HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Sada je: čet lip 04, 2020 3:12 am.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 1114 post(ov)a ] 
Stranica Prethodna  1 ... 38, 39, 40, 41, 42, 43, 44, 45  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: Sarajevo umjesto Blajburga
PostPostano: pet svi 22, 2020 1:16 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: čet lis 08, 2009 7:58 pm
Postovi: 23532
Lokacija: Gl. grad regije
Vazda njiha netko blokira i smeta him da budu bogati i sretni.

Svugdje problem samo u Saraj'vu nije. :D Osim kad ga vlasi misom naprave.

_________________
Ako se ovako nastavi, a hoće, imam pametnija posla no da ispravljam krive Drine ...


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Sarajevo umjesto Blajburga
PostPostano: pet svi 22, 2020 2:02 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: čet ruj 24, 2009 11:09 am
Postovi: 16349
Lokacija: Heartbreak Hotel
Waldemar je napisao/la:
Ja sam se prije 5 do 10 godina iskreno nadao bošnjačko-hrvatskom dogovoru preko leđa Srba, ali se to nažalost nije dogodilo, najviše hrvatskom krivicom. :neznam
Sada samo ostaje dokazati vam da ste debelo pogriješili. Povijest vam neće oprostit.
Srbe ste možda spasili, i uspjeli ste se izboriti za BiH kao partnerstvo Bošnjaka i Srba.
Pa uživajte sada.




A ovaj, a kojem hrvatskom krivnjom?

Jel onom kad su muslimani bili prisiljeni po treći put izabrati Komšiča kako bi suzbili HDZ ekstremizam?

Možda kad su drugi put izabrali Komšića jer su morali, radi budućnosti Bosne?

Možda kad je bila vlast Platforme, kad su oteli Hrvatima delegate Doma Naroda, jer je to bilo u interesu države?

Kad su prvi put izabrali Željka jer je trebao takav penicilin HDZ ekstremistima?

Kada su doveli na vlast Alijansu za promjene radi budućnosti svoje djece?

Kada su po prvi put izabrali hrvatskog čalan predsjedništva Križanovića zbog razvitka demokracije?

Kada su srušili Washingtonski sporazum o Bošnjačko-Hrvatskoj federaciji radi ravnopravnosti Srba i Ostalih?

Kada su 1993 pokrenuli ofenzivu protiv HVO radi zaštite jedine i nedjeljive?



Ostaje nam samo daleka nada da će nam muslimanski narod oprostiti sve naše izdaje, sva naša zabadanja noževa u leđa, svu našu aroganciju i sebičnost i sva naša nenavijanja za Zmajeve.

_________________
I'm not trying to be sexy. It's just my way of expressing myself when I move around.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Sarajevo umjesto Blajburga
PostPostano: pet svi 22, 2020 2:03 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: čet ruj 24, 2009 11:09 am
Postovi: 16349
Lokacija: Heartbreak Hotel
Junuz Djipalo je napisao/la:
Vazda njiha netko blokira i smeta him da budu bogati i sretni.

Svugdje problem samo u Saraj'vu nije. :D Osim kad ga vlasi misom naprave.



Rđavom kuncu svaka dlaka smeta.

_________________
I'm not trying to be sexy. It's just my way of expressing myself when I move around.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Sarajevo umjesto Blajburga
PostPostano: pet svi 22, 2020 2:29 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: uto vel 24, 2015 12:58 am
Postovi: 572
Lokacija: Hrvatska Tišina je Glasna
Citat:
Omer Vrabac - na njegovo ime se kupila zemlja na Bleiburškom polju 1965. god.! Kada je sve bilo dogovoreno, nametnulo se pitanje na koga zemljište prenijeti, jer je po austrijskom zakonu zemlju mogla kupiti isključivo osoba koja se bavila zemljoradnjom i koja je u tu svrhu već imala u vlasništvu određeno poljoprivredno zem­ljište. Jedini koji je ispunjavao takve uvjete bio je Omer Vrabac te je između njega i vlasnika zemljišta 11. listopada 1965. sklopljen kupoprodajni ugovor. Još tisuću četvornih metara zemlje kupljeno je 25. listopada 1965. godine od Zemljišne zadruge.

