|
|
Stranica: 8/11.
|
[ 271 post(ov)a ] |
|
Autor/ica |
Poruka |
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 13 vel 2017, 17:44 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06 Postovi: 2844
|
IVAN ČALJKUŠIĆ - PORUKA JOVANU RAŠKOVIĆU
Raškoviću, Srbine iz Knina Hrvatska je tvoja domovina manijače, što bi htio sada da Srbija u Hrvatskoj vlada?! Ako hoćeš srpske pokrajine onda hajde tamo preko Drine u Hrvatskoj to ne ćeš postići za to moraš u Srbiju ići. I poruči svome gospodaru politiku napustiti staru ako hoće, on bi mor'o znati da se Srba ne boje Hrvati. Mi hoćemo hrvatsku državu građaninu svakom dati pravu bez razlike koje je nacije to nikako u pitanju nije. Mi ne ćemo nikog progoniti ali ćemo Hrvatsku braniti čuješ, Jovo, ako bi trebalo ustalo bi veliko i malo. Ne daj Bože da dođe do toga to bi Srbin zapamtiti moga nestao bi s geografske karte cijeli svijet bi pomog'o Hrvate. Bolje ti je obrijati bradu i ne služit' više Beogradu a Srbima u Srbiji kaži srpski zakon u Hrvatskoj ne važi. Mi imamo i sabor i vladu koji ne će služit' Beogradu komunizam mi smo porušili suverenu Hrvatsku stvorili. Cijelom svijetu dali smo na znanje da hoćemo stvarat' blagostanje da ne ćemo više roblje biti ni crvenim vrazima služiti. U Srbu si sabor osnovao manijače, tko ti dade pravo kanio si nered izazvati svega toga svjesni su Hrvati. Doveo si mali broj četnika sve sinova poznatih krvnika pa Hrvate misliš zaplašiti vi bi mogli glavama platiti. Sada čuj me, Raškoviću Jovo još ću tebi ja kazati ovo ako kaniš nastaviti tako mogao bi odgovarat' lako. Isto reci Opačić Jovanu lažnu igru baciti na stranu Zelembabi ti reci ovako noža se ne prihvaćati lako mogla bi mu ruka zadrhtati sam bi sebe mogao zaklati. S Tuđmanom si nešto pokušav'o ali s njime nisi mog'o samo pa poruči sad Miloševiću s planovima kako nemaš sreću ni Drašković pomoći ti ne će protiv vas se srpski narod kreće. Ako želiš slobodno živjeti s Hrvatima moraš se složiti primi savjet, ja ti velim tako jer drukčije ne možeš nikako. Ako bi nas na rat prisilio grdno bi se, Jovo, prevario otvoreno ja ću reći tebi da Srbina postojalo ne bi. Od Armije pomoć ne čekajte ona ne će napasti Hrvate i na tu ste vi kartu igrali al' istinu brzo ste saznali. Nisu sami ostali Hrvati šesta ploča ovaj proces prati sa Slovencim' mi smo jedinstveni te ne ćemo biti prevareni. Sad Albanci jedva i čekaju Bugari se odavno spremaju sa sjevera saveznici stari Srbiju bi cijelu rasparčali. Svega toga moraš svjestan biti pa razmisli što ćeš učiniti od namjera svojih se povlači našu djecu u zlo ne uvlači. Slobodanu možeš poručiti da mu ne ćeš više sluga biti poštivajmo mi volju naroda u Hrvatsku došla je sloboda. Tu slobodu svatko će imati kako Srbi tako i Hrvati i ostali manjinski narodi koji žele živjet' u slobodi. Odbacimo lošu politiku prihvatimo ralo i motiku bogata je naša domovina za svakoga tko pameti ima. Mi imamo to Jadransko more ravna polja i visoke gore primijenimo radnu disciplinu izgradimo svoju domovinu živjet ćemo kao narod pravi u slobodnoj hrvatskoj državi. Mi ne smijemo sebi dopustiti svoje majke u crno zaviti odbacimo mi ratne strahote da nam djece ne bude sirote. Svaki čovjek morao bi znati humanizam da mora vladati zato, Jovo, složimo se sada ne budimo roblje Beograda. Jedni drugim' bratsku ruku dajmo i u tome složno zapjevajmo živjela nam svetinja i slava naša lijepa hrvatska država!!!
|
|
Vrh |
|
|
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 13 vel 2017, 20:40 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06 Postovi: 2844
|
JOZO KARAMATIĆ - POZDRAV IZ POSUŠJA
Gusle moje, zapjevajte lijepo da vas čuje malo i veliko od starine uz vas smo gudili težak život kada smo vodili. One su nam melem rani bile suze s oka pjesmom su sušile ledni kamen vodom natopile tugu srca osmijehom prikrile. Mladoj djevi ljubav iskazale a momcima ljubav uzvraćale u pjesmama žive priče stare mladost naša još sluša guslare. I u njima prošlost svoju znaju o Posušju, junačkome kraju oj Posušje, kraju krševiti u tebi su ljudi ponositi. Oj Posušje, dragi rodni kraju svi te vole, o tebi pjevaju bujni tvoji pašnjaci i trave plodna polja, zelene dubrave. Žarko sunce što nam jutro rodi vjetar blagi što nam zemljom brodi gusle moje, mole vas djevojke pozdraviti u tuđini momke. Naše momke i sve naše ljude pošalji im pozdrav rodne grude pošalji im ti guslama pismo tugu reci što zajedno nismo. Al' nas tješi što u srcu nose zemlju svoju kojom se ponose.
TOMISLAV SMOLJKO - POGIBIJA MILANA TRUTINA ŠILJE
Gusle gude, a gudalo cvili u Podbablju, istina je živa majka Iva porodila diva. Zgodno momče, voljele ga dame brzo širi staze zaorane hitro su mu došle brige strašne a i ruke imao je krasne. Sve je njima učiniti znao a zaradu za Crkvu je dao spletke njemu ne dadoše mira nepravda ga uvijek iživcira. Čuvao je stada koja pasu besprijekorno momče je na glasu kada gradom Imotskim prošeta za većinu bio je atleta. Ime Šilje dao mu Ivica uvijek biše nasmijana lica u Imotskom primjer je delije Milan Trutin što ga zovu Šilje. Gdje god dođe sva'k' bi ga poznav'o u poslu mu mnogi novac dav'o za Hrvatskom neovisnom žudi san mu se je ostvario ludi. Tako došli i prvi izbori tad iz Srba mržnja progovori nikad Šilje volio ih nije prijezir stari ostade otprije u malenom selu svim se bavi sanjajući obračun krvavi. Prijavi se momak dragovoljni proslavljenoj našoj Trećoj bojni stek'o slavu, u borbi priznanje ostavio kuću i imanje. Roditelje i vinograd ljetni samom sebi dade zavjet sveti Hrvatska će neovisna biti ja sam spreman za nju poginuti. Na mnogim je ratištima bio domovinu da bi obranio za svo vrijeme dok je vojak bio jednu kunu nije naplatio potpomaže i sestre i braću što u ratu izgubiše ćaću. U listopadu devedeset druge napad biše srbijanske šuge naša vojska pod Vlašticom bila slavno mjesto da bi zaštitila. Na malenome Mrkasin brdu Srbi prave veliku utvrdu stalno noću dokle ima zvijezda postavljaju mitraljeska gnijezda. Iz njih oni gađaju što hoće a po danu brdima se šeće dosta često u pripitom stanju oštro tuku i noću i danju. Tada našim naređenje dođe na Mrkasin brdo da se pođe ponesoše tad opremu svoju pregledaše je li sve na broju. Oko se Šilje bombe naniza da se može boriti izbliza i odoše na radni zadatak za Milana biše vrlo kratak. Kad su došli ispod samog brda javiše se Srbi iz utvrda svaki tuče da ih zaustave tu divljaju te horde prljave. Vidi Šilje da tu druge nema puzeći se on ka cilju sprema on pod paljbom četničke nemani odustati nikako ne kani. Pred njime se ukazala zbilja i evo ga do samoga cilja dva je gnijezda smjelo uništio i k trećemu on se uputio. Priš'o im je na pet-šest koraka tada četnik opali iz mraka i tromblonom pogodi Milana velika se otvorila rana. Tako ranjen ležati ostade četnik blizu pristupa ne dade a Karaman Živko sve to gleda Slovenac mu naprijed ići ne da. Živka moli da se natrag vrati naši će mu sve podatke dati ali onda Tomo odgovori ja ostajem, a ti odi gori. Da ga ovaj ne bi masakrir'o nek' djelatno bude naše krilo četiri sata borba je trajala dok se garda Šilje dokopala. Kad stigoše već je bilo kasno Danko Mršić zaplakao jasno uz zakletve i Bogu se kune ja ću s njima poravnat' račune. Svaku dlaku osvetit' heroju makar glavu izgubio svoju mrtvo tijelo otpremiše tada dovezoše do Imotskog grada. Grad Imotski tuga osvojila nad Podbablje magla se savila muškarci, žene i djeca plaču u žalosti svi na noge skaču. Svatko želi ovog tužnog dana na počinak ispratit' Milana mnogi ljudi iz naše općine i iz Splita i Hercegovine. Pohitaše u tuzi i bolu odat' počast imotskom sokolu zrakoplov se u Zagrebu dig'o i Bobetko na sprovod je stig'o. On je mnogih boraca nadglednik a Hrvatske vojske zapovjednik pa je i on ispred Šilje klek'o lijepe riječi o njemu izrek'o. U ime se stožera zahvali uokolo mnogi su plakali oj Milane, Imotskoga diko tebe voli malo i veliko. I umjesto da svadbu gledamo u grobnici mi te ostavljamo pred Šiljin rođendan malo prije crn se barjak ispred kuće vije. Ali ti znaj, naš sivi sokole da te mnogi Imoćani vole gdje si stao nastavit će oni da se Srbin iz Hrvatske goni. Svaki koji ne poštiva vladu ostat ne će ni u jednom gradu neka traže preko Drine sreću u Srbiji i Miloševiću. Vi, dužnici, sjetite se malo iza Šilje što vam je ostalo ako novac vi bezveze date Božja kazna stići će vas, znajte. Sad počivaj, veliki viteže crna zemlja k sebi te priteže kazao si hrvatskom narodu kako treba ginut' za slobodu.
|
|
Vrh |
|
|
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 26 ožu 2017, 23:29 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06 Postovi: 2844
|
ŽELJKO ŠIMIĆ - TRAGEDIJA BRAĆE BUCONJIĆA
(novo 2017.)
