Seruckaš bezveze.

Proteklih 15 (i 20) godina je poraznije za razne zapadne "planere" nego za bilo koga drugog. Ne vidim što to oni mogu uraditi da promjene situaciju. Za tih 20 godina su muslimanima nudili svakkva "čuda" i na kraju ništa od toga.

Prijavi se za "visokog predstavnika", logiku i takvo razmišljanje imaš.

Ako im teško neka sele. Na vrh glave tih kukanja.

Alaj ti Turčini marširaju, ta i nemaju šta drugo zanimljivo staviti u video osim Bošnjaka u odorama koji slave okupatore neovisne Bosne i Bošnjaka koji jedu besplatan grah.

Šta vas briga, Bošnjaci nikad nisu totalno prihvatili šerijat, jesu nešto, ali neke stvari su i izbjegavalji, npr vino su smatrali zabranjenim, ali su pili i pekli rakiju.

Ovo nije točno. Rakiju muslimani i ostali počinju peći i konzumirati tek u prošlom stoljeću, kada su se riješili šerijata.

Održan molitveni dan za Domovinu i hodočašće na Bobovac


Danas je održan petnaesti molitveni dan za Domovinu Vrhbosanske nadbiskupije i 13. hodočašće na Bobovac katolika pripadnika Ministarstva obrane, Oružanih snaga BiH i redarstvenih snaga.

Misno slavlje na kraljevskom gradu Bobovcu predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, a prigodnu propovijed govorio je mons. Tomo Vukšić, vojni biskup u Bosni i Hercegovini, javila je Katolička tiskovna agencija.

"Danas, kad smo okupljeni u molitvi za domovinu, najveće naše djelo milosrđa koje uopće možemo izvršiti za nju, zove se odgovornost: za svakoga čovjeka, za napredak, za savjesno vršenje službe koju obnašamo, za dostojanstvo, za prava i dužnosti, za izgradnju društvene sloge, međusobnoga razumijevanja i uvažavanja", kazao je u svojoj propovjedi mons. Vukšić.

Dodao je kako je zadatak svakog katolika i kršćana da svojim životom, svojim primjerom, oponaša i predstavlja Isusa u svijetu.

Molitveni pohod Bobovcu pokrenuo je kardinal Puljić u znak sjećanja na dan smrti bosanske kraljice Katarine Kosača 25. listopada 1478. godine, s ciljem ujedinjenja u molitvi za osobne potrebe, za vlastiti narod i domovinu Bosnu i Hercegovinu, ali i za sve ljude i narode koji u njoj žive.

U pozivu upućenom 2002. godine, kardinal Puljić pozvao je sve svećenike, redovnike, redovnice i ostale vjernike da dođu na Bobovac te mole za domovinu Bosnu i Hercegovinu.

federalna.ba/Fena

Turčenje s plakata

O kampanji turskih međunarodnih studentskih susreta. Kako mogu biti međunarodni a turski, o tome u tekstu

Foto: Anes Osmić

Mi smo jedan narod – piše na plakatu koji poziva na međunarodne studentske susrete. Čast nam je da budete s nama u Sarajevu na 10-om Međunarodnom susretu koji organizujemo u 20 zemalja i 55 gradova – sve je što o karakteru događaja piše. Kad je Sarajevo u pitanju, događaj se odigrao, sudeći po najavi s plakata, 28. i 29. aprila u BBI centru. Iznad tog slogana Mi smo jedan narod sedmoro je mladih, četiri muškarca i tri žene. Sve žene su pokrivene. Uokvireni su polumjesecom a iznad njih je zvijezda. Podloga je crvena. Radi se o turskoj zastavi. Dati su i logoi sponzora sa skraćenicama njihovih imena te ime organizatora: International student gathering. Tu je i web stranica na kojoj se može saznati više o događaju.

Zašto je okupljanje nazvano međunarodnim ako su svi jedan narod, ključno je pitanje. Sudeći po odorama mladih na plakatu, koje pripadaju različitim narodima, oni to i nisu. Međutim, pošto su žene pokrivene i svi su uokvireni mjesecom i zvijezdom ono što im je zajedničko jest vjera, tačnije islam. Kroz takvo tumačenje plakat dobija na političnosti. Vjera kao neka vrsta nadnarodnosti različite narode stapa u jedan – što je panislamistički pogled na svijet. Pošto su svi pod turskom zastavom, onda se Turska nameće kao predvodnik tog panislamizma, čime manifestacija, zahvaljujući svom promo materijalu, još dublje zapada u političnost.

Takvo tumačenje dobija svoju dodatnu potvrdu kad se ode na stranicu organizatora. Tu ima još jedan slogan: Naša boja je Turska – spremni smo za budućnost. To se odnosi na 114.000 studenata i studentica iz 203 zemlje svijeta koje studiraju u Turskoj koji nas, kako tamo stoji, pozivaju na studentsko okupljanje gdje će predstaviti kulture iz kojih dolaze.

U detaljnijem opisu ove manifestacije stoji i ovo: Vjerujemo da bi metodologija koja bi se koristila za oblikovanje povijesti trebala biti metodologija usmjerena na ljudsko biće. Pošto je ljudsko mnogo šire od vjerskog, a vizualni identitet kampanje za manifestaciju vrišti vjerskim atributima, pitanje je da li je onda cilj manifestacije limitiranje ljudskog na islamsko i asimiliranje nacionalnih raznolikosti u turskost. Posebno je zanimljiva pretvorba „drugih“ u „nas“ koja je u obrazloženju spomenuta kao jedan od ciljeva manifestacije: Vjerujemo u mlade u rekonstrukciji pojmova „zajedništva“ i „bratstva“ osiguravajući promjenu „drugih“ u „nas“. Turska se tako svima koji studiraju u njoj, bez obzira na „sitne razlike“ nameće kao domovina, a islam kao jedina religija i sistem vrijednosti.



Zato organiziramo edukativni festival u kojem će razne kulture i zemlje predstaviti i druge podučavati svojoj tradiciji drugima kao i učiti kulture drugih. Mirno okruženje će biti preneseno mladima, studentima koji će biti budući lideri njihovih zemalja. Pretpostavljamo sve one koji žele održati mir i tolerirati sve kulture kao jednog od nas. Mi kao poslanici mira i tolerancije spremni smo služiti međunarodnom miru. Vjerujemo da će obrazovanje osigurati toleranciju. Dakle, organiziramo ovaj edukativni festival za promicanje tolerancije među budućim vođama – stoji dalje. Budućim vođama neće biti problem da budu tolerantni jedni prema drugima jer će svi, ako slogani manifestacije iz želje pređu u stvarnost, postati Turci, muslimani.

Slogan na plakatu Mi smo jedan narod i slogani na stranici Festivala Naša boja je Turska – mi smo spremni za budućnost te Postali smo jedno, postali smo braće i sestre u našim bojama, jezicima i kulturama su naglašeni, vidljiviji od svih ostalih tekstualnih dijelova kampanje manifestacije. Oni su ono kroz šta se čita, prosijava ostatak teksta. Doda li se tome još i vizualni dio koji je vidljiv na fotografiji uz ovaj tekst, ali i detaljno u tekstu opisan, onda je jasno da ovdje nije riječ ni o kakvoj raznolikosti, održavanju mira, edukativnom festivalu, da su to floskule. Riječ je o nježnoj kolonizaciji, asimilaciji i ujedinjenju na osnovu iste vjere. Političko-ideološka ideja prodana je pod krinkom edukacije, znanja, studenata i okupljanja. Po šta onda idu bosanski studenti kad idu na studij u Tursku – po znanje ili po novi identitet?

Anes Osmić

Plakati dobrodošlice polijepljeni u Sarajevu prije dolaska turskog predsjednika Erdogana