Inače, Omer Vrabac rođen je 25. kolovoza 1925. u selu Nevačka kod Han Pijeska u Istočnoj Bosni. Kad su četnici u lipnju 1941. napali njegov rodni kraj i izvršili pokolj nad tamošnjim muslimanskim stanovništvom, Omer je kao maloljet­nik sa skupinom preživjelih sumještana izbjegao u Sarajevo. Nedugo kasnije prijavio se u hrvatsku vojsku i bio je upućen na izobrazbu u Srijemske Karlovce. Zatim je raspoređen u II. zdrug HOS-a sa sjedištem u Osijeku. Vrabac je kasnije prešao u jedinicu Ibrahima viteza Pjanića, koja se u Sjevernoj Bosni najviše borila protiv četnika.

Prilikom povlačenja Omer Vrabac zatekao se u koloni koju je predvodio general Tomislav Rolf. Poslušao je generalov savjet vojnicima da se ne predaju partizanima i pobjegao je u obližnju šumu. Naišao je na jednog seljaka koji ga je sklo­nio, a kod njega je i ostao radeći za hranu i smještaj sve dok opasnost nije prošla. Kao i mnoge druge hrvatske izbjeglice iskoristio je mogućnost za iseljenje u druge europske i prekomorske zemlje. U listopadu 1947. godine, s tada već zasnovanom obitelji, dospio je u Venezuelu gdje je ostao do 1958. kada se vratio u Austriju, te je u blizini Villacha kupio imanje i sagradio kuću.

Kako je već otprije poznavao Mirka Karačića, Nikicu Martinovića i Iliju Abramovića, odmah se i u potpunosti uključio u rad Počasnog bleiburškog voda. Omer Vrabac o tome će reći: ‘Kad je trebalo zemlju kupiti, pitao me Ilija: ‘Omere, hoćeš li pripisati na sebe zemlju? Rekoh: ‘Hoću, iako će prijetiti velika opasnost meni i mojoj familiji. Ja uzi­mam zemlju, a ako treba umrijeti - umrijet ću!


slika

slika


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Sarajevo umjesto Blajburga
PostPostano: pet svi 22, 2020 2:52 pm 
Online
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 11:29 am
Postovi: 33145
BBC je napisao/la:
Javila se i lažljivica sa 7500 KM mjesečne plaće. Uopćeno i apstraktno da ne naljuti poslodavce.

Citat:
Martina Mlinarević
@MartinaMlinare1
May 19

Iz PEN-a BiH istupili Ivica Đikić, Željko Ivanković, Miljenko Jergović i Ivan Lovrenović, zatražili da se briše njihovo članstvo.
Ništa našu zemlju ne košta skuplje kao stalni sukobi i trvenja među njezinim intelektualcima, dok s druge strane bratija združeno i neometano krade.


U biti nudi se da nju i njene srednjoškolske uratke i zadaćnice upišu u PEN.

_________________
2019 Grad Podgorica: 2500 rođenih
2019 Grad Sarajevo: 2400 rođenih
700k dezertera bosanskih patriJota u dijaspori... 701k dezertera... 702k dezertera... 703k dezertera... 704k dezertera and counting…


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Sarajevo umjesto Blajburga
PostPostano: pet svi 22, 2020 2:53 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: uto lis 05, 2010 12:48 pm
Postovi: 85258
Lokacija: Why not, why not, why not
kiler je napisao/la:
Citat:
Martina Mlinarević
@MartinaMlinare1
May 19

Iz PEN-a BiH istupili Ivica Đikić, Željko Ivanković, Miljenko Jergović i Ivan Lovrenović, zatražili da se briše njihovo članstvo.
Ništa našu zemlju ne košta skuplje kao stalni sukobi i trvenja među njezinim intelektualcima, dok s druge strane ja neometano uzimam 7 i po hiljada maraka naslikavajući se po predivnim krajolicima Češke Republike koju Željini i Sabinicini biraći mogu gledati čeznutljivo na novim fotosima svaki dan.[/quote]


Sviđa mi se istinoljubivost.

_________________
Što islam uništi to ni dragi Bog više ne može popraviti.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Sarajevo umjesto Blajburga
PostPostano: pet svi 22, 2020 3:11 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: uto lis 05, 2010 12:48 pm
Postovi: 85258
Lokacija: Why not, why not, why not
Ništa novo ali zanimljivo to napiše.

Citat:
Jergoviću i drugovi, dobro došli u klub “fašista”

Kad god bi se neka javna osoba iz kategorije “poštenih Hrvata” usudila iskočiti iz dominantnog narativa bošnjačkog Sarajeva, automatski je brisana iz “raje” i prekvalificirana u mrsku kategoriju “fašista"

22. SVIBNJA 2020. U 08:28 62 KOMENTARA 19696 PRIKAZA
KOLUMNU PIŠE
Nino Raspudić

Fašista (s karakterističnim mekim “š”), papak, seljak, bobanovac, ustaša i neprijatelj Bosne u dominantnom dijelu sarajevske javnosti postao sam davno, 2006., u vrijeme kad su Bošnjaci prvi put izabrali Željka Komšića za “hrvatskog” člana Predsjedništva BiH. Fatalno ispadanje iz temeljne sarajevske antropološke kategorije “raje” skrivio sam javnim nastupima u kojima sam govorio o lažnoj građanskoj politici u BiH koja služi kao krinka za nacionalizam brojnijeg naroda. Od cool tipa iz Mostara koji je podigao prvi spomenik Bruceu Leeju na svijetu, preko noći sam im postao gori od tamničara s Heliodroma.

BILA JE TO KAP PREVIŠE Zbog prosvjednog pisma oko mise za Bleiburg Jergović, Đikić i Lovrenović istupili iz P.E.N.-a BiH
Drugu prevaru s izborom Komšića 2010. nazvao sam zadnjim čavlom u lijesu BiH i, s deset godina odmaka, vidim da sam bio potpuno u pravu. Tada se otišlo i korak dalje, nametanjem tzv. platformaške vlasti, u kojoj su hrvatske predstavnike trebali glumiti minorni HSP i notorni Lijanovići, tadašnji halal Hrvati bez izbornog legitimiteta. Komšić je tada na zidu u uredu držao portrete HOS-ova zapovjednika Blaža Kraljevića i Josipa Broza Tita, jednog do drugog. Paradoksalno, u to vrijeme za sarajevske medije svi Hrvati bili su ustaše, osim pravaša, i svi lopovi, osim Lijanovića. Grad se svih tih godina praznio od Hrvata, ljudi koji su cijeli rat proveli u opsadi, a koji su tiho odlazili nakon njega. Sve je očitija postajala laž o “europskom Jeruzalemu” jer je Jeruzalem multietnički grad, a Sarajevo je danas višenacionalno uglavnom utoliko što u njemu žive muslimani različitih nacija, od Bošnjaka do Arapa. Ostali prijeratni Sarajlije sveli su se uglavnom na staračko stanovništvo, one koji nisu imali gdje i nešto manekena multikulturalizma koji su godinama, neki svjesno, neki nesvjesno, bili korisne budale tuđeg nacionalizma.

U međuvremenu se društvo “fašista” i “papaka” povećavalo. Kad god bi se neka javna osoba iz kategorije “poštenih Hrvata” usudila makar minimalno iskočiti iz dominantnog narativa bošnjačkog Sarajeva, automatski je brisana iz “raje” i prekvalificirana u mrsku kategoriju “fašista”. Mržnja prema novootkrivenim “fašistima” uvijek je veća od one prema starima, jer ispada da su oni bili podmukliji, duže prikrivani hrvatski šovinisti. Njihovo višedesetljetno puhanje u jedra velikobošnjačke politike pod građanskom fasadom pri tome im nije olakotna već otegotna okolnost. Činilo se da su prava raja, a ispali su teški fašisti. Kad danas čitaš sarajevske komentare o Jergoviću, ispada da je veći hrvatski nacionalist od generala Glasnovića.

