Žana Merkus heroina hercegovačkog ustanka

U predahu borbi zahtijeva od vojvode Mihaila Ljubibratića da se za ustanike nabavlja oružje i municija i u tu svrhu daje svoj novac za nabavku topova koji na veliku njenu žalost nisu nikada isporučeni hercegovačkim ustanicima.
U Dubrovniku je prihvatala dobrovoljce i prevodila ih među ustanike u borbu. Sa ustanicima je krenula u napad na varošicu Ljubinje i proglašena je za najhrabrijeg borca.
Žana Merkus u borbe je uvijek išla u narodnoj hercegovačkoj muškoj nošnji sa kapamo zavratom na glavi. Turci su je dočekivali uz zaglušujuću viku, galamu i alakanje.
Među Turcima je imala pogrdan naziv „Crveni đavo“ zbog njene crvenkasto-riđe kose.
Mnogi novinari posvećivali su joj pažnju, pisali su o njoj i njenoj junačkoj borbi sa hercegovskim ustanicima, bilo latinima bilo onima pravoslavne vjere.
Na novinarsko pitanje: “Je li ona tu kao pripadnik Crvenog križa da pomaže ranjenim hercegovačkim borcima“ ? Ona odgovara: „ Ne ! Meni su živi i zdravi Hercegovci mnogo draži od bolesnih i ranjenih“.

Žana Merkus bila je oduševljena hercegovačkim ustaničkim vojvodom Mihaelom Ljubibratićem u koga je bila zaljubljena. On i Ivan Musić od Ljubuškog bili su dva glavna protagonista tog ustanka.
Viđali su je stalno u Mihaelovom društvu koji je bio priznat za vođu ustanka i među katolicima u većinskom hrvatskom dijelu Hercegovine.
O Ljubibratiću je govorila stalno sa velikim poštovanjem i sa puno hvale i divljenja.
Divila se njegovoj ljepoti i nije bila tajna da je bila zaljubljena u ovog hrabrog ustaničkog hercegovačkog vojvodu.

Nekoliko mjeseci kasnije prilikom prelaska granice iz Hercegovine u Dalmaciju uhićeni su Mićo Ljubibratić, Žana Merkus i grupa ustanika.
Njih su internirali, Mićo Ljubibratić je ostao do kraja ustanka u internaciji u Linzu u Austriji. Žana Markus je pod nepoznatim okolnostima oslobođena i ponovo se našla u Beogradu u Srbiji.

zanimljiv text
totalna nepoznanica