje pored Crikvenice i Bakra u Škrljevo. Ondje su ih dočekali četnici koji su im pošli u susret iz Slovenije, a među njima Jevđević i Ljotić. Iz Škrljeva je 1. siječnja 1945. ova grupacija preko Grobnika došla u Sv. Matej (danas Viškovo). Na putu od Gacke doline preko Hrvatskog primorja četnici su provodili teror nad hrvatskim stanovništvom, vršeći ubojstva, pljačke i paleći kuće.

Đujić je od Jevđevića i Ljotića upoznat sa situacijom na tom području i planovima za daljnju akciju. Obaviješten je i o nastojanju Ljotića da se i D. Mihailović sa svojim snagama povuče iz Bosne u Sloveniju, odakle bi zajednički trebalo povesti borbu za oslobođenje Jugoslavije od komunista. Prema Ljotićevim riječima, u Prvom svjetskom ratu je «oslobođenje otadžbine» počelo od Soluna, a sad bi trebalo početi od Triglava. U toku ožujka 1945. glavnina četnika iz Istre prebacila se u Sloveniju, na područje između Ilirske Bistrice i Gorice.

Ljotić je zapravo htio da se uspostavi federalna jedinica Kraljevine Jugoslavije na tom prostoru. Vojnu snagu te federalne jedinice činili bi Nedićev Srpski dobrovoljački korpus, Dinarska četnička divizija i domobranci Lea Rupnika. Računalo se s potporom anglo-američkih snaga uz pretpostavku da će one stići u Istru i Slovensko primorje prije vojnih snaga NOP-a.

Četnici u Sloveniji su se ubrzo sastali sa engleskim snagama, ali samo u funkciji zarobljenika jer su četničke snage imale izbor ili da se bore ili da se predaju. Na svoju sreću su se ipak predali u svibnju Englezima. Razoružani su u logoru Palmanova na Soči 5. svibnja 1945., ali su poslije prebačeni u Cesenu u Italiju, u novi logor.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Dinarske četničke divizije
PostPostano: pet kol 26, 2016 7:35 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: čet kol 02, 2012 11:47 am
Postovi: 13912
Lokacija: Stolni Grad
Zločinački karakter dinarske četničke divizije i njegove posljedice

U funkciju velikosrpske zločinačke politike stavila se i Dinarska četnička divizija koja je pokušavala ispunjavati postavljene zadaće (što iz programskih spisa, što ispunjavajući zapovjedi Draže Mihailovića) nailazila na brojne prepreke. Najbolje su izvršavali zadaće koje nisu rezultirale borbom sa partizanima, već pljačkom, terorom i klanjem jer su za protivnike uglavnom imali nenaoružane civile. Time su ipak ispunjavali dio svojih planova «etničkog čišćenja Hrvata» jer su zbog četničkih zločina mnogi Hrvati izbjegli s tih područja i time napravili mjesta četnicima. Tako su već početkom kolovoza i početkom rujna 1941. bila od ustanika (kojima su rukovodili komunisti, a među kojima su sudjelovali i četnici koji su se isticali u zločinima), južno od Bihaća (izuzevši samo B. Petrovac) očišćena od tamošnjih Hrvata i Muslimana sva područja do Livna i Knina, a svi oni koji nisu uspjeli pobjeći pred ustanicima bili su na okrutan način pobijeni, a opljačkana njihova pokretna i nepokretna imovina, te uništena.

Tako je npr. u Bosanskom Grahovu i okolici 27. srpnja 1941. došlo do pokolja 90 Hrvata, većinom civila od strane ustanika koji su nosili i četničko i partizansko znakovlje. Među ubijenima je bilo 5 žena i devetero djece. Spaljene su i opljačkane sve hrvatske kuće u pet okolnih sela (Obljaj, Korita, Luke, Ugarci i Crni Lug). Bosanskograhovskog župnika Jurja Gospodnetića četnici su nakon mučenja nabili na ražanj i živog ispekli. Vođa četnika koji su izvršili ova nedjela bio je Branko Bogunović. U Drvaru su na isti dan ustanici (četnici i gerilci i gdje se nalazio glavni ustanički stožer), izvršili pokolj nad oko 400 Hrvata, od kojih je samo oko deset posto bilo naoružanih ustaša i njihovih suradnika. Ustanici su taj dan izvršili i napad na šumski vlak u kojem je bilo oko 200 Hrvata koji su vraćali iz Knina za Drvar, te su tom prilikom većinom svi pobijeni, uključujući i drvarskog župnika, kojem su odsjekli glavi i nosili je na kolcu. Isto je bilo i Hrvatima u Krnjeuši i njihovih župnikom.

