kakav je odnos u rođenim i prvašićima, imaš li zadnjih par godina?

Odnos muslimani-Hrvati se ne može lažirati samo sa hrvatske strane. Prestani srati po forumu. Ako ti dosadno pronađi sebi zanimaciju.

Livno 1991 14.3% muslimana, 72.2% Hrvata.
Livno 2013 11.9% muslimana, 85.8% Hrvata.

Kako je to lijepo.

https://youtu.be/hi2e1sR2xEU
Jbt kakav kraj u kojem imas bezbroj mogucnosti za opstat. Nije lijepo i otmjeno ko njemacka te večer livnjaka u frankfurtu al šta je tu je...

čuješ ako su se mogli moji prije 300 godina pribacit od mostarskog blata do buškog, moreš i ti sad. vidim da ti se mnogo sviđa
triba nam svježa škutorska krv a vami je svakako doli malo potisno

Ja vjerujem da bar pola njih ne bi otišlo da im žena nije non-stop zvocala.

Moja sestra ubi svojega muža stalnim zvocanjem. Samo što još ne drži sliku Angele Merkel pored križa na zidu. Vidi da dolaze iz Njemačke ljudi na odmor s autima boljim od njihovog pa hajd...

Ja sam se prije radovao kada su dolazili naši ljudi ljeti u zavičaj, oživi sve jbg.
Sad imam dojam da ovi dolaze samo da bi ono što je ostalo poveli s sobom. Čujem na sve strane: hajdete i vi s nama, dođite, ovo sve ostavite... što će te ovdje?!
Priznajem, zamrzio sam takve dolaske, dođe mi da viknem -Zašto dolazite gadovi?! Dolazite samo da i ovo što je ostalo nagovorite otići majku li vam krvavu J.

13. travnja 1992. Livno – bitka koja je spriječila odsijecanje Dalmacije i Hrvata BiH


Dana 13. travnja 1992. napadom srpskih snaga na planinski prijevoj Korićinu između Livna i Glamoča započela je bitka za Livno. Cilj srpskog napada bio je ovladati Livnom i spojiti se sa snagama u dolini Neretve. Ostvarenje tih planova dovelo bi u vrlo tešku situaciju cijelu Dalmaciju i grad Split, a u gotovo bezizlaznu Hrvate Hercegovine i središnje Bosne koji bi se našli potpuno odsječeni od matičnog naroda prepušteni brutalnosti srpske vojske.

Uloga livanjske bojišnice u proljeće 1992. bila je od strateške važnosti jer su na tom području hrvatske snage (lokalni dobrovoljci okupljeni u HVO-u i HOS-u) uspjele zaustaviti snažan napad velikosrpskih snaga te obraniti Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Nakon poraza na livanjskoj bojišnici i u dolini Neretve, Srbi mijenjaju svoje planove i okreću se Bosanskoj Posavini s idejom povezivanja prostora od Drine preko Posavine sve do Banje Luke i okupiranih hrvatskih područja.
Jednako tako, događaji na livanjskoj bojišnici pokazali su da se rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini mora promatrati kao jedinstveno i neodvojivo ratište, te da se samo suradnjom i zajedništvom Hrvata iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine moglo oduprijeti tada daleko nadmoćnijem neprijatelju. Crta razdvajanja uspostavljena uspješnom obranom Livna u proljeće 1992. ostala je nepromijenjena sve do kraja 1994. kada je srpska vojska počela gubiti osvojena područja.

Napad JNA išao je na dva pravca, cestom Glamoč – Livno na Korićinu i iz polja od sela Dolac prema Strmici. Napad je vodio pukovnik JNA Slavko Lisica. Glavni je udar bio na Korićinu na kojoj su im oštećena dva tenka i izbačen iz stroja veći broj vojnika. Na samom sektoru Korićine napad su odbili pripadnici SHUB-a (svehrvatska udarna bojna) 4. gardijske brigade „Pauci” predvođeni Rodolfom Barriom Saavedrom poznatijim kao Argentinac te skupina HOS-ovaca iz Dalmacije s kojima je bio i Irac Thomas Crowley. Za obranu šireg područja Livna bio je zadužen legendarni Ante Gotovina koji je ’92. bio postavljen za zapovjednika snaga HVO-a Općinskog stožera Livno.