Pa tako je i ovaj tražio u salonu za masažu. Vidiš kako to završi. Prošlost je bitna ali manje od genetskih bolesti npr.

Neki ljudi varaju, a neki ne. Varaju osobe koje su tip ljudi koji vara.

Daleko od toga da svi varaju. Naravno oni koji varaju misle da svi varaju.

Te čiste su najopasnije. Ne znaju cure još za rutinu.. Zato kad im se zjenice prošire, priklješte te nogama kao davljenice, i tad više nema natrag pajdo, samo naprid... Upri do slobode.

Ili recimo ljudi koji su svojim "slobodoumnim ponašanjem" pokupili neizlječive spolne bolesti (hepatitis, hpv, aids).



No kao što je Kvačica fino rekao, "sto ljudi, sto ćudi".

Nekome će sasvim u redu biti u vezi sa osobom koja je imala na stotine spolnih partnera, nekome neće.
Nekome će biti prihvatljiva veza sa osobom koja ima dijete iz prijašnje romanse, nekome neće.
Netko će preći preko prevare u vezi/braku, nekome će to biti neprihvatljivo.
Netko će eto čak i prihvatiti dijete nastalo nakon prevare u vezi/braku kao svoje, a netko bi na tako nešto mogao drastično reagirati.

U konačnici jednostavno treba pronaći, te pomno provjeriti, isfiltrirati tip osobe čiji ti karakter i životni stil odgovara, pa neće biti problema u budućoj bračnoj zajednici.

U manjim sredinama je to još i moguće ali u Zg je već teško saznati prošlost. Zato se bolje ne zamarati.

O tome i pričam. Ne gledati svaku ženu kao kraljicu čim joj kupiš piće, ta se titula dugo i teško zarađuje. Pod uvjetom da si ti u stanju prije toga biti kralj u svom životu. Konjušar nikad neće imat kraljicu, možda gospodaricu.

Ljudi ulaze u brakove kao obezglavljene muhe, onda polako shvate kakav su fail napravili i bijes počinje da se gomila za sve i svašta. Najgora samoća je pored osobe koja te (više) ne konstatuje.

Gradovi su (na žalost ili na sreću) idealni za pump and dump, fina cura u velikom gradu je igla u plastu sijena. A godine kurcu prolaze... Privoditi privoditi privoditi, pa što se izdešava, izdešava se. Ako se ne javi dan dva kasnije, tko je jebe. Mene su neke zvale mjesecima, pa i dvije godine kasnije.. Zajebi.

Plenty of fish in the sea.

Ljubav dragi moj Zdravi zrače, ljubav je ponekad slijepa, a većina, pa eto i ti "kršni momci" previše misle srcem (i kurcem), a puno premalo mozgom kod odabira partnerica (slično je i sa suprotne, ženske strane, da ne ispadne kako diskriminiram, pa mnoge od njih zapnu sa kojekakvim probisvjetima).

Btw. po priči više zvučiš kao "wannabe švaler", nego istinski ženskar
Odnosno kao što rekoh, zvučiš malo previše razočarano u ženski rod, kao da te neka od njih duboko povrijedila.




Eh i da, sve ono što se ne poženi do cca. 25, znači koju godinu, dvije nakon završena faksa je većinom dobrano preorano i sa kojekakvim kompleksima, odnosno prtljagom (tu mislim i na muški i na ženski rod, opet kažem, da ne ispadne kako diskriminiram).

I tu je kasnije, u poznijoj dobi, teško pronaći (lutrija) nekakav kvalitetan materijal za stabilnu i dugotrajnu vezu/brak jer sve ono što valja, i po pitanju ljepote, i po pitanju karaktera je u većem obimu već prošlo, zauzeto (onaj šlag), a ostao je samo onaj mutni talog na dnu čaše kojeg nitko neće, ili čiji životni stil baš i nije za bračni život.

Ljubav nikad nije 50/50 recipročna. Netko uvijek u vezi drugu osobu treba manje, ta osoba vodi i određuje ključne stvari. Jer je manjinski akcionar.

Većinski akcionar (paradoksalno) to ispunjava dok se ne umori, ili se ne osvijesti na što pristaje. Ili ostari i krepa odbijajući kontakt s evidentnim realnostima svojih pogrešnih izbora.

Nikad nisam ni rekao da dajem časove zavođenja. Učim na vlastitim greškama.

Previše komplicirate međuljudske odnose. Žene će šarati ako muški slabo djeluju, i obratno jasno. Ljudi misle kad se ožene da svaki trud može prestati. To su sve zakoni tržišta kao kad ljude promjene firmu jer ih šef maltretira i daje im malu plaću.

A sad u ovom konkretnom slučaju žena baš nije biološki predodređena za hodanje okolo kad je trudna ili tek rodila, a niti je baš privlačan materijal za zavodnike. Tako da je to malo sumnjiva pretpostavka.

Osim toga, tip je pištoljem likvidirao 6 ljudi u malom prostoru, bez da ga je itko uspio oboriti. Dobar dečko koji je malo poludio bi nekoga izbo nožem u afektu ili bi pucao pola po ljudima pola po zidovima. Ovaj je izgleda dobro vježbao gađanje prije zločina.

Zablude su kao ruske babuške. I u toj tvojoj čuči jedna bakica...

Ti ako si ženi dosadio, možeš i na glavi dubiti. Završila je s tobom, radit će po kući, smješkati se, što ti više ne daje tražiti izgovore, a čekati u isto vrijeme nešto novo da naiđe... A mnoge više ni ne čekaju. Socijalne mreže su dream come true za dokone a željne kućanice.

Kad kaže da joj nije do seksa, ili da nešto ne bi radila jer nije takva cura, jeste joj do seksa i radila bi to tako samo ne s tobom.

Trud kod žene je precijenjen.

Imaš kod nje neko vrijeme (mjesec, godinu, nebitno), kad je zanimaš i kad je spremna na razne stvari koje vezu održavaju u životu. Kad to vrijeme istekne, a to ćeš itekako znati jer neće ni kriti da više ni nokat ne bi polomila za tebe... najpametnije ti je pokupiti se i nestati.

Žene su kao i auti, netko zna voziti auto od 70KS a ako mu daš 300KS onda se razbije. Za više konja treba bolji vozač. Najvažnije da si odrediš svoj limit i onda biraš u tom bazenu.

Sad već imaš samovozeće aute. Moreš i odspavat na putu. Vozači su vrsta u izumiranju.

Sustav je otvoreno na njihovoj strani, a traže još da vratiš čizme i značku koje su nosili tvoji djedovi.

Spremili su ti papuče i kecelju, imaš tekme na TV-u, ipak skuhaj nešto do 2, ona se danas kasnije vraća s posla, živčana je nešto ovih dana, ne diraj je...

Upitno je koliko u danasnjim Madarima ima uzavrele stepske mongolsko-turkijske Atiline krvi. Cini mi se da jedino sto od toga imaju je ime, jezik i folklor. Genetski, to su Germano-Slaveni, najvecim dijelom.

Pa nije ubio dijete upravo zato što je bilo njegovo. Ono ga jedino nije izdalo i jedino je posve bilo njegovo vlasništvo.
I zato je preživjelo.
Znao je tip vrlo dobro što radi i birao je žrtve, kao što je i cijelo ubojstvo bilo planirano. Nije se krzmao ubit desetogodišnjeg klinca jer nije bio njegov. U njegovoj glavi bio je njihov jer da nije, preživio bi.
A tri naraštaja jedne obitelji, od starca do dječarca, nestala u sekundi.
Ej, tri naraštaja... te obitelji više ni nema, osim šire.
Smaknut klinca, pogubit ljude koji s tim veze nemaju i sve to prethodno isplanirat..
Manijakalni psihopat.

Dobro je Gabi rekla, muskarci zene smatraju svojom svojinom, ali takve stvari se desavaju svugdje u svijetu i dalo bi se o tome dosta toga reci...

U svijetu u kome je nasilje realnost i nepisani zakon (valjda se zato velike sile utrkuju u tehnologiji bombi a ne čega drugog), ako se ne možeš starati o sebi ti realno i moraš pripadati nekome. Za tvoje dobro.

Kad dođe rat ili teška vremena, žena se hvata za rukav muškarcu koga u mirnodobsko vrijeme nije brojala u žive. Ne udružuju se jake i neovisne, to postoji dok sustav funkcionira i dok dobra para kaplje za sve. I dok se ide na sud za krivično djelo. Kad kase utihnu, a sudovi zabrave svoja vrata...

Realna dilema žene u takvom svijetu je čija će biti (i ne samo u takvom). Tko će skrbiti o njenoj bezbjednosti (između ostalog), ne možemo svakoj dodijeliti policajca koji će je uhoditi, a i da možemo, opet joj treba muško.

Kad je žena prestala biti podređena svome suprugu (valjda i ona njega jednako može braniti), trebalo je i djeci dati slobodu da idu u škole samo ako žele. Kad se već igramo i oslobađamo obveza koje gnjave, dajmo tu slobodu svima. Ne samo ženama.

Oslobodimo djecu iz kandži zaostalog patrijarhata, pustimo ih da konačno žive kako žele.

Otkud to da se žena za vrijeme rata drži muškarcu za ruku ako je pravi muškarac Hrvat na ratištu? To mogu držati za ruku samo ove koji su u podrumu ili idu u Minhen.

Nije konstantno na ratištu, gdje si to ti ratovao?

Nitko ovdje ne tapše ubojici, ali ljudi su nasilna vrsta. Nismo svi razumni, dobronamjerni, jednostavno se mora živjeti s tom mišlju i realnošću. Muškarac može oženit ludaču koja ga non stop kinji pa se pokajati, a kaj se ti sad kad već imate i djecu... Ženi može zapasti luđak i sadista, ne biramo životnog saputnika više po božijim uputama već se pravimo pametni. Nagledali se kojekakvih filmova, načitali se trash literature pa hajmo i mi tako. To je osuđeno na propast, a posljedice nerijetko fatalne.

Prouči konsekvence velike recesije u SAD, 1929. To ti je školski primjer. Ogromna većina muškaraca koja se nije snašla u tim surovim uvjetima, izgubila je žene. Pa i cijelu obitelj. Žena treba pobjednika, ne da ona pobjeđuje. Kad se loše okolnosti namjeste, tako će i reagirati. To je ženski biološki mehanizam preživljavanja, i uglavnom je jači od njenog racionalnog rasuđivanja tko joj koliko znači. Sita i bezbjedna djeca s drugim čovjekom, ili odanost čovjeku kog poznaje 14 godina, ali gladnu djecu šalje na spavanje.

Drugo je kad ima sve što poželi, pa mu se opet posere na glavu i ode s drugim. Iz dosade.