U proljeće 1942. godine, četnici su počeli da organiziraju misteriozne, strogo kontrolirane grupe koje su izazivale veliki nemir i nespokojstvo u stanovništvu, pogotovo među Hrvatima i Muslimanima. Bile su to grupe formirane od trojice četnika, kao egzekutivne formacije u svakoj brigadi, a zvale su se ”trojke”. Ideju o formiranju trojki dao je Draža Mihailović. Mihailović je 3. svibnja 1942., krećući se prema Crnoj Gori, radio-depešom javio dr. Slobodanu Jovanoviću, predsjedniku jugoslavenske izbjegličke vlade, da Radio-London objavi: «Šef trojki u Jugoslaviji naređuje da se što više radi, a ništa ne priča». Šef je bio Draža Mihailović. Isključivi zadatak crnih trojki bilo je klanje osoba koje su označavane famoznim slovom «Z» (zaklati). Čak se u funkciju klanja stavio i Radio-London, jer bi ime onoga tko se treba zaklati bilo objavljeno preko radija. Na taj je način oglašeno 75 imena, a posljednje je ime oglašeno 11. rujna 1942. Prema nekim podacima broj zaklanih prelazi 10.000.

Od 29. kolovoza do 4. rujna 1942. oko 1.000 hercegovačkih četnika je, u sklopu talijanske vojne akcije «Albia» protiv partizana na Biokovu, izvršilo masovnu pljačku, palež i zločine nad hrvatskim pučanstvom. Samo na području velike župe Cetine u mjestima Rašćani, Župa Biokovska, Kozica i Dragljani, zaklano, strijeljano i spaljeno je oko 160 Hrvata, a među njima i tri svećenika. Zapovjednik ovih četnika, major Petar Baćović, izvjestio je 5. rujna D. Mihailovića da je preko tisuću ustaša pobijeno, dok njegove snege nisu imale niti jednog mrtvog ni ranjenog.

Pljačka četnika je bila stalna pojava, pa čak i na području koje su sami kontrolirali i na kojem su uglavnom živjeli Srbi. To vidimo iz zapovijedi Đujića u kojoj traži da se prestane sa pljačkanjem.

Pozivanje na osvetu isticano je kao glavno četničko geslo. U toku 1942., posebno od jeseni, četnički teror je u pojedinim momentima poprimio masovne oblike. Teror se gotovo u pravilu provodio u akcijama koje su organizirane zajedno sa talijanskim okupatorom tako da je bio pod njegovim okriljem. Intervencije Talijana u smislu sprečavanja zločina, bile su više formalnog karaktera i dolazile su naknadno. Od proljeća 1942. u pojedinim vojnim akcijama četnika i Talijana u sjevernoj Dalmaciji, Lici, Gorskom kotaru i Kordunu, sve su češće paljena sela, pljačkalo se i ubijalo prvenstveno Hrvate, koje se proglašavalo za komuniste i partizane. Osobito su na udaru bili aktivisti NOP-a, članovi KPJ i partizanskih postrojbi, te drugih organizacija NOP-a i njihove obitelji. U proglasu što ga je početkom prosinca 1942. namijenio stanovništvu Like i zapadne Bosne, u svojstvu «komandanta pokrajine i Dinarske oblasti», Đujić je zapovjedio svim četničkim postrojbama da «okupiraju sva sela i gradove i preuzmu svu vlast u svoje ruke – zavodeći prijeke vojne sudove». Prijetio je – sva naselja koja pruže otpor, četničke postrojbe «uništiće do temelja», bilo srpska ili hrvatska.

