S obzirom da je toliko lud da ima eksploziv doma i ovo sve uradi njegovo predstavljanje nije samo puka zajebancija. Bolje da sad guli zatvora nego da je više nedužnih civila masakrirao.

Muslimanski tužitelji i suci su pravo merhametli. Daju ti šansu da ubiješ 2 ljudi i sa 43 godine si na slobodi da ubiješ još jednu osobu. Mogu misliti kako su se na suđenjima navlažili i svršavali od sažalijevanja kad su čuli da je bio u El Mudžahid jedinici.

Volio bih vidjeti njegove komentare ispod Klix vijesti. Vi ?

Muslimanski mediji nerado daju ovu bitnu informaciju: Bivši član jedinice "El mudžahid".

Što nam govori odnos medijskog Sarajeva prema ubojici Edinu Gačiću?

velj 05, 2019

Nećemo vidjeti „analize medijskog sadržaja“ koje govore o načinjenim propustima u izvještavanju o ovom slučaju. Ne. Te „analize“ će se i dalje baviti blaćenjem svojih političkih neistomišljenika što se strancima koji sve financiraju prodaje pod borbu za demokratizaciju medija.

dnevnik.ba POVEZANO
Javnim servisima ubojstvo koje je počinio bivši mudžahedin nije zanimljivo?
I dok su mještani Konjica u strahu jer im se oko kuća možda i dalje mota serijski ubojica Edin Gačić koji je u ponedjeljak ubio njihovog sugrađanina Suada Sultanića, kojeg je još i masakrirao, sarajevski mediji, u prvom redu javni servisi i neki portali, ponašaju se kao da se radi o „manjem incidentu“.

Izvještavaju kao da su se djeca potukla u školskom dvorištu, a ne da je na slobodi hladnokrvni ubojica koji je svoje „vještine“ brusio u ratu i to kao pripadnik postroje El-mudžahid.

Upravo je to ključni „detalj“ koji su gotovo svi sarajevski mediji „izostavili“ – Edin Gačić je bivši mudžahedin i čovjek koji iza sebe ima najmanje tri ubojstva. O kakvom se monstrumu radi govori podatak da je ubio čak i vlastitu majku.

Naime, ovaj bivši mudžahedin policiji je poznat još iz poslijeratnog razdoblja, jer je 1998. likvidirao svog suborca iz mudžahedinskog odreda Ismeta Gunića. Osuđen je tada na osam godina zatvora, kaznu je izdržavao u Kazneno-popravnom zavodu u Zenici, a čim je 2002. pušten na slobodni vikend hladnokrvno je likvidirao svoju majku s dva metka iz vatrenog oružja.

Ponovno je osuđen, ovog puta na dvadeset godina iza rešetaka, a čim se opet pojavio na slobodi počinio je novo ubojstvo.

Istovremeno, na njegovu Facebook profilu stoji kako je „po zanimanju“ – terorist! No, gotovo ništa od toga nije bilo zanimljivo dijelu sarajevskih medija, koji o cijelom slučaju izvještavaju kao o uobičajenim događajima iz crne kronike.

S druge strane, to isto medijsko Sarajevo će silnu energiju uložiti da se sotonizira svatko tko se ne slaže s njihovim pogledom na svijet, ali će prešutjeti činjenicu da bivši mudžahedin bježi od policije i to nakon što je ubio i izamsakrirao svoga sugrađanina.

Nećemo vidjeti „analize medijskog sadržaja“ koje govore o načinjenim propustima u izvještavanju o ovom slučaju. Ne. Te „analize“ će se i dalje baviti blaćenjem svojih političkih neistomišljenika što se strancima koji sve financiraju prodaje pod borbu za demokratizaciju medija.

A mediji koji sebe smatraju već demokratiziranim štite bivšeg mudžahedina, koji ubija ljude bez povoda.

Možda sarajevski mediji misle kako na taj način štite karakter svoga „odbrambeno-oslobodilačkog rata“, jer uloga mudžahedina u ratu nikad do kraja nije ispitana, te je sada „nezgodno“ da se u javnosti pojavljuje neki bivši mudžahedin. K tomu još i ubojica.

Danas uopće nije poznato koliko se bivših mudžahedina slobodno šeće Bosnom i Hercegovinom. Čini se kako se bivšim mudžahedinima gleda kroz prste, jer su, kako se voli reći u Sarajevu, bili na „pravoj strani istorije“.

R.I. / Dnevnik.ba