Gusle moje, zategnite žice pripremite majke maramice kad čujete o ovoj nesreći suza će vam niz lice poteći. Što dogodi se u našim Grudama u velikom selu Drinovcima grudska povijest od kada se piše tol'ko suza majke ne pustiše. Kao nakon Drugog svjetskog rata kad nastrada najviše Hrvata od kad žive u Grudama Hrvati tragedija takva se ne pamti. Šest sinova, moja braćo mila samo jedna majka izgubila Turčin nije za pet stotin' ljeta tol'ko mladog pogubio svijeta. Kao Tito maršalskoga zvanja za pedeset godina vladanja tu u dobu rata i poraća naša grudska izginuše braća. Od Borajne pa do Drinovaca Tihaljine do Posuškog Graca il' nestalo ili poginuše od tisuću tristo jedan više. U grudskome žrtvoslovu piše a što piše lako se ne briše a iza njih ostalo je mladih devet stotin' djece siročadi. Ovo više ne smijemo kriti pobiše ih Titovi banditi crna zemlja najviše ih krije od Bleiburga preko Slovenije. Tu najviše jama ih proguta vraćajući se s Križnoga puta puno cura osta neudatih jer se momak baš s vojne ne vrati. Mnoga sestra brata izgubila koga nikad nije prežalila Vlado Bogut i s njim Ljubo Leko pišuć' knjigu ovako je rek'o. A najteža tragedija biše u Drinovcima koja se zbiše taj ću slučaj sada opisati uz javorove gusle opjevati. Da bi znala zemlja hercegova što joj Tito radi od sinova od kad sunce po Drinovcim' grije ovo nitko upamtio nije. Da šest braće naših Drinovčana Buconjića rodom iz Bovana da u dobu Drugog svjetskog rata izgubiše naš Ivan i Kata. Šest sinova, šest kršnih mladića kućom zvanih još Jamberovića u hrvatskoj što su vojsci bili Titovi ih banditi pobili. Majka im smrt upamtila nije Bog je k sebi pozvao ranije obitelj je ovih šest mladića fra Paškala biskup Buconjića. Tog čovjeka poslanog od Boga drinovačkog župnika prvoga a zatim ću od istog plemena spomenuti tri brata rođena. To sinovi Jamberova brata što nestaše Drugog svjetskog rata a sad čujte moja braćo mila kakva je to tragedija bila. Nakon rata i Križnoga puta crna zemlja kad mnoge proguta U Bovanim' usred Drinovaca ču se jauk iznemogla starca. Zakukao po staračke dane sjedi starac brade nebrijane tužno kuka u u golemoj muci a krunicu držeći u ruci. Šest sinova oplakuje svojih gdje ste djeco, sokolići moji sad kada mi najviše trebaše ni za kosti ne znam gdje su vaše. Još spominje svoju ženu Katu u Bovanim' svakome poznatu da sam Bog da umro kao i ti da ne mogu ovo upamtiti. Kukajući još spominje Tita te krvnika balkanskoga pita druže Tito, ubili te jadi što od mojih sinova uradi. Što mi barem jednog ne ostavi da me tužna u grobnicu stavi puno bi ti grijeha oprostio od šest jednog da si ostavio. Sakrio se da nitko ne čuje pa sinove svoje oplakuje Ljubo mili, najstariji sine dođi suze obrisat' ćaćine. Moj don Ante, izabran od Boga dođi ćaću ispovijedit' svoga Vladimire, svo uzdanje moje kad ćeš vidjet' ti Bovane svoje? Kad ćeš vidjet' tužnog ćaću svoga što bez sina osta dojednoga još spominje svoga sina Danku jesi li svoju upamtio majku? Taman kad si u školu pošao Bog ti majku k sebi je pozvao dođi pričaj svom ćaći jadnome kako bilo na putu Križnome. Vrati mi se, moj sine Dragoje koji majke ne upamti svoje dođi majci, moj anđele mali pa na grobu svijeću joj zapali. Sine Mate, k'o oko u glavi ako si živ svom se ćaći javi džaba starac i kuka i pati sin nijedan nikad se ne vrati. Sad ću reći, neka svatko znade tko je starac nebrijane brade to Buconjić Ivan, Jamber zvani tako su ga zvali Bovanjani. Jednom kada je starac kukao susjed ga je jedan upitao kada kukaš i suze prolijevaš što u podrum ti se često skrivaš? I još ću te nešto upitati Bože dragi, da mi je to znati nadaš li se za života svoga ugledati sina ijednoga? Ivan suze niz oči obori te susjedu ovako govori nijednoga ne upamtih danka da noćnoga ja utvrdim sanka. Niti ikad mogu zamisliti da koji sin ne će se vratiti kad po vrtu čupam trave kravi uvijek gledam k polju i Dubravi. Kad osjetim da se netko miče mislim tkogod je od moje djece ja se uzdam u dragoga Boga dočekat ću sina bar jednoga. Svakog jutra kao kukavica idem tamo gdje spavaše djeca zovem Ljubu, Danku i Macana zovem Antu, Vladu i Dragana. Zovem sina dojednoga svoga ustajte se za miloga Boga vakat duhan po vrtima brati vakat ovce i krave puštati. A iz kuće, moja mila diko nit' se čuje nit' ustaje itko tada tužan izmolim krunicu za svu svoju izgubljenu djecu. A što pitaš što se uvijek krijem ja po vani kukati ne smijem moram, sinko, jer su moja djeca svi bijahu Ustaška vojnica. Pa ako me čuju partizani u podrumu ili negdje vani nitko za me ne će više znati omrknut ću, ne ću osvanuti. Jer po selu špijuni hodaju sve što čuju UDBA-i kazivaju ne smiješ pričat' bratu rođenome što dogodi se na putu Križnome. Ivan Granić bude li to znati sutra će te za glavu da skrati srce više izdržat' ne može al' ne mogu ja iz ove kože. Ali što ću, hvala dragom Bogu ja tu ništa učinit' ne mogu koji znade što će sa mnom biti i kako će mene utješiti?! A sad čujte slušatelji mili tko su braća Buconjići bili Ljubo rođen devete stotine prvi trećeg devete godine. Četr'es't treće vjenčan je godine s Ivom Leko iz Tihaljine u Križevcim' na putu Križnome trag se gubi osovcu ovome. Presudi mu četrdeset peta otac biše jednoga djeteta žena Iva mu se preudala i bez drugoga muža ostala. Dvadest šesti ožujka to biše devete se don Ante rodiše sve majčine ispunio nade tridest pete svećenik postade. Ante biše dušobrižnik djece Boban Ranka Rafe jedinice kad Dravograd opkoljen bijaše partizani opkoliše naše. Al' don Ante tu se ne predaje već vojnike sokolio svoje pa pred vojskom iz sveg glasa viče ne ćemo se predat', Poglavniče! Tko će sa mnom neka ide za mnom ja ću skupa s general Bobanom ali mu se tu trag gubi svaki valjda je u jednoj od Jazovkj. Prije smrti svoje ostavio oporuku kojom zadužio neka netko od njegovih kolega obveze završi nakon njega. Gregorjanska misa da se plati pokoj duši Buconjić don Anti još pet misa što su preuzete za života nisu održane. Da ih netko rekne od kolega od Zagreba do Širokog Brijega a pet misa s glazbom da se svira za pokojnog brata Vladimira. I još jedna misa da se slavi Nezavisnoj hrvatskoj državi sve ostalo od mojih novaca djeci palih hrvatskih boraca. A s područja hrvatske države moje župe zvane Prenj Dubrave na šesnaesti kolovoza dana dvadest prve baš usred Bovana. Rodi Kata svoju vječnu nadu rodi Kata svoga sina Vladu a s Golemac bi oženjen Ružom u Zagrebu živjela je s mužom. To bi ćaći i ponos i dika čin ustaškog imao satnika partizanski rafal ga posječe u Zagrebu četrdeset treće. Dvadest treće, moje sunce žarko rodio se majci sinak Danko čast mu biše k'o i drugoj djeci pripadao Ustaškoj vojnici. Još ne biše niti momak zreo Križni put mu putove zameo a sin Dragan najmlađi je bio dvadest pete on se je rodio. Još ne poče ni brijati brade Na Križnome putu on nestade a šesti brat Mate Macan zvani priča se da utek'o je vani. Nitko nije zn'o mu za adresu nastani se u Buenos Airesu još se priča da dopao muke udbaške ga pogubiše ruke. Sin nijedan nikad se ne vrati do života tužni otac pati sad trojicu spominjem sinova Joze, tužnog brata Jamberova. A što su se kućom Janjić zvali obitelji istoj pripadali a na Križnom putu su nestali to Buconjić Jerko Janjić zvani pripadao vojsci “Domobrani”. Četrnaesti kolovoza desete Iva majka rodila to dijete sin Slobodan ovako mi reče u rat ode četrdeset treće. Troje djece ostade nejakih od tad mu se trag izgubi svaki drugi lipnja devetnaeste biše Krešimir se u Ive rodiše. Pučku školu dali mu Drinovci njemačkoj je pripadao vojsci kod grada Osijeka Krešimira tu je rat zatek'o a iz Klisa u rat otišao i na Križnom putu je nestao. A dvadesti sedmoga mjeseca na Iliju žestokoga sveca a godine dvadest prve biše u fratarskim knjigama to piše. Iva rodi svog Iliju sina što bijaše dika materina momka znala sva krajina naša vele bio vatreni ustaša. Četr'es't prve u rat otišao i na Križnom putu je nestao Bože mili, zna li ovo itko gdje rodbine izginu ov'liko? Devet sinka, devet grdnih rana Buconjiča Joze i Ivana jednog Janjić, drugog Jamber zvaše a rođena braća to bijaše. Što ne znaše za života svoga za sudbinu sina ijednoga a slobodu nisu dočekali ni države o kojoj su sanjali. Dočekali nisu našu pravu Tuđmanovu hrvatsku državu svoju tugu u grob su odnijeli a sve kazat' nikad nisu smjeli. Bojeći se da će jednog dana ubiti ih tko od Drinovčana kao što je P. Marinoviću Glavaševu ubio Dragicu. A rodbini Jambera Ivana osta stara kula sazidana koja nekad za uzor je bila i pjesma je o njoj se pjevala. Vidi, brate, Buconjića kule samo da je napuniti pure koja biše u šumi i travi dok je Jerko i Stipe popravi. Tko poslušat' ovu pjesmu voli nek' očenaš za dušu izmoli svim sinovim' Joze i Ivana Buconjića rodom iz Bovana. Ivi, Jozi, Ivanu i Kati koji će se u raju sastati sa sinovim' što ih izgubiše te za njima da ne plaču više. A u ime moje i rodbine pokoj vječni daj im Gospodine vječna svjetlost neka svijetli svima žrtvama rata, svim Buconjićima!