Četnička grupa od oko 130 ljudi, pod vodstvom Mane Rokvića, je u okolici Omiša, u selu Gata, 1. listopada 1942. izvršila pokolj mještana Hrvata, da bi se potom uputili u sela Naklice, Čislo, Ostrvica i Zvečanje i tamo izvršili novi masovni pokolj Hrvata, pljačku i palež. Dva dana kasnije uslijedila su ubijanja Hrvata u selima Dugopolje, Kotlenice, Srlajne i Dolac Gornji. Identificirano je bilo ukupno 120 osoba, većinom staraca, žena i djece. Vlasti NDH su same ustvrdile da bi ti pokolji bili još veći da nije bilo intervencije partizana.

Četnici popa Đujića i Brane Bogunovića su 21. listopada 1942. u Biteliću, kod Sinja, pod paskom Talijana, ubili 29 Hrvata, a u Otišiću šest, zapalivši pritom 220 hrvatskih kuća. Prema izvješću talijanskog generala Paula Berardija, zapovjednika divizije «Sassari» iz Knina svaki je katolik mučen i zaklan.

U siječnju 1943. u četnici pod vodstvom Đujića i Baćovića krenuli u akciju u selima Kijevo, Kosori, Maovice, Vrlika, Ružić, Otavice, Gradac i Kričke gdje su pljačkali i palili hrvatske kuće, a na mučki način ubili oko 100 Hrvata, silovali žene i djevojke. Jednog straca su živog nabili na kolac i pekli na vatri dok nije umro. Mihailović je obaviješten da je u Kijevu i Vrlici Baćović streljao 55, a u Maovicama i Otavicama Đujić 48 ustaša, iako su sve to bili nenaoružani civili.

Dalmatinski su četnici u veljači 1944. u selima Dubrava, Danilo, Radonići i Goriš ubili 30 Hrvata, u prominskom selu Nečmen 4. travnja ubili su 10 Hrvata i na području Skradina 12. studenog 27 Hrvata. Četnici Dinarske četničke divizije na čelu s vojvodom Momčilom Đujićem pri prebacivanju iz Dalamcije u Istru potkraj prosinca 1944. u Bribiru, Grižanima i Tribalju kod Crikvenice ubili su 32 Hrvata, zapalivši 70 kuća i bribirsku crkvu.

Zapovjedništvo Dinarske četničke oblasti je početkom 1943. izdalo zapovijed podčinjenim postrojbama da ubuduće zarobljene partizane ne predaju talijanskoj vojsci jer se za njih osniva centralni zatvor (logor) u Kosovu kod Knina. On je prve logoraše primio u ožujku 1943. Zbog života logoraša i terora koji je provođen nad njima, narod Kninske krajine prozvao ga je «drugim Jasenovcem». U njega nisu dovođeni samo partizani, već i brojni civili (djeca, žene, starci) hrvatske i srpske nacionalnosti. Zapovjednik logora je bio žandarmerijski narednik Dušan Ilić. Logoraše se između ostalih metoda mučilo i kotrljanjem u tzv. «popovom buretu» (dobilo ime po Đujiću jer je ono bili njegov izum). To je bure bilo zapravo velika bačva, okovana čeličnim obručima i sa svih strana izvana nabijena dugim čavlima tako da su oštrice čavala bile iznutra. U bure bi se zatvarao logoraš i zatim kotrljao niz strminu. Na taj način čavli su sa svih strana probadali logoraša, pa su tom prilikom i neki iskrvarili i umrli.

Što se tiče samog broja četničkih žrtava u Hrvatskoj, on do sada nije još utvrđen, jer je tek dio četničkih žrtava evidentiran, poglavito ukoliko su prešli u partizane, a velika većina jeste. Ako bi netko i htio prijaviti četničku žrtvu dovodio se u opasnost da i sam strada.

1995. prikupljeno poimenično 2.786 ubijenih i nestalih osoba od strane četnika. (Spomenimo da je pri zahtjevu SAD za izručenje vojvode M. Đujića, zapovjednika Dinarske četničke divizije, Hrvatskoj, isti osobno terećen za oko 5.000 žrtava).

