Ovamo ih ima mnogo, ima par njihovih naselja u gradu i van grada. Uglavnom žive kao i drugi, ima onih što idu u školu kao i onih koji ne idu. Otrpilike izjednačeno. Ima i ovih što prose al oni uglavnom dolaze sa strane. Bave se trgovinom, zanatatima, neki imaju i firme, počeli su se i miješati. U ratu i poslije rata mnogi od njih su se obogatili na švercu, koridoru. Bave se i drogom, krađom i sličnim stvarima, idu po zatvorima. Bio sam blizak sa dosta njih, sport i igru, sa nekima išao u školu, odrastao, itd. I danas ima par njih. Generalno, problematični su u svemu.

A nema tih na semaforima jer bi ih neko zgazio dosad i da je bilo. A nemamo ni prikladnih mjesta za to. Ima dječurlije što traže pare, nekih se sjećam i iz Tuzle. Ima starijih ljudi što prose ali par njih su jako bogati i svi to znaju.

Dobri su ovi naši autohtoni,domaći.
Ne prose,žive i snalaze se kako znaju.
Ili je to skupljanje sekundarnih sirovina,šverc,preprodavanje ali NE PROSE.
Za razliku od ovih srpskih cigana koji su nas preplavili i kojima od srca želim povratak u otadžbinu.
Stvaraju ružnu sliku i naporni su.

Jel i kod vas ima Kosovskih ciga?

Ima iz vascele Srbije,tako i sa Kosova.
Stvarno su izuzetno dosadni,ne može se piće od njih popiti na miru.

Ja sam im tako (terasa kafića, ulica) uvijek davao sitno što bih imao u džepu. Ali kad sam vidio da u najsocijalnijoj državi Europe (prijavljeni legalno) prose, rekoh ma marš u pičku materinu krasnu. Nikad više poslije toga nijednom Romu nisam dao. Onim Hrvaticama staricama na Jelačić trgu dam kad prose, ali ovima više nikada.

Uvijek ću dati novac invalidu,sirotinji,nekom bolesnom.
Ciganima ne.
Ne zato što ih ne volim,nego iz običnog razloga što su svi mahom sposobni za rad.
Ja znam da imaju poteškoća što se tiče pronalaženja posla,jer će ih malo koji poslodavac primiti ali imaju niz drugih mogućnosti.
Skupljanje sekundarnih sirovina(bez da kradu šahtove,Križeve,zvona,mostove...)mogu skupljati ljekovito bilje,raditi u poljoprivredi,ali ne,bolje prositi.
Uz to imaju izuzetno loše higijenske navike.
Gdje se oni utabore kao nomadi,ostavljaju za sobom silan otpad.

Jeđupka

Romkinja s Kosova u posjeti Indiji istražuje svoje korijene

Lova do krova.

Iznenadio sam se danas da je lova romska riječ, jedna od rijetkih romskih riječi koje smo preuzeli. Zanimljivo je kada tu riječ koristimo, obično ima prizvuk pohlepe, želje za brzo zgrabljenim novcem i zatim rastrošnošću na razne gluposti.

Riječ za novac koju koriste Romi je love, neki lingvisti kažu povezana s riječju za metal u nekim sjeverozapadnim indijskim jezicima.

Kod nas u Republici Srpskoj Romi su na nivou statističke greške. Pređem u Srbiju gradovi vrve od njih. Masa ih se vrzma po Loznici,Šabac a tek Beograd. U Zvorniku ih rijetko srećem,ako ih ima tu su Srbijanski Cigani. Južno od Zvornika do Trebinja Roma ima da ih mogu na prste prebrojati.