|
|
Vrh |
|
|
korrisnik
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 13 vel 2018, 22:57 |
|
Pridružen/a: 18 sij 2014, 16:10 Postovi: 15091 Lokacija: Pod kraljevskim Srebrn'kom
|
Ej gusle moje drvo javorovo na vijencu se dogodi Kosovo u hiljadu devetoj stotini devedeset četvrtoj godini sa svih strana dušmani nam mrski udariše na vijenac srpski s jedne strane brojni Pakistanci pa Iranci i Afganistanci s druge strane udariše Turci i sa njima mnogobrojni crnci s treće strane ljuti janjičari i UNPROFOR nam dušmani stari. Tenk do tenka junak do junaka to je vojska Alijinih Bošnjaka kad topovska sasu kanonada ode jeka do Doboja grada. Crni dim se do neba izvija ne bi bolje ni sveti Ilija kad se dvije vojske sudariše puška puca a barut miriše. Neko viče moja mila majko nekuđen si Kraljeviću Marko crni oblak prekrio je nebo oj Srbine opet si najebo. Grmi sijeva trese se planeta rekao bi da je smak svijeta sve za srpstvo i sve srpske slave na sve strane lete srpske glave rika stoji teških haubica lete srpske glave do Poljica. Što propusti iz Bikodža Musto to dočeka iz Gnojnice Rusto od Kosova tako ne bi gusto. Što propusti iz Mahale Musa to dočeka iz Poljica Jusa dreka stoji Rumuna i Rusa. Nije prošlo dana ni dva sata kad evo ti silnoga Kuvajta mrka brka širokije leđa baš ko da je Srđa Zlopogleđa. Drži barjak u desnici ruci a za njime Alijini Turci pravi haos nastao je tada sva makljinska izgine brigada. Svi junaci ovjenčani slavom srpski vijenac platili su glavom. Jadan Srbin kad slobodu stvara sa zaštitom Sač-nam-jara jadan Srbin i cijela Srbija sa pomoći Butrosa Galija jadna ti je svaka zemlja ona koja ima gosta Moriona. Evo rata evo udesa politikom od Sajrusa Vensa. Oj Krajino majko moja slavna za zaštitu eto ti dušmana eto tebi Vensa i Ovana jadan čoban kojeg čuva ovan. Kakva braća dočekasmo čuda da nas štiti Vens i Ovan luda na zaštiti prevelikog vala i pomoći senilnih budala. Ali sve to tako neće biti, svu će ološ Srbin pobijediti.
_________________ Dušom i krvlju iskupit ćemo te, o Al-Aksa! Bi ruh bi dam nafdika ya Aqsa” By our souls, by our blood, all for you oh Al-Aqsa
|
|
Vrh |
|
|
Istin
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 17 vel 2018, 23:43 |
|
Pridružen/a: 17 vel 2018, 23:31 Postovi: 1511 Lokacija: Mareva Ljut
|
Gusle su instrument dinarskog prostora koji je većinski hrvatski. Apsolutnom većinom.
|
|
Vrh |
|
|
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 02 lis 2018, 16:18 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06 Postovi: 2844
|
|
Vrh |
|
|
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 02 pro 2018, 23:10 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06 Postovi: 2844
|
U blizini Nikšića niče prvi muzej posvećen guslama. Tu su definirane kao blago pet država. Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Albanije. Šest, računajući Kosovo.
|
|
Vrh |
|
|
Istin
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 03 pro 2018, 06:01 |
|
Pridružen/a: 17 vel 2018, 23:31 Postovi: 1511 Lokacija: Mareva Ljut
|
Dinarski prostor je većinom hrvatski. Gusle su hrvatski instrument.
|
|
Vrh |
|
|
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 03 pro 2018, 19:13 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06 Postovi: 2844
|
Istin je napisao/la: Dinarski prostor je većinom hrvatski. Gusle su hrvatski instrument. Nažalost, UNESCO je 29. studenog proglasio pjevanje uz gusle nematerijalnom kulturnom baštinom Srbije. Znači, ojkanje je baština Hrvatske, a gusle baština Srbije?! http://zupa.today/vijesti/gusle-su-mu-d ... slavu.htmlGUSLE SU MU DONIJELE SVJETSKU SLAVUBogata guslarska karijera i razgovor sa Milanom Filipovićem postao je jedan od naših najvećih intervjua. A i kako da ovakva karijera i uspjesi stanu na našu stranicu. Bar smo pokušali prenijeti dio ove slave koja je na jedan lijep način promovisala i Župu. Kada je počela ljubav gusala proslavljenog župskog guslara Milana Filipovića? Od nepunih šest godina kraj ognjišta sam upijao prve zvuke gusala od svog pokojnog oca i komšije, dobrog guslara Tripka Ćorovića. Epske pjesme je tada recitovao pokojni Golub Backović, koji je znao preko 50 pjesama, iako nije imao nijednog razreda škole. Kada sam krenuo u školu jednostavno sam krao gusle od pokojnog oca. Sakrijem se van kuće i počinjem da prevlačim i gudalom u neznanju pokidam skoro sve strune. Uveče otac vidi pokidane strune, a ja dobijem batine skoro svaku drugu veče. Da nadoknadimo pokidano ja i moj pokojni brat Savo smo hvatali konja. Dovedemo ga do plota, on drži oglavak, a ja uzmem jednu pritku, zamotam dlake i onda teglim da očupam. Konj je uzalud gađao nogama, jer nije mogao od plota dalje. Nas dvojica smo stalno vježbali i u osnovnoj školi pjevali. Savo je bio bolji, ali sam ja bio uporan i nastavio vježbati. Da bi čovjek bio veliki umjetnik prvo mora biti talentovan, zatim slijedi rad i neprestano vježbanje. To su bili moji prvi koraci u guslanju. Kuda su sve stizali zvuci Vaših gusala i ko je sve od poznatih uživao u Vašem guslanju? Na pitanje koje ste mi postavili nije teško odgovoriti, ali je odgovor toliko opširan da bi se roman mogao napisati. Ipak ću pokušati skratiti odgovor, jer je nemoguće sve objaviti. U bivšoj Jugoslaviji od Triglava do Vardara malo koji grad ima a da nijesam u njemu pjevao. Najviše guslarskih koncerata smo imali u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. Pjevao sam u Skenderiji u Sarajevu pred 7000 gledalaca. Teško je izdvojiti od velikog broja koncerata, a da nije neki od bio uspješan. U Smiljanu, Opština Gospić 10. jula 1976. godine proslavljalo se 120. godina od rođenja Nikole Tesle. Imao sam najveću čast od svih guslara na toj proslavi da pjevam na toj proslavi gdje je bilo najveće Jugoslovensko rukovodstvo sa Titom na čelu pred 250.000 ljudi. Ja sam pomislio da ću pjevati pjesmu po izboru, ali mi zagrebački režiser programa daje pjesmu o Nikoli Tesli. Dvadeset dva stiha pjesme dobijem uveče u hotelu Gospić koja moram naučiti do 10h ujutro. Teško da sada mogu opisati tremu koju sam imao da pjevam pjesmu koju do tada nijesam pjevao. Čisti je rizik pjevati novu pjesmu bez obzira što sam je naučio uveče. Možete li zamisliti da čitavu noć nijesam spavao učeći i ispod glasa pjevušeći pjesmu. Čak su i gosti hotela počeli da lupaju na vrata. Kad čuju da pjevam na proslavi svi se umire, a ja nastavim čitavu noć. U programu su tada bili najveći Jugoslovenski glumci, umjetnici, operski pjevač Čangalović i ja. Srećom sve se dobro završilo, ali uz veliki rizik. Ovo nije bio prvi put da pjevam Titu jer sam prije toga punih sedam godina, kao oficir JNA, pjevao pred njim tri puta. Tito je volio gusle. Imao je dosta guslarskih ploča i među njima moju o Braći Ribar, revoluciji, Veljku Vlahoviću... Pjevao sam i pokojnom Niksonu, bivšem predsjedniku SAD-a, Brežnjevu, predsjedniku Rusije. Od holandske kraljice sam na Cetinju 1984. godine dobio orden i flašu pića koju i danas čuvam. Pjevao sam Načelniku generalštaba Švedske koji mi je poklonio pozlaćeni nož kojeg i danas čuvam i koji će krasiti muzej u Župi. Ja njemu tada poklonim long guslarsku ploču. Sa guslama sam obišao skoro sve kontinente. Najviše pjevao u Njemačkoj, Austriji, Švajcarskoj, Holandiji, Italiji, Slovačkoj, Grčkoj, Rumuniji, Bugarskoj idr. Jedna turneja za Kinu, grad Šangaj će mi ostati u trejnom sjećanju 2010. godine sa Predsjednikom Crne Gore Filipom Vujanovićem na svjetskoj izložbi. Iz Frankfuta smo putovali punih 13 sati da bih pjevao na dva koncerta sa umjetnicima iz Beograda i Podgorice. Zeleni salon i 5000 gostiju, a ja pjevam stihove iz Gorskog vijenca ''San Vuka Mandušića''. Poslije završetka Ministar kulture Kine mi je čestitao i rekao da zna 60% stihova Gorskog vijenca napamet. Tada smo obišli brojne kulturne spomenike, a peo sam se i na najveću zgradu u Šangaju koja ima 510 spratova. U Vašoj karijeri su bili brojni nastupi ali i nagrade. Koje izdvajate kao najdraže? Što se tiče guslarskih nastupa teško da bih ih mogao izbrojati. Mogu reći da smo imali preko 100 humanitarnih koncerata za djecu, bolesne i siromašne. Što se tiče nagrada njih je bilo dosta. Prvak Crne Gore sam postao na festivalu saveza guslara Crne Gore u Pljevljima 28. juna 1993. godine, zatim prvak Jugoslavije na saveznom nivou u Podgorici 1993. godine. Ovo mi je najdraža nagrada koju sam dobio pored velikog broja vrhunskih guslara iz Crne Gore, Srbije i Republike Srpske. Osvojio sam i drugo mjesto na sveznom festivalu 1982. godine u Sarajevu. Jedna od dražih nagrada mi je i ona koju sam dobio u gradu Lješu u Albaniji 2008. godine na Balkanskom festivalu osam zemalja kada sam osvojio prvo mjesto. Na Međunarodnoj smotri folklora 1978. godine u Zagrebu, sala Lisinski predstavljao sam Crnu Goru i društvo KUD Ljubo Božanović iz Podgorice. Učestvovao sam u Crnogorskom pozorištu u predstavi Lažni car Šćepan mali u režiji beogradskog režisera Dejana Mijača sa najpoznatijim jugoslovenskim glumcima. To je bila uloga Slijepi guslar. Tada smo obišli sve manastire u Crnoj Gori i Srbiji. Prije nekoliko godina ste započeli projekat Muzeja gusala u svom zavičaju Župi. Kako se rodila ta ideja? Obišao sam dosta muzeja u bivšoj Jugoslaviji i Crnoj Gori, pa čak i u Evropi i niđe nijesam našao muzej gusala. Gusle su naš tradicionalni instrument i po njima se Crna Gora prepoznaje. Razmišljao sam dugo godina zašto Crna Gora nema muzej gusala? Kao čovjek koji se bavim punih 55 godina guslama pomislio sam zašto ja ne bih bio taj koji bi Crnoj Gori ostavio ovu zadužbinu da naši potomci znaju da su postojale gusle. Tako sam prije nekoliko godina odlučio da počnem