Najnoviji objavljeni žrtvoslovi s poimeničnim popisima hrvatskih žrtava znatno povećavaju broj četničkih žrtava. Bez obzira na to, Graovčev broj četničkih žrtava danih na jednom mjestu trebalo bi analizirati s obzirom na mjesto pogibije, tako da se utvrdi pod čiju teritorijalnu nadležnost je taj prostor pripadao (koje četničke jedinice – da li Dinarske divizije ili četnika iz istočne Hercegovine itd.). Od tog broja na civilne žrtve otpada 79 posto. Najviše je stradalih bilo u Dalmaciji (57 posto) i u Lici (24 posto). Od ukupnog broja žrtava, oko 12 posto je stradalo na području općine Knin.

Žrtve četnika su većinom bili muškarci (3/4), a s obzirom na socijalni status seljačkom korpusu je pripadalo 87 posto žrtava, a radnika je bilo osam posto. Kada se gleda kategorija nacionalnosti onda je među stradalima bilo dvije trećine Hrvata, a jedna trećina Srba (to je dvostruko više od udjela Srba u nacionalnoj strukturi Hrvatske – to su većinom bili srpski partizani i članovi njihovih obitelji). Žrtve su stradavale na slijedeće načine: ubijene (manje od trećine), strijeljane (28 posto), zaklane (20 posto).

Među žrtvama četnika iz Dinarske četničke divizije (oblasti) je i mnogo Hrvata i Muslimana iz Bosne i Hercegovine (pogotovo na području Grahova, Drvara, Bos. Petrovca…), ali razmjere te tragedije treba još istražiti.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Dinarske četničke divizije
PostPostano: pon stu 21, 2016 4:01 am 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 4:06 pm
Postovi: 2323
U svakodnevnom govoru uvriježilo se pripadnike snaga koje su izvršile agresiju na Hrvatsku zvati četnicima. Taj se pojam jednostavno ustalio. Isto tako srpski mediji su za hrvatske obrambene snage redovito rabili pojam ustaše. Međutim, ustvari niti HV može biti jednako ustaše, niti JNA može biti jednako četnici. Kako je po vama najispravnije zvati agresore, a kako branitelje?

Pojam četnici jednostavno nije ispravno rabiti za JNA. Pravi četnik nikada ne bi stavio petokraku na čelo, kokardaši ne podnose petokraku. Ovi koji su napali Hrvatsku mahom nisu nosili kokarde nego petokrake, znači to uopće nisu bili četnici nego bi ih ispravnije bilo zvati partizanima. Kako JNA, Titova vojska, može biti četnička? Uočavate li ironiju u rečenici "najgori nikšićki četnici iz brigade Sava Kovačević"?! Kako se četnička brigada može zvati po partizanu? Srbi partizani i Srbi četnici ustvari bi trebali biti zakleti neprijatelji. Pa u poraću Drugoga svjetskog rata u samoj Srbiji Srbi partizani pobili su oko 59 000 Srba četnika. Znači, više su se Srbi međusobno tamanili nego što su pobili Hrvata. Ironija je što danas sebe zovu četnicima navijači klubova koji se zovu Partizan i Crvena zvezda.

Dosta pripadnika HV-a u braniteljskim redovima uopće sebe nisu smatrali ustašama. Pa vrhovni zapovjednik Franjo Tuđman bio je prvoborac partizan i Titov general, još 1989. izjavljivao je da je marksist. Smiješno je što su srpski mediji njega zvali ustašom. Zapovjednik oslobađanja Dubrovnika opet nije bio nikakav ustaša nego član Sisačkoga partizanskog odreda kojemu su ustaše usmrtile oca i tri brata, Janko Bobetko. Znači nikako izraz ustaše ne može biti rabljen za sve branitelje, a ni izraz četnici onda nije prikladan za JNA.

