HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Sada je: 29 ožu 2024, 13:36.

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 503 post(ov)a ] 
Stranica Prethodna  1 ... 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14 ... 21  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: Povijest Dubrovnika
PostPostano: 17 vel 2018, 15:55 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 23 ožu 2015, 21:56
Postovi: 5046
joe enter je napisao/la:
daramo je napisao/la:

E sad nije trebao, zna se da su takvi najveći Hrvati i Srbi jer se trebaju dokazati, eto ti Šešelja.
Sad se izvlačiš a jasno je da većina tih s crnogorskim prezimenima dolazi na područje Duborovnika padom Republike, dakle u 19. st kad se i najviše povećava populacija.
Odatle i te teze o srpskom u Dubrovniku a dolaze Srbi s područja Konavala i okolice i postaju veći Dubrovčani od starosjedioca kao i ovaj Koprivica, da bi opet postali i veći Hrvati od njih.


Nisam hteo da ulazim u tu vrstu rasprave , ali kad već hoćeš .....

Ja sad mogu nabrojati mnoštvo prezimena iz srednjovekovnog Dubrovnika koja su tipična srpska , ali ti ćeš odmah krneuti o "slavenskom prezimenskom podudaranju".
Dubrovnik je centar istočne Hercegovine i sasvim je logično da su tamo vekvoima dolazili ljudi iz direktnog zaleđa , a ne odjednom im palo na pamet u 19veku da posle pada republike da promene veru. :ucelo

Ja ukucam svoje prezime u hrvatskom online imeniku i eno ga u Dubrovniku i okolini , samo što su neki Josipi u pitanju.

Svi ti Koprivice i još mnoštvo drugih prezimena iz Hercegovine i CG su došli u okolinu Dubrovnika davno pre pada republike živevši kao kmetovi dubrovačkih građana primiviši katoličanstvo , jer niko ne zna za neka naseljavanja u 19.veku o kojima ti ovde drobiš.

Istocna hercegovina je imala istu populaciju i vjeru kao dubrovnik dok niste vi uveli hegemoniju ;) ++++++++++++++++++++++++++++++

"Obavijestite nas takodjer, da li se mogu dobaviti barabanti i u kom broju, ali da budu Hrvati, našeg jezika i katolici, kada se mogu imati, i uz koju plaću za stražu i ostale službe u gradu" - 1618. godina, dubrovačka vlada traži od svog pouzdanika u Beču Luja Radibratija, da dobavi tobdžije i barabante.

Osim toga u svojoj pjesmi Bogdasinovic kaze u cast poljskog kralja Jana Sobeskog:

Od hrvatske ki drzave
Od jezika slovinskoga
U viernosti puni slave
Za uzvisenje carstva tvoga

_________________
Muslimani su nastali, kada je Bosna nestala.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijest Dubrovnika
PostPostano: 17 vel 2018, 19:41 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 01 lip 2009, 14:18
Postovi: 8425
Citat:
Posljednje godine svoga carevanja (1355) Dušan Silni stade nemilo progoniti katolike. Progonstvo nastavi njegova udovica Jelena Bugarkinja za vlade svoga sina Stjepana Uroša IV. U ovo vrijeme ni štit autonomije pomorskih gradova nije mogao katolike obraniti od zloće i kinjbe one zločeste žene, koja je mnogoj nesreći u Srbiji uzrok bila. Tražilo se je tada sasvim iztriebiti sve što je katoličko...


Dubrovčani su znatnim dijelom potomci onih Srba katolika iz nemanjićke Srbije koje su Dule i Jeca prognali iz zemlje, a našli su najbliže utočište u Dubrovniku.

Otud tolika netrpeljivost prema pravoslavnima u Dubrovniku da nisu mogli ni da prenoće u gradu.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijest Dubrovnika
PostPostano: 17 vel 2018, 19:58 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 23 ožu 2015, 21:56
Postovi: 5046
Oni bi prvi znali da su srbi!
Cini se da su svi velicanstveni nebeski srbi ali sviju je stid..




nemam pojma zašto?

_________________
Muslimani su nastali, kada je Bosna nestala.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijest Dubrovnika
PostPostano: 17 vel 2018, 20:21 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 01 lip 2009, 14:18
Postovi: 8425
Heero je napisao/la:
Oni bi prvi znali da su srbi!
Cini se da su svi velicanstveni nebeski srbi ali sviju je stid..




nemam pojma zašto?


Oni su razvili svoj poseban dubrovački identitet, da bi se u 19. vijeku pri formiranju modernih nacija odlučili da se uključe u hrvatski korpus. To je njihov izbor.

Ali to ne može nikako da izbriše činjenicu da je njihov dijalekat novoštokavska ijekavica jedna cjelina sa govorom Srba BiH, Hrvatske, CG i zapadne Srbije.

Dubrovački govor je od svih govora i dijalekata stanovnika Hrvatske najbliži onom od srpske manjine. :smajl013


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijest Dubrovnika
PostPostano: 17 vel 2018, 21:08 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 12 svi 2009, 22:03
Postovi: 1446
Ove teorije o srpstvu Dubrovnika su iste vrste kao one u Makedoniji o njihovom antičkom podrijetlu. Zanimljiva je ta servska istorija, čovjek puno nauči. Ne samo da je Sinjska Alka prva srpska viteška igra, uglata glagoljica srpsko pismo nego je i Dubrovnik zbjeg srbokatolika iz nemanjićke Srbije. Pa dobro, kako vama budaletinama nije neugodno pisati ovakve nebuloze? Zar nemate nimalo stida, nimalo osjećaja da vas netko zbog ovoga gleda poput klaunova i smije vam se? Svi ste vi Deretići i Lučići, od onih tzv. stručnjaka u Akademiji Nauka i Umetnosti Srbije (ANUS) pa do vas Srbalja domestica vulgaris. Nisu oni nikakve iznimke.