izgradnju ove zadužbine. Narodna poslovica kaže: ''Čovjek vrijedi onoliko koliko ostavi''. Crna Gora je u svojoj istoriji, tradiciji i prošlosti bila rasadnik guslara od kojih su oni stariji gotovo zaboravljeni. Zašto da zaboravimo prije 100 godina Petra Perunovića, Tanasija Vućića, Jevrema Ušćumlića, zašto zaboraviti moju generaciju: Boška Vujačića, pokojnog Branka Plakalovića, Kostu Plakalovića i mene? Zašto da se zaboravi ova sjajna mlađa generacija guslara poput: Stevana Popovića, Rajka Žićića, Milana Vujovića, Đoka Koprivicu i Milomira Miljanića i mnogo drugih vrhunskih guslara? U svom životu sam uvijek bio optimista, a što se tiče gusala za ovih 55 godina sam dosta naučio i mnogo iskusio. Pitanje je da li će mlađe generacije prihvatiti gusle jer je 21. vijek vijek kompjuterizacije i tehnike. Znam da su mnogi mladi guslari počeli, ali nažalost i odustali. Iz kojih razloga to sam vam i rekao. Ja ću se boriti za gusle, pa se nadam da ću iduće godine otvoriti školu mladih guslara bez ''pare i dinara''. Koji će sve eksponati činiti kompleks Muzeja gusala? Muzej će činiti glavni objekat koji je skoro završen i u njemu će biti izloženi svi etno instrumenti, eksponati najboljih guslara iz 5 država od 100 godina do danas. Tu će se naći moja priznanja i nagrade za ovih 55 godina rada, zatim biografski podaci i nagrade najstarijih guslara Petra Perunovića, Tanasija Vućića, Jevrema Ušćumlića i Ilije Vukovića iz Gacka po dogovoru sa njihovim porodicama. Druga grupa će biti za guslare moje generacije poput Boška Vujačića, pokojnog Branka Perovića, Muja Nikčevića, Miša Vujovića... Treća grupa za mene sada najmlađa koja treba da se nađe u muzeju poput Stevana Popovića, Rajka Žižića, Milana Vujovića, Đoka Koprivice, Milomira Miljanića itd. To bi bila Crna Gora. Druga bi bila Srbija sa 5 najboljih guslara za poslednjih 100 godina čiji će odabir izvršiti Ministarstvo kulture Srbije. Treća zemlja je Bosna i Hercegovina sa istim uslovima kao i Srbija, zatim Hrvatska i susjedna Albanija koja u svojoj istoriji ima gusle i dobre guslare. Nadam će da ću ove godine postići dogovor sa Ministarstvom kulture oko pomoći završetku ovog projekta. Drugi objekat veličine oko 40 metara kvadratnih će biti namijenjen za turiste kada budu obilazili muzej da mogu sjesti, popiti piće, kupiti gusle i druge instrumente, a to će zavisiti od domaćina muzeja. Postojaće i parking za 15-ak vozila. Svaka država će izložiti svoje nacionalne nošnje, gusle, diple, frule i druge instrumente. Nadam se da će ovaj muzej sledeće godine biti otvoren zavisno od ljudi dobre volje i njihove pomoći. Zbog čega želite ovaj kompleks da poklonite Župi, odnosno Mjesnoj zajednici Župa kao zadužbinu? Gusle su narodni instrumenti zato se i zovemo narodni guslari. Rođen sam u Župi, školu sam učio u Župi, prve korake sa guslama sam učio u Župi slušajući starije guslare i od njih učio. Postavio bih pitanje kome bih drugo poklonio ovu zadužbinu bez mojoj viteškoj i junačkoj Župi. Moram priznati da sam izgubio najmanje vremena razmišljajući kome da poklonim zadužbinu. Sa zadužbinom poklanjam i 700 metara kvadratnih zemljišta i sve objekte koje sam naveo. U Župi nikad nijesam imao opozicije, vjerovatno zato što sam bio narodni guslar bez politike, kiča i šunda. Župa me je vazda podržala i uvažila i ja joj se zahvaljujem. Biću takav do poslednje ure. Zbog čega je danas popularnost gusala manja nego što je nekad bila? Na ovo pitanje nije teško odgovoriti, a sa druge strane i jeste teško dati odgovor. Dok je bila Jugoslavija jedna država nijesmo imali ama baš nikakvih problema od Triglava do Đevđelije, pjevali smo ama u svaki grad bez ikakvih problema. Moram da kažem da smo pjevali epske pjesme svih ciklusa od Kosovskog, uskočkog, hajdučkog, pjesme stare koje siu imale svoju antologijsku vrijednost. Od kada se Jugoslavija raspala bolje reći podijelila ratovi su puno uticali na popularnost gusala. Neka istorija kaže svoj sud o tome, a ja kažem da su se pjevale političke pjesme, pjesme o nažalost živim ljudima, komercijalne, a onda i stranačke. Bilo je ako si Srbin onda si izdajnik, ako si Crnogorac onda si izdajnik i ja tu ne mogu suditi, ali imam pravo da pjevam one pjesme koje imaju svoju istorijsku vrijednost, pa će zub vremena svakome kazati šta si bio i ko si bio. Lično se nadam da će ovo vrijeme euforija proći i da će gusle opet biti narodne. Za ovo ću se boriti do kraja karijere. U Župi je sa guslanjem prije nekolike godine počeo mladi guslarski talenat Nikola Krulanović. Šta bi poručili njemu i svim mladim guslarima koji bi željeli da se bave ovom tradicionalnom muzikom? Nikolu Krulanovića još nijesam upoznao, ali sam ga slušao preko televizijskih ekrana, bolje rečeno preko prvog programa Televizije Crne Gore. Talenat se rodio, ali to nije dovoljno. Za jednog talentovanog dječaka kao što je Krulanović treba rad i neprestano vježbanje. Siguran sam da će on biti vrhunski guslar ali da pjeva epske pjesme bez politike, pjesme bez šunda i kiča i to mu je moj savjet njemu ali i svima ostalima. Nadam se da ću uskoro doći lično do njega i da ga uživo poslušam. Čini mi se da je na televiziji pjevao pjesmu osmerac. Za mlade guslare nijesu dobri osmerci već deseterci. Siguran sam ako nastavi sa radom i ovim mojim savjetima da će biti odličan guslar. Spreman sam da mu pomognem i da ga uputim u pozitivnom pravcu. Sve takve talente treba podržati, a posebno Župa, jer se takvi talenti kao što je Nikola ne rađaju se preko noći. Želim mu svako dobro i uspjeh. Kako se po Vama Župa može izvući iz problema i krene stazom razvoja? Župa ima sve uslove i potencijale da bude prava Župa, odnosno Opština koja nam je nekad davno nažalost ukinuta. Teško je na ovo pitanje odgovoriti. Župa je uvijek imala veliki broj intelektualaca, obrazovanih ljudi koji su napuštali svoje mjesto (što je bilo i normalno) tražeći zaposlenje i tamo ostajali. Narod kaže da nikad nije kasno, pa da kažem na sreću Župe pojavila su se dva Radulovića, intelektualca koji su zasukali rukave i riješili koliko toliko da vrate Župu na mjesto koje joj pripada. Pratim veliku borbu Dragoljuba Radulovića i njegovog brata Jova. Kako se bore za svoj zavičaj, ja sam jednostavno oduševljen. Poručio bih im: ''Nastavite samo tako i budite sigurni da će Župa biti uz vas i svi oni Župljani koji ne žive u Župi.'' Ne bih ja mogao biti prognozer šta će se dalje dešavati ali je moja poruka: ''Župljani budimo jedinstveni, budimo složni i da podržimo braću Radulović.'' Na kraju želim svaku sreću braći Radulović u njihovom daljem radu.
|
|
Vrh |
|
|
Vujadin
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 10 pro 2018, 23:31 |
|
Pridružen/a: 01 lip 2009, 14:18 Postovi: 8425
|
Gusle su naravno srpske, pred svijetom i pred Unescom. Citat: ALBANSKI GUSLAR LIO SUZE USRED EMISIJE ZBOG POBEDE SRBIJE U UNESCO: Srbi su nas pobedili, pevanje uz gusle je njihovo (VIDEO) Albanski guslar Jonuz Delaj zaplakao je u jednoj emisiji zbog odluke da se na listi UNESCO gusle registruju kao nacionalno bogatstvo Srbije. Kako piše "Koha", kada ga je voditeljka jedne emisije pitala za iskreno mišljenje o odluci koju je UNESCO doneo za lautu, što je albanski naziv za gusle, Delaj se zaplakao i rekao da su za to krive albanske istitucije. U međuvremenu, piše "Koha", naučnik Sokol Shupo, koji je učestvovao u debati u UNESCO o guslama, odnosno lauti, rekao je da su pobednici oni koji lobiraju i koji su aktivni, i da su u konkretnom slučaju to bili Srbi koji su postigli ono što su želeli. https://www.kurir.rs/vesti/drustvo/3169 ... a_internal
|
|
Vrh |
|
|
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 24 ožu 2019, 11:31 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06 Postovi: 2844
|
|
Vrh |
|
|
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 07 svi 2019, 23:05 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06 Postovi: 2844
|
SREĆKO LAUC - PJESMA O KRALJU TOMISLAVU
Gusle moje, zrcalo ste svijeta zapjevajte, nitko vam ne smeta vi ste, gusle, narodne ideje pjevale ste narodima želje. Pjevale ste u gradu Parizu pjevale ste u gradu Londonu u Varšavi i u Washingtonu. Pjevale ste i imale volju Tomislavu na Duvanjskom polju a i sad ću malo zaguditi i junačka srca probuditi. Tisuću se navrši godina od onoga svečanoga čina kad na Duvnu, polju širokome Tomislavu, kralju hrvatskome kraljsku krunu na glavu staviše Tomislave kralju, govoriše. Dokle ralo našu zemlju ore dokle majke našim sincim' zbore gusle sam vam nabavio nove nek' pomognu graditi stihove. Otvorite knjigu o prošlosti pa mi, vilo, pripovijedaj dosti kako no je kralju Tomislave potukao ohole Bugare. Kad im staše rasti zazubice za hrvatska brda i ravnice kako sruši silnog Simeona silnog cara u vremena ona. Nek' mu spomen budu ovi zvuci nek' poštivat' stanu ga unuci nek' ga zraka zlatnog Sunca krasi a narodu narodni junaci. Car Simeon oštru knjigu šara Tomislavu kralju progovara i njegovi Bugari ju šalju Tomislavu, hrvatskome kralju. Tomislave, kralju od Hrvata ako ne ćeš s nama ljuta rata ako želiš živjeti u miru zašto primi kneza Zahariju? I njegove Srbe pod zaštitu čim dobiješ knjigu šarovitu Zahariju odmah šalji 'vamo i sve Srbe da im mi vladamo. Ako ne ćeš sve to učiniti ja ću tvoju zemlju porobiti porobiti, ognjem popaliti i tebe ću živa uhvatiti rusu ću ti glavu otkinuti. Kralj Tomislav bijelu knjigu štije knjigu štije i pero uzima Simeonu 'vako progovara. Simeone, susjede i care nepotrebna tebe briga tare junačkog se držim običaja kako me je naučila majka. Koga Hrvat k svome domu primi pa da mu svi traže ga dušmani Tomislav ga ne će izručiti svoj običaj stari pogaziti.
Kad napadnu dušmani prokleti Hrvate znade za svoj dom umrijeti neka znadeš i to, silni care ako tvoje postrojbe navale prije ćeš nas mrtve pregaziti nego našu zemlju porobiti. Car Simeon bijelu knjigu štije pa k'o da su ujele ga zmije razjari se kao silna bura zove vođu Alogobotura. Moj vojvodo, moj viteže dragi k'o se može oprijet' mojoj snazi sav svijet strepi sad od mača moga srušio sam cara bizantskoga. Popalio, srušio Srbiju uhvatit' sam htio Zahariju ali glavu odnio je živu u hrvatsku tamo kraljevinu. Pisao sam kralju Tomislavu neka čuva svoju rusu glavu i nek' preda Srbe k mojoj vlasti pa mu ne će ni vlas s glave pasti. Al' on ne će da se pokorava nego meni oštro odgovara da će prije glavu izgubiti neg' po mojoj volji učiniti. Zato vodi postrojbe junačke robi, pali domove hrvatske nek' Hrvatska sva u krvi pliva Tomislava tko uhvati živa vojvodom ću njega učiniti kraj sebe mu mjesto napraviti. Dovedite mlade Hrvatice da nam budu ovdje robinjice što stignete vatrom popalite Tomislava živa uhvatite dotjerajte blago nebrojeno moj vojvodo, junačko koljeno. Pa povede vojvoda Bugare kako mu je naredio care po Srbiji ruše, robe, pale na Hrvatsku svom silom navale. Dočeka ih kralju Tomislave na obalama Drine i Save stade jeka oštrenih handžara stade vika konja i vojnika stade vika najboljih junaka. U najteži boj Tomislav leti naprijed, braćo, naprijed za dom sveti oštrom sabljom kralj Tomislav maše Bugarima glave popadaše. Bugarin do Bugarina leži a vojvoda stao već da bježi i u želji da iznese glavu da umakne kralju Tomislavu. Koji sruši svu bugarsku silu i obrani domovinu milu od onoga cara haračlije kakvog nitko upamtio nije. Tomislave, od Hrvata lave tebe gusle javorove slave zaslužio ti si vječnu slavu zato smo ti okrunili glavu.
|
|
Vrh |
|
|
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 09 svi 2019, 16:37 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06 Postovi: 2844
|
JERKO BAKULA - CRVENICE
Gusle moje, vaše zlatne žice opjevat će selo Crvenice pa ću sada ovu pjesmu svoju posvetiti njihovome soju. Po cijelome svijetu gdje ih ima vratiti se svojim korijenima gdje počiva njihova starina gdje je njima slavna djedovina. Gdje prosvijetli kruna Tomislava i gdje pade dosta mrtvih glava boreći se još od pamtivijeka za opstojnost hrvatskog čovjeka. Ova zemlja crvene je boje po njoj nosi ime selo moje stara crkva iz doba rimskoga i grobovi iz vremena toga. A i ove stare ljudske kosti govore nam o burnoj prošlosti i vremenu od raznih ratova što preživi jadna zemlja ova. Nije čudno zašto je crvena krv velika tu je prolivena ovaj narod, Gospe moja mila tuđa čizma uvijek je gazila. Pet stoljeća turskoga zuluma od čega nas dragi Bog sačuva a nevolju spomenut ću našu i Mijata, slavnog harambašu. Tu se narod uvijek čeličio i Turčinu koplja izlomio tu padoše mnogi osvajači od naroda nitko nema jači. Silna snaga što priroda dari nasljeđuju to od svojih starih i u ova tri posljednja rata dosta strada nevinih Hrvata. Njih šesnaest u ratu prvome četr'es't i šest u ratu drugome u ovome sad izgubi majka dva vojnika i jednog dječaka. Spomen-ploču ovih žrtvenika ne preskaču oči prolaznika i ujutro i kasno navečer svakom suza iz oka poteče. Crvenice, ovo selo malo puno svojih domoljuba dalo pa je teško brojku predočiti a kamoli sve ih nabrojiti. Majke traže svoje vitezove mnogima se ne zna za grobove zbog sudbine minulog stoljeća naš se narod i dandanas sjeća. Gorkih suza majki i očeva sve iz naših hrvatskih krajeva kad ostade staro i nejako teška žalost, moja mila majko. U ovome Domovinskom ratu opet stiže nevolja Hrvatu zbog projekta Velike Srbije Hrvat opet tešku bitku bije. Selo malo puno branitelja od hrvatskih pravih roditelja pa su svoja osvijetlili lica sve na ponos sela Crvenica. To su bili pravi bojovnici a s njima i hrvatski časnici i general rodne grude ove Miljenko se Filipović zove. Crvenice, srce Tomislava recite mi što se sad dešava je li moja kuća na uzgoru i što ima u mom starom dvoru. Il' je sada samo ruševina puna drača i gomila stijena dragi Bože, podari mi sreću vratiti se i podići veću. Puno ljeta prošlo je od tada i danas mi sve na pamet pada sve sam svjetske prešao granice na srcu mi samo Crvenice. Na kraj polja slavnog Duvanjskoga od naroda uvijek ponosnoga u blizini Vrana i Štitara a između Livna i Mostara. Tvoj se kamen probijao ljuti i kroz njega išli rimski puti sve od Splita pa do Jablanice kroz duvanjsko selo Crvenice. Puno selo kulturne baštine u njemu je i mjesto Crkvine stara crkva iz doba rimskoga od naroda starog kršćanskoga. Biše moćna i biše velika jer je ona bila bazilika pola Duvna i Rakitno cijelo i Mrežnica, sve je skupa bilo. Pa i ova naša brda mala simboli su što je povijest dala Stražica se po stražnjima zvala na Kupljevcu vojska okupljala. Razvojine po boju nazvaše bojevi se tamo odvijaše Smrdeljuša po lošem mirisu jer leševi sahranjeni nisu. Sve zbog rata i velikog boja što preživi ova zemlja moja oslobodi tko slobodan biše jer o njemu sad ne znamo više. Klačine se po klaku nazvale a klakom se kuće ozidale Crvenice same za se klaka lijepih cura i kršnih momaka. Rod Mojović, najstarije žile duboko se u zemlju zabile tvrda žila rodne grude moje koja čuva korijen loze svoje. I Radoši, podrijetlom Rožani i susjedi Gudelji, Buljani Filipović, a i Karačići i Miloši i do njih Zorići. Sto i četr'es't obitelji ima Crvenice najdraže su njima mnogi su se svijetom raselili al' su svoje selo poželjeli. Sjetili se i svojih mostova sjetili se krava i volova sjetili se svojih magaraca sjetili se kupusa i kaca. Ti simboli njihove mladosti bili su im najveće radosti pa ću sada vama opjevati jedno ljudsko srce kako pati. Nije jedno srce nego svako pa će priča početi ovako svoju mladost dadoh ti, tuđino vraćam ti se opet, domovino. Kad ja pođoh majka me isprati poljubi me i poče plakati pogodi me njena suza slana pa se i sad sjećam toga dana. Zagrli me njena ruka suva dragi sine, nek' te Gospa čuva kada stigneš ti u Ameriku pošalji nam, sine, svoju sliku. I pozdravi Petra rodijaka od svih naših u selu momaka i ostale, što imade živa i reci im što se 'vamo zbiva. Zarzaše konji u pojati a i ovce počeše blejati krave riču, a psi zavijaju kao da me tužna ispraćaju. Gavran mrki nadlijeće planinu a ja moram ići u tuđinu.
