|
|
Stranica: 2/2.
|
[ 37 post(ov)a ] |
|
Autor/ica |
Poruka |
HrvojeHrvatinic
|
Naslov: Re: Povijesni Miloš Obilić i Kraljević Marko Postano: 23 kol 2013, 17:56 |
|
Pridružen/a: 22 stu 2012, 22:17 Postovi: 462 Lokacija: Zemun
|
joe enter je napisao/la: pozitivac je napisao/la: Slavili su Hrvati Marka Kraljevića i ne samo Hrvati, slavilo se i mađarske i poljske i razne druge junake u borbi protiv Turaka. Svi su redom bili mitologizirani, posebno Marko koji povijesno gledajući uopće i nije ništa posebno značajan, ima srpskih boraca koliko god hoćeš vrijednijih od Marka, koji je poginuo u borbi rame uz rame sa Turcima protiv drugih kršćana. Ali ljudima je bio važniji mit od povijesne istine jer se time motiviralo za daljnje borbe protiv Turaka. Samo što Džo laprda kad povezuje etničku pripadnost sa slavljenjem junaka, jer i Srbi su slavili neke strane junake, stranci su slavili hrvatske junake, posebno Mađari, čijih su velik dio junaka u borbama protiv Turaka Hrvati, kojim su izgrađeni brojni spomenici i napisano bezbroj pjesama. A neke od najboljih prikaza bike kod Siska su pravili Nijemci, Slovenci, o njoj je kao junaštvu govorio i španjolski kralj, Habsburzi i razni drugi. Poanta je da njima nije bilo uopće važno kojem točno narodu pripada čast borbe protiv Turaka, već je postojao osjećaj kršćanskog jedinstva u to vrijeme kad je Europa bila najviše ugrožena od strane Turaka. Tako npr. Andrija Kačić Miošić bez problema slavi i Hrvate i Srbe i Mađare, čak i albanske borce, slavi sve što se borilo protiv Turaka. A rasprave tko je čiji i tko je bolji nastaju u vrijeme buđenja nacionalne svijesti, kada se kroz prizmu nacionalnog romantizma počelo gledati na prošlost i svojatati svaki narod samo za sebe borbu protiv Turaka koja je bila u globalu zajednička kršćanska borba. Te sve raspre oko svojatanja junaka u borbi protiv Turaka gotovo nisu ni postojale dok se sama borba kršćana protiv Turaka dešavala. Gde ja povezujem bilo šta?? , daj nađi iz mojih postova?! Ova tema je otvorena sa ciljem da se pljuva po Srbima i da se na njoj upravo pljuvatori natakare. Ja sma se zezao sa ovima što pljuju po Marku i Milošu jer treba zaista biti glup tako pa o mitskim ličnostima jesti *** ne bi li poentirao u smislu "WJel vidite kak ste vi Srbi *** i veliki mitomani". Zato ja moram da dižem pritisak takvima jer znam da ih boli , a najviše ih boli da su njihovi preci upravo najviše guslali o Marku i ostalim srpskim junacima jer drugih gotovo i da nema kod njih. Ja nikada nisam otvorio temu o hrvatskim vladarima a niti sam ih omalovažavao niti pljuvao kao što to ovde rade, zato nemoj meni ništa prebacivati već pogledaj svoje šta pišu i kako su jadni. Nisi otvarao, ali zato si dosađivao svojim seljačkim komentarima. P.S. Smiri se malo, čovječe, nije dobro za srce...
_________________ "Gospodo, ja sam Hrvat i hrvatski nacionalist; i ne samo da sam ja Hrvat i hrvatski nacionalist, nego su bosanski muslimani kao cjelina Hrvati, dio hrvatskog naroda."-Džaferbeg Kulenović
|
|
Vrh |
|
|
neki
|
Naslov: Re: Povijesni Miloš Obilić i Kraljević Marko Postano: 08 ruj 2013, 20:28 |
|
Pridružen/a: 08 ruj 2013, 20:21 Postovi: 1
|
O ubojstvu Murata ima više različitih teorija. U nekim starim knjigama se spominje i varijanta prema kojem je Murata ubio i Hrvat.
|
|
Vrh |
|
|
Despot Konstantin
|
Naslov: Re: Povijesni Miloš Obilić i Kraljević Marko Postano: 11 sij 2015, 13:17 |
|
Pridružen/a: 03 ožu 2011, 19:31 Postovi: 34
|
Marko Kraljevic je bio sin Vukasina Mrnjacevica (svima poznata cinjenica)...Posle sloma na Marici, morao je da prihvati vazalne odnose prema sulatanu. Konstantin Filozof mu pripisuje reci prije bitke na Rovinama, "da bi voleo da hriscani pobede makar on bio medju mrtvima", i tu je zavrsio zivot. Kasnije, u narodnoj tradijiciji , nesrazmjerno njegovoj istorijskoj ulozi, lik Kraljevica Marka je idealizovan do krajnjih granica, ali srazmjerno teznji porobljenog naroda za zeljenom slobodom.. I, ne vidim nista sporno u tome...To sto postoje informacije da je Marko Kraljevic Hrvat, to je problem vasih Dereticevaca, imamo mi porblema sa nasim...
Sto se tice Milosa Obilica, ima puno radova na tu temu i na istrazivanje njegove licnosti... Znam, vama da je da se Murat sam ubio, ali ne ide to tako :)
|
|
Vrh |
|
|
Robbie MO
|
Naslov: Re: Povijesni Miloš Obilić i Kraljević Marko Postano: 12 sij 2015, 14:16 |
|
Pridružen/a: 03 svi 2009, 10:29 Postovi: 68263 Lokacija: hrvatsko-bošnjačka Federacija
|
Nema opcija "ne znam i ne zanima me".
_________________ Hoće li Musk uključiti Starlink Bošnjacima? . Vojni proračun Bošnji manji je od proračuna Dinama
IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIooooooooooo
|
|
Vrh |
|
|
Divlja svinja5
|
Naslov: Re: Povijesni Miloš Obilić i Kraljević Marko Postano: 12 sij 2015, 22:37 |
|
Pridružen/a: 30 sij 2012, 17:47 Postovi: 4042
|
Pa što onda radiš na ovoj temi i pdf povijest, Roberte?
_________________ (*_*)
|
|
Vrh |
|
|
Ateist
|
Naslov: Re: Povijesni Miloš Obilić i Kraljević Marko Postano: 04 kol 2019, 19:17 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06 Postovi: 2840
|
Izvrstan desetoepizodni serijal Srpski junaci srednjeg vijeka. Epizode, svaka od po 25-30 min: Car Dušan-prvi dio, Car Dušan-drugi dio, Mrnjavčevići (Vukašin i Uglješa), Kraljević Marko-prvi dio, Kraljević Marko-drugi dio, Lazar Hrebeljanović-prvi dio, Lazar Hrebeljanović-drugi dio, Miloš Obilić, Vuk Branković, Zmaj Ognjeni Vuk (despot Vuk Branković Grgurević, oženjen Hrvaticom). Više-manje potvrđene moje teze. Miloš Obilić možda uopće nije postojao, a Kraljević Marko je u trenutku Kosovske bitke bio već najmanje četiri godine turski vazal. Nije zabilježeno da je sudjelovao ni u jednoj značajnoj bici svoga doba.
O samoj Kosovskoj bici najviše u drugoj epizodi o knezu Lazaru, kojega pogrješno nazivaju carem. On i Milica bili su knez i kneginja, nikada car i carica. U muzeju u Istanbulu čuva se turska zastava rabljena u Kosovskoj bici, tako počinje epizoda.
|
|
Vrh |
|
|
joe enter
|
Naslov: Re: Povijesni Miloš Obilić i Kraljević Marko Postano: 05 kol 2019, 02:14 |
|
Pridružen/a: 30 lip 2009, 17:35 Postovi: 10744
|
Ja mislim da je Miloš postojao , ali nije pominjan 7-8 decenie posle bitke tj.sve dok je trajala srpska državnost u vidu despotovine iz vrlo običnih srednjovekovnih razloga koje ću sad pokušati objasniti. U srednjem veku većina plemića u celoj Evropi je imala konkubine i mnoštvo dece sa njima koje su ti plemići nagrađivali novcemi imanjima ali plemstvo nisu mogli dobiti u većini slučajeva, i zato su oni uvek bili van zvaničnih državnih hronika i zapisa. Prezime Obilić je kasnijeg datuma , a ono varira od Kobilić,Kobilović,Kobila,.... , međutim radi se o reči "kopile" koje u predturskomvremenu nije imalo pežurativno značenje kao kasnije , jer ono je osim značenja kao vanbračnog deteta označavalo i slugu , a te sluge su bila upravo ta vanbračna deca plemića , kopiljani. Dakle , Miloš je bar po mom mišljenju bio kopile kneza Lazara,sluga i vojnik(verovatno neki bodyguard) , i on je sa nekim ekipom uspeo ubiti Murata na pitaj boga koji način. Ali šta se dešava , kao što rekoh na početku posta da postoje srednjovekovni razlozi zašto on nije pominjan , a razlozi su upravo to što je bio Lazarevo kopile . čovek bez plemićkog statusa. Period posle bitke je vazalstvo Srbije spram Osmanlija , i bilo bi vrlo zajebano da neko piše i širi priču o tome kako je Lazarevo kopile obilo svetskog vladara , i zato tek izbeglica iz Srbije Konstantin Mihajlović gotovo 100 godina kasnije pominje Miloša , ali njegovo prezime je Kobila što je vrlo znakovito u smislu da gajeverovatno sam Konstantin promenio ili ga čuo kao promenjenog. Na ovu teoriju sam došao na osnovu bunjevačkog prezimena Kopilović , jer kad sam ga prvi put čuo bio sam začuđen da ono postoji jer je krajnje degradirajuće za svaku osobu koja ga nosi u svakom smislu , međutim onda sam malo promislio jer sam tek bio u začetku mog proučavanje jezika i značenja reči , i došao do zaključka da je reč kopile imalo i neko drugo značenje u staro doba , i to sam naveo predhodno. Dakle Bunjevci Kopilovići su potomci nekog sluge ili vanbračnog deteta nekog plemića što je bila sasvim normalna stvar u ono vreme , kao što je to bio i Miloš Obilić ili istinski rečeno Miloš Kopilić. Prvi zapis o kosovskoj bitci i Milošu je od pomenutog Konstantina Mihajlovića-Janičara iz njegove "janičarove uspomene" iz 1481 godine na poljskom jeziku, što je 98 godina posle bitke. Evo zapisa: Citat: Gospoda koja su bila naklonjena knezu Lazaru borila su se junački i verno[138] kraj njega, ali drugi, gledajući kroz prste, posmatrali su bitku, a zbog ove nevere i nesloge (i zavisti rđavih i nevaljalih ljudi) bitka je izgubljena u petak u podne. (I tu je) Miloš Kobila (vitez kneza Lazara) ubio cara Murata. I tada je isto tako ubijen njegov sin Mustafa, ali je drugi njegov sin Bajazit[139] ostao na carskome prestolu. Tu je isto tako uhvaćen knez Lazar blizu jedne crkve Bogorodičine, po imenu Samodreža, i na tome mestu je postavljen visok stub sazidan[140] kao znak hvatanja kneza Lazara. A kraj njega je bio Krajmir, vojvoda toplički, i mnogo druge gospode je na tome mestu pobijeno. A nevernici, pošto su se nagledali boja, ostali su kao izdajnici, što im kasnije nije dobro bilo, jer posle kratkog vremena, birajući[141] jednog po jednog, car je sve dao poubijati, govoreći: "Kad ste svome gospodaru bili tako neverni u njegovoj nevolji, to isto biste i meni [142] učinili". Tu je doveden knez Lazar i vojvoda Krajmir pred Bajazita. Car Murat, otac njegov, kao i brat Mustafaj ležali su obojica na nosilima. I tada je rekao Bajazit knezu Lazaru: "Eto vidiš kako leže na nosilima otac moj i brat moj. Kako si se smeo odvažiti da se njemu usprotiviš?" Knez Lazar je ćutao. (Reče) vojvoda Krajmir: "Mili kneže, odgovaraj caru, jer glava nije kao vrbovo stablo da po drugi put izraste". Tada knez Lazar reče caru: "Veće je čudo [143] kako se otac tvoj smeo odvažiti da napadne srpsku kraljevinu. A kažem ti, care Bajazite: da sam to ranije znao što sada očima vidim, morao bi i ti na trećim nosilima ležati. Ali je sam gospod bog tako izvoleo učiniti zbog grehova naših. Neka bude volja božja". U tome je car Bajazit naredio da poseku Lazara[144] a Krajmir, izmolivši to od cara, kleknuvši držaše skut pod glavom kneza Lazara da ne bi na zemlju pala. A kad ona pade na skut, priljubivši ovu glavu uz svoju glavu, reče: "Zakleo sam se gospodu bogu: gde bude glava kneza Lazara, tu i moja mora ležati". A onda je i on posečen i obe glave su pale zajedno na zemlju. U to vreme donese jedan janičar glavu Miloša Kobilića i baci je pred cara (pored onih dveju glava) govoreći: "Care[145] ovo su glave tvojih najstrašnijih neprijatelja". Onda su Rašani ili Srbi koji su bili kraj cara Bajazita izmolili telo kneza Lazara i odneli u jedan manastir koji se zove Ravanica i tamo su ga sahranili proglasili za sveca. Pobedivši, car Bajazit je ostao na Kosovu Polju i na ovome bojištu načini znak onde gde je njegov otac ubijen:[146] na četiri stuba načinjen je svod[147] olovom pokriven, koji i danas stoji. A stavivši u mrtvačke sanduke svoga oca i brata, posla ih u Brusu, gde je bila njihova sahrana. I tako se ovaj nesrećni boj završio zbog nevere zlih
_________________ O turčine za nevolju kume A ti vlaše silom pobratime
|
|
Vrh |
|
|
Naša Kvačica
|
Naslov: Re: Povijesni Miloš Obilić i Kraljević Marko Postano: 05 kol 2019, 05:56 |
|
Pridružen/a: 03 svi 2009, 16:49 Postovi: 30070
|
Kraljević Marko je u stara vremena bio superjunak, kao danas Batman ili Ironman.
Uopće nisam siguran da je kraljević Marko iz pjesama isti lik kao taj vazal. Možda se samo oba zovu Marko.
Uglavnom kao i Batman, kraljević Marko se bori protiv nepravde i služio je da podigne moral okupiranim narodima.
_________________ Ukidanjem BiH štedimo 50 milijardi KM. Neka razum prevlada.
784 of 2558 - 30.65%
Sarajevo, generalno sarajevska kotlina je rasadnik zla i mržnje. Frustrirana, napaćena i bahata sredina.
|
|
Vrh |
|
|
Carmello Šešelj
|
Naslov: Re: Povijesni Miloš Obilić i Kraljević Marko Postano: 05 kol 2019, 08:58 |
|
Pridružen/a: 08 stu 2012, 00:05 Postovi: 22976
|
Naša Kvačica je napisao/la: Kraljević Marko je u stara vremena bio superjunak, kao danas Batman ili Ironman.
Uopće nisam siguran da je kraljević Marko iz pjesama isti lik kao taj vazal. Možda se samo oba zovu Marko.
Uglavnom kao i Batman, kraljević Marko se bori protiv nepravde i služio je da podigne moral okupiranim narodima. Isti je. Marko Mrnjavčević (to mu je bilo pravo ime i porodica mu je poreklom iz Huma, mada su davno pre njegovog rođenja prešli u Makedoniju) je u narodnim pesmama bio Betmen, u stvarnosti, turski vazal. I ne slave ga samo Srbi, nego i Makedonci i Bugari (kod njih se zove Krali Marko, i isto je Betmen).
|
|
Vrh |
|
|
krstjanin
|
Naslov: Re: Povijesni Miloš Obilić i Kraljević Marko Postano: 05 kol 2019, 13:38 |
|
Pridružen/a: 02 tra 2012, 10:30 Postovi: 5132
|
Tko bio da bio on Murata ubio nije. U istoj bitci su poginuli i Murat i Mustafa. Da poginu obojica u sred osmanskog kampa je teoretski gotovo nemoguce. Obojicu ih je po logici jedino mogao ubiti Bajazit. Jedina mogucnost je li Bajazit pomocu njega to nekako ucinio ili ne, pod uvjetom da je uopce postojo
_________________ “Doći će vrijeme kad će ljudi poludjeti, i kad budu vidjeli jednoga koji nije luda kao oni, vikat će na njega “lud si” samo zato što nije lud kao što su oni.”
|
|
Vrh |
|
|
Ateist
|
Naslov: Re: Povijesni Miloš Obilić i Kraljević Marko Postano: 22 stu 2019, 09:59 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06 Postovi: 2840
|
Koncizan pregled srpske povijesti, načinjen 1999. godine.
ĐORĐIJE KOPRIVICA - SRPSKI JUNACI
Miloš Obilić
Ginuli su vitezovi čast je preča od života od handžara bolje siječe teška riječ i sramota. Zar Obilić tome ne bi strašan dokaz na Kosovu kad krvavim mačem zdrobi zlatnu krunu Muratovu. O podvigu Obilića sa gusala ječe strune a kneževog drugog zeta srpski narod i sad kune. Proklet bio, Brankoviću sa megdana što uteče što Milošu ne da ruku turskog cara kad posiječe? Kada jurnu s neba, sine oklopnike, što ne krenu no Kosovo srpsko pamti k'o najtežu uspomenu. Pade carstvo Dušanovo i luna krst pobijedi nema vođe srpski narod nema koga da slijedi. A Milica Oliveru svoju ćerku miljenicu kao srpski harač posla Bajazitu, turskom princu. Zar dijete Lazarevo da u turski harem ide kao ženu sultanovu da je njena braća vide? Princeza je srbijanska Olivera ponosita sa čednošću i ljepotom opčinila Bajazita. Na koljena pred njim kleči gleda oči u šejtana ta boginja Afrodita sultanija uplakana. Ja dah sebe, na darjane ti daj milost za Srbiju ne dozvoli krvnicima moju braću da ubiju. Bajazitu srce mekša dok ga moli ljepotica i polako progovara brišući joj suze s' lica. Zbog tebe ću, carska šćeri svim Turcima u inatu srpski presto i slobodu dat' Stefanu, tvome bratu. I dok zlatna carska sablja bude meni u kanlije ti se ne boj za sudbinu svoga roda i Srbije. Despot Stefan Lazarević časno služi svome rodu kad je umro ugasi se srpska nada u slobodu.
Karađorđe
Pet vjekova u Srbiji vlast držahu Osmanlije dok ustanak u Topoli Karađorđe dig'o nije. Vožd veliki bunu diže da Turcima ne da mira na sve strane boj se bije ječe zvona manastira. Nadaše se ustanici bratskoj ruci iz Rusije ali vapaj braće svoje car moskovski čuo nije. I ustanak pade prvi al' se nada ne ugasi da će dugog turskog ropstva moći Srbin da se spasi. Ognjem, mačem Porta uspje opet Srbe da pokori a veliki Bušatlija sprema propast Crnoj Gori. Đe j' vladika Petar prvi u manastir što ga nema pred vojskom je crnogorskom Mahmut-paši doček sprema. Za krst časni i slobodu mi ginemo, starac reče al' nemojte dozvoliti Bušatlija da uteče. A kada se boj završi Crnogorci darivaše svog vladiku Petra svetog rusom glavom Mahmut-paše. Tmurno nebo nad Balkanom sijeku munje i gromovi za slobodu opet ginu hrabri srpski vitezovi. Puče teški lanac ropstva što Srbiju dugo steza a vojvoda Miloš dobi u Beograd presto kneza.
Njegoš
Bastioni slobode su Crna Gora i Srbija a s' Lovćena kao Sunce mikrokozma luča sija. I sa njome Rade Tomov obasjao Crnu Goru i vijencem je Gorskim spleo njeno ime u lovoru. Ni antički bog Apolon nije ljepši od pjesnika što sad Crnom Gorom vlada u odori sveštenika. Dok ga slavi sva Evropa sa smrću se Njegoš bori i zadnji put u Biljardu Crnogorce svoje kori. Što ste, braćo, oborili k crnoj zemlji oči svoje ne smijete suze liti zbog prerane smrti moje. Dva su vrha na Lovćenu onaj veći ostavite a na manjem, braćo moja svog vladiku sahranite. U buduća pokoljenja rodiće se neko veći nek' Štirovnik grob mu bude u koji će mrtav leći. Otad s' vrha Jezerskoga đe orao gnijezdo vije mitropolit Petar drugi iznad Crne Gore bdije. Pjenuša se Jadran plavi sa burama dok se bori kroz oluje sa Lovćena mrtav Rade progovori. Živi, moja Crna Goro od mene ti prosta bila prolivena krv junaka s' kojom si se napojila.
Janko Vukotić
Pade Lovćen i Cetinje crnogorska svetilišta samo Janko Vukotiću ne odstupa sa bojišta. Na dan kad se Hristos rodi u snijegu i u ledu on sa svojom divizijom još vjeruje u pobjedu. A pobjeda za njih znači izdržati bar tri dana dok odstupe srpske trupe Albanijom do Jadrana. Crnogorci Božić slave a na Tari Švabe stoje dok badnjaci gorijahu serdar borce hrabri svoje. Mi moramo izginuti vojnicima svojim reče znajte da je sinoć bilo naše zadnje Badnje veče. Kad Mojkovac bude pao ni nas više neće biti neka znaju švapske trupe da nećemo odstupiti. Jer je naša dužnost sveta da ih ođe dočekamo i da vojsku srbijansku od pokolja sačuvamo. Kad Vukotić ovo reče na noge se vojska diže a kapetan Đurišiću komandantu priđe bliže. Riječ svoju dajem tebi ja u ime svih vojnika ođe Švabe proći neće pa svi da su od čelika. I tri dana Crnogorci ginuli su bez uzmaka je li iđe više bilo takvih ljudi i junaka? Heroizam sličan nije istorija zapisala da se za spas jedne vojske druga vojska žrtvovala.
Gavrilo Princip
Sarajevskim ulicama austrijske stoje čete Ferdinanda pozdravljaju dok kočije carske lete. Nadvojvoda bješe doša Herceg-Bosnu da obiđe usred grada pozvao je Poćoreka da mu priđe. Velikoga generala sa kojim se Carstvo zori dok odjednom s' revolverom pred njime se Princip stvori. Ka grom s' neba pištolj puče pade Franjo kraj Sofije ni Gavrilu da se spasi dozvolila straža nije. Kao gladni gorski vuci nasrnuše na junaka da ga živa iskidaju noževima sa pušaka. O, kakve je sve strahote kroz tamnice Monarhije izdržao vitez gordi dok u muke umro nije?!
Radovan Karadžić
Zapjevaću, a imam o kome o velikom vitezu srpskome osvetniku krvavijeh rana od Kosova do današnjih dana vođi Srpske Republike nove a Radovan Karadžić se zove. Kad Srbinu propast zaprijeti Turci u rat kidisali kleti zbog prošlosti, pokolja i međa ustaše mu udarile s' leđa uz blagoslov papskog Vatikana da postanu vladari Balkana. Sinu munja s nebeskih visina a mutna se zatalasa Drina planu oganj, a iz ognja toga eto vođe naroda srpskoga. Krst mu sveti u desnici sija sva'k' bi rek'o Gromovnik Ilija srpski vitez bez straha i mane alal vjera, brate Radovane. Kliču Srbi, Obilić je ust'o biće tursko kao nekad pusto a nama će sloboda da svane uz tebe smo, brate Radovane. Srpskom rodu k'o da dade krila plan pomrsi velikijeh sila spasi narod od noža i jama zlikovce je progutala tama sad i tvoga imena se plaše Radovane, radovanje naše. Neka danas džihadije reču prođoše li od Stambola k Beču putevima starih karavana nek' zbog toga kunu Radovana presječe im zelene putanje Radovane, naše radovanje. Oj, Milošu, što im dužan osta Radovan je odužio dosta da im više ne treba zadugo tako treba, a kako bi drugo?! Pjevalo se u doba Novaka drumovi će poželjet' Turaka a i danas malo ko ih sreta Radovan se Romanijom šeta. Zato moćne sile od svijeta što im slava Srbinova smeta zle aždaje što gutaju ljude hoće srpskom vitezu da sude. Al' Radovan ne brine zbog toga sud priznaje naroda srpskoga a koji ga do nebesa slavi živio nam, spasitelju pravi s' tobom u boj opet ćemo rado Radovane, ponose i nado. Poslušajte, moja braćo draga Radovana traže nam iz Haga suvo zlato za glavu mu daju no Karadžić nije na prodaju ne pamti se otkad je vijeka takva hajka na jednog čovjeka. Romanijo, gnijezdo od junaka đe si krila Starinu Novaka danas čuvaj vođu Radovana od krvnika i srpskih dušmana. Neka vuci planinom se kreću a orlovi neka nadlijeću da je teško Romanijom proći a kamoli Radovanu doći. Kunu Turci i dugo će kleti što planove njine osujeti zelen ljiljan sad polako vene a nema im Bosne suverene. Mrtve vade, a jama duboka nema puta do Bliskog istoka crni dani dođoše džihadu Radovan ih zabavi o jadu. Sada vođu cio Zapad krivi ali Srpska Republika živi i Radovan Karadžić sa njome vječni ponos narodu srpskome.
Božanstvena zemljo hercegova
Božanstvena zemljo hercegova kolijevko srpskih vitezova nemaš gore, planine ni kraja bez srpskoga lava ili zmaja. Polomiše tvoje grudi gorde tuđe horde i dušmanske džorde sveta zemljo opasana bolom sama među Rimom i Stambolom. Trpežnice od sudnjega dana velikoga hercega Šćepana spomen-sobo za vjeru megdana britke sablje Zimonjić Bogdana. I vojvode Vukalović Luke koji za krst podnosiše muke čuvaju te i sablja i ruka Kovačević Stojana hajduka i Maksima Baćović vojvode zatočnika vjere i slobode. Herceg-zemljo, tvoje Sunce nose na zastavi momci koji kose i progone od lavova ljuće iz tvojijeh sela palikuće. Iza kojih ostaju spališta i ognjišta postaju zgarišta a rod srpski u mukama grca pred Evropom bez duše i srca. Koja mirno na svu srpsku muku ustašama pruža moćnu ruku da što brže dolaze iz tame i Srbima pune bezdan-jame. Dična majko junaka bez mana potomaka Strahinjića bana blagoslovi hrabre koji ginu za tvoju su pali veličinu. Srpska lučo u evropskoj noći Tvrdoš, crkvo u koju ćeš doći Srbin Isus iz jame sa krsta ispod noža i krvavog prsta nad kojom se zlo krvavo vrti crno Sunce mučeničke smrti. Koliko si zapamtila zala zemljo što si srpstvu slavu dala ne prestaju krvožedne hajke na nejaku dječicu i majke. Koliko su nejači pobili toliko su pobjeda dobili plaćenici, zli mudžahedini kojima je zlo zanat jedini. Srpski lelek nebesa otvara iz srušenih kuća i oltara plač nejakih majki i sestara sa Veleža i sa Leotara stvori izvor suza iz kamena na brijegu staloga vremena. Božja zemljo, srpski rasadniče sa kojom se pravi Srbi diče imaš više vjere nego hljeba i puteva najprečih do neba. Vasilije sveti njima hodi i spasenju srpski narod vodi dok Evropa bezdušno prijeti što Srbima basta i umrijeti za slobodu i za postojanstvo i viteško srpsko dostojanstvo.
|
|
Vrh |
|
|
Bobovac
|
Naslov: Re: Povijesni Miloš Obilić i Kraljević Marko Postano: 22 stu 2019, 13:10 |
|
Pridružen/a: 24 ruj 2009, 10:09 Postovi: 24535 Lokacija: Heartbreak Hotel
|
Zanimljivo razmišljanje.
_________________ "Uzalud vam sav tisak i sve radio postaje, našim srcima nikad nećete ovladati", nadbiskup Alojzije Stepinac, Zagreb, 1942.
|
|
Vrh |
|
|
Online |
Trenutno korisnika/ca: / i 68 gostiju. |
|
Ne možeš započinjati nove teme. Ne možeš odgovarati na postove. Ne možeš uređivati svoje postove. Ne možeš izbrisati svoje postove. Ne možeš postati privitke.
|
|
|