HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Sada je: čet stu 14, 2019 7:59 pm.

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 135 post(ov)a ] 
Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4, 5, 6
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: Vjera i nacija
PostPostano: pet lip 14, 2019 8:58 am 
Online
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 9:11 pm
Postovi: 18607
Lokacija: Multietnička federalna jedinica sa hrvatskom većinom
Naša Kvačica je napisao/la:
lider30 je napisao/la:
Pričaš sa stotim ukazanjem @djiha-djiha, @granice ili kako već.

Nema tu razgovora, na vrijeme te upozoravam. :zubati Sve će činjenice u diskusiji selektivno uzimati ili žrtvovati za dobrobit islama i bošnjaštva - pod krinkom lafo liberalizma. Stari suptilni takijaš.


Meni je apsolutno svejedno tko je on. :zubati

Ja se obraćam svakom čitatelju ovog posta ikad. Svaki čovjek ima vlastitu savjest. Može prevariti druge, ali problem je sebe ne može.

Moje je da razjasnim. Ako netko nakon što mu je jasno, svjesno odabere stranu, onda to govori o karakteru osobe. Ali sasvim sam siguran da je velika većina ljudi u prirodi dobra. Pojavom interneta nije više moguće ograničiti informacije na samo jedan izvor. Ljudi se više ne mogu zatupljivati tako lako, bar ne većina. Upamti što sam rekao, u samim islamskim zemljama će uskoro doći do masovnog napuštanja islama, bez ikakve intervencije od strane zapada ili bilo kog drugog.


Dosad se islam branio zatucanošću pripadnika i ekstremnim kaznama za napuštanje. Koja god organizacija ima radikalne kazne za napuštanje, treba bježati od toga.

_________________
Šeherzada
Gdje god postoji postojanje cirilice ili neke od njenih varijanti kakva je recimo glagoljica ili bosancica, tu je postojala dominacija bugarske iliti pravoslavne crkve, slavenskog krscanstva


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Vjera i nacija
PostPostano: pet lip 14, 2019 6:14 pm 
Online

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 10:29 am
Postovi: 28278
Lokacija: The Ice Wall
Naša Kvačica je napisao/la:
lider30 je napisao/la:
Pričaš sa stotim ukazanjem @djiha-djiha, @granice ili kako već.

Nema tu razgovora, na vrijeme te upozoravam. :zubati Sve će činjenice u diskusiji selektivno uzimati ili žrtvovati za dobrobit islama i bošnjaštva - pod krinkom lafo liberalizma. Stari suptilni takijaš.


Meni je apsolutno svejedno tko je on. :zubati

Ja se obraćam svakom čitatelju ovog posta ikad. Svaki čovjek ima vlastitu savjest. Može prevariti druge, ali problem je sebe ne može.

Moje je da razjasnim. Ako netko nakon što mu je jasno, svjesno odabere stranu, onda to govori o karakteru osobe. Ali sasvim sam siguran da je velika većina ljudi u prirodi dobra. Pojavom interneta nije više moguće ograničiti informacije na samo jedan izvor. Ljudi se više ne mogu zatupljivati tako lako, bar ne većina. Upamti što sam rekao, u samim islamskim zemljama će uskoro doći do masovnog napuštanja islama, bez ikakve intervencije od strane zapada ili bilo kog drugog.


Raspast će se islam, kao Sovjetski savez.

Reformirati je teško, jer je centralno vjerovanje islama savršenost Kurana i Kuran kao božija riječ od slova do slova, koja onda kao takva nepogrešiva i pouzdana mora postati i ustav i primijeniti se na sve oblike društva i politički sistem.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Vjera i nacija
PostPostano: ned ruj 15, 2019 8:50 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2366
Još jednom potvrđena sloga i jedinstvo između Albanaca katolika, Albanaca pravoslavaca i Albanaca muslimana.

https://www.cdm.me/politika/haradinaj-s ... do-pazara/

Haradinaj sa Albancima iz Plava i Gusinja: Braća smo, od Skadra do Pazara

Kandidat za premijera Kosova Ramuš Haradinaj sastao se danas sa Albancima u Plavu i Gusinju.

Fotografiju sa susreta objavio je na društvenim mrežama.

„Danas na bratskom sastanku sa Albancima iz Plava i Gusinja. Od Skadra do Novog Pazara braća smo, i oni koji se mole u džamiji, i oni koji se mole u crkvi. Moja su braća Albanci”, piše u Haradinajevoj objavi.

Në takimin vëllazëror sot me malësorët e Plavës e Gucisë.
Prej Shkodrës e deri në Pazar të Ri, jemi vëllezër, edhe ata që falen në xhami edhe ata që falen në kishë, janë vëllezërit e mi shqiptarë.