https://www.youtube.com/watch?v=kkaswvogBrk

https://www.youtube.com/watch?v=T-IS0Y9N13A&lc=Ugi0oftnK9SyA3gCoAEC.8RSnWBaVqOH8YHzIX6LASX

Sad nakon što smo se nasmijali, samo bih želio obavijestiti cijenjeno hrvatsko čitateljstvo da uvijek zapamte - Vuk Karadžić, tzv reformator srpskog jezika a ustvari kleptoman koji je od hrvatskih rječnika od kojih su par bila kajkavska stvorio srpski, je kao i svi Vasojevići nositelj haploskupine E-V13 (E1b1b1a1b*) koja nije slavenskog podrijetla a srodna je s Albancima na Kosovu koji su njezini dominantni nositelji.

http://gentis.ru/info/ydna-tutorial/hg-e/v13

Velik broj Srbalja i Crnogoraca su bliski genetski rođaci Albanaca i sada ih muči njihovo neslavensko podrijetlo. Ne brini bre Nemanja, nije sramota biti Šiptar. Oni su duša Balkana, baš poput vas.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijest Dubrovnika
PostPostano: 17 vel 2018, 21:31 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 23 ožu 2015, 21:56
Postovi: 5046
Vujadin je napisao/la:
Heero je napisao/la:
Oni bi prvi znali da su srbi!
Cini se da su svi velicanstveni nebeski srbi ali sviju je stid..




nemam pojma zašto?


Oni su razvili svoj poseban dubrovački identitet, da bi se u 19. vijeku pri formiranju modernih nacija odlučili da se uključe u hrvatski korpus. To je njihov izbor.

Ali to ne može nikako da izbriše činjenicu da je njihov dijalekat novoštokavska ijekavica jedna cjelina sa govorom Srba BiH, Hrvatske, CG i zapadne Srbije.

Dubrovački govor je od svih govora i dijalekata stanovnika Hrvatske najbliži onom od srpske manjine. :smajl013


Dubrovacki barokni pjesnik Petar Toma Bogasinovic (1625. - 1700.) u predgovoru svog djela, epske pjesme 1684. godine pod naslovom "Becia Grada Obkruscegnie. Od Zara Mehmeta, i Kara Mustafe Velikoga Vesiera. Slosceno u Piesan u Jesik Slovinski Po Petru Toma Bogascinovichia Dubrovcianina", moli kako bi njegovo djelo prosirio po hrvatskim vojnicima:"Da ju prospete po vojnicim od glasovitijeh Hrvata".

Zanimljivo da Dubrovcanin posvecuje svoju pjesmu "Petru Bernarda Ricciardi, Velikomu i viekoviecnomu Knesu Like, Coes. i Kragly: Swietl. Tanacniku, i Hervatov Colonellu etc. Poklon, i Pridrago Posdravglienie. — III, 17." (Bibliotheca Ragusina, 1980, 432).

Osim toga u svojoj pjesmi Bogdasinovic kaze u cast poljskog kralja Jana Sobeskog:

Od hrvatske ki drzave
Od jezika slovinskoga
U viernosti puni slave
Za uzvisenje carstva tvoga

slika

slika

_________________
Muslimani su nastali, kada je Bosna nestala.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijest Dubrovnika
PostPostano: 17 vel 2018, 23:05 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 02 kol 2012, 10:47
Postovi: 35612
Lokacija: Ulica Nemanje Bilbije 99
Vujadin je napisao/la:
Citat:
Posljednje godine svoga carevanja (1355) Dušan Silni stade nemilo progoniti katolike. Progonstvo nastavi njegova udovica Jelena Bugarkinja za vlade svoga sina Stjepana Uroša IV. U ovo vrijeme ni štit autonomije pomorskih gradova nije mogao katolike obraniti od zloće i kinjbe one zločeste žene, koja je mnogoj nesreći u Srbiji uzrok bila. Tražilo se je tada sasvim iztriebiti sve što je katoličko...


Dubrovčani su znatnim dijelom potomci onih Srba katolika iz nemanjićke Srbije koje su Dule i Jeca prognali iz zemlje, a našli su najbliže utočište u Dubrovniku.

Otud tolika netrpeljivost prema pravoslavnima u Dubrovniku da nisu mogli ni da prenoće u gradu.


Da baš od tada, prije toga po Dubrovniku setao tko poželi :zubati

Ali glavno da si ti priznao da si nastao od prisilno posvetosavljenih katolika.

_________________
mostarski europski


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijest Dubrovnika
PostPostano: 17 vel 2018, 23:40 
Offline

Pridružen/a: 17 vel 2018, 23:31
Postovi: 1511
Lokacija: Mareva Ljut
Vujadin je napisao/la:
Heero je napisao/la:
Oni bi prvi znali da su srbi!
Cini se da su svi velicanstveni nebeski srbi ali sviju je stid..




nemam pojma zašto?


Oni su razvili svoj poseban dubrovački identitet, da bi se u 19. vijeku pri formiranju modernih nacija odlučili da se uključe u hrvatski korpus. To je njihov izbor.

Ali to ne može nikako da izbriše činjenicu da je njihov dijalekat novoštokavska ijekavica jedna cjelina sa govorom Srba BiH, Hrvatske, CG i zapadne Srbije.

