Bog se ne može uvrediti i u tome je sva poenta , (...)

Zbog ovakvih reči i laži od mene nećeš dobiti nikad poštovanje , ali ćeš ga svakako dobiti od braće ti vernika koji će bez imalo srama reći da je ateizam religija takođe kao ti sada da se vernici više trude dokazati da bog ne psotoji nego što vernici da postoji.

Kažeš da si napisla kako vernici moraju imati obavezu da se pobune protiv loših stvari u crkvi?! , pa nešto nisam viđao tvoje postove o tome , čak šta više uvek se nakačiš na neki moj post i ideš "braniti boga" od mene kao i ovi majmuni u Splitu.

Ksenija će digunti ruku na sebe jer je izgubila Enterovo poštovanje.

Nije mi jasno zašto uopšte ljudi gube vreme na te proteste, nije kao da ih neko vuče u HNK da gledaju predstavu. Još su carevi dali pare za karte da prave unutra cirkus, samo da bi bili izbačeni.
Samo su ga isfinansirali.

Preminuo jedan od najuglednijih franjevaca fra Bonaventura Duda



Fra Bonaventura Duda, jedan od najuglednijih franjevaca na hrvatskom jezičnom području koji je uz svećenički rad postao poznat i kao teolog, knjižničar, profesor-emeritus Sveučilišta u Zagrebu, prevoditelj, poliglot, pisac i pjesnik, kateheta, pedagog, skladatelj te dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, umro je u četvrtak u franjevačkom samostanu u Varaždinu.

Duda je preminuo u 94. godini života, 76. redovništva i 68. svećeništva, prenosi Informativna katolička agencija (IKA).

Fra Bonaventura Duda rođen je 14. siječnja 1924. u Rijeci. Rano djetinjstvo proveo je u selu Krasu na otoku Krku gdje je s pet i pol godina krenuo u pučku školu, a nakon toga školovanje nastavlja na Sušaku u građanskoj školi te u Varaždinu na Franjevačkoj gimnaziji. Na Katoličkome bogoslovnom fakultetu (KBF) u Zagrebu diplomirao je 1950. a 15. siječnja iste godine na Trsatu je slavio mladu misu.

Od 1946. objavio je mnoštvo znanstvenih, stručnih i kulturnih priloga te više od 40 knjiga.

Njegov životni put 1954. nastavlja se u Rimu gdje je na Franjevačkom sveučilištu “Antonianum” postigao doktorat disertacijom o dubrovačkom dominikancu Ivanu Stojkoviću, ekleziologu iz XV. stoljeća. Nakon toga na Papinskom biblijskom institutu položio je biblijski licencijat. U Zagreb se vratio 1957. i ujesen postao asistentom na KBF-u. Predavao je i na različitim institutima, a uz profesorski i nastavni rad, često je sudjelovao na brojnim znanstvenim skupovima i objavljivao radove u stručnim časopisima i znanstvenim zbornicima. Umirovljen je 1. listopada 1993., a 9. studenoga 2001. izabran je za profesora emeritusa Sveučilišta u Zagrebu.

Bio je glavni urednik Zagrebačke Biblije, kapitalnog prijevoda Svetog pisma iz 1968., iznimnoga zagrebačkoga i hrvatskoga biblijskog pothvata, zajedno s ostalim vrhunskim zagrebačkim i hrvatskim književnicima i jezikoslovcima, teolozima i prevoditeljima (tiskane u 400.000 primjeraka) što je utjecalo i na tiskanje desetak svezaka Hrvatskoga lekcionara (1973.-1991.).

Kao autor sadržajnog projekta i član uredništva s Jurom Kaštelanom sudjeluje u ostvarenju Zagrebačke Biblije 1968. u izdanju Stvarnosti koju je poslije otkupila Kršćanska sadašnjost, a sa fra Zorislavom Lajošem (+1972.), prvotnim inicijatorom, ujesen 1962. sudjeluje u pokretanju Glasa Koncila.

U punom jeku pokoncilske obnove liturgije tadašnja Biskupska konferencija Jugoslavije povjerava fra Bonaventuri Dudi izradu biblijskog djela Hrvatskog lekcionara u deset svezaka. Taj posao izveo je u najužoj suradnji s fra Jerkom Fućakom (+1992.). Za potrebe lekcionara nanovo su preveli Novi zavjet u izdanju Kršćanske sadašnjosti te izvršili lekcionarsku redakciju Psaltira Zagrebačke Biblije. I danas čitamo u bogoslužju tekstove koje su oni priredili. Obojica su sudjelovala u prijevodu Rimskog misala i Časoslova. Fra Bonaventura je sam preveo osamdesetak novih časoslovnih himana. Kasnije su se obojica zauzela i za prijevod Ekumenskoga Novog zavjeta (Zagreb, 1972.) te za ostvarenje tzv. Jeruzalemske Biblije (1994.).

Bio je neumoran pastoralni djelatnik, kao propovjednik, pisac, publicist i voditelj duhovnih vježbi. Fra Bonaventura Duda je među prvim svećenicima koji se pojavio na televizijskom ekranu.

Uz sav svoj rad fra Bonaventura Duda bio je izvrstan voditelj dvaju crkvenih procesa za beatifikaciju slugu Božjih, najprije za provincijalnog ministra fra Vendelina Vošnjaka. Posljednjih godina intenzivno je pripremao materijale za kauzu sluge Božjega fra Alekse Benigara, pišući izvješća o njegovoj svetosti. Benigar je osobito zaslužan kao prvi, dosada nenadmašeni, biograf Alojzija Stepinca. Osim toga surađivao je i na procesu bl. Alojzija Stepinca, o. Ante Antića i postavio temelje procesu sestre Marice Stanković.

Znanje fra Bonaventure Dude bilo je enciklopedijsko, a zanimanje za biblijske i teološke teme svestrano. Bio je djelatnik na širokom polju otkrivanja same Crkve i njene poruke u koncilskom i pokoncilskom vremenu. Posve je bio predan poslanju Crkve i nije birao zadatke po svojim sklonostima nego po njihovoj važnosti. Osjetljiv je za ‘znakove vremena’ i spreman na koncilijantnu suradnju sa svima kojima je na srcu dobro ljudi.



Dobitnik je niza domaćih i inozemnih nagrada i priznanja. Vrijeme ukopa fra Bonaventure Dude bit će naknadno objavljeno, prenosi IKA./HMS/

Zašto ne pokopaju dostojno ili kremiraju ovog Leopolda Bogdana Mandica?

Jeste li znali da je sveta Marija imala 12-14 godina kad je rodila Isusa?

A sveti Josip je vjerovatno bio star.

Sv. Marija je imala 14-15 godina kada je bila zaručena sa Sv. Josipom, koji je imao oko 33 godine.
Nakon 6-7 mjeseci je začet Isus Krist.
Sv. Marija je imala oko 16-17 godina kad je rođen Isus.

Ovde nije problem jel neko oženjen ili nije već je problem ćutanje vernika i zataškavanje vođstva crkve u vezi pedofillije , a vamo svi skaču kad im neko "uvredi boga" i hoće da linčiju gejeve svako malo.
Ne skreći sa poente jer tako opravdavaš pedofiliju u pravoslavnoj crkvi koja definitvno postoji , doduše najviše kod celbatske bratije koji i vode crkvu.

Mislim da ja katolicka crkva idigrala presudnu ulogu u onome sto smo mi sada.Povijesnu ulogu koja je vise pozitivna posto je zaduzila nas europljane(i ateiste takodjer) ali je ona zaostala i nepotrebna kao i sve religije.Mislim korisna je katolickacrkva za spijunazu i to ali njenu doktrinu smo daleko preraslI.Nakon pojave humanizma covjecanstvu nije vise trebala ni jedna vjera u smislu prznovjerja a u smislu kulture cu reci ovo:Ja sam ateist i nevjerujem u nista ali moj moralni kompas i ukus to se tice drustvenih normi je katolicki i to je dobro po meni.Europljani su odbacili praznovjerje ali su postali bazukusni i previse su se raskalasili,prepustili svemu degeneriranom.

Kazm da nakon humanizma crkve su nepotrebne a ne da su tada odbacili,odbacili su u novije vrijeme.Bar protestanti pa pogldaj ih.U biti odbacio je i vrh katolicke crkve vjeru pa vecina kardinala su ateisti XD prema nekim tvrdnjama.

Nisu se izjasnili javno.
Neznam odkuda izvori ali davno sam o tome slusao.

Mislim da je RKC zadnjih godina šutjela o mnogim,blago rečeno,negativnim stvarima koje su se zbivale ili se još uvijek zbivaju u Hrvatskoj ali i cijelom svijetu...
Katolici su u post komunističkom društvu od Crkve očekivali posve drugačiju reakciju i stav na politiku neo liberalne bagre koja je pod krinkom demokracije učinila ono što je učinila,a što je za posljedicu imalo strašan moralni i duhovni pad kršćanske populacije,a počela je djelovati tek onda kad joj se i samoj voda počela zalijevati u uši...
Zadnjih par mjeseci primjećujem kako se,bar dio klera,otvoreno pokušava suprostaviti mnogim negativnim pojavnostima u društvu...jer su napokon čini mi se shvatili da nisu tu samo da propovjedaju Evanđelje sa oltara već da ga i svjedoče u stvarnom svijetu i dijele i dobro i zlo sa svojim narodom...
Ovo me veseli...jer sam već polako počeo gubiti nadu,odnosno počeo prihvaćati će onaj prljavi i "zagumanski"dio unutar nje same nadvladati i pobijediti....
U prilog ovome evo i dijela teksta....iz propovjedi biskupa Egidija Živkovića sa jučerašnje mise u Udbini....



Što bi u ovom povijesnom trenutku trebala činiti Crkva? Crkva, ako želi ostati vjerna svome poslanju, ne smije šutjeti, ne smije popustiti pred napastima interesa i kompromisa, mora poput proroka stati na stranu istine bez obzira na cijenu koju će za to morati platiti. Kada stvari nazivamo njihovim pravim imenima, kada kažemo da je pobačaj ubojstvo, a ne pravo žene da raspolaže svojim tijelom, da su istospolni brakovi i njihovo usvajanje djece izopačenje ljudske prirode, a ne dostignuća suvremene demokracije, da je poigravanje s genetikom ponovni pokušaj čovjeka da se igra Stvoritelja, a ne napredak znanosti, onda nam kažu da smo zaostali i konzervativni, da ne razumijemo čovjeka i njegove potrebe, onda smo kočničari na putu u, priznat ćete, u najmanju ruku nejasnu i zamagljenu budućnost. Bojim se budućnosti, bojim se Europe u čijem se ustavu ne smije spomenuti Božje ime, bojim se za Hrvatsku u čijim temeljima ne bi bile ugrađene kršćanske vrijednosti. I kada odgovaram na pitanje što bi u ovom povijesnom trenutku trebala činiti Crkva, posve sam uvjeren da ona mora biti proročki glas, glas nade koji će ovom narodu neumorno naviještati da ga Bog nije ni prevario ni ostavio ili zaboravio.

http://www.blog.hr/print/id/1630980096/ ... ovoza.html

Pa evo. Nema tu puno pametovanja