100% Dinjitet

RH


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Vjera i nacija
PostPostano: pon ruj 16, 2019 9:15 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2366
Ugledajmo se na Albance, jedan narod čiji su pripadnici u velikim brojevima muslimani, katolici, pravoslavci i ateisti.

A što se tiče napada na mene kako nisam pravi musliman i da pijem alkohol, poručujem im da sam ja prije svega Albanac. Moj identitet nije religija. Albanci su stari narod koji je živio i kršćanski. Ja nikom ništa ne dugujem osim samom sebi ono što jesam i kako se osjećam. Bio sam u džamiji, ali ne zbog vjere. Idem u džamiju da posjetim imame za Bajram, ali ne kao vjernik, već kao predstavnik politike... Ono sve što sam govorio o religiji, govorio sam i ponavljam: nisam opterećen vjerom i prvo sam Albanac. Poštujem svaku vjeru i naciju. Danas, kao premijera Kosova, moj je prioritet samo moja zemlja... Moram vam otkriti jednu tajnu. Kad smo bili djeca, navijali smo za Crvenu zvezdu, ali samo zato što su imali albanske boje. Tada nismo na stadione smjeli nositi albanske zastave. Dolazim iz obitelji koja je stvarno prošla sve i svašta. Nismo imali najbolji život u Jugoslaviji. Moja obitelj, iskreno vam kažem, sa Srbima nije bila u najboljim odnosima za vrijeme Jugoslavije niti smo se osjećali kao Jugoslaveni, već i tada kao Albanci. Nismo voljeli Tita. I tada smo bili po političkim zatvorima. Pa zna se da je jedan iz moje obitelji Haradinaj služio 11 godina u Požarevcu u samici...
*Ramush Haradinaj

Već prije u nekoliko je navrata Haradinaj govorio kako su četiri generacije njegove obitelji bili Albanci katolici, a on sam rođen je kao musliman, a ni sam ne zna zašto je musliman. Između ostalog, kazao je kako nikada u životu nije posjetio džamiju radi molitve i jedino što ga povezuje s muslimanima je ime, a i ono ne govori tome u prilog jer mnoga albanska imena su sekularna, podrijetlom od katolika Albanaca, starih Ilira. Haradinaj je uvijek govorio kako je vjera za Albance bila pogled na život samo tijekom osmanlijske vladavine, kada su Kosovom upravljali Osmanlije, nekadašnji Turci. I samo tijekom tog razdoblja su se kratko držali vjere, ali ona nije nikad postala prioritet ili glavna stvar u njihovim životima.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Vjera i nacija
PostPostano: pon ruj 16, 2019 9:25 pm 
Online
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 4:49 pm
Postovi: 6883
Ateist je napisao/la:
Ugledajmo se na Albance, jedan narod čiji su pripadnici u velikim brojevima muslimani, katolici, pravoslavci i ateisti.

A što se tiče napada na mene kako nisam pravi musliman i da pijem alkohol, poručujem im da sam ja prije svega Albanac. Moj identitet nije religija. Albanci su stari narod koji je živio i kršćanski. Ja nikom ništa ne dugujem osim samom sebi ono što jesam i kako se osjećam. Bio sam u džamiji, ali ne zbog vjere. Idem u džamiju da posjetim imame za Bajram, ali ne kao vjernik, već kao predstavnik politike... Ono sve što sam govorio o religiji, govorio sam i ponavljam: nisam opterećen vjerom i prvo sam Albanac. Poštujem svaku vjeru i naciju. Danas, kao premijera Kosova, moj je prioritet samo moja zemlja... Moram vam otkriti jednu tajnu. Kad smo bili djeca, navijali smo za Crvenu zvezdu, ali samo zato što su imali albanske boje. Tada nismo na stadione smjeli nositi albanske zastave. Dolazim iz obitelji koja je stvarno prošla sve i svašta. Nismo imali najbolji život u Jugoslaviji. Moja obitelj, iskreno vam kažem, sa Srbima nije bila u najboljim odnosima za vrijeme Jugoslavije niti smo se osjećali kao Jugoslaveni, već i tada kao Albanci. Nismo voljeli Tita. I tada smo bili po političkim zatvorima. Pa zna se da je jedan iz moje obitelji Haradinaj služio 11 godina u Požarevcu u samici...
*Ramush Haradinaj

Već prije u nekoliko je navrata Haradinaj govorio kako su četiri generacije njegove obitelji bili Albanci katolici, a on sam rođen je kao musliman, a ni sam ne zna zašto je musliman. Između ostalog, kazao je kako nikada u životu nije posjetio džamiju radi molitve i jedino što ga povezuje s muslimanima je ime, a i ono ne govori tome u prilog jer mnoga albanska imena su sekularna, podrijetlom od katolika Albanaca, starih Ilira. Haradinaj je uvijek govorio kako je vjera za Albance bila pogled na život samo tijekom osmanlijske vladavine, kada su Kosovom upravljali Osmanlije, nekadašnji Turci. I samo tijekom tog razdoblja su se kratko držali vjere, ali ona nije nikad postala prioritet ili glavna stvar u njihovim životima.