Dubrovački govor je od svih govora i dijalekata stanovnika Hrvatske najbliži onom od srpske manjine. :smajl013


Jest kako da nije:

Hrvatski (i)jekavski govori štokavskog narječja rasprostiru se kroz čitavo dubrovačko primorje, u donjoj Neretvi (Metković, Opuzen), u južnoj Hercegovini ijekavskim jatom služe se i Hrvati Stolca, Ravnog, Neuma, Konjica te na prostoru srednje Bosne (Kiseljak, Kreševo, Vareš, Žepče, Usora, Sol, Brčko i Hrvati Sarajeva). Hrvati sa područja Slunja, Rakovice, dijelom Banovine (Glina, Topusko, Petrinja, Hrvatska Kostajnica, Pounje te na prostoru zapadne Slavonije (Đulovac, Voćin, Pakrac, Lipik, Daruvar, Grubišno Polje, Hercegovac i dalje prema Bjelovaru), potom ijekavski govori srednje Slavonije od Virovitice i Slatine do gradova Osijeka i Vinkovaca, zatim Žumberak i ponešto u Gorskom Kotaru.
Inače u Slavoniji je više Hrvata nego Srba jekavaca.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijest Dubrovnika
PostPostano: 18 vel 2018, 00:05 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 14 tra 2016, 00:13
Postovi: 6668
mirv je napisao/la:
Ove teorije o srpstvu Dubrovnika su iste vrste kao one u Makedoniji o njihovom antičkom podrijetlu. Zanimljiva je ta servska istorija, čovjek puno nauči. Ne samo da je Sinjska Alka prva srpska viteška igra, uglata glagoljica srpsko pismo nego je i Dubrovnik zbjeg srbokatolika iz nemanjićke Srbije. Pa dobro, kako vama budaletinama nije neugodno pisati ovakve nebuloze? Zar nemate nimalo stida, nimalo osjećaja da vas netko zbog ovoga gleda poput klaunova i smije vam se? Svi ste vi Deretići i Lučići, od onih tzv. stručnjaka u Akademiji Nauka i Umetnosti Srbije (ANUS) pa do vas Srbalja domestica vulgaris. Nisu oni nikakve iznimke.

https://www.youtube.com/watch?v=kkaswvogBrk

https://www.youtube.com/watch?v=T-IS0Y9N13A&lc=Ugi0oftnK9SyA3gCoAEC.8RSnWBaVqOH8YHzIX6LASX

Sad nakon što smo se nasmijali, samo bih želio obavijestiti cijenjeno hrvatsko čitateljstvo da uvijek zapamte - Vuk Karadžić, tzv reformator srpskog jezika a ustvari kleptoman koji je od hrvatskih rječnika od kojih su par bila kajkavska stvorio srpski, je kao i svi Vasojevići nositelj haploskupine E-V13 (E1b1b1a1b*) koja nije slavenskog podrijetla a srodna je s Albancima na Kosovu koji su njezini dominantni nositelji.

http://gentis.ru/info/ydna-tutorial/hg-e/v13

Velik broj Srbalja i Crnogoraca su bliski genetski rođaci Albanaca i sada ih muči njihovo neslavensko podrijetlo. Ne brini bre Nemanja, nije sramota biti Šiptar. Oni su duša Balkana, baš poput vas.
Типично дивљање и безумна мржња потомка покатоличеног Србина.
slikaБолесни поступци болесног друштва трају из генерације у генерацију. :kava

_________________
Na nama koplja se lome i vatra se gasi jer mi smo jaki,rodjeni sa vukovima.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijest Dubrovnika
PostPostano: 18 vel 2018, 00:07 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 14 tra 2016, 00:13
Postovi: 6668
daramo je napisao/la:
Vujadin je napisao/la:

Dubrovčani su znatnim dijelom potomci onih Srba katolika iz nemanjićke Srbije koje su Dule i Jeca prognali iz zemlje, a našli su najbliže utočište u Dubrovniku.

Otud tolika netrpeljivost prema pravoslavnima u Dubrovniku da nisu mogli ni da prenoće u gradu.


Da baš od tada, prije toga po Dubrovniku setao tko poželi :zubati

Ali glavno da si ti priznao da si nastao od prisilno posvetosavljenih katolika.
slika

_________________
Na nama koplja se lome i vatra se gasi jer mi smo jaki,rodjeni sa vukovima.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijest Dubrovnika
PostPostano: 18 vel 2018, 16:56 
Offline

Pridružen/a: 17 vel 2018, 23:31
Postovi: 1511
Lokacija: Mareva Ljut
Vujadin je napisao/la:
Heero je napisao/la:
Oni bi prvi znali da su srbi!
Cini se da su svi velicanstveni nebeski srbi ali sviju je stid..




nemam pojma zašto?


Oni su razvili svoj poseban dubrovački identitet, da bi se u 19. vijeku pri formiranju modernih nacija odlučili da se uključe u hrvatski korpus. To je njihov izbor.

Ali to ne može nikako da izbriše činjenicu da je njihov dijalekat novoštokavska ijekavica jedna cjelina sa govorom Srba BiH, Hrvatske, CG i zapadne Srbije.

Dubrovački govor je od svih govora i dijalekata stanovnika Hrvatske najbliži onom od srpske manjine. :smajl013


Jest kako da nije:
Hrvatski (i)jekavski govori štokavskog narječja rasprostiru se kroz čitavo dubrovačko primorje, u donjoj Neretvi (Metković, Opuzen), u južnoj Hercegovini ijekavskim jatom služe se i Hrvati Stolca, Ravnog, Neuma, Konjica te na prostoru srednje Bosne (Kiseljak, Kreševo, Vareš, Žepče, Usora, Sol, Brčko i Hrvati Sarajeva). Hrvati sa područja Slunja, Rakovice, dijelom Banovine (Glina, Topusko, Petrinja, Hrvatska Kostajnica, Pounje te na prostoru zapadne Slavonije (Đulovac, Voćin, Pakrac, Lipik, Daruvar, Grubišno Polje, Hercegovac i dalje prema Bjelovaru), potom ijekavski govori srednje Slavonije od Virovitice i Slatine do gradova Osijeka i Vinkovaca, zatim Žumberak i ponešto u Gorskom Kotaru.
Inače u Slavoniji je više Hrvata nego Srba jekavaca.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijest Dubrovnika
PostPostano: 22 vel 2018, 14:24 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 23 ožu 2015, 21:56
Postovi: 5046
Kačamak je napisao/la:
daramo je napisao/la:

Da baš od tada, prije toga po Dubrovniku setao tko poželi :zubati

Ali glavno da si ti priznao da si nastao od prisilno posvetosavljenih katolika.
slika


Jel i ovog ante pokatolicio?
slika

_________________
Muslimani su nastali, kada je Bosna nestala.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijest Dubrovnika
PostPostano: 22 vel 2018, 14:48 
Offline

Pridružen/a: 11 tra 2016, 16:17
Postovi: 7949
Lokacija: Сарај Чадор
Dubrovnik je nesporno srpski znamen a književnost Dubrovnika je dio srpske književnosti. Srbokatolici su njegovi žitelji, bez sumnje. Sve ukazuje na to. Pogotovo jezik. Svi su oni šljegli iz crnogorskijeh brda i krša hercegovačkog.

_________________
Skidanje okova je imperativ.

Takozvana "rs" je genocidna tvorevina.

The so-called "republic of srpska" is a genocidal ramshackle pseudo-state.

Ko je zrinyia na sigetu posjek'o..


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijest Dubrovnika
PostPostano: 22 vel 2018, 14:55 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 23 ožu 2015, 21:56
Postovi: 5046
Pa i ti si nesporno srbin mohamedanac ;) njih ces i dopast!

_________________
Muslimani su nastali, kada je Bosna nestala.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijest Dubrovnika
PostPostano: 23 vel 2018, 07:41 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 svi 2009, 12:56
Postovi: 9973
Još ovi servi i ****** kukaju za Dubrovnikom?

_________________
Serbian are nationalists. It is impossible to argue with Serbians because they are without understanding. Since they respect only force, the same method should be used when dealing with them."


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijest Dubrovnika
PostPostano: 23 vel 2018, 17:09 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 23 ožu 2015, 21:56
Postovi: 5046
A šta ti ko nebi kuko da nisi hrvat?
Nije svima ljepo ko tebi.

_________________
Muslimani su nastali, kada je Bosna nestala.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijest Dubrovnika
PostPostano: 23 vel 2018, 21:03 
Offline

Pridružen/a: 01 sij 2015, 21:05
Postovi: 2993
U Dubrovniku se nalazi druga najstarija sinagoga u svijetu.
https://en.wikipedia.org/wiki/Dubrovnik_Synagogue

(((Gospari)))


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijest Dubrovnika
PostPostano: 23 vel 2018, 21:49 
Offline

Pridružen/a: 17 vel 2018, 23:31
Postovi: 1511
Lokacija: Mareva Ljut
master_mind_ je napisao/la:
U Dubrovniku se nalazi druga najstarija sinagoga u svijetu.
https://en.wikipedia.org/wiki/Dubrovnik_Synagogue

(((Gospari)))


Svakakvih vjera u Dubrovniku samo Svetosavske niđe.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijest Dubrovnika
PostPostano: 25 vel 2018, 23:44 
Offline

Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06
Postovi: 2840
Kad ste se već dotakli likvidacija na Daksi, ljevičari Igor Miošić i Darko Kaciga objavili su u Glasu Grada od prije dva dana tekstove u kojima negoduju zbog dodjele Nagrade Grada Dubrovnika Petru Perici.

NAGRADA I SMISAO NAGRADE
Dubrovački "demokratski mrak"

Od spoznaje da je padre Perica dobitnik Nagrade Grada Dubrovnika za životno djelo poraznija je jedino spoznaja da u Gradu gotovo nikoga za to nije briga.

"Među onima koji su na fronti u Rusiji bore protiv boljševizma sasma dobrovoljno, nalaze i mnogi križari. Vrlo mnogo je od njih položilo život u borbi protiv boljševizma. Nije li to pionirski rad, rad priprave i čišćenja za veliki božanski i misijski posao. Svi oni koji se redaju u bojne redove protiv boljševizma su ujedno i suradnici na širenju velikog Kraljevstva Božjega ovdje na zemlji"...
* Križarski tjednik Nedjelja od 11. prosinca 1942. godine

Ove godine Grad Dubrovnik je odlukom Gradskog vijeća dodijelio posthumno nagradu za životno djelo isusovcu padre Petru Perici. Sudeći prema reakcijama, odnosno gotovo posvemašnjem izostanku istih, dalo bi se zaključiti kako jednoglasna odluka vijećnika nazočnih na sjednici ni po čemu i nikome nije sporna. A ona je sve samo nesporna. Samo, izgleda, "o tome ne smiš ni mislit, a kamoli govorit jer bi te moga progutat demokratski mrak".

Za početak, sporna je iz čisto formalnih razloga. Posthumnom dodjelom nagrade 74 godine od smrti osobi u čije ime nagradu nema tko od obitelji primiti presedan je kojim se grubo negira pravilnik, a i sam smisao nagrade. Dubrovnik kroz povijest, naime, ima toliko zaslužnih građana, da, kada bi se nagrade dodjeljivale posthumno, suvremenici bi na red za nagradu došli tek kada ih se više nitko ne bi sjećao.

Stoga se valja zapitati tko je padre Perica, čime je zadužio Dubrovčane i natjerao gradske vijećnike da naprave ovaj presedan formalne naravi?

Historiografija ga bilježi kao autora čuvene crkvene pjesme Rajska djevo, kraljice Hrvata, a ona novija, utemeljena tek nakon 1990. i kao nevinu žrtvu likvidiranu 1944. godine na otoku Daksi od strane jugokomunističkih terorista poznatijih pod nazivom partizani.

Zanimljivo, baš ta dva razloga, doduše obrnutim redom po značaju koji im pripisuju njihovi autori, mogu se čuti od apologeta ove po svemu kontroverzne odluke. Tako se može čuti da je padre Perica dobio nagradu jer je smaknut bez suđenja na Daksi. Kao da je biti smaknut bez suđenja na Daksi kriterij za Nagradu Grada Dubrovnika. Na Daksi je bez suđenja smaknut i primjerice Stojan Jovanović, major bivše jugoslovenske vojske. Po gornjem kriteriju izgleda da je Stojanu nagrada izmakla za dlaku, gdje se dlaka krije u činjenici da je smaknut kao četnički simpatizer. Čiji je onda simpatizer bio Perica da je baš on naš ovogodišnji laureat, a ne Stojan, iako su obojica "smaknuti bez suđenja na Daksi"?

O tome par redaka niže. Ovdje je red osvrnuti se i na drugi argument, naime da je padre Perica nagrađen zbog svog doprinosa kulturnoj baštini. Naoko neobična činjenica, a novokomponiranim katolicima koji su nakon 1990. iz komiteta pohitali u HDZ uz to i nepoznata i neshvatljiva, jest da se crkvena pjesma Rajska djevo, kraljice Hrvata pjevala po župama i u vrijeme "komunističkog mraka". Mladim kršćanskim demokratima iz HDZ-a, godina radi, možemo oprostiti što o tom razdoblju ne znaju ništa iz prve ruke, ali nije im opravdanje da spoznaje o razdoblju prije HDZ-a crpe isključivo iz hrvatske Wikipedije. Ujedno, moramo im skrenuti pažnju da navedena činjenica svjedoči o tome da je moguće odvojiti autorsko djelo od čovjeka. Zanimljivo je kako su to "boljševici" znali, pa su ubili čovjeka, a na životu ostavili djelo. Kršćanskim je demokratima ta suptilna razlika teško uhvatljiva. Zato imamo ulice Mile Budaka. Njegovo je "Ognjište", barem struka tako kaže, također stanoviti doprinos kulturnoj baštini. Preostaje još samo da ga lokalni HDZ proglasi počasnim građaninom rodnog Svetog Roka.

Neodgovoreno je ostalo pitanje koga je ili što simpatizirao Perica. U panegiriku posebno naručenom kao uvertira i priprema za dodjelu nagrade za životno djelo objavljenom u časopisu Dubrovački horizonti profesor Pavo Jančić usuđuje se utvrditi kako je padre Perica "za života bio na glasu svetosti, a među katolicima ga mnogi smatraju kršćanskim mučenikom". Sam ga pak uvaženi profesor smatra uzorom mučenika za vjeru i za svoj narod te uistinu hrabro zaključuje kako je ubijen iz mržnje, naprosto zato što je bio svećenik i Hrvat, katolik i domoljub.

Riječ je o hrabrom zaključku jer se isti izvodi, kako i sam autor panegirika navodi u bibliografiji, iz samo dva izvora: službene hagiografije oca Perice koju je napisao otac Prkačin s Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove u Zagrebu i jednog članka iz časopisa Obnovljeni život, kojeg također izdaje navedena Družba. Jednako hrabre zaključke izvode i naši mladi demokršćani kada u polemici tvrdi da postoji niz znanstvenih djela koji se bave životom padre Perice, a koja navodno nedvosmisleno upućuju na njegov doprinos široj društvenoj zajednici. Letimični pogled na spomenutu "znanstvenu literaturu" naprosto ledi krv u žilama. Popis časopisa (Obnovljeni život, Crkva na kamenu, Glasnik srca Isusova i Marijina, Križarska Straža, Naša Gospa, da nabrojim barem neke) i izdavača (Hrvatski katolički pokret, Družba Isusova, Nadbiskupski duhovni stol) svojom znanstvenom eminencijom nadmašuju samo pojedini autori koji u svojim djelima ili zbornicima "nedvosmisleno upućuju na njegov doprinos društvenoj zajednici". Među njima se svojom znanstvenom i moralnom izvrsnošću posebno ističu stanoviti Ivo Omrčanin, ustaški emigrant, inače tajnik Političkog odjela Ministarstva vanjskih poslova NDH, kao i općoj javnosti poznatiji Vinko Nikolić, pobočnik Ante Pavelića. Moguće je da mladi demokršćani nisu upoznati s činjenicom da Crkva u suvremenom svijetu nije znanstveni autoritet barem već dvjestotinjak godina, ali morali bi znati bolje nego pozivati se na znanstveni autoritet ustaških emigranata.

No, vratimo se mi Dubrovačkim horizontima. Tek uzgred, samo jednom rečenicom, gotovo kao da mu se omaklo, profesor Jančić navodi činjenicu kako je padre Perica bio i duhovnik Križarskog bratstva. Upravo, međutim, u toj zataškanoj činjenici krije se pravi razlog neslavne pogibije ovogodišnjeg laureata. U polemici koja se krajem 2014. i 2015. godine vodila na stranicama Glasa Grada upravo tu činjenicu pokušava relativizirati Ivo Dabelić, nekadašnji direktor Muzeja socijalističke revolucije (!), koji u maniri jednog Zdravka Tomca ili Iva Banca, gotovo križarskim poletom brani tekovine konzervativne kontrarevolucije: "Za razliku od srednjovjekovnih križara, čije je sredstvo borbe bilo koplje i mač, moderni križari 20. stoljeća za glavno oruđe svoje borbe za očuvanje vjere i njezinih sadržaja u obitelji i društvu, je molitva, tj. osnovni duboki vjerski život s Kristovom dušom. Putem katoličkog tiska hrabri se katolička obitelj na čuvanje vjernosti sakramenta, da svoju vjeru čuvaju od liberalnih misli i učenja, te da ostave štetne običaje koji sve više prodiru u moderno društvo. Na takvom nauku nastala je Križarska organizacija i križarska društva i u Dubrovniku, početkom 1930-ih. Program ovih križarskih društava je proslava vjerskih blagdana, predavanja s vjerskom tematikom, upoznavanje života svetaca, stalna molitva itd. A, što se tiče politike, od nje se izričito distanciraju".

Pa kako uvaženi bivši direktor bivšeg Muzeja socijalističke revolucije već priziva katolički tisak kao medij kroz koji progovara križarska briga za katoličku obitelj, vjeru i očuvanje tradicionalnih vrijednosti, red je da citiramo katolički tisak upravo iz vremena u kojem kao križarski duhovnik u Dubrovniku djeluje naš "svetac i mučenik". Tako u Katoličkom tjedniku od 20. srpnja 1941. možemo pročitati nešto o idealizmu naših križara koji u nacističkim uniformama i s ustaškim grbom na šljemu biju boj za naše tradicionalne hrvatske i katoličke vrijednosti po ruskim ravnicama: "Taj idealizam postaje još veći, još simpatičniji, kad vidimo, kako ti naši borci visoko misle o tom ratu protiv ruskog boljševizma; da je to najsvetiji križarski rat; da je to rat za najveće svetinje, što nam ih je Bog dao: za obitelj, za slobodu naroda, za pravdu, za ćudorednost, za vjeru; da se tim stavljaju pod zastavu najslavnijeg vojskovođe, vječitog pobornika pravde, najnesebičnijeg i uvijek pobjeditelja, Gospodina Boga"... Uistinu simpatičan idealizam, izričito distanciran od politike!

O molitvi kao glavnom oruđu borbe "za očuvanje vjere i njezinih sadržaja u obitelji i društvu" neka svjedoči tekst iste tiskovine (Katolički tjednik) od 31. kolovoza 1941. godine: "Do sada je Bog govorio po savjetima, po papinskim enciklikama, po nebrojenim propovijedima, po katehizaciji, po kršćanskoj štampi, po misijama, po junačkim primjerima svetaca itd... Pa? Zatisnuše uši svoje. Oglušiše se. Opće proganjanje Europe i čitava svijeta. Sada je Gospodin odlučio upotrijebiti drugu metodu. Priredit će misije Evropske! Svjetske! Držat će ih, ne svećenici, nego Vojskovođe na čelu s Hitlerom! Propovijedi će se vrlo dobro čuti pomoću topova, mitraljeza, tankova i bombardera. Jezik u propovijedima bit će internacionalan". Amen.

Nije međutim red da citiram samo jednu tiskovinu. "Možda se tako pisalo u Katoličkom tjedniku, tko zna tko je to uređivao, da nije to kakva udbaška podvala, zacijelo se naš padre oslanjao na neke druge, izvorno kršćanske i humanističke tekstove u ostalim crkvenim medijima", pomislit će naš smjerni čitatelj, naprosto ne vjerujući da bi dobitnik nagrade za životno djelo u našem Gradu mogao biti netko tko je dijelio i širio stavove Katoličkog tjednika. Uostalom, i profesor Jančić svjedoči o humanizmu našega oca Perice, koji časnika Hrvatske vojske, izvjesnog Josipa Braenovića, svjetuje "o moralnom postupanju prema zarobljenom neprijatelju i o ljudskom i korektnom ponašanju prema građanima u osvojenim mjestima, prema njihovim životima i njihovoj imovini". Jer padre je, kaže Jančić, "smatrao da je borba hrvatskog naroda za svoju državu pravedna borba i kao takva ne smije se ukaljati pljačkom, paležima, osvetom i mržnjom".

Na ovom mjestu moramo apstrahirati od činjenice da uvaženi profesor ustaškog oficira naziva "časnikom", kao da u ustašiji može biti ičega časnoga. Moramo apstrahirati i od činjenice da Pavo Jančić ustaše naziva Hrvatskom vojskom, svrstavajući nas sve Hrvate na gubitničku fašističku stranu. Apstrahirajmo i od ustaške Pavove logike po kojoj se u pravednoj borbi hrvatskog naroda za svoju državu osvajaju tuđi teritoriji. I vratimo se katoličkom tisku, putem kojega se prema navodima našeg lokalnog Zdravka Tomca "hrabri katolička obitelj na čuvanje vjernosti sakramenta, da svoju vjeru čuvaju od liberalnih misli i učenja, te da ostave štetne običaje koji sve više prodiru u moderno društvo". Možda padre nije čitao Katolički tjednik, ali teško da kao duhovnik Križarskog bratstva nije čitao Nedjelju, križarski tjednik. Pa, evo kako se distancirano od politike navedena tiskovina od 3. kolovoza 1941. okreće molitvi, svom "glavnom oruđu u borbi za očuvanje vjere i njezinih sadržaja u obitelji i društvu".

"Cijelo čovječanstvo nalazi se u jednom velikom križarskom ratu, ponovno proživljuje dane sudbonosne prošlosti, kada su milijuni i milijuni odlazili da se bore za slobodu Križa, za pobjedu kršćanskog shvaćanja u životu i svijetu, te bezbožnike kazne ognjem i mačem... Mi se ponosima sa svima onima, koji kao predstavnici naše i ostalih nacija izgrađuju novi svijet stavljajući besprimjernim samoprijegorom, u njegove temelje svoje živote. Poručujemo im, da ćemo u duhu biti s njima i da ćemo ih se i kao križari i kao Hrvati sjećati uvijek, a osobito često, svakodnevno u svetim molitvama kod stola Euharistije, Jaganjca... Mi znamo dobro značenje Poglavnikovih riječi upućenih nama, mladima i neustrašivima. Danas je to naš program, ali će uskoro postati i djelo, kojeg će osjetiti protivnici Kristove Hrvatske, a osobito domaći borci krvave, crvene internacionale. Križari im navješćuju borbu do istrebljenja"...

Kako, pobogu, bez poznavanja Poglavnikovih riječi organizirati "proslavu vjerskih blagdana, predavanja s vjerskom tematikom, upoznavanje života svetaca i stalnu molitvu", što nas naš lokalni Ivo Banac pokušava uvjeriti da je bio program križarskih bratstava. Križarski tjednik Nedjelja dobro zna značenje Poglavnikovih riječi, jer poznavanje je Poglavnikovih riječi ključno za ostvarivanje programa križarskih bratstava, borbe do istrebljenja "domaćih boraca krvave, crvene internacionale". Ne zaboravimo, tim je borbenim društvima koja bi istrebljivala otac Perica duhovnik. Na žalost po samoga oca Pericu i njegov današnje apologete, nikakva historiografija, ni ona znanstvena ni ona "znanstvena", ne spominje da se padre ograđivao od programa križarskih društava eksplicitno navedenih u križarskom i ostalom katoličkom tisku za vrijeme NDH.

I onda je došao listopad 1944. Naši križari u njemačkim uniformama i s ustaškim znamenjem pod Staljingradom već poodavno su ostavili kosti u borbi protiv crvene internacionale, jer, poznato je to svim znanstvenicima na koje se pozivaju mladi demokršćanski polemičari, stari hrvatski običaji, katolička vjera i njeni sadržaji u obitelji najbolje se od liberalnih utjecaja čuvaju po ruskim bespućima. Došao je listopad 1944. Po novokomponiranoj povijesti Pava Jančića, u listopadu 1944. "ratni vihor Drugog svjetskog rata svojim je hladnim dahom okrutnosti dotaknuo hrvatske krajeve 1941.". Učinio je to tek ratni vihor završetka rata!

Došao je listopad 1944. i padre je ubijen. A ni Stojan nije bolje prošao. Bolje bi bilo da nisu ubijeni, ali, što bi rekla Feralova pera, jebiga jesu. Međutim, kao što niti Stojan nije ubijen zato što je bio Srbin, nego zato što je bio četnik, tako niti padre nije ubijen zato što je bio Hrvat, svećenik, katolik i domoljub. Zašto je ubijen, to neka svaki čitatelj zaključi za sebe. A, kada zaključi, neka se dalje ne zavarava, padre Perica iz istog je razloga 74 godine kasnije dobio i nagradu za životno djelo Grada Dubrovnika. Od te spoznaje poraznija je jedino spoznaja da u Gradu gotovo nikoga za to nije briga.

...

Ono što je počelo na Daksi u listopadu 1944., gdje je stradalo osam katoličkih klerika, od kojih tri franjevca, nastavilo se odnosno kulminiralo je na Širokom Brijegu, odnosno u Mostaru u veljači 1945. Tu su prema kazivanju fra Miljenka Stojića, vicepostulatora postupka mučeništva "Fra Leo Petrović i 65 subraće" na nedavno održanim "VIII. danima pobijenih hercegovačkih franjevaca", zločinci: Josip Broz Tito, kao zapovjedno apsolutno odgovorni šef Partije, partizanske vojske i OZNA-e, zatim general Petar Drapšin, zapovjednik 8. dalmatinskog korpusa, i njegov najbliži suradnik Boško Šiljegović, te Sinjanin Bruno Vuletić, zapovjednik 2. dalmatinske brigade, "alkarski vojvoda, od kojega se alkarsko društvo još nije ogradilo", kao i cijela "po zlu posebno poznata XI. dalmatinska brigada" zvjerski pobili 66 hercegovačkih franjevaca. Pa vicepostular rezimira rezultat dosadašnjeg mukotrpnog rada njegove vicepostulature: "Prema svim dosadašnjim istraživanjima pobili su ih iz mržnje prema vjeri, ali i iz ideoloških razloga. Posebno im je Široki Brijeg, kao simbol vjere, obrazovanja i kulturne baštine, bio trn u oku".

Pri tome mu je, na primjer, apsolutno zanemariv podatak da je u tzv. Mostarskoj operaciji što poginulo što nestalo preko 800 grla te bezvjerne, nekulturne i neobrazovane dalmatinske partizanske stoke sitnog zuba, a oko 1 600 ranjeno, od čega daleko najviše u presudnoj bici za samostan i konvikt na Širokom Brijegu, najutvrđenije i najodlučnije branjeno ustaško-nacističko uporište. I kad je tako sustavno izgadio Dalmatince (orjunaše, rekla bi naša Predsjednica), kojima očito on, tipični predstavnik hercegbosanskog mentaliteta, nikad neće oprostiti što su, unatoč silnim žrtvama, baš na Širokom Brijegu nanijeli odlučni poraz njegovoj kleroustaškoj vojsci i režimu, onda se na kraju jednog od (bez)brojnih napisa i intervjua ovih dana, dakako u takozvanoj "Slobodnoj Dalmaciji" osjetio ponukanim farizejski demantirati samoga sebe i tobože zaključiti "da ih nisu pobili nikakvi Dalmatinci, kako neprijatelji hrvatskog naroda često ističu, nego jugokomunisti predvođeni Titom".


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijest Dubrovnika
PostPostano: 26 vel 2018, 16:30 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 30 lip 2009, 17:35
Postovi: 10744
Uvek sam govorio da mi je žalije svakog običnog ustaškog vojnika ili četnika nego popa i svećenika kad su im partizani stavljali svakom po metak u potiljak , jer huškačka reč je gora od svakog noža zato što ta reč "duhovnika" rađa noževe tj.stavlja zaluđenim ljudima nož u ruke.

Kad se vidi sva ova silna rehabilitacija koljačkog ološa na obe strane , sasvim je logično da će prosečan Hrvat zaključiti da je ubijanje Srba opravdano jer kako mogu rehabilitovati zlikovce koji su ubijali Hrvate i mnoge druge.
Isti je slučaj i sa drugom stranom gde će prosečan Srbin zaključiti da Dubrovnik nije bilo greška bombardovati i napadati jer se pokazalo da tamo živi koljačka bagra koja rehabilituje koljačke ideologe.

@ateist , dobro je što si postavio ovaj članak čisto da se vidi kako jedan grad koji bi trebao biti simbol kulture i otvorenosti može sebe baciti u kaljugu zlikovačke ideologije samo zato što su dotični bili streljani od strane partizana i zato što su streljani eto bili duhovnici.


p.s
Još jedno lepo prezime iz Dubrovnika mi je zapalo sa oko , Jančić tj.profesor Pavo Jančić koji pravda duhovnika Pericu.

_________________
O turčine za nevolju kume
A ti vlaše silom pobratime


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijest Dubrovnika
PostPostano: 26 vel 2018, 18:44 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 23 ožu 2015, 21:56
Postovi: 5046
Kako si ogranicen!! Kako katolicki svecenik može bit predodređen ratohuskac samo zato sto je katolicki svecenik?Ti si tolki šumar da nemožeš shvatit da katolicanstvo nije nacionalno kao vaše pravoslavne crkve.Napad je najbolja obrana i vaši popovi su na to racunali te su prije izgradnje velike srbije vama ugradili ideju da "hrvatska LOL" katolicka crkva oce genocidisat srbe a vi seljaci poznato padate na kurde ustaše,vampire po srbiji i to.Partizanija je u hrvatskoj poubijala svecenike,ucitelje,glumce,poštare hrvate ali nije u srbiji ubila sve intelektualce,pametnom dosta.

_________________
Muslimani su nastali, kada je Bosna nestala.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijest Dubrovnika
PostPostano: 28 vel 2018, 16:35 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 01 lip 2009, 14:18
Postovi: 8425
Istin je napisao/la:
Vujadin je napisao/la:

Oni su razvili svoj poseban dubrovački identitet, da bi se u 19. vijeku pri formiranju modernih nacija odlučili da se uključe u hrvatski korpus. To je njihov izbor.

Ali to ne može nikako da izbriše činjenicu da je njihov dijalekat novoštokavska ijekavica jedna cjelina sa govorom Srba BiH, Hrvatske, CG i zapadne Srbije.

Dubrovački govor je od svih govora i dijalekata stanovnika Hrvatske najbliži onom od srpske manjine. :smajl013


Jest kako da nije:

Hrvatski (i)jekavski govori štokavskog narječja rasprostiru se kroz čitavo dubrovačko primorje, u donjoj Neretvi (Metković, Opuzen), u južnoj Hercegovini ijekavskim jatom služe se i Hrvati Stolca, Ravnog, Neuma, Konjica te na prostoru srednje Bosne (Kiseljak, Kreševo, Vareš, Žepče, Usora, Sol, Brčko i Hrvati Sarajeva). Hrvati sa područja Slunja, Rakovice, dijelom Banovine (Glina, Topusko, Petrinja, Hrvatska Kostajnica, Pounje te na prostoru zapadne Slavonije (Đulovac, Voćin, Pakrac, Lipik, Daruvar, Grubišno Polje, Hercegovac i dalje prema Bjelovaru), potom ijekavski govori srednje Slavonije od Virovitice i Slatine do gradova Osijeka i Vinkovaca, zatim Žumberak i ponešto u Gorskom Kotaru.
Inače u Slavoniji je više Hrvata nego Srba jekavaca.


Netačno. Hrvati srednje Bosne ne govore novoštokavskom ijekavicom (istočnohercegovačko-krajiškim dijalektom).

Hrvati na Baniji su kajkavci. Žumberak su pounijaćeni Srbi, a na Gorskom Kotaru jedino tamo gdje su Srbi govori se novoštokavskom ijekavicom (Srpske Moravice i Gomirje) dok su Hrvati Gorskog Kotara kajkavci.

Đulovac, Voćin, Pakrac, Daruvar, Grubišno Polje, Slatina... sve je bilo znatno naseljeno Srbima.
Postavlja se pitanje - zašto Hrvati govore novoštokavskom ijekavicom samo u onim dijelovima Slavonije gdje je znatno bilo Srba, dok u drugim krajevima gdje je manje bilo Srba ne govore (Donji Miholjac, Đakovo, Županja, Slavonski Brod). Odgovor je:
1) ili su prihvatili dijalekat lokalnih Srba
2) ili se radi o pokatoličenim Srbima


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijest Dubrovnika
PostPostano: 28 vel 2018, 18:38 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 svi 2009, 12:56
Postovi: 9973
Slušajte ovog bilmeza Vuju . Zna on.
Srbi su jednostavno hrvatsko pleme koje se smjestilo
U stari Ras poznatije kao Rašku oblast. Tako su se zvali i tako su ih zvali u ta vremena
Nema niti jednog njihovog spisa povelje bilo čega iz tih vremena gdje sebe ili gdje ih bilo ko naziva srbima. I sami Nemanjici su nastali od kraljevske loze Trpimirovica. Dakle sva njihova sranja i prisvajanja svega i svačega je zasluga njihove retardiranosti.
O prezimenima neću puno s obzirom da se u širim razmjerima počinju upotrebljavati kod srba tek u 18. Vijeku. Kod Hrvata par stoljeća ranije.

_________________
Serbian are nationalists. It is impossible to argue with Serbians because they are without understanding. Since they respect only force, the same method should be used when dealing with them."


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijest Dubrovnika
PostPostano: 01 ožu 2018, 03:04 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 30 lip 2009, 17:35
Postovi: 10744
@ateist

Zaista je mediteran i unutrašnjost njegova ono što čoveku srce dira.




Po običaju mediterana i Krita prosipaju rakiju za spas duše , a igraju kao da su iz Dubrpvnika(linđo).

Vrh!!

Živ bio El Greco!!

ps.
Zaboravih da braća Grkljani gataju u pleće kao i mi. :klanjam

_________________
O turčine za nevolju kume
A ti vlaše silom pobratime


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Povijest Dubrovnika
PostPostano: 29 ožu 2018, 17:19 
Offline

Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06
Postovi: 2840
Najčešća prezimena u dubrovačkom kraju.

https://actacroatica.com/hr/location/dubrovnik/

https://actacroatica.com/hr/location/slano/

https://actacroatica.com/hr/location/ston/

https://actacroatica.com/hr/location/cavtat/

https://actacroatica.com/hr/location/lopud/


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 503 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14 ... 21  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 70 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO