Nece moci tako lako.
Ali da ti pomognem , do ovoga bi trebao moci lako doci, mada snimci imaju u mnogim izvorima:


Hrvatski izvor, izvolite se posluziti, molim lepo

Ja ti ovo ne smatram raspravom nego edukacijom.
Znanje svakako treba biti opstedrustveno dobro i oni koji su imali tu srecu da nesto nauce, obavezni su da to znanje dijele sa onima koji nisu bili takve srece.
Ljudi su ipak ovdje nesto naucili.

A čuj, ako ne možeš napraviti obični printscreen...
Vidi se koliko si stručan

Dobio si ime publikacije, godinu, i stranicu, sve po propisima ozbiljnog istrazivackog rada.
Ako ti treba moze i jos nekoliko naucnih radova, nije taj jedini.
Wiki i vlastiti crtezi se smatraju komedijom.
Screen print se ne smatra pouzdanim izvorom jer je podlezan manipulacijama.

Samo par bazicnih pravila za pocetnike.

Sve si "dao", samo ne ono kaj si trebao.

Neosporna je cinjenica da "dubrovacki jezik" pripada istocnohercegovackom dijalektu, a istocnohercegovacki dijalekat je bio temelj kasnijeg knjizevnog jezika i Srba i Hrvata.

Nece biti "print screen" za specijalce sa hrvatske Wiki, ali ovo je jedan od momenata kada Hrvati odustaju od kajkavskog i cakavskog i to na Saboru, a jos uvijek ne vide taj jezik kao hrvatski. Sabor usvaja naziv jezika "jugoslovenski" i proglasava ravnopravnim cirilicu i latinicu:

Izvor: (sorry Ceha ,ne znam napraviti print screen):[Hrvatski ban Josip Šokčević (zbornik radova), Zagreb–Vinkovci 2000, str. 122–123]:



50-60 godina prije nastanka Jugoslavije, hrvatski Sabor usvaja ime svom jeziku "jugoslovenski"
Niko nije predlozio ime "hrvatski"

To nije prošlo, nije dao Beč.
Službeno ime je ostalo hrvatski.

Pa Jugoslavija je hrvatska ideja.
Zagreb je htio glumiti Firencu, a u vama se vidio Pijemont
Doba zabluda, što za reć?

A Dubrovnik nije, niti nikako ne može biti istočnohercegovački.
Si ti ikada bio tamo?
Potpuno drugi naglasci.

Pogledaj malo ove citate Lisca, fino ćeš vidjeti kakvo je naglašavanje u Dubrovčana. Kao ikavsko, samo koriste (i)je umjesto jata.
Uostalom, takvo je i oko Neretve (oko Mostara bi se danas trebao pričati najpravilniji hrvatski jezik), a i naglašavanje zapadnobosanskih Srba je slično, još ste tu većinom jekavci, a ne (i)jekavci...

Daj "print screen".

Googlaj :

Nije bitno sto gazda nije pustio, bitna je atmosfera na svehrvatskom Saboru gdje niko nije ni predlozio da se jezik zove hrvatski, nego je usvojeno jugoslovenski.
Bez UDBE, bez Srba, bez jugokomunista, Sabor izabrao ime jugoslovenski.
Niko nije predlozio da se zove hrvatski.

Zato jer su vas smatrali Hrvatima, jbg.
Gledalo se Hrvatsku od Alpa do Egeja i Crnog mora.

Znaš onu, Nemanjići su pobočna grana Trpimirovića, Srbi su odmetnuto hr. pleme koje je Tomislav spasio od Bugara...

I sve to i onda to razjebe nesposoban kralj

Od svih Srba ,Hrvati su najgori.

"Pricaj bre srpski da te ceo svet razume"
To su dubrovacki gospari shvatili bar 200 god prije nego su Hrvati dosli pameti.