Dakle, kao što sam ti rekao već nebrojeno puta i evo povećao da se bolje vidi, a ti ćeš naravno opet ignorirati :zubati ,

Islam = nacija
Islam = politička ideologija

Da bi neki čovjek bio nacionalno Albanac ili Hrvat, on MORA prestati biti musliman. Može kao Haradinaj biti porijeklom musliman, ali njemu Islam ne znači ništa. I obrnuto, da mu je bitan islam ne bi bio iskreno Albanac. To je jednostavno i ne pravi se da ne kontaš. :kava

Ako želiš prevesti bosanske muslimane u Hrvate, tada im nipošto ne smiješ graditi islamske centre po Hrvatskoj. To je upravo kontraproduktivno sa tim što pokušavaš.

Ako već želiš prevesti bosanske muslimane u Hrvate, onda im prvo trebaš zabraniti islamske centre i tek onda je moguće posljedično ih asimilirati u Hrvate. Neki će pristati (kojima je islam manje bitan), neki neće (kojima je islam jako bitan, ali takvi ti svakako i ne trebaju jel).

_________________
Znameniti turski povjesničar i putopisac Mustafa Ali Gelibolulu (1542. - 1599.), "A pleme Hrvata, koje se nastanilo oko rijeke Bosne prozvalo se po toj rijeci."


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Vjera i nacija
PostPostano: čet ruj 19, 2019 8:05 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2366
Koliko je katoličanstvo usko vezano uz hrvatstvo, mnoga od najmasovnijih okupljanja Hrvata u povijesti, uključujući najmasovnije, su mise. Šteta što nema videozapis o okupljanjima Srba (znam samo za Gazimestan 1989.), Bošnjaka i Crnogoraca, kako bi usporedili kome je vjera veći dio nacionalnog identiteta. Kad ovo sagledaš, zaključiš da su hrvatstvo i katoličanstvo, srpstvo i pravoslavlje i bošnjaštvo i islam toliko stopljeni da je ateistu praktično nemoguće biti Hrvat, Srbin i Bošnjak.

Bakir Izetbegović u svom govoru pozdravlja s Eselamu alejkum, govori o šehidima, rabi šerijatsko nazivlje, govori kako su Bošnjaci europski muslimani. Kako onda netko može biti Bošnjak ateist? Kako odvojiti bošnjaštvo od islama?

Top 22 najmasovnijih okupljanja Hrvata na jednom mjestu

* Marija Bistrica, 9. rujna 1984.: 400 000 ljudi na Nacionalnom euharistijskom kongresu
* Zagreb, 17. listopada 1989.: 200 000 ljudi na "zabranjenom" koncertu Prljavog kazališta
* Split, 27. srpnja 1992.: 100 000 ljudi na predizbornom skupu HSP-a Dobroslava Parage
* Zagreb, 11. rujna 1994.: najveće okupljanje Hrvata ikad, milijun vjernika na misi pape Ivana Pavla II.
* Split, 26. kolovoza 1995.: više od 100 000 ljudi dočekuje "Vlak slobode"
* Zagreb, 21. studenog 1996.: 100 000 ljudi na prosvjedu potpore za Radio 101
* Zagreb, 12. srpnja 1998.: više od 100 000 ljudi na dočeku brončanih nogometnih reprezentativaca sa SP-a
* Marija Bistrica, 3. listopada 1998.: više od 500 000 ljudi na proglašenju Alojzija Stepinca blaženim
* Split, 4. listopada 1998.: više od 500 000 ljudi na svetoj misi pape Ivana Pavla II.
* Split, 11. veljače 2001.: više od 100 000 ljudi na prosvjedu potpore generalu Mirku Norcu
* Split, 10. srpnja 2001.: više od 120 000 ljudi na dočeku tenisača Gorana Ivaniševića
* Zagreb, 25. veljače 2002.: više od 100 000 ljudi na dočeku skijašice Janice Kostelić
* Zagreb, 7. veljače 2003.: više od 100 000 ljudi na dočeku zlatnih rukometaša sa SP-a
* Osijek, 7. lipnja 2003.: više od 200 000 ljudi na svetoj misi pape Ivana Pavla II.
* Rijeka, 8. lipnja 2003.: više od 100 000 ljudi na svetoj misi pape Ivana Pavla II.
* Zadar, 9. lipnja 2003.: 100 000 ljudi na svetoj misi pape Ivana Pavla II.
* Zagreb, 30. svibnja 2008.: 120 000 ljudi na Thompsonovom koncertu povodom Dana branitelja Grada Zagreba
* Split, 13. veljače 2011.: 100 000 Splićana slavi 100 godina Hajduka
* Zagreb, 16. studenog 2012.: 150 000 ljudi na dočeku generala iz Haaga
* Čavoglave, 5. kolovoza 2014.: 100 000 ljudi na proslavi Oluje
* Vukovar, 18. studenog 2016.: 120 000 ljudi u Koloni sjećanja
* Zagreb, 16. srpnja 2018.: 550 000 ljudi na dočeku svjetskih nogometnih doprvaka



Vrh
   
 
 Naslov: Re: Vjera i nacija
PostPostano: pet ruj 20, 2019 7:13 am 
Offline

Pridružen/a: ned kol 05, 2018 7:37 pm
Postovi: 1846
Lokacija: Mali Šengen
Ateist je napisao/la:
Ugledajmo se na Albance, jedan narod čiji su pripadnici u velikim brojevima muslimani, katolici, pravoslavci i ateisti.

A što se tiče napada na mene kako nisam pravi musliman i da pijem alkohol, poručujem im da sam ja prije svega Albanac. Moj identitet nije religija. Albanci su stari narod koji je živio i kršćanski. Ja nikom ništa ne dugujem osim samom sebi ono što jesam i kako se osjećam. Bio sam u džamiji, ali ne zbog vjere. Idem u džamiju da posjetim imame za Bajram, ali ne kao vjernik, već kao predstavnik politike... Ono sve što sam govorio o religiji, govorio sam i ponavljam: nisam opterećen vjerom i prvo sam Albanac. Poštujem svaku vjeru i naciju. Danas, kao premijera Kosova, moj je prioritet samo moja zemlja... Moram vam otkriti jednu tajnu. Kad smo bili djeca, navijali smo za Crvenu zvezdu, ali samo zato što su imali albanske boje. Tada nismo na stadione smjeli nositi albanske zastave. Dolazim iz obitelji koja je stvarno prošla sve i svašta. Nismo imali najbolji život u Jugoslaviji. Moja obitelj, iskreno vam kažem, sa Srbima nije bila u najboljim odnosima za vrijeme Jugoslavije niti smo se osjećali kao Jugoslaveni, već i tada kao Albanci. Nismo voljeli Tita. I tada smo bili po političkim zatvorima. Pa zna se da je jedan iz moje obitelji Haradinaj služio 11 godina u Požarevcu u samici...
*Ramush Haradinaj

Već prije u nekoliko je navrata Haradinaj govorio kako su četiri generacije njegove obitelji bili Albanci katolici, a on sam rođen je kao musliman, a ni sam ne zna zašto je musliman. Između ostalog, kazao je kako nikada u životu nije posjetio džamiju radi molitve i jedino što ga povezuje s muslimanima je ime, a i ono ne govori tome u prilog jer mnoga albanska imena su sekularna, podrijetlom od katolika Albanaca, starih Ilira. Haradinaj je uvijek govorio kako je vjera za Albance bila pogled na život samo tijekom osmanlijske vladavine, kada su Kosovom upravljali Osmanlije, nekadašnji Turci. I samo tijekom tog razdoblja su se kratko držali vjere, ali ona nije nikad postala prioritet ili glavna stvar u njihovim životima.


Malo im prouči istoriju, oni nikad nisu morali da budu na okupu jer nisu ni bili izdiferencirani etnos.. Toske imaju bitno drugačiji govor od Gega na severu. Apropo, državu su dobili na tacni, slično Makedoncima. Zato i mogu biti i hindusi, mesijanski judajisti, zoroastri, manihejci ili mandalejci... Čobanisali su po Šari i oko nje vekovima, protiv Turaka mlako i sporadično, u rangu osrednjeg incidenta... A Skenderbeg je Albanac koliko sam ja papuanski urođenik. Kad slušam kako su antičke iskopine po Albaniji njihovo kulturno nasleđe, gasim TV. Ode šećer u PM...

_________________
πῦρ ἀείζωον


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Vjera i nacija
PostPostano: pon ruj 23, 2019 4:56 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2366
Samo u Boki kotorskoj i južnije katolici i pravoslavci su toliko stopljeni da je isti objekt do podne pravoslavna, a poslijepodne katolička crkva.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Crkva_sv. ... u_Sutomoru


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Vjera i nacija
PostPostano: pon ruj 23, 2019 7:32 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2366
Odlična studija o dvooltarskim crkvama u današnjoj Crnoj Gori. Povadio sam najzanimljivije podatke.

https://www.maticacrnogorska.me/files/5 ... ovovic.pdf

Jedno od takvih predanja prepoznajemo i u zapisima ruskog naučnika Pavla Rovinskog, koji je 1886. godine dolazio u Kolašin. Prema njegovom kazivanju crkva u Smajlagića Polju, koju su Turci srušili, imala je dva oltara za – pravoslavne i katolike.