Teško mi je selo napustiti svoju staru majku ostaviti Amerika, Zeland i Kanada to nam biše u životu nada. Slavoniju mnogi naseliše svoju rodnu grudu ostaviše i u bratsku hrvatsku ravnicu mi spremismo svoju golubicu. Djecu golu i praznih stomaka sve sinovi umornih težaka a i cure što kukuruz braše pa se neke tamo i udaše. Zbog progona i velike gladi zavičaj su napuštali mladi svoj su kamen sa sobom nosili suze nisu u očima krili. Kolone se u svijet uputiše a crkvena zvona zazvoniše preploviše plave oceane ostaviše majke uplakane. Mnoge majke tako pomriješe a oni ih nikad ne vidješe kalili se kao tvrda stijena životu ih učila tuđina. Te kršćanske njihove vrjednote spašavaše njihove živote svo bi dali u životu blago za rodno im njima selo drago. Džaba New York i lijepe ulice na srcu im uvijek Crvenice Vran planina blizu se proteže i njihova srca uvijek steže. Šezdesetih minulog stoljeća u Njemačkoj tražila se sreća svi uzeše njemačke papire ostaviše konje i bodire. Napušta se ledina i njiva polje prazno, nigdje nikog živa samo žene i bolesni starci srce kuca i ocu i majci. Na Banovim' puni su peroni u vlakovim' prepuni vagoni pa pomisliš, što je ovo, Bože jer se nitko razumijet' ne može. A tko ovdje može vidjet' svoga od ov'liko svijeta velikoga pa ja ruku pružih rodijaku on odvede mene u baraku. U baraci svi su tamo naši na stolovim' sve flaša na flaši sve je mlado i zdravo i živo i pije se pjenušavo pivo. Kad pitaju za sve ukućane možeš vidjet' oči uplakane iako smo došli izdaleka bauštela ujutro nas čeka. Sva'k' se sjeća proklete tuđine kakve bihu te prve godine izgledasmo kao robijaši gdje god dođeš, poznaju te naši. Moraš vući i mislit' o svemu žene misle, lako je sad njemu kao da se tamo momci grabe kao da ih netko daje džabe. Samo znaju žuljevite ruke za njihove nevolje i muke koliko je iskapilo znoja sve zbog muke, mila majko moja. Svi su sebi prali i kuhali a nedjeljom pisma su pisali pisma stalno iz Njemačke stižu a žene ih u poštama dižu. Kad zasvira truba u poštara puna torba pisama i para uvijek netko nekom svom se nada poštar prazan ne ide nikada. Žene pišu, pošalji nam para djece puno i svekrva stara starom svekru treba za rakiju za rakiju i za žutu škiju. Dragi Bože, kad će Božić doći pa će čovjek iz Njemačke poći prtljažnici prepunjeni vuku da se doma djeca nam presvuku. A i žene da ruho promijene staro ruho sad novim zamijene i u kući sve je veselije sva'k' veselo i svatko se smije. Počelo se i živjeti bolje što promijeni i Duvanjsko polje počeše se konji prodavati a traktori novi kupovati. Iz Njemačke stižu limuzine i sviraju sa svake krivine ubrzo se selo preporodi u selo se i struja dovodi. I u svakoj kući gramofoni i na struju novi telefoni pa se sklanja čanjak od drveta i drvena kašika im smeta. Fijaker se iz kuće iznosi bijeli štednjak u kuću unosi stožine se iz guvna čupaju konji nisu više u vršaju. Već traktori koji brže rade pa se tome vesele i mlade ni magarcu lijepo se ne piše jer za njega nema posla više. Sve je manje kosa i bodira i veselih u brdu pastira jer se kosac više ne isplati a i traktor počeo orati. Sve je više gnoja umjetnoga a ajvana sve je manje svoga i seoskih manje čobanica a sve više kućnih stopanjica. Vodovod se u selo dovodi nove kuće prave se po modi ambulante i lijepi domovi gradiše ih braća i kumovi. I svi ljudi srca velikoga što su ponos lijepog mjesta svoga putovi se novi probijaju telefoni u kuće spajaju. Pa je asfalt do svačije kuće Bože dragi, je li to moguće sve uz napor i velike muke učiniše žuljevite ruke. Ove ruke sela Crvenica pomogla ih Marija Djevica oj Studeno lijepo vrilo moje popili smo dosta vode tvoje. Što izvire ispod tvrde stijene blizu Vrana, visoke planine nosili smo tebe u buradi to je bilo kad smo bili mladi. A danas te svaka kuća ima jer nam danas dolaziš cijevima kraj izvora sad je izletište a za odmor pravo utočište. Na zalasku Sunca sve se blista pa izgleda kao suza čista lijepa brda i njihove čari kad pogledaš srce ti ožari. Pa nek' dođu iz cijeloga svijeta usred zime i toploga ljeta osjetiti draž prirode ove usred lijepe zemlje hercegove. Sad je naša ta oaza mala željna gange i željna gusala nek' se ljubav u vama probudi ostanite vjerni rodnoj grudi. Neka zvuci ove melodije sačuvaju naše tradicije.
|
|
Vrh |
|
|
deder
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 14 svi 2019, 11:58 |
|
Pridružen/a: 09 svi 2019, 23:29 Postovi: 320
|
Glasao sam za "srpsku" her crnogorske ovdje nema. A znaju i ptice na grani da je to izvorno crnogorska tradicija.
|
|
Vrh |
|
|
joe enter
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 15 svi 2019, 15:38 |
|
Pridružen/a: 30 lip 2009, 17:35 Postovi: 10750
|
deder je napisao/la: Glasao sam za "srpsku" her crnogorske ovdje nema. A znaju i ptice na grani da je to izvorno crnogorska tradicija. Nije tačno , bar ne skroz. Istina je da su gusle najzastupljenije u CG , ali to je sticaj istorijskih okolnosti u zadnjih 100 godina pa mi imamo uvid u to , jer CG je nastala kao skup plemenskih rodova boreći se guslarski protiv okupatora. Dakle , svugde gde su postojali dinarski plemenski rodovi gusle su bile osnova njihove plemesnke i narodne tradicije čija je osnova bila čuvanje pomena na davnu državnost i narod i borbu protiv Turaka. Vremenom i uticajem u krajevima Hercegovine,Dalmacije,...se smanjio uticaj plemensko-rodovskog uređenja zbog pripadnosti drugim državama pa samim time u gusle su padale u drugi plan , i zato su u zadnjih 100 godina u tim krajevima gusle manje zastupljene pa se došlo do logičnog zaključka da su one šatro prvenstveno crnogorske. Gde god su zapisani deseteci tu su gusle bile osnova kulture , i to isključivo plemenske , i zato npr.kod muslimana postoji Alija Đezerez i ostali muslimanski junaci kao pandan Kraljević Marku,...dok su katolici i pravoslavci od CG do Dalmacije gore guslali o istim ljudima i događajima vekovima.
_________________ O turčine za nevolju kume A ti vlaše silom pobratime
|
|
Vrh |
|
|
deder
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 15 svi 2019, 16:19 |
|
Pridružen/a: 09 svi 2019, 23:29 Postovi: 320
|
Hvala na objasnjenju, vidis nisam znao. Dakle nesto arhaicno sto se najduze odrzalo/ili odrzava u CG-u pa su onda ljudi gusle identificirali kao nesto svojstveno uglavnom Crnogorcima.
Dakle gusle su ustvari "svacije" na Balkanu? Ili u tim dinarskim predjelima, kao sto kazes.
|
|
Vrh |
|
|
joe enter
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 15 svi 2019, 17:23 |
|
Pridružen/a: 30 lip 2009, 17:35 Postovi: 10750
|
deder je napisao/la: Hvala na objasnjenju, vidis nisam znao. Dakle nesto arhaicno sto se najduze odrzalo/ili odrzava u CG-u pa su onda ljudi gusle identificirali kao nesto svojstveno uglavnom Crnogorcima.
Dakle gusle su ustvari "svacije" na Balkanu? Ili u tim dinarskim predjelima, kao sto kazes. Gusle su deo plemenske tradicije od Albanije pa do gotovo kraja Dalmacije(unutrašnjosti) , i što se tiče južnih slovena one su osnova štokavskog narečja tj.deseteračkog pesničkog izričaja. Ali na primer postoje i bugarštice(dvanesterac) , ali su one iz ranijeg perioda(15,16.vek) i vuku svoje poreklo iz doslovno jadranske obale , ali one su danas nestale i zapravo samo se pretpostavlja da su bile guslarske i nisu striktno štokavski određene(ima ih čakavskih) mada su većinski štokavske. Prvo pominjanje gusala kao pojma u smislu instrumenta su na srpskom dvoru u 13.veku , međutim teško je reći šta je to bilo zapravo jer se uz njih pominju i bubnjevi kao deo muzičke celine , tako da se može reći da su gusle dolaskom turaka se transformisale u običan narod i prešle u ono što danas poznajemo.
_________________ O turčine za nevolju kume A ti vlaše silom pobratime
|
|
Vrh |
|
|
Istin
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 15 svi 2019, 17:36 |
|
Pridružen/a: 17 vel 2018, 23:31 Postovi: 1511 Lokacija: Mareva Ljut
|
Valjda bi na forumu čija je jedna od glavnih tema demografija trebali znati tko su dinarci većinom i čiji je dinarski prostor.
|
|
Vrh |
|
|
deder
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 15 svi 2019, 18:49 |
|
Pridružen/a: 09 svi 2019, 23:29 Postovi: 320
|
Hvala JoeEnter. Da li mozes samo pstaviti primjer deseterca i dvanaesterca? Da vidim na sta tacno mislis.
@Istin: Dinarski prostor pripada, ako cemo iskreno i doslijedno, amebama.
|
|
Vrh |
|
|
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 17 svi 2019, 19:51 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06 Postovi: 2844
|
ANTE TOLO - FRANICA DALL'ERA
Bila nam je kao majka mila i prva nas slova naučila a sad tema olovke i pera a zove se Franica Dall'era. Ovu damu kakvu Vir ne pamti sad će moje pero opisati pa ću samo u kratkim crtama ovu priču predočiti vama. I uz svoje gusle opjevati da sjećanja naša sada vrati u djetinjstvo i u klupe đačke poteškoće velike seljačke. Svoj je život posvetila Viru radila je u ratu i miru i bila je prva virska dama sad je više nema među nama. I u onoj školi ljepotici a na strmoj kamenoj litici svoju mladost tu je ostavila naraštaje mnoge odgojila. Sve od sebe za mlade je dala i na kraju vječno je nestala zapamtiše sva tadašnja dica tko je bila Dall'era Franica. A i njene slike i crteže pa nas za nju uspomena veže a vremenom priroda se mijenja rađaju se nova pokoljenja. Ne bi bilo nimalo pošteno da se ime ne spomene njeno naša škola nosi njeno ime a i mi se ponosimo time. U mislima ona uvijek s nama mi s Franicom u školskim klupama staroj školi zidovi se ruše i oko nje nema žive duše. Sve zaraslo i sve zapušteno i od davnih dana napušteno s lijeve strane i crkva se vije a Sunce ju s nebesa grije. Al' je lijepa ovakva idila sve miriše, moja Gospe mila zvono staro davno zašutjelo nema više ničeg što je bilo. Draga Frane, ne bi vjerovala naša škola postala je mala ne k'o zgrada već po broju đaka gdje su djeca, rađala ih majka?! Četvrtina u odnosu na prije ovo nikog zabrinulo nije u Podbiloj niti jedno dijete ne rađa se iz te zemlje svete. Podbilska je škola napuštena zavelimska skoro porušena pa ne dajmo da nam Vir umire zavapimo dok nam glas dopire. Pozovimo vlade i vladare svećenike i političare da svi skupa nešto učinimo pa da ovdje život povratimo. Promijeni se do sad mnogo toga što je ovo, za miloga Boga sve je više na putu auta a sva'k' srdit kao zmija ljuta. Pa je manje pjesme i veselja a sve više tužnih roditelja rat nastade, učiteljko mila bolje što ga nisi zapamtila. Jer nam mladež poginu i strada kud ćeš većih na 'vom svijetu jada?!
|
|
Vrh |
|
|
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 27 svi 2019, 19:02 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06 Postovi: 2844
|
ANTE TOLO - TRAGEDIJA KOD JABLANICE
Gusle slavne, objasnite nama što je Velež obavila tama a Mostar se kupa u suzama kakva je to natprirodna sila herceg-zemlju u crno zavila? Da se nije kuga pojavila il' Neretva voda presušila da se nije Stari most srušio il' se silni Omer pobratio? Ili potres mahalu sravnio il' je požar sve opustošio il' se negdje boj krvavi bije al' od svega toga ništa nije nego vijest grdne pogibije. Kako kažu radio-stanice u Paprasko pored Jablanice velika je katastrofa bila u subotu, na šesti aprila a tisuću devete stotine osamdeset i pete godine. Puče vijest k'o udar gromova autobus mostarskih Parkova danas negdje oko petnaest sati u jezerske vode sunovrati. I potonu u tamnu dubinu zapečati životnu sudbinu tridest i pet ljudi i momaka zla sudbino, silo naopaka. Parkovi su mlado poduzeće bivalo je promjenjive sreće borilo se sa svim teškoćama nedaćama i malim plaćama. Do vremena kad je Musa Jole usvojio radničke parole od tada se ovom poduzeću sama kola uzastranu kreću. Radili su i po dvije smjene odlazili na mnoge terene i diljem se herceg-zemlje naše neimarim' dobrim pokazaše. Pa su tako ovi trudbenici na terenu bili u Zenici i bijelom Sarajevu gradu svatko od njih imao je nadu da će imat' lijepu zaradu da se malo trgnu iz bijede ali tako sudbina ne htjede. Iza podne toga kobnog dana krenu grupa najboljih jarana pa poteče kao bistra česma smijeh, šala i vesela pjesma. Nitko radost sakrivao nije što će vidjet' svoje najmilije i na grudi željno prigrliti kamo sreće da će tako biti. Kod Ostrošca, nešto malo prije hladna kiša otpočeta lije autobus uspori brzinu pa kad uđe u kobnu krivinu iz Mostara velikom brzinom ide Rama drugom polovinom a kad pred njom autobus banu trže vozač tad na desnu stranu. Autobus na cesti zaplesa prolomi se jeka do nebesa prikolica teška ga ošinu i surva se niz strmu padinu. Nesta pjesme, šale i smijeha a nastade krkljanac i jeka tu se trefi jedan hrabar mladić po imenu Hifzija Kasazić vozio je u svojim kolima svoju ženu i nejakog sina. Kada prasak prolomi tišinu na kočnicu stade stojadinu pa k'o munja jezeru polijeće ako bude u nesreći sreće. Da pomogne kojem davljeniku pa kad vidje tu stravičnu sliku u grudima srce kucat' presta autobus u jezeru nesta. Pa se onda skoro istog časa prolomiše vapaji užasa izranjaju ljudi k'o aveti a oko njih stvari i predmeti. Iz vrtloga lete na sve strane pružaju im baš s obale grane pet-šest ljudi što odmah pristiže dok ih čamac baš s obale diže. U toj gužvi i općoj panici pomogoše samo četvorici da se život ne ugasi njima pohitaše onda ostalima. Ali pusto nevrijeme bješe jezerski ih valovi uzeše i u njedra prigrliše ledna kao ljuta neman krvožedna. Brzo vijest Jablanici dođe pa ekipa spasilačka pođe i sirene Hitne zavijaše no sve kasno i zalud bijaše. Čim saznaše za ovu nesreću ronioci iz Mostara kreću pretražuju jezerske dubine čuda ljudi od junaštva čine. Nije lako igrat' se s mladosti gdje vrebaju mnoge opasnosti mulj i hridi, posebno virovi al' ne mare pregaoci ovi. No predano danonoćno rade i tijela iz jezera vade a iz jutra, na osmi aprila velika se masa okupila oko hita sred Mostara bijela gdje stradala ležaše tijela. A oko njih djeca i rodbine pogođeni zlom rukom sudbine preko tridest tisuća, naroda pristiglo je da im počast oda. Dolaziše narod jatimice da nesretne vidi porodice i izrazi svoja saučešća to je danas velika nesreća. I najveći danak zloj sudbini nikad prije u Hercegovini nije živo lice upamtilo da je takve tragedije bilo. Sve od Drugog rata naovamo sedamdeset siročadi samo ostalo je bez očeva krila kuća im se u crno zavila.
Liju suze k'o jesenje kiše pa tko tugu ovu da opiše i žalosnu sliku da izbriše? Popadaše na lijesove djeca cijeli narod počeo da jeca i kamen bi ljuti proplakao sva'k' bi pola svog života dao. Da se netko od njih ustat' može tragedije, o veliki Bože surovi su zakoi prirode što je život, baš kao kap vode. Mnogi od nas toga svjestan nije da će tamo prije il' kasnije a običaj pusti odvajkada je kukati kad netko nastrada. Pa i danas sred Mostara grada plač i tuga sve drugo nadvlada Bože mili, velike žalosti Ševko Handžar prvi se oprosti. Ravnatelj je mostarskih Parkova tragedija zadesi nas ova a žalosnim glasom progovori sve najljepše za radnike zbori. I spomenu sve zasluge njine riječ uze predsjednik općine pa ovako Gašić progovara danas narod ponosnog Mostara. Oprašta se uz velike suze što im život crna zemlja uze smrt je ova za sve teška rana onda reče Jovanović Ana. Predsjednica od svih sindikata dok je tuga potresa i hvata žao nam je zbog nesreće ove izgubismo najbolje sinove. A rodbina hranioce svoje za te riječi tuge ne postoje al' da odmah nešto poduzmemo i rodbini njinoj pomognemo. Treba pomoć pružiti što veću neka lakše prebrode nesreću. Toga dana diljem zemlje naše samo glazba žalosna sviraše a veselja nigdje ne bijaše. Svakom suze žalosnice liju zastave se na pol' koplja viju a kolone kreću na sve strane da tijela stradala sahrane vozila se baš s druma sklanjaju dok sirene tužno zavijaju. Puno djece ostade bez oca od Širokog, od Ljutoga Doca Čović Ivan, baš s rođakom Mirkom i Ivanom Ljubićem jadnikom. Grgur Ćorić, Drago Damjanović a i susjed Zelenika Mate pa Lugonju Mirka s njima prate. Do malenog sela Biograca na dvor tužnih majki i otaca. Pa iz Mokrog Ivana Jelića i iz Crnča Iva Karačića sa Slipčića Mladen Arapović iz Kruščice Džafer Omerović. Bez oca kuka kukavica sinja nasred ravnog polja Nevesinja kad lijesova sedam dopremiše četvorica iz Rapine biše. Rođak Salko i Ramo Gatara da im kuka kukavica stara a i susjed Džemo Mehremiću i mlad momak Rašid Ćurkoviću što nemaše ni trideset ljeta sva Rapina preda njih išeta. Nitko svojih ne suši obraza otpremiše Stojanović Laza u Šibačno gdje sva'k' za njim jadi a kuka mu dvoje siročadi. A odatle šalju dva sanduka gdje se samo i plače i kuka u Zalužje Vasilja Dakića i Presjeku Mehe Šipkovića. Za Posušje kreću kola dvoja za Tolića Petra iz Osoja i Tomića Vinka iz Čitluka da im vječno porodica kuka. Iva Soldu prate do Kosora i Mahmuta Pupu do Prozora da im nikad ne osvane zora. Pa Hasiba mladog Habibiju u konjičku spremiše nahiju i Remziju Kebu iz Gnojnica pa stigoše i do Dračevica. A baš s lijesom Isić Sulejmana pa na Buni odmah istog dana u grob Mila položiše Leku uz veliku kuknjavu i jeku. Pa Mujića Ahmu iz Potoka u Pologe gone Blaža Soka u Podvelež Jusufa Marića na Gorance Iva Knezovića. A u Rami Bajira Nazrajića sahraniše Šabana Mrčića a i s njime Halila Marića. Da ih više žali Kokorina i Marića Osmu iz Mećina Ramiz Marić što ga avet uze cijeli Tobrič prolijeva suze. To bijaše žrtva tridest peta što nam ode baš s ovoga svijeta svi odoše za života kratka na put dugi bez vječnog povratka. Ne znam kako njima se odužit' pomoć će se obitelji pružit' što ćeš, braćo, sudbina je takva neka vam je crna zemlja laka.
|
|
Vrh |
|
|
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 27 svi 2019, 21:53 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06 Postovi: 2844
|
MARKO ČOLAK - HRVATSKA REPREZENTACIJA 2018.
Po Rusiji pjevaju babuške Hrvati su k'o zapete puške čim navale, oni ga uvale što iz igre, a što na penale. Krasni momci, a crna odora takva momčad pobijediti mora ime Zlatko njihov trener nosi a sva nacija njime se ponosi. Bijele boje košulja na njemu crna kosa pala po tjemenu lijep i zgodan, uredan k'o slika pravi vođa ljutih bojovnika. Kakav ustroj, kakva energija kol'ka snaga, kol'ka emocija kad na teren istrče Hrvati svi kukaju, žalosna im mati. Propadaju planovi i želje stroj hrvatski sve pred sobom melje zaredom su igrali tri puta sto dvadeset i više minuta. Na penale tuku k'o od šale tu su šanse protivniku male Suba brani i udarac skida u obrani Lovren su i Vida. Lijevo Strinić, desno junak Šime za Ćorluku nije bilo zime pred njim se veznjaci prostiru svi od straha pred njima umiru. Broz i Badelj, te ljuta Raketa kakvog nema čitava planeta a kapetan kakav se ne rađa svakom loptom trepavicu gađa. Luka Modrić, čudo neviđeno sve što vrijedi u nj je posađeno naprijed špice k'o udarne igle čitav svijet na noge podigle. Perišić je junak ubojiti lijevom će ga svakome zabiti na sve strane taj igrati znade trči, dribla, a i lopte krade. Kramariću jasna je misija na brzinu golove zabija tu je Rebić, simbol Kroacije kroz obranu svaku se probije. Snažan momak, a srce vatreno tko ga dirne, vrati mu pošteno a Mandžukić, pravi lisac stari strategiju svakome pokvari. Gdje god treba, on se tu pojavi svaka lopta na njegovoj glavi kad u očaj upadne nacija on zabija iz svih pozicija. Kakva momčad i kakva ekipa talente se iz rukava sipa a na klupi mladež poredana uvijek spremna za ljutog megdana. Majstor Piva i ostali ptići sve hrvatski odlični mladići kad igraju momci odabrani cijeli svijet na njihovoj strani. U delirij djevojke padaju muškarci se za glave hvataju živa vatra iz Vatrenih gori za zlato se sad Hrvatska bori. Sve sezone mi smo snove snili živu nadu u srcu smo krili pao Island, pala Nigerija Argentina, pade i Rusija. Pala Danska, Englezi plakali bukvicu im naši očitali u finalu Francuzi čekaju da nam pehar u ruke predaju. Zlatni pehar za crne odore evo dana, evo naše zore naprijed momci srca vatrenoga vi ste ponos roda hrvatskoga. Tko vas voli vama se ponosi a tko mrzi nek' se kvragu nosi nek' na zadnje uspinju se noge komunjare i udruge mnoge. Što Hrvatsku ne mogu gledati pa im duša zbog uspjeha pati neka plaču, nek' im srce puca nama sreća na vratima kuca. U grudima vruće srce bije dok je njega, bit će Kroacije.
MARKO ČOLAK - BLAJBURŠKI PRESEDAN 2019.
Guggenberger, biskup Klagenfurta do novoga doveo apsurda lijeve snage neokomunista brabonjaka i otpada čista. Atak vrši na crkvene vlasti da se spomen žrtvi upropasti biskup pravo kanonsko uzima te hrvatskim prijeti biskupima. Da na polju naše tragedije misno slavlje držati ne smije niti jedan biskup od Hrvata jer će svima zatvoriti vrata. Cijela Crkva u čudu se čudi koji zakon, koji propis ludi može spriječit' misu zadušnicu bilo kojem krštenome licu? Odmah prosvjed iz Hrvatske stiže sve biskupe na noge podiže čak i Sabor zbog tog protestira žrtva traži pijetet i mira. Krv Bleiburga ponovno se budi istoj žrtvi drugi put se sudi savjest peče potomstvo krvnika i izjeda duše zaštitnika. Ne da mira i ne da spokoja žrtva kojoj mi ne znamo broja zločin kakav vidio se nije otkad Sunce ovu Zemlju grije. Što sve krvnik osmislio nije da svoj zločin od javnosti skrije i sad opet vražje kolo vodi da u srce Hrvate pogodi. Još kroz Crkvu svoj nauk provlači cijelom svijetu pogleda zamrači pod pritiskom i biskup je pao te sramotan dekret potpisao. Kontra svake kršćanske logike ukrivo je poredao slike što to treba jednom monsinjoru čuvat' obraz krvavom zlotvoru? Krv nevinih blatom zasipati kao Pilat ruke ispirati taj presedan povijest ne bilježi da od žrtve Božji pastir bježi. Čemu Crkva i čemu poslanje kad ovakvo dočekasmo stanje vodu na mlin zločincima pušta takvu šansu dušman ne ispušta. Na sva zvona i kroz sve medije sjeme mržnje ponovno se sije laž se budi, a istina skriva opet peče ljuta rana živa. Ljutu ranu ljuta trava liječi tko to može Hrvate da spriječi ni biskupa nema koruškoga što će rane polja blajburškoga iščupati iz duše Hrvata čuvajući krvavog dželata. Dok oluja velika se diže iz pepela feniks se podiže zajedno će na Blajburško polje ovog puta i više i bolje. I mi konja za trku imamo na tisuće skupit će se tamo služit će se žrtvi misa sveta dokle bude Hrvata i svijeta. Nema sile niti takve vlasti što nam može molitvu ukrasti ni spomen na naše tragedije krv Bleiburga još u nama vrije. Uzalud vam sve muke, svirači ovaj narod od svega je jači to nas jača, što nas ne ubije baš u tome snaga nam se krije.
MARKO ČOLAK - HERCEGOVINA 2019.
Tu se cviće iz kamena rađa nevista se sa svekrvom svađa galama se čuje do nebesa kad u goste ponese se kesa. Tu se mater isprid kuće dere mačketina uz ogradu vere ćerka se je uvik sinom zvala tu nijedna momku nije dala. Tu se uvik po doktorim' 'oda sva'k' je svakom rođenoga roda tu rakija priko zime grije a promaja staru čeljad bije. Iz Nimačke tu penzija stiže a kredit se svako malo diže svi o nekom tu biznisu rade tu ti svatko svakoga znade. Tu ti mater sinu kaže: uči, brale da ne kopaš k'o ćaća kanale s fakultetim' konobari rade s čobanima vraćaju se mlade. Tu je jazuk da propane 'rana a nađe joj se sto i jedna mana još je veća od toga grijota da neudana ostane lipota. Tu se dica kući babe boje i uvik će sve doći na svoje tu je šipka izišla iz raja a nedaći nikad nema kraja. Bosonog ti tu uvik nazebe pošten pošteno nayebe tu je moje uvik od tvog bolje a dica se krive k'o da ih se kolje. Tu se zemlja međuse dili na nogama čarapi su bili tu na svakoj kući strči klima za more se tu uvik ima. Oduvik se u kući ćaća pita crkaje se baš k'o usrid lita mlad si k'o u polju rosa a vino te iz bukare nosa. Za Božić oduvik se puca a za Uskrs jajima se tuca tu ne možeš pobići od bide a od žene mladi ljudi side. Tu ti ćuko na nekoga laje nikad nitko ni za kog ne haje degenek se maloj dici daje kad ne možeš ostati od graje. Svakom očenaši u autu vise na kavu se sidne posli mise tu se baba svako malo krsti svako malo ozebu joj prsti. Tu se uvik nekom noge čuju dica prste tu meću u struju tu još moraš zapamtiti ovo kad zakašlješ, reci ime Isusovo.
|
|
Vrh |
|
|
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 28 svi 2019, 06:33 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06 Postovi: 2844
|
MARKO ČOLAK - LEDINAČKI MURALI
Opet priča baš s Ledinca kreće najnoviji projekt se pokreće jednoglasna odluka je pala da dvojici ratnih generala što su život za Hrvatsku dali i povijest nam novu ispisali za zahvalu murale načine u sjećanje na ratne godine. Za dvojicu sinova Hrvata i junaka Domovinskog rata Blagi Zadri, ledinačkom sinu što zaduži vječno domovinu tom vitezu grada-junaka dičnom sinu hrvatskih predaka. Drugi mural hrvatskom Sokratu sjajnoj zvijezdi u ovome ratu mučeniku hrvatske slobode kojeg svjetski u tamnicu vode generalu Praljku Slobodanu što nam život pokloni na dlanu. Čašu gorkog otrova popio za istinu koju se borio vražje sluge i osuda lažna prkos, ponos, a i smrt odvažna veličinu njegovu odaju koju samo prepoznati znaju oni koji istinu svjedoče i po njenim putovima kroče. Ledinačka mladež prepoznala veličinu ovih generala i sav obol što su njojzi dali dok ponosno njom su koračali. Na pročelju doma obnovljena prekrasna je slika napravljena koja dušu, a i oči liječi više vrijedi od tisuću riječi. Umjetnik je crtež nacrtao cijeli život u njega utkao slika nam je ova prikazala put životni Zadre generala. Uz nju dična trobojnica preko zida do Praljkovog lica ova druga prikazuje slika lijepi portret našeg mučenika. Ispunila svoje obećanje za budućnost i dugo sjećanje draga mladež ledinačke župe da se njima bar malo iskupe za živote što su darovali i slobodu koju su nam dali.
|
|
Vrh |
|
|
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 02 lip 2019, 14:30 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06 Postovi: 2844
|
MARKO ČOLAK - ZDRAVKO MAMIĆ
U Hrvatskoj bura se podigla najnovija presuda je stigla nisu haški donijeli ju suci nego USKOK drži ju u ruci. Nema u njoj ratnih generala druga priča tu se odigrala USKOK tuži, USKOK presuđuje politika dok se razrađuje. KUKURIKU vladavina kreće a ministar lavinu pokreće plan pakleni on je osmislio kaljužu bi športsku počistio. HNS je prvi na udaru treba srušit' garnituru staru taj najveći ponos od Hrvata srušit' kao kulu od karata. Dati pljusku nama Hrvatima ugasiti slavu Vatrenima vražji naum i sluge Sotone kroz medije svoju priču gone. Lažu, brate, svastike crtaju da Hrvatskoj ugled okaljaju i unište ono najsvetije čim se narod ponositi smije. Svud okolo šalju plaćenike ti izrodi mračne politike da nerede čine na tribini i naštete našoj domovini. Tu rabotu skupo smo plaćali osvojene bodove vraćali krajnji cilj je Zdravko Mamić bio na njega se sustav okomio. Sile mraka sada se podižu da ga hitno prikuju na križu na zadnje se noge uspinjala cijela vojska bivših komunjara. Kosovaca, a i orjunaša i njihovih plaćenih pajdaša pokrenula ova vražja klika u državnog glavnog odvjetnika optužnicu po hitnom postupku USKOK im je bio na ustupku. Monstruozna montira se priča puna laži, podvala i kiča cijelo vodstvo Dinama se tuži tu montažu i budala kuži. A posebno na Zdravka Mamića nahrlila hrpa nitkovića koja hoće da mu se osveti jer mu uspjeh ne mogu podnijeti. Pa za sitniš ove sitne duše naš Dinamo, svetinju nam ruše u Osijeku sudište otvara ova bagra jugokomunjara. USKOK tuži, a grob ti presudi pa ti, Zdravko, tu pravednik budi tužiteljstvo dokaze lažira sudac igra kako mu se svira. Popljuvaše Zdravka i Zorana te Lovrena, Luku kapetana ta sramota svugdje neviđena na ovom je sudu provođena. A presuda, to je prava slika kuda vodi ova politika kad je Mamić igru pročitao što ga čeka, to je dobro znao. Dan uoči presude odlazi i na staro ognjište dolazi rodnom kraju putovi ga vode u Hrvatskoj nema mu slobode. Šest je i pol godina dobio prvi stupanj to mu presudio žalba kreće na žalbeno vijeće drugi stupanj odvjetnik pokreće. A tu sada pritvor bi dobio zasigurno zato se stvorio neka tebe, Mamiću sokole gdje te ljudi štivaju i vole. Herceg-Bosna zaštitu ti daje prave ljude ona prepoznaje što nemaju na jeziku dlake čvrstog stava pravedne junake. Samo naprijed, operi po njima tim zadrtim jugosinovima klub Dinamo svetinja je naša dosta nam je smrada i udbaša. Živ nam bio, te ostani s nama usred srca dugo kraj Dinama.
|
|
Vrh |
|
|
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 05 srp 2019, 01:37 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06 Postovi: 2844
|
Dokumentarac RTRS-a o guslama, najnovije 2019. Na svijetu postoji, osim drvenih, šest kamenih gusala, te jedne izrađene od vojničkog šljema.
|
|
Vrh |
|
|
Online |
Trenutno korisnika/ca: / i 129 gostiju. |
|
Ne možeš započinjati nove teme. Ne možeš odgovarati na postove. Ne možeš uređivati svoje postove. Ne možeš izbrisati svoje postove. Ne možeš postati privitke.
|
|
|