I onda napisu i na svom istocnohercegovackom dijalektu da narod "razume"

I opet, nema printscreena.
Jat/é je originalno ono zagorsko/kajkavsko, tamo je sačuvan refleks.
ě je je.
A kaj se "poslužnog govora" tiče

Videl srbski seljak kak se konji kuju pak i on digel nogu!

https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_l ... e_speakers

Naš jezik je potpuno nebitan u svjetskim okvirima, 58. po broju govornika na svijetu i 13. u Europi. Ispred su španjolski, engleski, portugalski, ruski, njemački, francuski, turski, talijanski, poljski, ukrajinski, rumunjski i nizozemski. Skoro uopće nema naših riječi u tuđim jezicima, više ima usvojenica iz tamilskog u našem nego iz našeg u engleski. Izvan četiri zemlje (Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora) naš je jezik skroz nerabljiv i nepoznat. Beskrajno se svađamo oko imena beskrajno marginalnog jezika.

Mislim da nema nigdje drugdje te nevolje da jedan jezik ima teškoća s identitetom. Gdje to još jedan jezik ima četiri imena? Mađar je 100% siguran da je onaj jezik kojim on govori mađarski, to je bez dvojbe mađarski i nitko ga drukčije ne zove. Nitko nikad nije tvrdio da mađarski jezik ustvari možda uopće nije mađarski, nego je svatko bez i najmanje sumnje siguran da je to mađarski. Samo ovdje ima da se ne zna 100% koji je ovaj jezik kojim govorimo.

Daj ne trolaj, tak je u pola europe.
Katalonsko-valencijsko-balearski
Portugalsko-galicijski

Za skandinavske jezike se ne zna jesu li jedan ili su ih tri, s time da norveški ima i svoju drugu "stariju" verziju, koja je srodna s islandskim.
Talijanski je skup zapadno, istočnoromanskih i sardskih dijalekata
Francuski langueoui i languedoc
Nizozemski je komila rubnih germanskih dijalekata, od kojih su neki (frizijski) srodniji engleskom, a drugi (saski) drugim njemačkima.
Luksemburški je do nedavno bio dijalekt njemačkog.
Švicarski njemački je pokušava biti dijalekt, a ne jezik...
Moravski govori češkog su srodniji slovačkom nego češkom standardu...
Bugaro-makedonski...
Grčki je imao 2 standarda.

A za južnoslavenske jezike, ovo
Nije loša karta.
Imaš sličnu i za zapadnoslavenske, istočnoslavenske, romanske, germanske...

Ne znam koliko smo marginalni, ali mislim da kada bi krenuo na put oko svijeta da bi bolje prošao da samo znaš "Istočnohercegovački" nego Njemački. Još mi se nije desilo da odem u neko veće naselje, a da poslije 15-30 min švrljanja po željezničkoj ili autobuskoj stanici nisam čuo šum jezika oko kojeg se prepirete.

Beseda od besedi (apel akademika Strčića)

Prvi hrvaški zajik hitaju dolika, a tribi vavik bit gorika!

Čakavski zajik je najstariji, pok i prvi hrvaški zajik za koga se do sada zna. Drugi i treći zajiki su kajkavšćina i štokavšćina. Od njih je va hrvaškon narodnon preporodu va 19. viku i naprid štokavšćina prišla na mesto glavnoga hrvaškog zajika.

piše akademik dr.sc. Petar Strčić, čakavski Petor

Beseda je već čuda let (XXII.) jedon del ričkoga "Novoga lista", ku šesno urejuje Aleksandra Kućel-Ilić. Va br. 1018, (va "Novom listu", XVIII, 21693, 3.4.2014., str. 14.) javi se Veljko Bezjak koti presednik GU Smokvarijska lista, a ki će bit i va delanju ričnika čakavšćine va Kastavšćini. Sada je udela mali članok, lipo ma oštro pišuć o onen čo se zo žalon more vit i čut soki dan. A to je sve monje i reje ćakulanje i govorenje na čakavšćini. Pok je šjor Bezjak dobro udela čo je totu stavi naslov na štokavšćini, ka je službeni zajik va Hrvaškoj, ali se soki čas minja. A dobro je čo je i celi člančić na štokavšćini da ga čuda više judi razumi, z naslovon: "Nestanak čakavskog jezika moramo svi zajedno spriječiti. Z vaše strani". A napošno je naglasi: "Čakavski jezik je kulturno dobro Države, koja, naspram istog, ima dugoročno maćehinski odnos".