Dio istoričara u tumačenju ovog procesa svjesno izostavlja notornu činjenicu da je katolicizam na crnogorskom prostoru autohton još od vremena dinastije Vojislavljevića. Tursko osvajanje Bara 1571. godine uslovilo je promjenu civilizacijskog okvira, što možemo označiti kao razdjelicu u istorijatu Dukljansko - barske nadbiskupije, odnosno njenih područnih biskupija. Ne može se izostaviti činjenica da je rimski papa
smatran glavnim turskim neprijateljem. Svaka hrišćanska inicijativa protiv Turaka u tom periodu bila je inspirisana i podržavana od Svete Stolice. Zato je razumljivo da je papa bio omražen na Porti (Carigradu), a samim tim i u ostalim djelovima carevine, što zaključujemo po odnosu lokalnih turskih moćnika prema preostalom katoličkom življu.

Usljed teških prilika katolicima došlo je do pomanjkanja klera, pa su čitave župe prelazile na pravoslavlje, u želji da barem svoje hrišćanstvo sačuvaju. Može se reći da je Turska u početku više tolerisala pravoslavlje nego katoličanstvo na crnogorskom prostoru (izuzimajući Prečistu Krajinsku, svi pravoslavni manastiri su opstali, dok su katolički porušeni ili sekvestirani). Do promjene odnosa turskih vlasti spram pravoslavlja nastupa dolaskom na vlast kuće Petrovića 1697. godine. Crnogorske vladike, kao duhovni i svjetovni gospodari, samostalno ili u savezu sa drugim hrišćanskim silama pojavljuju se kao organizatori oružanog otpora protiv Osmanlija. Veoma brzo poglavari autokefalne
Crnogorske mitropolije stiču autoritet među narodom Crne Gore, Brda, Boke i Skenderije. Zato ne čudi da su pojedina katolička sela i plemena rado prihvatala poziv crnogorskih vladika u antiturskoj koaliciji.

Na osnovu izvještaja mletačkog sindika Đustinijanija iz 1553. godine doznajemo da su Budvani pripadali pravoslavnoj crkvi, a da su zaslugom barskog nadbiskupa 1521. godine prešli na katoličanstvo. Sličnu zaslugu, samo u obrnutom smjeru, istoriografi poput Sime Milutinovića i Dimitrija Milakovića navode u korist crnogorskog mitropolita Rufima Boljevića, koji je Kuče, Bratonožiće i Drekaloviće iz katoličanstva preveo u pravoslavlje. Iako priložena svjedočanstva govore o dobrovoljnom kolektivnom prelasku određene zajednice, s jednog crkvenog obreda na drugi, proces konverzije vjere se nije mogao odigrati odjednom, već su morala postojati određena prelazna rješenja u odnosima Katoličke i Pravoslavne crkve, poput dvooltarskih crkava, proizašlih iz zajedničkih procesija, međusobnog orođavanja i kumovanja katolika i pravoslavnih, i drugih sličnih manifestacija.

„Pojedina naselja u Boki, kao Škaljari, Špiljari, Dobrota, Ljuta, Perast, iako po porijeklu stanovništva isključivo crnogorska, štaviše crnogorskija od mnogih naselja u Staroj Crnoj Gori, pa i samog Cetinja, bila su isključivo katolička jer u njima ranije nije bilo pravoslavnih crkava, pa su oni koji su se sukcesivno naseljavali iz obližnjeg zaleđa prelazili u katoličku vjeru, ali se i kod njih uspomena na crnogorsko, pravoslavno porijeklo sačuvala u njegovanju krsne slave i drugih crnogorskih običaja, kao i u poštovanju crnogorskih svetinja, naročito sv.Petra cetinjskog i sv. Vasilija ostroškog, čijem ćivotu i sada neki Bokelji katolici idu da se poklone.“

Značajnu sponu međusobnog poštovanja činilo je i narodno sveštenstvo koje nije umjelo da pastvi prenosi isključivosti saborskih i kontrasaborskih odluka, papske i patrijarške anateme. Vjerovatno je tome doprinijela činjenica da je među klerom
obiju crkava bilo mnogo nepismenih popova, kao što je pop Mićo iz „Gorskog vijenca“, ali i među katoličkim sveštenicima je bilo takvih koji nijesu znali napisati ni jedno slovo (ne anche formar una sillaba scrivendo, kako je izvještavao jedan nadbiskup). Narod nije ulazio u teološke rasprave o beskvasnom ili kvasnom hljebu ili nije smatrao bitnim da li je ispravnije krštenje šakom ili s tri prsta. Zajedničke procesije ili litije
lokalnog klera i vjernika obiju crkava najbolja su potvrda tzv. narodnog ekumenizma. Poznat je slučaj zajedničke procesije u
muslimanskom selu Tuđemili pred katoličkom crkvom Sv. Petke, u kojoj su sudjelovali katolici, pravoslavni i muslimani. Ovo nije bio izolovan slučaj na barskom području, već o sličnom ceremonijalu izvještava 1697. godine barski nadbiskup Marko Jorga, u kome navodi: „ u Krajini postoji manastir posvećen slavnom Uspenju Presvete Bogorodice, veoma je mnogo darivan darovima okolnog naroda, pa i samih
muhamedanaca na dan njegove slave“. Nadbiskup obavještava Kongregaciju za širenje vjere u Rimu, da bez obzira što je u
pitanju pravoslavni manastir, katolicima je dozvoljeno da održe misu, „budući da sam baš i ja celebrirao unutra sa rado pominjanim mojim prethodnikom Zmajevićem“.

