Mlava je u Srbiji reka, u Poljskoj je grad, bolje poređenje. Perovac je grad na reci Mlavi.


Morava, tri reke (ili "reke") u Srbiji, oblast u Češkoj, tj cela istočna Češka.

Wlochy na poljskom znači Italija.

Toponim je istini za volju na indijskom tlu, ali i dalje zanimljiv...

Horbatia, naselje ili selo u indijskoj državi Džarkhand.

https://www.google.com/maps/place/Chorbatia,+%D0%8F%D0%B0%D1%80%D0%BA%D1%85%D0%B0%D0%BD%D0%B4,+%D0%98%D0%BD%D0%B4%D0%B8%D1%98%D0%B0/@24.6522112,82.6091961,6z/data=!4m5!3m4!1s0x39f0ef05a80ce53b:0x1c659ada7b267e04!8m2!3d24.628455!4d87.0936387

Vitina, Ilirski toponim!

BiH, Kosovo, Bugarska, Grcka, ...

https://en.wikipedia.org/wiki/Vitina_(disambiguation)
https://hr.wikipedia.org/wiki/Vitina

Knjiga Marija Grčevića 'Ime 'Hrvat' u etnogenezi južnih Slavena' donosi vrijedan korpus humanističkih spoznaja koje svojim tematskim rasponom predstavljaju izvrstan temelj za obnovu zamrle hrvatske balkanologije. Riječ je o problematici koja obuhvaća književnu, jezičnu i političku povijest, lingvistiku, povijesnu demografiju, folkloristiku, etnologiju, sociologiju i niz srodnih disciplina. Autor se istraživački fokusirao na sam etnonim, odnosno na ime „Hrvat“ i s njim povezane glotonime (nazive jezika) koji se javljaju izvan današnje hrvatske etničke jezgre. Autor nam objašnjava semantičko polje glotonima „srpski“ u hrvatskoj književnojezičnoj i kulturnoj povijesti, kako kod hrvatskih pisaca, tako i u kancelarijskoj praksi Dubrovačke Republike, koji je izazvao brojne jezikoslovne i nacionalističke polemike u protekla dva stoljeća.

Povijesna rasprostranjenost izravno-polazne ili metonimijske uporabe
hrvatskoga etnonima Hrvat odnosno hrvatski na tematskom južnoslaven-
skom prostoru seže od predjelâ u austrijskim pokrajinama Koruškoj i Šta-
jerskoj preko Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Makedonije, Alba-
nije sve do Grčke (za Makedoniju, Albaniju i Grčku vidi posebice str. 24. –
25. i 69.). Tako, na primjer, autor kao rezultat pregleda literature navodi da
su u današnjim pokrajinama Koruškoj i Štajerskoj već u X. i u XI. stoljeću
postojali takvi metonimijski toponimi, a njihov ukupni broj iznosi oko 20.
U Koruškoj je po povijesnim izvorima postojala čak “Hrvatska župa”, što
znači hrvatski kotar ili županija, »koja se u X. stoljeću spominje kao pagus
Crouuati (954.), Crauuati (961.), Chrouuat (979.) i možda Croudi (993.)« (str.
9.). Ti su toponimi nastali kao metonimi prema etnonimu Hrvat tadašnje-
ga tamošnjega stanovništva, koje se je, međutim, kasnije asimiliralo s dru-
gim tamošnjim Slavenima i naposljetku germaniziralo (str. 13.).

Leopold Aburger o knjizi Marija Grčevića
https://hrcak.srce.hr/file/335718

Da je etnonim Hrvat stanovnicima današnje Crne Gore bio svojstven
»ne samo u Carigradu, nego izvorno i u Crnoj Gori, pokazuju crnogorski
antroponimi i toponimi« kao na primjer bratstveno ime Rvaćani, prezime-
na Hrvatić, Hrvatović, Horvačević, i ojkonimi Rvatska Stubica, Rvaši, Rvat(i),
te horonim Rvaško polje (str. 18. – 19.). U skladu s tim autor dolazi do za-
ključka da je prostor današnje Crne Gore bio migracijsko ishodište za Hr-
vate u Raškoj, iz koje su se doselili u Makedoniju i iz Makedonije u Alba-
niju i Grčku (str. 69.; vidi također str. 24.).

https://hrcak.srce.hr/file/335718

U Osmanskom je Carstvu etnonim Hrvat od XV. do XVII. stoljeća imao,
kako autor podrobno obrazlaže, visok društveni status (str. 80.). Razlog je
tomu bio prije svega čvrsti otpor kršćanskih Hrvatâ osmanskomu prodo-
ru u prostor naseljen južnim Slavenima, ali isto tako i vojničke vrline isla-
miziranih Hrvatâ u službi Osmanlijâ. Tomu odgovara gore navedena či-
njenica da su se carigradski pravoslavni Crnogorci očitovali Hrvatima, te
mnogobrojni toponimi prema etnonimu Hrvat u Bosni, najviše u istočnoj
Bosni, kao na primjer ojkonim pravoslavnoga sela Horvaćani odnosno Hr-
vaćani Hristjanski, ojkonim muslimanskoga sela Hrvatovići, i oronim Hrvat-
sko brdo (str. 72.).
https://hrcak.srce.hr/file/335718

»S obzirom na višestoljetnu
uporabu etnonima Hrvat, njegovu prostornu i nadkonfesionalnu ra-
širenost od Slovenije do Makedonije, i s obzirom na teritorijalnu i vjerois-
povijednu ograničenost etnonima Srbin, te etničko-grafološku defektnost
glotonima srpski, razvidno je da nemaju uporišta u činjenicama teze o na-
vodnoj izvornoj vezanosti Hrvatâ uz čakavski govorni prostor, a Srbâ uz
cijeli štokavski prostor na kojem je srpski etnonim navodno bio općepri-
hvaćeni identifikator narodâ ›svih triju vjerâ‹, a koje se i u današnjici u Sr-
biji u različitim oblicima reproduciraju i aktualiziraju.«

Iz zaključka Grčevićeve knjige

Preosvešteni episkop Theofan, u svom otvorenom pismu iz Plaškoga 16-28 ožujka 1877 bistro očituje: "Srbske narodnosti politične ovdje (u Hrvatskoj) zaista nema, i tko bi je tražio, činio bi bez gradjanskoga morala posao, i o ime domovine naše najveći grjeh. Ni osobite srbske vjere nema zaista nigdje na svietu, pa ni ovdje. Dakle ni ovdešnjim grčko-iztočnjakom osobitog imena kakvog ni po jednoj ni po drugoj.

"CASOPIS MINISTARSTVA NARODNE PROSVJETE RUSIJE, 1910 g.:
„…svi marljivosti [pokusaji] upisati dalmatinske knjizevnike XV-XVIII stoljeca u red srpskih literatora jeste i ce biti dalje neplodni; bez obzira na porijeklo Drzica, Mencetica, Gundulica, Palmotica itd., svi oni su izvukli svoji ideali ne na bizantskom istoku a na rimskom zapadu i, zovuci se Slavenima ili Hrvatima, nikad nisu osjecali se Srbima…“

ORIGINAL: „…vsѣ staranія začislitь dalmatskihъ pisateleй HV—HVІII vѣkovъ vъ razrяdъ serbskihъ literatorovъ ostaюtsя i budutъ vpredь ostavatьsя bezplodnыmi; kakovo bы ni bыlo proishoždenіe Držičeй, Menčetičeй, Gunduličeй, Palьmotičeй ets., vsѣ oni počerpali svoi idealы ne na vizantійskomъ vostokѣ, a na rimskomъ zapadѣ i, nazыvaя sebя slavяnami ili horvatami, nikogda ne čuvstvovali sebя serbami…“

IZVOR: Žurnal Ministerstva narodnago prosvѣщeniя. V Tip. Imperatorskoй Akademіi nauk, 1910. Str. 399.

Pročitao sam knjigu od Marija Grčevića i moram priznat prvoklasno znanstveno djelo koje bi prvo morali proučiti ovi mamlazi s Filozofskog, a onda ne bi loše da bude i priručnik predmetu poviesti i u gimnazijama. Trenutno uobće nije dostupno širem čitateljstvu u knjižarama, već ga se može samo nabaviti na Hrvatskim studijima ili u sklopu Matice hrvatske.
Uglavnom, čovjek u svojoj knjizi spominje izvorne izvore, ter često citira i same suprotstavljene povjestničare ter ih argumentirano ili opovrgava ili nadopunjava.
Knjigu bih svakako dobronamjerno preporučio i svim Srbima koje zanimaju argumenti, ter kojima nije cilj zabiti glavu u pjesak i uporno tvrditi da je sve živo srbsko.

Knjige koje znanstveno dokazuju temelje hrvatskog identiteta uvijek su ili cenzurirane ili uništavane. Čuvajte knjigu vrijedi će jednog dana.

Nema mjesta za takve knjige u knjižarama, kad su cieli izlozi zauzeti pseudoknjigama Hrvoja Klasića, Goldsteina i sličnih. Hrvatske elite još uviek imaju strah da će istina uznemiriti nekoga...

Rvatsko polje - u Srbiji u Obćini Raška kod naselja Rvati
naselja Rvati - u Srbiji (u obćini Raška, kod Obrenovca...)
toponim Rvatske bačije - u Srbiji u Obćini Raška
selo Rvatska - na sjeveru Kosova južno od graničnog prielaza Jarinje
toponim Arvatin - Užice u Srbiji
toponim Rvatovac - Sremska Mitrovica

Hrvatsko polje - u Hrvatskoj u Lici između Žute Lokve i Otočca
naselja i toponimi Hrvatini - u Hrvatskoj u Istri (kod Labina, Gračišća, Kringe)
Rvatova draga - u Hrvatskoj na Žumberku
Naselje Hrvateki - u Hrvatskoj u Zagorju kod Špičkovine
zemljopisni naziv Hrvatska - U Hrvatskoj u Turopolju
Hrvatsko žarište - u Hrvatskoj između Karlovca i granice prema Bihaću

Hrvatini - u Sloveniji sjeverno od Kopra

Ima još toga na sve strane, ali tko će sve to sad spomenut...

S druge strane srbsko ime ili ono što bi se moglo smatrat povezano sa srbskim imenom u Hrvatskoj:

toponim Srbljani - zapadno od Pazina u Istri
naselje Srb - u Lici (postoji tumačenje koje osporava da je to ime povezano sa Srbima)
toponim Srbiši - zapadno od Varaždina blizu slovenske granice
toponim Srbićevo - između Karlovca i Siska
toponim Srbečka - između Zagreba i Zaprešića
toponim Srbljeni - zapadno od Samobora uz slovensku granicu
toponim Srbinjak - kod Tinjana u Istri
toponim Srbić Polje - između Jastrebarskog i Siska
toponim Srbova jama - sjeverozapadno od Daruvara

Uglavnom, Istrijani i kajkavski krajevi prednjače u imenima povezanim sa Srbima..

Možel netko objasniti zašto je u Madžarskoj tako učestalo prezime Horvat(h)?

Srb bi trebao značiti izvor.

Bila je dobra teorija na forum.hr-u, u doba gdje još nije Oštrić počeo divljati tamo, da su ti Hrvati pokorili lokalne Albance i Vlahe, te na području (H)R(v)aške organizirali buffer državu prema Bugarima.
Kako je to više područje, prepuno izvora, nazvali su zemlju Izvorje, odnosno Srbija

A po zastupljenosti haplogrupe E i sličnih u Srbima prepoznaješ slavenizirane lokalne Albance i Vlahe, a zalutao je i koji Bugar, kao na Kosovu.

Inače polje čiji naziv dolazi od ptice, koje se originalno nalazilo u Bugarskoj (većina Srba na Kosovu ionako priča torlačkim) i koje se spominje kojih 5 godina nakon onog u Hrvatskoj (legendarna smrt kralja Zvonimira je bila kod Kosova, današnje Biskupije).
A nedaleko je Vrana

Ionako imaš ideju da su Nemanjići pobočna grana Trpimirovića, jedan mlađi sin je išao osvajati komad Bugarske, pa se zadržao u Raškom protektoratu....