Ustvari se jedino hosovci mogu smatrati sljedbenicima tradicije ustaštva. Od svih hrvatskih obrambenih snaga jedino se njih stvarno može zvati ustašama. Nosili su odore po uzoru na Crnu legiju, slovo U, službeni im je slogan bio Za dom spremni!, brigade su se zvale po ustaškim časnicima (Rafael vitez Boban, Vitez Jure Francetić). Međutim, pripadnici HV-a i HVO-a nisu ustaše. Međutim, ipak su se neke brigade HVO-a zvale po ustaškim aktivistima likvidiranim u poraću nakon 1945. (Benko Penavić, Vinko Škrobo). Zabilježeno je u snimkama iz Oluje da je jedna od omiljenih braniteljskih pjesama bila Evo zore, evo dana; zaključak je da su dojučerašnji komunisti kojih je bio pun HV pjevali ustašku pjesmu. Dakle, hosovce je precizno zvati ustašama, pripadnike HV-a i HVO-a ne sasvim. Pripadnici HVO-a mrze islam, a tko mrzi islam ustvari ne može biti ustaša jer su po ustaškom nauku bosanskohercegovački muslimani cviet hrvatskog naroda.

Treba raskrinkati jedan zanimljiv stih: eh što im se povampire lica kad se vije naša šahovnica. Pa šahovnicu su vijorile sve tri zaraćene strane u Drugom svjetskom ratu! Šahovnica ne smeta partizanima jer je tijekom vladavine komunista bila na službenom grbu SRH ( https://upload.wikimedia.org/wikipedia/ ... roatia.svg ). Partizanski spomenik na Hvaru... https://upload.wikimedia.org/wikipedia/ ... rb_SRH.JPG Jugokomunisti su vijorili šahovnicu, a još je nevjerojatnija nepobitna činjenica da su i četnici vijorili šahovnicu! Sigurno bi se našlo kokardi sa šahovnicama, jer je na grbu omražene Kraljevine Jugoslavije bila šahovnica unutar dvoglavog orla ( https://upload.wikimedia.org/wikipedia/ ... slavia.svg ). Četnici nisu bili ništa drugo nego vojska Kraljevine Jugoslavije, a u njima se borilo oko 2 500 Hrvata (ponajviše u zadarskom zaleđu) i nešto Slovenaca i drugih (Anton Krejči, Rudolf Medvednik, Mustafa Mulalić). Zapovjednik Prvoga ravnogorskog korpusa bio je Hrvat Zvonimir Vučković Feliks, a desna ruka popa Đujića Hrvat Ivo Jankov!

Gledao sam u snimkama s dubrovačkog ratišta kako prolazi neki automobil beogradskih oznaka, a pripadnik agresorske vojske viče "hej, pozdravi braću Srbe". Znači, čak ni izraz Srbi nije sasvim precizan za agresore, jer se iz te snimke razvidno zaključuje da taj pripadnik JNA uopće sebe nije smatrao Srbinom.

Jako puno je proturječja koja se isprepliću u zamršenoj mreži.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Dinarske četničke divizije
PostPostano: pon stu 21, 2016 4:20 am 
Offline

Pridružen/a: čet lip 11, 2015 12:16 am
Postovi: 6035
Bili ljudi u regularnim drzavnim postrojbama JVuO Jug.vojske u otadzbini.

_________________
Kako smo svi opljackani.Film "Tezina lanaca" https://youtu.be/waEYQ46gH08

Film o propasti imperije duge 1.123 g. Vizantijska lekcija https://youtu.be/_fLuI92iHR4


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Dinarske četničke divizije
PostPostano: pon stu 21, 2016 9:24 am 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 1:56 pm
Postovi: 9686
Ateist.. malo ga lupetas. Ovi koji su izvrsili agresiju na Hrvatsku i BiH brzo su petokrake zamijenili kokardama, a bilo je i onih koji su sa kokardama na celu odmah iz pocetka napadali. Rame uz rame kokarde i zvijezde.
Glede Hrvata u vojsci kraljevine (tj cetnika u 2. svj) naravno da je bilo, kao i Srba u ustasama (visokih oficira) ili jos vise u domobranima.
Ipak, zna se ko je ko i sta je sta, da ne palamudimo bez veze

_________________
Between the 16th and 19th centuries, the territory between the Una and Vrbas rivers was referred to by the name Turkish Croatia. In the 1845. was replaced by cartographers in favor of Bosanska Krajina


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Dinarske četničke divizije
PostPostano: pon stu 21, 2016 10:49 am 
Offline
Avatar

Pridružen/a: uto vel 09, 2010 8:22 pm
Postovi: 5451
Tko o ćemu četnici o povlačenju.

_________________
Neki Fadil


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 6 post(ov)a ] 

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 3 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO