HercegBosna.org

Robbie MO

Citat:

Daorson (grč. ΔΑΟΡΣΩΝ) je bio glavni grad heleniziranog ilirskog plemena Daorsa koji su živjeli od 300. do 50. godine prije Krista u dolini rijeke Neretve.

Ostaci ovog nekad najjačeg grada u širem području nalaze se u Ošanjićima, blizu Stoca u Hercegovini. Činile su ga tri cjeline od kojih je središnja bila tvrđava – akropola koja je bila opasana »kiklopskim« zidinama od golemih kamenih blokova (sličan onima u Mikeni u Grčkoj). U njoj su bili smješteni svi važniji upravni, javni i vjerski objekti. Obrambeni zid koji se pruža od jugozapada prema sjeveroistoku bio je dug 65 m, širok 4,2 m, a visok između 4,5 i 7,5 metara, imao je vrata i tornjeve na oba kraja.

Daorsi su preuzeli grčki jezik i pismo, te su bili u stalnim trgovačkim vezama s Grcima. Pronađeni su ostaci brojnih amfora za vino te dijelova fine keramike, ali najvredniji nalaz je brončana kaciga ukrašena nizom grčkih likova: Afrodite, Nike, Helija, Dioniza, Muza, Pegaza i drugih, a natpis na njoj je sličan natpisu na kacigi pronađenoj u Makedoniji. Pronađeni su također i ostaci granitne skulpture Kadma i Harmonije, ali i ilirski reljef s trinaest zmija i pet pari orlovskih krila.

U jednom manjem objektu pronađena je kovaonica novca s prigodnim alatima i matricama, 39 raznih novčića (29 s likom kralja Ballaiosa iz 168. god. pr. Kr., te 9 s grčkim natpisom ΔΑΟΡΣΩΝ i likom lađe). Važnost novca je bila velika, značila je neovisnost plemena Daorsa, ali i potvrdu da su imali razvijen obrt, kulturu i trgovinu s drugim narodima.

Dakle glavni grad drevnog heleniziranog ilirskog naroda, koji su praktički bili asimilirani Grci.

Ostaci grada me podsjecaju na Mikenu
slika

koja se spominje i u gornjem tekstu kao primjer.

Agathonikos

Slična zanimljivost iz antike.

Ekspedicija Faros-Paros-Faros

Tri mora - dva otoka - Sredozemlje

slika

Ostaci grada Farosa na Hvaru

Faros - današnji Stari Grad na otoku Hvaru- najstariji je grad u Hrvatskoj. Utemeljili su ga 385/4. godine pr. Kr. stanovnici grčkog otoka Parosa u Egejskom moru, rodnom mjestu pjesnika Arhiloha i kipara Skopasa. Faros je postojao kao samostalan grad/država (polis) gotovo četiri stoljeća odnosno sve do dolaska pod rimsku vlast koncem stare ere. U želji da se obnovi veza između ova dva otoka - na obostrano zadovoljstvo - udaljenih međusobno oko 700 nautičkih milja započele su pripreme za Ekspediciju Faros - Paros - Faros.

Članovi ekspedicije bili su: Branko Kirigin, arheolog i vođa ekspedicije koji je u nekoliko navrata boravio na Parosu kada je i uspostavio kontakte s tamošnjim arheolozima i s stanovnicima na otoku, Aldo Čavić, ravnatelj Muzeja Staroga Grada, kapetan Dean Roić iz Hvara te dipl. ing. Ante Žuljević, znanstveni novak Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, Andro Tomić, vinar iz Jelse i Darko Šoša, slikar iz Hvara. Ekspediciju je pratila i ekipa HTV-a koju vodi naš poznati istraživač i alpinist Stipe Božić. Plovidba je trajala oko mjesec dana.

Glavni cilj ove ekspedicije bio je ponovno uspostavljanje veza između otoka i na tom putu prešli su tri mora: Jadransko, Jonsko i Egejsko kao što su parani to učinili 2400 godina prije ove neobične ekspedicije.
Kasnije su ostvareni i mnogobrojnim uzvratni posjeti delegacija s Parosa u Stari Grad-Faros.

FAROS - PAROS

Iz Starog Grada krenulo se 26. travnja 2003. godine do grada Hvara, a potom do Palagruže (Diomedov otok) odakle do Vieste na poluotoku Garganu gdje je također antičko svetilište. Iz Viesta se potom jedrilo do Barija a odatle do Otranta - važnoj točki antičkih pomoraca. Iz Otranta se prešao Jonski moreuz i jedrilo do Krfa, antičke Kerkire - Alkinojeva otok - glavne stanice antičkih i srednjovjekovnih pomoraca na putu za Jadran. Iz Krfa se preko otoka Leuke, Itake, Kefalonije i Zakinta plovilo do Pilosa, Nestorovog grada na obali Mesenije na zapadnom Peloponezu. Od Pilosa se plovilo do rta Tianaron gdje su poznata svetišta i jedno od ulaza u Had, a potom do moreuza između otoka Kitere - rodnog mjesta Afrodite - i rta Malea također poznatog po svetištu Posejdona. Odatle se plovilo do otoka Melosa, znamenitog po opsidijanu i po kipu Venere, a od Melosa pored otoka Sifnosa do Parosa, odnosno Parikije, glavnog grada na otoku.Opisana plovidba je jedan od dva moguća plovna puta između Parosa i Farosa.

NA PAROSU

Na samom Parosu domaćini su bili gradonačelnik Konstantinos Argousis i dr.sc. Demetrius Schilardi, direktor parskog arheološkog instituta. Paros se nalazi u srcu Egejskog mora, kao i otok Hvar okružen otocima, tako je i Paros okružen Kikladima. Znamenit po mramoru od kojeg su sagrađeni dijelovi nekih od najljepših hramova u Grčkoj. Manji od Hvara za oko 100 km2 , danas broji oko 8000 stalnih stanovnika (Hvar oko 11.500). Vulkanskog je porijekla, okrugao, brdovit i plodan otok s dosta izvora pitke vode. Stanovnici se uglavnom bave ribarstom i poljoprivredom, a u novije vrijeme (od 70-tih godina) i turizmom.

PAROS-FAROS

Iz Parikije se krenulo prema rtu Sunion gdje je zameniti hram Posejdona, dijelom građen od parskog mramora. Odavde se krenulo prema Korintskoj prevlaci, a od tamo prema luci Itei i Delfima, Apolonovom svetilištu koje je odredilo Paranima da nasele Hvar. Iz Delfa se plovilo Korintskim zaljevom do Itake, postojbini Odiseja. Od Itake se krenulo prema Krfu a potom albanskom obalom Jadrana, gdje su se obišle luke Orika, Dirahiona (današnji Drač) i Lissosa (današnji Lješ) koji svi imaju neke veze s Farosom. Iz Lissosa se krenulo prema Boki kotorskoj, odnosno Risnu, sjedištu kraljice Teute koja je zajedno s Demetrije Faroskim upravljala ovim dijelom Jadrana. Zatim se plovilo našom obalom prema Dubrovniku, Orebiću i Korčuli do Hvara. Ovaj plovni put je drugi mogući put kojim su Parani došli na Hvar.

http://www.stari-grad-faros.hr/ekspedic ... faros.aspx

ZlatkoZG

Robbie MO je napisao/la:

Dakle glavni grad drevnog heleniziranog ilirskog naroda, koji su praktički bili asimilirani Grci.

Zanimljivo , iz Žitija Svetog Simeona , svojevrsna biografija Stefana Nemanja:

Citat:

"Povrati Dioklitiju i Dalmaciju, otacastvo i rodjenje svoje, pravu dedovinu svoju, koju je nasiljem drzao grcki narod, i gradove u njoj, sazidane od ruku njihovih, tako da se prozvala grcka oblast, a kojima su imena: Danj grad, Sardoniki grad, Drivast, Rosaf grad zvani Skadar, grad Svac, grad Ulcinj, grad slavni Bar.

A Kotor ostavi, utvrdi ga i prenese svoj dvor u nj, koji je i do danas.

Ostale gradove poobara, i porusi, i pretvori slavu njihovu u pustos, istrebi grcko ime, da se nikako ne pominje ime njihovo u toj oblasti. Narod svoj u njima nepovredjen ostavi da sluzi drzavi njegovoj, sa strahom, i sa urecenim dankom od Svetoga."

Slučajnost?

Carmello Šešelj · **Pridružen/a:** 08 stu 2012, 00:05 **Postovi:** 22976

Šta hoćeš da kažeš? Nije bilo seobe Slovena?

ZlatkoZG

Carmello Šešelj je napisao/la:

Šta hoćeš da kažeš? Nije bilo seobe Slovena?

Naravno da je bila, ali mislim da je Stefan Nemanja u Duklji završio on što je započelo avarsko-slavenskom provalom i uništenjem Salone 626AD.

Ti zaista vjeruješ da su stanovnici u tim porušenim gradovima Slaveni? Možda slavizirani , većim ili manjim dijelom ali teško Slaveni , poput Rašana.

Carmello Šešelj · **Pridružen/a:** 08 stu 2012, 00:05 **Postovi:** 22976

Naravno da ne verujem, učinilo mi se da ti veruješ i da misliš da su ovi helenizovani u starom veku bili originalno Sloveni, pa sam zato pitao. Nesporazum.

Carmello Šešelj · **Pridružen/a:** 08 stu 2012, 00:05 **Postovi:** 22976

ZlatkoZG je napisao/la:

Carmello Šešelj je napisao/la:

Naravno da ne verujem, učinilo mi se da ti veruješ i da misliš da su ovi helenizovani u starom veku bili originalno Sloveni, pa sam zato pitao. Nesporazum.

Nema brige , inače ta Hercegovina i Crna Gora su zbog geografske izoliranosti , a posebno CG zbog onih silnih planina pravo bogatsvo. Tu je preuzimanje zemlje od Slavena bilo najkasnije , i dosta krvavo.

Kada je raško pleme Novljana (od kojih potiču Drobnjaci (da i Karadžići :zubati

) i Banjani) pod vojvodom Đurjanom Kosovčićem pobijedilo starosjedioce Kriče i njihovog vođu Kaloku. Ti dogođaji također korespondiraju s osvajanjem Duklje od Stefana Nemanje.

Nema dileme , to je bila invazija Rašana koji su zajedno sa starijim slavenskim stanovnicima Zete satrali lokalce bilo one u visokim planinama ili one u gradovima.

Ja vučem poreklo od Drobnjaka. Jedan moj predak je za vreme ustanka 1875. - 1878. ubio turskog subašu, pa je cela familija posle morala da pobegne iz Hercegovine u Posavinu i promenila prezime i slavu da ih Turci ne bi našli.

Robbie MO

ZlatkoZG je napisao/la:

Robbie MO je napisao/la:

Dakle glavni grad drevnog heleniziranog ilirskog naroda, koji su praktički bili asimilirani Grci.

Zanimljivo , iz Žitija Svetog Simeona , svojevrsna biografija Stefana Nemanja:

Citat:

"Povrati Dioklitiju i Dalmaciju, otacastvo i rodjenje svoje, pravu dedovinu svoju, koju je nasiljem drzao grcki narod, i gradove u njoj, sazidane od ruku njihovih, tako da se prozvala grcka oblast, a kojima su imena: Danj grad, Sardoniki grad, Drivast, Rosaf grad zvani Skadar, grad Svac, grad Ulcinj, grad slavni Bar.

A Kotor ostavi, utvrdi ga i prenese svoj dvor u nj, koji je i do danas.

Ostale gradove poobara, i porusi, i pretvori slavu njihovu u pustos, istrebi grcko ime, da se nikako ne pominje ime njihovo u toj oblasti. Narod svoj u njima nepovredjen ostavi da sluzi drzavi njegovoj, sa strahom, i sa urecenim dankom od Svetoga."

Slučajnost?

Daorsi su zivjeli od 300. do 50. godine prije Krista.

ZlatkoZG

Robbie MO je napisao/la:

Daorsi su zivjeli od 300. do 50. godine prije Krista.

Diokleti (Dukljani) , bliski Daorsima , se zadržavaju do pohoda Stefana Nemanje. Dukljani (Diokleti) su uvijek od bizantskih izvora spomenuti kao zasebni u odnosu na Slavene. Iako u dubokom stadiju slavizacije. Nisu ti ljudi prestali živjet ovdje , izađeš na ulicu , prošetaš i sve ti je jasno.

pagan · **Pridružen/a:** 24 ruj 2010, 22:57 **Postovi:** 2546

dukljani su srbi

daramo

Na kakvu vezu mislite između Daorsa i Docleata?
Radi se o dva različita ilirska plemena ali srodna plemena.

Pravi Illyrii proprie dicti (Iliri u užem smislu riječi) u ranoantičko doba, živjeli istočno od Neretve tj. najviše u području jugoistočne Hercegovine i u južnom primorju Crne Gore. Njihovo ime je tek naknadno u rimsko doba prošireno kao skupni naziv na niz drugih okolnih plemena.
Pod Iliri su Grci mislili prije svega na helenizirana plemena na sjeveru, imaš spominjanje i ilirskih vojnika u pohodima Aleksandra Makedonskog, česte saveze helenskih i grčkih kraljeva.

Daorsi su potpuno helenizirano ilirsko pleme, o tome postoje hrpa materijalnih dokaza.
Kod Dokleata postoje mislim neki spomeni kulta zmije, izvornog ilirskog.

Crna Gora je prvo helenizirana prije svega gradovi a dijelom i naseljeni grčkim stanovništvom.
Konzervativna Ilirska plemena živjela su većinom u nepristupačnim brdskim i planinskim predjelima (izvorni Dukljani) i teško ih je bilo pokoriti, na što upućuju teškoće i dugotrajne borbe koje su Rimljani morali voditi s njima.

Potpunim osvajanjem Crna Gora se romanizira, konventi ili opida (oppida civium Romananorum) su bila naselja koloniziranih rimskih gradjana, doseljenih u Ilirik, odnosno kasniju provinciju Dalmaciju, medju kojima se spominju: Rhisinum (Risan), Acruvium (Bigovo), Butua-Butuanum (Budva) i Olcinium (Ulcinj). Osim Italika, u ovim gradovima postoji i veći broj trgovaca Grka i orientalaca.

novem · **Pridružen/a:** 27 lis 2010, 15:06 **Postovi:** 27384

https://vimeo.com/99997515

Robbie MO

Dižem ovu zanimljivu temu, valjda se još nešto o njoj može reci.

BjekaBL

ZlatkoZG je napisao/la:

Robbie MO je napisao/la:

Dakle glavni grad drevnog heleniziranog ilirskog naroda, koji su praktički bili asimilirani Grci.

Zanimljivo , iz Žitija Svetog Simeona , svojevrsna biografija Stefana Nemanja:

Citat:

"Povrati Dioklitiju i Dalmaciju, otacastvo i rodjenje svoje, pravu dedovinu svoju, koju je nasiljem drzao grcki narod, i gradove u njoj, sazidane od ruku njihovih, tako da se prozvala grcka oblast, a kojima su imena: Danj grad, Sardoniki grad, Drivast, Rosaf grad zvani Skadar, grad Svac, grad Ulcinj, grad slavni Bar.

A Kotor ostavi, utvrdi ga i prenese svoj dvor u nj, koji je i do danas.

Ostale gradove poobara, i porusi, i pretvori slavu njihovu u pustos, istrebi grcko ime, da se nikako ne pominje ime njihovo u toj oblasti. Narod svoj u njima nepovredjen ostavi da sluzi drzavi njegovoj, sa strahom, i sa urecenim dankom od Svetoga."

Slučajnost?

Pozdrav drustvo, evo bas ovaj post je razlog da se registrujem na ovaj forum i napisem svoju prvu poruku.

Razlog - poznato mi je zitije Sv. Simeona (St. Nemanje) ali ovaj dio nikada nisam razumio do sada. Nije mi bilo jasno koji su to "grci", pratio sam grcku kolonizaciju u tom podrucju, i nisam nikad bio ubijedjen da je grcka kolonizacija mogla da bude tolika da drze cijele oblasti i gradove (kao ni latinska tj rimska). Sa druge strane, ako ovo jesu helenizovani ili romanizovani starosjedioci (dakle, Iliri prije svega) kako to da je tretman bio tako blagonaklon prema njima? A prije svega - kako to da su oni iako su navodno poticali iz totalno razlicitog korijena od Slovena (iz kojeg potice Nemanja), pa su onda i pride jos helenizovani/ romanizovani, kako to da su oni prostom promjenom vlasti bili samo prevedeni u Slovene (Srbe)? A ako to nisu bili helenizovani Iliri vec Sloveni od 7. vijeka, kako su oni uspjeli biti helenizovani u periodu naleta slovenske moci i osvajanja ovih podrucja i navodnog slovenizovanja Iliri, Romana itd u ovom periodu svuda po kontinentu?

Ono sto ja mislim da se desilo ovde - je da su to bili potomci Slovena tj Sloveni helenizovani/ romanizovani u ranijoj fazi, tj u vrijeme rimskog carstva. Potpuno sam ubijedjen da glavna masa Slovena nije dosla na Balkan u 7-9 vijeku, vec neke manje grupe (grupice) a da su Iliri u stvari Sloveni. Poslije izgubljenih ratova na kraju sa Batom (Batonom) od I vijeka, dio naroda je postajao gradjanin, vlastelin, upravitelj, trgovac, selio se u gradove i bivao helenizovan. Poslije pada Rima u 5 vijeku, i obnove slovenskih (srpskih) knezevina romanizovani i helenizovani Sloveni su se zbijali u gradovima i prema primorju pa otuda njihova kasnija koncetracija po primorju vise nego u unutrasnjosti. A zasto naziv "grci" u zitiju - pa posprdni naziv za konvertite po dominantnoj vjeri/ narodnosti kojoj su pristupili (kao na primjer kasniji naziv "turci" za sve islamizovane slovene).

Ako nekog zanima sira slika, ova razmisljanja najvise temeljim na radovima jednog od najvecih arheologa u istoriji ovih prostora Djordja Jankovica, no zaista bih zelio da cujem i vase misljenje o ovim mojih tezama?

Ateist · **Pridružen/a:** 22 vel 2012, 15:06 **Postovi:** 2842

Agathonikos je napisao/la:

Slična zanimljivost iz antike.

Ekspedicija Faros-Paros-Faros

Tri mora - dva otoka - Sredozemlje

slika

Ostaci grada Farosa na Hvaru

Faros - današnji Stari Grad na otoku Hvaru- najstariji je grad u Hrvatskoj. Utemeljili su ga 385/4. godine pr. Kr. stanovnici grčkog otoka Parosa u Egejskom moru, rodnom mjestu pjesnika Arhiloha i kipara Skopasa. Faros je postojao kao samostalan grad/država (polis) gotovo četiri stoljeća odnosno sve do dolaska pod rimsku vlast koncem stare ere. U želji da se obnovi veza između ova dva otoka - na obostrano zadovoljstvo - udaljenih međusobno oko 700 nautičkih milja započele su pripreme za Ekspediciju Faros - Paros - Faros.

Članovi ekspedicije bili su: Branko Kirigin, arheolog i vođa ekspedicije koji je u nekoliko navrata boravio na Parosu kada je i uspostavio kontakte s tamošnjim arheolozima i s stanovnicima na otoku, Aldo Čavić, ravnatelj Muzeja Staroga Grada, kapetan Dean Roić iz Hvara te dipl. ing. Ante Žuljević, znanstveni novak Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, Andro Tomić, vinar iz Jelse i Darko Šoša, slikar iz Hvara. Ekspediciju je pratila i ekipa HTV-a koju vodi naš poznati istraživač i alpinist Stipe Božić. Plovidba je trajala oko mjesec dana.

Glavni cilj ove ekspedicije bio je ponovno uspostavljanje veza između otoka i na tom putu prešli su tri mora: Jadransko, Jonsko i Egejsko kao što su parani to učinili 2400 godina prije ove neobične ekspedicije.
Kasnije su ostvareni i mnogobrojnim uzvratni posjeti delegacija s Parosa u Stari Grad-Faros.

FAROS - PAROS

Iz Starog Grada krenulo se 26. travnja 2003. godine do grada Hvara, a potom do Palagruže (Diomedov otok) odakle do Vieste na poluotoku Garganu gdje je također antičko svetilište. Iz Viesta se potom jedrilo do Barija a odatle do Otranta - važnoj točki antičkih pomoraca. Iz Otranta se prešao Jonski moreuz i jedrilo do Krfa, antičke Kerkire - Alkinojeva otok - glavne stanice antičkih i srednjovjekovnih pomoraca na putu za Jadran. Iz Krfa se preko otoka Leuke, Itake, Kefalonije i Zakinta plovilo do Pilosa, Nestorovog grada na obali Mesenije na zapadnom Peloponezu. Od Pilosa se plovilo do rta Tianaron gdje su poznata svetišta i jedno od ulaza u Had, a potom do moreuza između otoka Kitere - rodnog mjesta Afrodite - i rta Malea također poznatog po svetištu Posejdona. Odatle se plovilo do otoka Melosa, znamenitog po opsidijanu i po kipu Venere, a od Melosa pored otoka Sifnosa do Parosa, odnosno Parikije, glavnog grada na otoku.Opisana plovidba je jedan od dva moguća plovna puta između Parosa i Farosa.

NA PAROSU

Na samom Parosu domaćini su bili gradonačelnik Konstantinos Argousis i dr.sc. Demetrius Schilardi, direktor parskog arheološkog instituta. Paros se nalazi u srcu Egejskog mora, kao i otok Hvar okružen otocima, tako je i Paros okružen Kikladima. Znamenit po mramoru od kojeg su sagrađeni dijelovi nekih od najljepših hramova u Grčkoj. Manji od Hvara za oko 100 km2 , danas broji oko 8000 stalnih stanovnika (Hvar oko 11.500). Vulkanskog je porijekla, okrugao, brdovit i plodan otok s dosta izvora pitke vode. Stanovnici se uglavnom bave ribarstom i poljoprivredom, a u novije vrijeme (od 70-tih godina) i turizmom.

PAROS-FAROS

Iz Parikije se krenulo prema rtu Sunion gdje je zameniti hram Posejdona, dijelom građen od parskog mramora. Odavde se krenulo prema Korintskoj prevlaci, a od tamo prema luci Itei i Delfima, Apolonovom svetilištu koje je odredilo Paranima da nasele Hvar. Iz Delfa se plovilo Korintskim zaljevom do Itake, postojbini Odiseja. Od Itake se krenulo prema Krfu a potom albanskom obalom Jadrana, gdje su se obišle luke Orika, Dirahiona (današnji Drač) i Lissosa (današnji Lješ) koji svi imaju neke veze s Farosom. Iz Lissosa se krenulo prema Boki kotorskoj, odnosno Risnu, sjedištu kraljice Teute koja je zajedno s Demetrije Faroskim upravljala ovim dijelom Jadrana. Zatim se plovilo našom obalom prema Dubrovniku, Orebiću i Korčuli do Hvara. Ovaj plovni put je drugi mogući put kojim su Parani došli na Hvar.

http://www.stari-grad-faros.hr/ekspedic ... faros.aspx

Moja slika iz Starog Grada, s Wikimedijinog Zajedničkog poslužitelja.

slika

Metemma · **Pridružen/a:** 16 lip 2012, 23:09 **Postovi:** 15562

Ne vidim šta je nejasno oko Grka kad je ta područja držala Vizantija pobogu.

Tulkas · **Pridružen/a:** 03 svi 2009, 12:56 **Postovi:** 9973

I šta sad? Grci nekad držali. Rimljani nekad držali..
To bi sad trebalo biti srpsko odnosno hrvatsko?
Idete na te fazone

Reis Sejdo · **Pridružen/a:** 08 srp 2009, 20:37 **Postovi:** 1818

Foto: Marko Raguž, Stolac

Reis Sejdo · **Pridružen/a:** 08 srp 2009, 20:37 **Postovi:** 1818

Foto: Marko Raguž, Stolac

Reis Sejdo · **Pridružen/a:** 08 srp 2009, 20:37 **Postovi:** 1818

Reis Sejdo · **Pridružen/a:** 08 srp 2009, 20:37 **Postovi:** 1818

Reis Sejdo · **Pridružen/a:** 08 srp 2009, 20:37 **Postovi:** 1818

Reis Sejdo · **Pridružen/a:** 08 srp 2009, 20:37 **Postovi:** 1818

divizija · **Pridružen/a:** 08 sij 2020, 16:34 **Postovi:** 24718

pagan je napisao/la:

dukljani su srbi

Dukljani nisu Srbi čak ni kod srbomegalomana Porfirogeneta.

Srbizacija Duklje je tekla paralelno sa zatiranjem dukljanskog imena, identiteta, tradicija i državnosti.

U Duklji je vjerojatno postojao srpski element od seobe, kao i Hrvatski, ali dok je to bila zasebna država, kneževina, kraljevina, tu nije dominirao srpski identitet. Dapače, trebalo je dugo dok prevlada uopće slavenski.

HercegBosna.org

ΔΑΟΡΣΩΝ

Online