SVE LOGJE RE ĆA

Čakavski zajik je najstariji, pok i prvi hrvaški zajik za koga se do sada zna. Drugi i treći zajiki su kajkavšćina i štokavšćina. Od njih je va hrvaškon narodnon preporodu va 19. viku i naprid štokavšćina prišla na mesto glavnoga hrvaškog zajika. Čo više, glagolica koti najstarije i prvo hrvaško pismo va javnon životu, pok i va crikvi, bila je zabranjena od germansko-nemškutarske austrijske gospodujuće grupe va zemji čiji je vladar bi Habsburgovac, pok prestaje živit koti pismo. Ma, čakavšćina se svejeno drži va životu do naših dni. A sada, kako pravo piše šjor Bezjak, naš zajik, a to je, napošno ponavjan, i prvi i tisuće let glavni zajik Hrvat, ki sada, v naše dni, sve logje re ća pok i krepiva! I to potli 11. vikov, kada smo pred toliko čuda let va ratih zgubili hrvašku državu, ka je onput bila kraljevina, sve do donoska, potli, ponavjan, 11. vikov, kada se s oružjen v rukah moralo zborit za Domovinu i da opet re živjenje hrvaške države, ev put koti Republike Hrvatske.

ČOKAVSKI, CAKAVŠĆINA I ČEKAVŠĆINA

A va isto vrime, zadnjih let, redu ća i narečja čakavšćine, koti čo je i ev moj čokavski zo Dobrinjšćine na Krku, a na kon škoju još žive, ali istešo teško i cakavšćina vo bošćanskon, čekavšćina vo omišojskon i vrbonskon, koti i čakavšćina va dubošnjanskon i puntarskon delu naše Bodulije.

I još nič koti primer, čo širi del ljudi ne zna. Va bošćanskon selu Jurandvoru na Boduliji, va crikvi Sv. Lucije, stručni ljudi su va 19. viku na podu živje počeli gjedat čudon, veli kamik, z ničin urizanin. Pok je, na primer, znanstvenik i pop Frane Rački zo Gorskoga kotara, kamik prišo vit, pok je šest ur z lojenicon mučon leža doli na ton velom kamiku, trudeć se soznat čo to piše na veloj ploči. A totu je nikoliko glagolskih riči, smonjeni pravni dokumenot ki su dali mordi na početku 12. vika vaklesat benediktinski fratri i stavit ju pred oltar, da bi potli, ni znano kad, hićena na pod crikve i hodelo se po njoj.

A piše da je "Zvonimir kralj hrvatski" fratron da niku "ledinu", zasiguro jako korisno zemljišće kada u ga zaklesali na veli kamik i stavili pred san oltar. Rič "hrvatski" totu na ploči do sada je znana koti prva rič na hrvaškon zajiku i hrvaškon glagoliškon pismu! "Bošćanska ploča" prvi je hrvaški krsni list svih Hrvat, a udelan je na čakavšćini! Zo tin tribi reć da su severna Istra i Kvarnersko primorje, napose zo svojim o. Krkom, i donoska najbogatiji na svitu kraji zo sčuvanon glagoljaškon pisanon hrvaškon bašćinon.

ČAKAVSKI VA ŠKOLE!

I sada finjenje. Istešo ni sve koti va prokještvu, aš ono malo ma dobrih naših znanstvenik i stručnjak ki proučavaju čakavšćinu pok čo najdu i objavljuju čo o ton misle. I moja jedinica bavila se njon, pok je imela dogovoren i s velon vojon gotovo napisan magisterij o čokavšćini moje rojene Dobrinjšćine na o. Krku (objavila je i veli znanstveni članok), onput je tribala doktorirat na čakavšćini cele Bodulije, ma je rano morala poć ća. Ma istešo, već let i let, sosvim von bandi naših rejih znanstvenik i stručnjakov, službeno se koti zajik hita ća ta naša tisućletna čakavšćina, prvi hrvaški zajik, zo svin svojim narečjin! Zač joj se ne da "rivat" naprid? A re se da ta zajik bude mrt? Neka bude štokavšćina (fanj sličnu imaju i Srbi i Crnogorci) službeni hrvaški zajik. Ma zač se tako nešesno sokuda dogaja zo čakavšćinom? Zač ni naša čakavska, hrvaška dica ni va naših hrvaških školah donoska ne sme niš ćakulat na zajiku s kin su vavik ganali tisuće let njihovi stari?

Tužon son. Ma lipa fala šjor Bezjaku čo me je potaknu svojim ričima va prilogu "Novoga lista" soke šetemani baš s čakavskon ričju "Beseda", s javljanen koti čakavac čokavac.

Čakavština ima više, bodulske su dosta unikatne, jako se razlikuju od otoka do otoka, sela do sela.
Cijela južnočakavska grupa (inače ikavska, no uključuje i jekavsko Lastovo, kao i čakavizirane zapadne štokavce koji su sada u JZ Istri) je npr. poluštokavska, a ostale dvije grupe (sjeverna i srednja) imaju dosta kajkavskih isoglosa, mogu proć i pod "polukajkavske"

Trebali bi na ovom raspravniku malo više pisati čakavicom i kajkavicom, čisto da ne zapostavljamo baštinu. Imamo li ijednog člana kojemu je čakavski ili kajkavski materinski?

Čakavski i kajkavski nisu jezici, već narječja hrvatskog.

Inače, evo jedne zanimljive, povijesne karte;

Slavenski jezici međusobno se razlikuju puno manje nego germanski i romanski. 315 000 000 slavenojezičnih je ljudi, 4.43% čovječanstva.

bugarski : Здравей, казвам се Джон, приятно ми е да се запознаем! Как си? (Zdravej, kazvam se Džon, prijatno mi e da se zapoznaem! Kak si?)
makedonski : Здраво, викам се Џон, мило ми е што те запознав! Како си? (Zdravo, vikam se Džon, milo mi e što te zapoznav! Kako si?)
srpskohrvatski : Zdravo, zovem se John, drago mi je! Kako si?
slovenski : Pozdravljeni, ime mi je John, me veseli! Kako se imaš?
češki : Ahoj, jmenuju se John, těši mě, že tě poznávám! Jak se máš?
slovački : Ahoj, volám se John, teší ma! Ako sa máš?
poljski : Czeszcz, nazywam się John, miło cię poznać! Jak się masz?
lužičkosrpski : Budź strowjeny, rěkam John, wjeselu so, te zeznać! Kak so tebi dźe?
ruski : Привет, меня зовут Джон, очень приятно! Как дела? (Privet, menja zovut Džon, očen' prijatno! Kak dela?)
bjeloruski : Вiтаю, мяне клiчуць Джон, прыемна пазнаëмiцца! Як маесься? (Vitaju, mjane kličuc' Džon, pryemna paznajomicca! Jak maes'sja?)
ukrajinski : Вiтаю, мене звуть Джон, приємно познайомитися! Як справи? (Vitaju, mene zvut' Džon, pryjemno poznajomytysja! Jak spravy?)

Ja u Sarajevu ne mogu da razlikjujem meko od tvrdog č/ć, takodje i đ dz. Jel to unikatno, ili ima jos regija na balkanu.

Istočnoslavenski nemaju č i ć, nego samo č

Većina kajkavskih govora nema ć nego koristi međuglas.
Čakavski koriste t' umjesto ć.
Neki zapadnoštokavski (pogotovo šćakavski) isto