Svoje ishodište narodni ekumenizam na Crnogorskom primorju, a naročito na području Bara imao je u krvnim vezama (orođavanju), kumstvu, pobratimstvu i dobrosusjedstvu, a nezaobilaznu komponentu u ovim odnosima činilo je domicilno sveštenstvo obije crkve koje se takođe nalazilo u prijateljskim odnosima. Zato su bili česti slučajevi u Kastel Lastvi, ali i u nekim drugim barskim župama da pravoslavni pozovu katoličkog popa da opoje mrtvaca, a katolici pravoslavnog – ako im je ovaj bio pri ruci. U izvještaju barskog nadbiskupa Lazara
Vladanjija iz 1750. godine postoji bilješka da u barskoj arhidijecezi katolici posjećuju liturgije pravoslavnih, te se s njima i
pričešćuju, a pravoslavni slušaju katoličke mise.

Značajan broj istorijskih izvora upućuje na uzajamne odnose katolika i pravoslavnih, koji su bili osnov nastanka sakralnih objekata sa bikonfesionalnim obilježjima. Jedno upečatljivo svjedočenje takvih odnosa pronalazimo u pismu fra Bogdana Donata Jelića, spičanskog župnika, upućenog Kongregaciji za širenje vjere u Rimu 1634. godine. U navedenom pismu, koje u dobroj mjeri ima autobiografski karakter, kaže se sljedeće: „Rodih se u mjestu zvanom Spič, gdje je živjelo 120 kuća, uglavnom katoličkih, sve dok ga muhamedanci ne osvojiše
1571. godine. Sada je ovdje oko 30 katoličkih i oko 40-tak pravoslavnih kuća. Kršten sam od strane pravoslavnog sveštenika, i to ne samo ja nego i cijela moja porodica, ali i mnogo njih iz moje domovine zbog pomanjkanja katoličkog sveštenstva. Zato se broj katolika smanjio, a broj pravoslavnih povećao .... Katolici se mnogo ne razlikuju od pravoslavnih, pošto su priviknuti da žive s njima. Kada im katolički pop nije po volji onda se obraćaju pravoslavnom, usljed čega je moja domovina prihvatila pravoslavni obred. Mnogo treba preduzeti s obzirom da su
u nekim kućama svi katolici, a u nekim izmiješani, gdje muž može biti katolik, a žena pravoslavna ili obrnuto, očinstvo katoličko, a sinovi pravoslavni. Dio stanovništva je našeg ili njihovog obreda tako da su kršteni ili pričešćeni pred smrt od strane katoličkog ili pravoslavnog sveštenika. Iz ovog razloga, ne samo ovo mjesto već i ostala mjesta na ovom području prelaze na pravoslavni obred, ponekad u cjelosti, a nekad pojedinačno.“

Čak su i katolički sveštenici svojevoljno obavljali bogosluženja u katoličkim crkvama po julijanskom kalendaru kao Budvanin don Antun
Kojović. On u svom dnevniku bilježi kako je 1807. godine u crkvi Sv.Vida u Kastel Lastvi (Petrovac) održao misu na pravoslavni Vidovdan i kako je službi Božjoj prisustvovalo mnoštvo pravoslavnih Paštrovića.

Tako je, između ostalog, nadbiskup Bici 1610. ukorio dva sveštenika koji su opsluživali kolegijalnu crkvu Sv. Marije ispod bedema u Starom
Baru, zbog toga što su prije izvjesnog vremena dozvolili da se u toj katoličkoj crkvi obavlja bogosluženje i ukop pravoslavnih vjernika. Nadbiskup zamjera spomenutim sveštenicima na takvoj odluci, jer je u svakodnevnom doseljavanju pravoslavaca u okolinu Bara, po Bicijevom shvatanju, postojala opasnost da vremenom katolici budu istisnuti iz crkve Sv. Marije.

Crkva Sv. Marije ispod bedema, kao i okolno katoličko i pravoslavno groblje stradalo je 1631. godine, kada su Turci do temelja srušili crkvu, a kosti izvadili iz grobnica i pobacali ih psima. Dva vijeka kasnije, sličnu sudbinu je doživjela i dvooltarska crkva Sv. Dimitrija na tvrđavi Nehaj. Prilikom opravke tvrđave 1861. godine, Mehmet - paša je crkvu pretvorio u barutanu i zabranio vjernicima obiju crkava ukop na tom
mjestu, pri čemu je demolirano okolno groblje, a kosti iz grobnica pobacane niz liticu.

Tako, na primjer, prilikom kanonske vizitacije barskog nadbiskupa Đorđa Biankija 1637. godine u župi Sozina bilo je 20 katoličkih kuća, a pravoslavnih dvije, dok je 1703. godine u istom mjestu barski nadbiskup Vicko Zmajević naišao na svega tri katoličke kuće, s obzirom da su ostali žitelji Sozine prihvatili pravoslavni obred. U Sozini su bile četiri crkve (dvije Sv. Nikole, Sv. Ilije i Sv. Mihaila Arhanđela), od kojih su tri bile zajedničke, uključujući župnu Sv. Nikole, što znamo na osnovu izvještaja barskog nadbiskupa Andrije Zmajevića iz 1671. godine.

Prve pomene crkava sa dva oltara imamo u spomenutom izvještaju barskog nadbiskupa iz 1637. godine. Obilazeći župu Spič, nadbiskup kaže da je održao misu u crkvi ili bolje reći kapeli Sv. Jovana/Ivana, đe postoje dva oltara. Jednim se služe katolici, a drugim pravoslavni. Slično je i u drugoj crkvi Sv. Tekle/Ćekle. Grobovi katolika su izmiješani sa grobovima pravoslavnih. Istovremno napominje da u Spiču postoje još dvije kapele, jedna je Sv. Petra, a druga Sv. Petke, tako da i u ove dvije i pravoslavni i katolici imaju po jedan oltar. U sljedećoj vizitaciji spičanske
župe 1640. godine, nadbiskup Bianki navodi još jednu dvooltarsku crkvu posvećenu Sv. Đorđu. U ovoj crkvi takođe katolici i pravoslavni imaju svoje oltare, a oko nje se nalazi groblje, ali zapaža da grobna mjesta nijesu izmiješana već su podijeljena shodno konfesionalnoj pripadnosti.

U ataru sela Zupci, kod zaseoka Ribnjak postoje temelji crkve, koja je po kazivanju mještana služila i pravoslavnim, kao crkva Sv. Vasilija, i katolicima pod imenom Sv. Ivana. Lokalno stanovništvo naziva ovo mjesto još i Benediktinski dom.

Da su onovremeni Crnogorci nekoliko vjekova pretekli svoje suvremenike u pogledu vjerske tolerancije svjedoči nam primjer
zapisan u Memoarima vojvode Gavra Vukovića, a koji se odnosi na selo Zupce. Kao istaknuti sudionik u borbama za oslobođenje Bara, vojvoda Gavro, na dan 30. 11. 1877. godine (po starom kalendaru) bilježi nesvakidašnji događaj: „Kako nije bilo nigđe u barskoj okolini pravoslavne crkve, Knjaz je zakazao da se održi blagodarenje u katoličkoj crkvi Svetoga Nikole u Zupce. Katolici su s radošću predusreli tu ponudu, koja im je svjedočila čistu volju Knjaževu za ravnopravnost obadvije crkve. Sve sveštenstvo, svi komandiri i barjaktari sviju bataljona skupili su se pred crkvom da blagodare Bogu za uspjeh ruski. Kiša bi strahovita, a crkva dosta daleko, te se blagodarenje svrši bez prisustva Knjaževa.“ Nedugo potom, na imendan crnogorskog knjaza – 6. decembra 1877. godine katolički popovi su održali mise po svim crkvama u barskoj dijecezi za zdravlje knjaza i njegove vojske.

Tek od sredine XIX vijeka određen je zaseban sakralni prostor za vjernike jedne, odnosno druge crkve unutar samostanskog kompleksa. Dakle, u kripti bazilike Sv. Marije držana je katolička misa na Tijelovo i Veliku Gospu, dok je u kapeli Sv. Hodočasnika na dan Svetog cara Konstantina i carice Jelene služena pravoslavna liturgija.

Crkva svetog Luke u Kotoru je prvobitno bila katolička, o čemu svjedoči ktitorski natpis na latinskom jeziku, zbog čega znamo da je sagrađena 1195. godine. Uostalom to potvrđuju sačuvane kanonske vizitacije kotorskih biskupa iz XVI i XVII vijeka. Mletačke vlasti su crkvu Sv. Luke prevashodno ustupile Grbljanima 1657. godine, koji su bježeći od turske sile utočište pronašli unutar zidina Kotora. Na sličan način su postupile mletačke vlasti za vrijeme Kandijskog rata, kada su crkvu Sv. Save opata u Budvi ustupile pravoslavnim žiteljima Paštrovića, Maina i Pobora...

Imajući povjerenje u mletačke vlasti, pravoslavni Budvani se u pismu nadaju pozitivnom odgovoru, završavajući svoje obraćanje generalnom providuru sljedećim riječima: „A mi koji smo izbjegli od pogane turske vjere i njihovih zakona da bi zadržali časni krst i umrli u vjeri
kršćanskoj. Sad smo pošli za odluku kako bismo i mogli imati crkvu i živovanje kako imaju Grci i ostali hrišćani u gradove i mjesta principova i papina, da u nju slavimo i molimo boga i svete i za pravednoga principa i za svu gospodu mletačku.“

Iako tokom XVIII stoljeća nailazimo na sporadične imovinsko - pravne rasprave oko vlastnštva nad dvooltarskim crkvama, do njihovog nestanka na području Boke Kotorske dolazi početkom XIX vijeka. To se nije odigralo spontano već na zahtjev pravoslavnog sveštenstva, koje je insistiralo da se u mjestima dominantno naseljenim pravoslavnim življem uklone katolički oltari iz pravoslavnih crkava. Iz naredbe francuskih vlasti zaključujemo da je usvojen zahtjev pravoslavnog sveštenstva, pa se ukidaju katolički oltari u crkvi Sv. Luke u Kotoru, Sv.
Trojice u Rosama, Sv. Nikole na Luštici i Sv. Neđelje u Jošici. Nešto kasnije, za austrougarske vladavine, sredinom XIX vijeka uklonjen katolički oltar iz crkve Sv. Petra i Pavla u Risnu, s tim da su se pravoslavni Rišnjani obavezali da za potrebe Rišnjana katolika sagrade crkvu Sv. Arhanđela.


U drugoj polovini XIX vijeka, u doba sve prisutnije konfrontacije nacionalnih ideologija Srba i Hrvata, došlo je do izvjesnog poremećaja međureligijskih odnosa, uplivom dnevne politike u život Pravoslavne i Katoličke crkve, koje u znatnoj mjeri postaju instrument nacionalno orijentisanih stranaka u realizaciji njihovih programa. Takva društvena zbivanja zabilježena su i na predmetnom području, tj. rubnim dijelovima Austrougarske monarhije, o čemu svjedoče ne samo arhivska građa nego i ondašnja štampa. Jedno od takvih viđenja
međureligijskih odnosa nalazimo u članku nacionalistički profilisanog lista Dubrovnik, od 6. oktobra 1895. godine, povodom neke crkvene svečanosti u Spiču, koja je po mišljenju reportera imala političku pozadinu. Autor članka, očigledno nezadovoljan organizacijom svečanosti, koristi se istorijskim reminiscencijama ne bi li u njima našao potvrdu za svoja politička stajališta, upućujući na taj način kritiku ondašnjim predstavnicima vlasti i Katoličke crkve na tom području. „Do nazad kratkog vremena nije bilo mjesto u Spiču političkijem i vjerskijem strastima i trvenjima. Najveća snošljivost i ona prava jevanđeljska ljubav vladala je među sljedbenicima jedne i druge, rimokatoličke i pravoslavne Crkve, ali to ne stoji u računu nekijem dogonima i mutikašama, pak upotrebljavaju svakojaka srestva dopuštena i
nedopuštena, da zavade jednokrvnu braću, te mjesto sloge, mira, brastva i prijateljstva, siju mržnju, nesnošljivost i to sve u korist neke velike Hrvacke.“


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Vjera i nacija
PostPostano: pon ruj 23, 2019 7:58 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: čet kol 02, 2012 10:47 am
Postovi: 13930
Lokacija: Stolni Grad
Ateist je napisao/la:
Ugledajmo se na Albance, jedan narod čiji su pripadnici u velikim brojevima muslimani, katolici, pravoslavci i ateisti.


Dobro jesi ti čuo kako su katolici i pravoslavci nasilno albanizirani za vrijeme komunističke Hodžine diktature u Albaniji?

Znači ti se slažeš da svi Hrvati s imenom Luka, Ivan, Petar trebaju hrvatizirati u tipa Hrvoje, Tomislav, Domagoj ali Muhamed, Ahmed i Muharem, mogu ostati to što jesu, najčišće cvijeće?

I ono poredba ti je samo takva, Albanci su većinsko muslimanski narod.
Da je među Hrvatima katolicima 10% muslimana i 6% pravoslavaca u istoj državi normalno da bi i ovi s vremenom postali Hrvati, najbolji primjer ti je današnja Hrvatska.


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 135 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4, 5, 6

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 2 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO