Pa vidiš po opisu lokacije i ip adresi gdje sam, ne mogu lagati a ni sakriti

U federalnom Sarajevu, poslije rata otišao na zapad kao i vecina, na kraju odlucio da se vratim iz nekoliko razloga, mogao sam birati između grada u kojem sam rođen i u kojem sam odrastao i u kojem sam opet svoj na svom kakve god to okolnosti bile, opet sa nekom dozom strepnje i upitnom budućnosti, ili mogao izabrati da odem na periferiju Sarajeva ili u neki drugi grad u Srpskoj, pa da bez igdje icega glumim Srbendu, na kraju odlucio da se vratim u Sarajevo sto se na kraju ispostavilo kao odlican potez, i to prije svega na nagovor starog ...

Bilo je to realno i dosta godina poslije rata, kada se dosta toga i smirilo i sleglo u svakom smislu, opet ne živim u naselju u kojem sam živio do rata, uspio vratiti i porodicni stan na Dobrinji, sa cim sam se dugo godina borio na sudu jer je isti bio zaposjednut od strane muslimanskih izbjeglica iz istocne Bosne, uspio sa starim otkupiti i stan na Dolac Malti u kojem smo zivjeli do prelaska na Dobrinju koji je zahvaljujuci ratu i nerijesenim papirima unutar firme od starog ostao nerijesen, pa smo uz nesto certifikata i keša i to uspjeli, a tu je i od babe i đeda nekretnina u Starom Gradu kao i poslovni prostor bratove videoteke, dakle mnogo razloga za vratiti se, na žalost vecina Srba je poslije rata svoju imovinu prodavala za bagatelu, po principu daj šta daš samo da bi otišli ...

Sa druge strane profesija mi je decertificirana na cijelom teritoriju nazovi države, i najbolje se plaća u Sarajevu, problema na nacionalnoj osnovi nikada nisam imao, imam svoj krug prijatelja Srba, koji znaju gdje sam bio za vrijeme rata, živim svoj život, znam da nikome nisam naudio ni zlo ucinio, i sa te strane sam cist kako pred sobom tako i pred Bogom ...

A grad kao grad, neka druga dimenzija, ni priblizno za porediti sa predratnim, tu sam gdje jesam iskljucivo zbog materijalnog, vecina se prema tome i orijentise na kraju krajeva gdje živjeti, pa tako i ja ...

Ko nas ba zavadi.

Zanimljivo, nisam znao iskreno, mislio sam da su ovdje sve Hrvati iz krša Hercegovine, i da je klasnici pro ustaški forum, jbg predrasude, ovdje dođoh zbog one budaletine Sarajke aka Sarafine, nju za'ebavao na klixu sa laznog profila, i ona mi preporuci da se okupljam medju istomisljenicima "ustašama"

Inace sa Hrvatima koji i danas žive u Sarajevu sam u kontaktu, Bajkuša, Šandor, Krešo, Vukasović, sva ta prijeratna ekipa, sa jednim sam bio i na suprotnoj strani na Stupu 1993 da to i nismo znali, on kao bojovnik HVO-a a ja sa druge strane, prijatelji na fb., s vremena na vijeme kafa i pivo, jednom smo se sreli i u pošti, pa mi ko iz topa sa kraja pošte viče "halo četnik"

Ništa mi ne znače ta prezimena, ipak se prije rata nismo grupirali nacionalno na jednom mjestu, osim crkve ali imao si ih 10-ak ili koliko li već, ako se to može prozvati nacionalnim.

Ovo su bile ručno pobrojane statistike forumaša po gradovima/regijama 2010. Nema smisla opet praviti isto, previše posla za nejasnu korist.

https://hercegbosna.org/forum/poruke-zelje-komentari/statistike-forumasa-po-regijama-gradovima-i-dr-avama-povodom-1000-lana-t2299.html

Ja sam ti isto bio komsija. Mojmilo

Svako je na drugi nacin stradao u proteklom i prokletom ratu. Postujem to sto si bio na prvoj liniji i sto si ranjavan. Kod tebe je drama koja je dobro zavrsila. Otac bio rukovodilac, sto znaci da je znao da razgrne masu i dodje do cilja, sto znaci da je znao vise od mase, sto znaci da je znao bolje da vas usmjeri, uputi, jer vidim da si se jako dobro uklopio u sistem, nisi ozlojadjen, ogorcen, sto znaci da relativno lijepo zivis, bez vecih zivotnih problema. A kako su prosla djeca radnickih porodica? Kada kazem radnickih, mislim na ljude koji su pobjegli iz sela i u potrazi za boljim zivotom postali radnici. E, sada nije to bio lak put, trnovit i na selu i u gradu. Tako namuceni i naradjeni svoje potomke su zastitili na sve raspolozive nacine. Mi, koji kazemo da smo gradska djeca, smo u stvari djeca malo emancipovanijih seljaka koji su plug i motiku zamijenili cekicem, radnim mantilima i ostalim radnickim rekvizitima. Zastitili, omogucili ljetovanje, zurke, farmerke iz Italije, zimnicu iz Madjarske, izlete, ekskurzije, pa ne rijetko i dorucak u krevet. Radili su u dvije, tri smjene, praznicima, radovali se kutijama od stanova, od regresa isli na more, na kredit kupovali ficu i prve Iskrine gramofone i ploce. Njihova djeca su imala divno, bezbrizno djetinjstvo. Sami su isli u skolu, nosili kljuc oko vrata, razmjenjivali singlice, longplejke, Politikin zabavnik, Alan Ford, Komandant Mark, Zagor i ostali stripovi... Kada su roditelji bili na poslu kacili se za vagone, kupali u prljavim Bosanskim rijekama, slusali Pop i Rock muziku i bili poprilicno opste obrazovani. Roditelji su ih ucili postenju, dostajanstvu, svim moralnim ili religijskim upustvima za ispravan zivot.
I onda tako nepripremljeni docekase rat.
Mnogi izginuse, nestadose, ostadose invalidi, mnogi brakovi se rastavise, familije rasturise.... Oni prezivjeli traumatizirani, prazni, napaceni i pogubljeni. Raseljeni, ponizeni, propali zivoti. Malo ih je sa zakrpljenim zivotima, a jos manje sa dobrim zivotima, jer ni sada nisu spremni za ovakav zivot. Sve je ostalo duboko usadjeno u njima, sve dobre stvari i osjecanja koje im usadise roditelji. Ko je nekada i pomislio da ce njihova djeca da prozive pakao? Niko ih nije pripremio za svijet ljubomore, mrznje, prevare...patnje Zive u proslosti, nikako da iskorace. Nisu svoj na svome. Nemaju prijatelja, nemaju volje za smijeh, ali imaju trecerazne poslove, male penzije, djecu rasutu po svijetu, neopremljene kuce, nezadovoljne zene, djecu koju ne shvataju i ne svojataju, kao da ih oni nisu odgajali. Vecina ne govori ili rijetko spominje rat. Potiskuju sjecanja. Zive jos upod okriljem roditelja, prisjecaju se, ceznu. Ranjeni su, bez rana, ali tesko ranjeni.

Nebi ni u snu rekao da cu na jednom "ustaškom" forumu naci više Sarajlija nego na klixu

Cini mi se da si ti jedne prilike pisao o dvojici poštara u troli pred rat ako se ne varam, jesi li se ufatio noge na vrijeme?

Hanaliza ne seri, pocet cu te opet kaznjavati života mi mog

Tu su ti upisi:

https://hercegbosna.org/forum/rat-bih-hrvatskoj/bih-u-predve-erje-rata-jesen-91-prolje-e-92-t2493.html

Inače, mislim da svi znaju, davno spomenuto, RajvoSa sam ja, morao sam zbog negodovanja nekih hrvatskih forumaša koji više nisu s nama odstupiti od nicka (nick i stari grb želje s petokrakom).

Pocet cu misliti da mi neko nesto servira sa ciljem da sto vise pisem i o sebi kažem, da se sazna ko je taj drski "četnik" koji piše na "ustaškom" forumu a ima hrabrosti da živi u SA.

A ovo sa grbom Želje mi je touch down, ne trebaš o sebi ništa više pisati ...

Procitao sam sve, sa 95% stvari se slažem i mogu reci da je bilo tako, i ako je razlika u godinama evidentna, i jbg ti iz tvog ugla sa tada 11-12 godina i ja sa 24., ali tu je negdje, vjerovatno ima i prica roditelja ...

A ovo oko hepoka, mogu posebnu temu otvoriti, pola toga je doslo do nas

Ja sam ti mislio napisati da smanjiš, previše si toga otkrio, mada i to što si otkrio ima smisla samo za ljude koji su živjeli na tom lokalitetu u to vrijeme, i koji imaju nevjerojatno pamćenje. I pri tome bi morali biti na ovoj temi, na ovom forumu, i imati maliciozne namjere. Dakle, mogućnost za nešto loše se mjeri u promilima.

E vidiš ti ono, pa evo što bi čovjek sad uradio.

Jedna opomena za početak nebi škodila ...

Da li se to mala žalila? a vamo meni pp. piše, što ti je žensko ...

Doziram ja to ministre, ja to više u šali ...

Kod mene u Vojnickom ista prica, ni dodati ni oduzeti.Detalji.

Ne može pomoći upozorenje. Nije to ništa uvredljivo, više besmisleno.

Citiram:



Jbmu 2019. je godina. Djeca rođena 1993. već imaju skoro 30.

Je li znaš igdje ikoga igdje ikad tko odgovara opisu u ovome citatu? Ima li ovaj tekst smisla? Ja ovo čitam i u neka doba stanem i pomislim, šta bola šta?

Znam, roditelji tih tridesetogodisnjaka. Sada imaju od 48 - 60 godinica. Srce populacije Stari za kavanu, mladi za mirovinu, pa danonocno vise na forumima i citaju ovakve kao sto smo mi, necu reci samo ja, ima tu bisera vise vrsta. Ne mislis valjda da moje dijete, blizu 30 godina, pise i cita na forumu????

Malo se opusti. Bio rat, pa što sad. Ni prvi ni zadnji. Nije razlog da se ne popije kava. Čuj stari, ja dnevno po tri popijem.

Pola foruma nekada iz opštine Novi Grad

Vidi, ako te niko nije nagovarao ili indoktrinirao da teraš inat sa učiteljicom i oficirima JNA, a ipak si to uradio - onda mora da to dolazi genetski.

Oš da ti premjestim ovo na temi gdje je svako već prodiskutirao o sebi i svojim do i u ratu?

Ti si onako dosta magnet za probleme.
Ja sam ove u JNA zajebavao na drugi način pa ludili. Slali me 2x kod psihijatra i htjeli me slati doma. Kako su zahtijevali da to odradim poslije nisam htio pa ih nastavio zajebavati do kraja služenja. Jednom šutnuo pušku na podu pred "kapetanom" i drugima, ove bijesnilo uhvatilo. Ali ne mogu ti ništa, što će jadni.

Dao im do znanja da mi ide na živce da se deru na mene i dižu glas. Zanimljivo prestali to raditi.

Nego kako smo kod Sarajeva. Postoji nogometni klub SAŠK i on bi trebao predstavljati Hrvate iz Sarajeva

https://hr.m.wikipedia.org/wiki/NK_SAŠK_1910_Napredak_Sarajevo