U dolini Neretve ’93. je zaustavljen san o Islamskoj državi,
Bošnjaci danas prisvajaju hrvatske pobjede 
Kraj lipnja i početak srpnja dani su kada se hrvatski narod Bijelog Polja, kao i istočne strane grada Mostara prisjeća mučkog napada Armije RBiH, kao i dojučerašnjih bošnjačkih suboraca koji su bili pripadnici HVO-a, a koji je rezultirao razaranjem, projterivanjem, zarobljavanjem i ubijanjem.
Međutim, malo je poznata i naglašavana činjenica da ono što tzv. Armija RBiH slavi kao pobjedu i navodno razbijanje snage HVO-a, nije ništa drugo do slom mnogo šireg plana bošnjačkog vojnog vodstva koje je uspjelo tek jednim malim dijelom napraviti pomak.
Drugim riječima, tih dana 1993. godine HVO je zaustavio bošnjačku ofanzivu čiji je cilj bio osvajanje šireg područja Mostara, uništavanje snaga HVO-a na potezu od Drežnice pa do južnog dijela grada te ovladavanje visovima kako bi osim nadzora komunikacije Jablanica-Mostar postrojbe HVO-a bile odbačene prema dubini zapadne Hercegovine, a grad Mostar stavljen pod potpuni nadzor.
Ukoliko se pogleda plan koji je zapravo uvod u ofenzivu Neretva ’93 (također neuspješnu) jasno je da tzv. Armija nija napravila mnogo toga osim što je, kako ističe jedan od izravnih sudionika tih događaja, a danas
predsjednik HVIDRA-e HNŽ-a Zoran Zovko, zarobila dojučerašnje suborce i civile, razarala i ubijala.
U razgovoru za Hrvatski Medijski Servis Zovko tvrdi kako tzv. Armija, odnosno snage koje su pristizale iz sjeverne Hercegovine i Bosne nikada ne bi napravile ni to da nije bilo izdaje Bošnjaka koji su bili u HVO-u i koji su noć prije napada okrenuli cijevi na svoje suborce-Hrvate.
Radilo se, ističe Zovko, o pomno isplaniranom scenariju koji seže mjesecima ranije kada su Bošnjaci kroz HVO-a malo po malo prikupljali oružje i streljivo te kovali zavjeru.
U najvećem dijelu radilo se o ljudima, upozorio je Zovko, koje je zapravo HVO oslobodio u Lipanjskim zorama tijekom akcije oslobađanja bjelopoljske kotline, a koji su kasnije ušli u HVO. Mjesece koji su uslijedili nakon odbacivanja srpskog agresora ti isti su iskoristili za naoružavanje i pripremu onoga što će kulminirati krajem lipnja 1993.
Zaustavljen prodorNesvjesni kako im suborci pripremaju takvu sudbinu, pripadnici HVO-a svu su svoju energiju usmjeravali na obranu oslobođenih prostora od Vojske Republike Srpske, te nije došlo ni do razoružavanja Bošnjaka što je još jedan od dokaza kako Hrvati nikada nisu imali namjeru ratovati s Bošnjacima već upravo suprotno.
Zovko u tom kontekstu navodi kako su unatoč napadu (praktično s leđa) te uz sversdnu pomoć specijalnih snaga koje su pristizale iz Bosne i “opkoljenog” Sarajeva, pripadnici HVO-a uspjeli sačuvati velik dio prostora, pa čak i dio na lijevoj obali Neretve u Bijelom Polju, a u konačnici zalaganjem postrojbi HVO-a, kako domaćih tako i pridodanih u ispomoć, hrvatske su snage zaustavile ofanzivu tzv. Armije RBiH te time i slomili velike planove o prodoru u Hercegovinu s ciljem izlaska na more.
Tzv. Armija ne samo da nije uspjela ovladati širim područjem Mostara i tog dijela Hercegovine, već nije ispunila ni jedan od osnovnih ciljeva, a to je nadzor komunikacije Konjic-Jablanica-Mostar. Naime, HVO je svojim jedinim dijelom kod Konjica (Turija) nadzirao i ometao pokrete tzv. Armije BiH za što im Zovko iskazuje veliko priznanje.
S druge strane ni na području sjeverno od Mostara tzv. Armija RBiH nikada nije mogla uspostaviti čvrst nadzor, pri čemu Zovko naglašava kako su tih dana na postrojbe HVO-a nadirale najsnažnije bošnjačke snage koje na kraju i nisu ostvarile svoje ciljece.
Prisjećajući se tih dana on je posebno ukazao na činjenicu kako je bio svjedokom vjerskih pokliča tijekom napada na Hrvate, a jednu postrojbu vodio je i hodža. Gledajući iz današnje perspektive na navedene događaje Zovko kaže kako se sada može reći da je tih dana zaustavljen san o Islamskoj državi
-Danas je vidljivo da je to bio plan, stvaranje Islamske države, upozorava Zovko. Osvrnuvši se na činjenicu da se danas slavi navodna pobjeda protiv HVO-a on je naveo kako se radi o iskušanom receptu u kojem se kroz brojne medije godinama stvara mit, dok kod Hrvata praktično ne postoji mogućnost za adekvatnu reakciju.
PrisvajanjeKao ilustraciju pokušaja obmanjivanja i prisvajanja Zovko navodi nekoliko bitki protiv srpskog agresora na području Bijelog Polja i dalje prema Prenju (primjerice visoravan Rošci), a koje Bošnjaci svojataju.
-Sve bitke koje je dobio HVO danas oni slave kao svoje pobjede. Lažu djecu i svoj narod, ali ne može se istina sakriti, poručio je Zovko. /HMS/
Kamenjar