Nas, stare fašiste i paleopapke čini mi se da više i ne mrze. S nama odavno znaju na čemu su. Količina mržnje koja se u Sarajevu danas iskazuje prema kardinalu Puljiću, koji je cijelo vrijeme rata bio u gradu, a dijelom ga i hranio, veća je nego prema Mladiću i ekipi koja je razvaljivala Sarajevo s istim znakovljem s kojim danas “raja” prosvjeduje protiv kardinala i mise za žrtve komunističkog pokolja 1945.

Kulminaciju pomračene totalitarne svijesti, s obzirom na društvenu relevantnost, ne predstavlja tip koji sa sjekirom u ruci javno prijeti kardinalu, već javno obraćanje sarajevskog P.E.N. Centra koje zavrjeđuje biti prenijeto u cijelosti:

“Mi, dolje potpisani članovi i članice P.E.N. Centra u Bosni i Hercegovini, povodom evropskog Dana pobjede nad fašizmom, potvrđujemo svoju odanost antifašističkim vrijednostima slobode, jednakosti i tolerancije među ljudima, koje su istovremeno i vrijednosti koje zagovara Povelja Međunarodnog P.E.N.-a. Zbog toga smatramo da je ideja da se u Sarajevu organizira komemorativna misa za fašiste i njihove simpatizere koji su nastradali u povlačenju fašističkih i nacističkih snaga prema Bleiburgu sramotna za ovaj grad i za ovu zemlju. Antifašistička pozicija koju zastupamo je bolja i humanija strana povijesti, i u to ime, iz poštovanja prema brojnim nevinim žrtvama ustaških zločina, zahtijevamo da se planirana misa otkaže.”

Činjenica da oni 2020. “potvrđuju odanost antifašističkim vrijednostima slobode”, dok antikomunističke ne spominju, posebno je bizarna kad se taj staljinistički pojam (Berlinski zid se u DDR-u službeno zvao “Antifašistički zaštitni zid”) vezuje uz toleranciju. Misa za vojnike i civile pobijene bez suđenja za njih je “komemorativna misa za fašiste i njihove simpatizere”. Oni zahtijevaju da se misa otkaže, kao da je slet ili koncert.

Nakon ove objave iz članstva P.E.N.-a istupili su Ivica Đikić, Miljenko Jergović, Željko Ivanković i Ivan Lovrenović. Posljednja trojica bila su među osnivačima centra P.E.N.-a u opkoljenom Sarajevu 1992. Objavili su i razloge istupanja, što je izazvalo lavinu mrzilačkih komentara i njihovu prekvalifikaciju, s kardinalom, u klub fašista u kojem smo se mi sretniji našli odavno. Čini se kako će uskoro Željko Komšić ostati posljednji, barem nominalno, nebošnjački član raje. Kardinal Puljić je, nakon hajke u kojoj je Komšić imao istaknutu ulogu, izjavio da ga više neće pozivati na prijame. Pravo pitanje jest zašto ga je pozivao do sada i davao mu time legitimitet. Ali ne treba tražiti dlaku u jajetu sada kad smo u istom klubu. S novopridošlima možemo podijeliti iskustva, prije svega da se ništa ne gubi kad se ispadne iz kruga “prave raje” i apelirati da sada konačno promisle – je li čitava jedna nova generacija, od Orašja do Mostara, stvarno bila u krivu, jesu li svi ti šušnjari, pepići, milovići i knezovići zadrti hrvatski šovinisti, pače “fašisti”, ili su odrastajući pod stalnom “antifašističkom” medijskom batinom samo ranije progledali.

_________________
Što islam uništi to ni dragi Bog više ne može popraviti.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Sarajevo umjesto Blajburga
PostPostano: pet svi 22, 2020 3:19 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: uto lis 05, 2010 12:48 pm
Postovi: 85258
Lokacija: Why not, why not, why not
Radio Sarajevo daje mikrofon ovakvim izjavama.

Što se mene tiče: Blajburg smrdi - smrt fašizmu!
--------------
Najveća travestija ovog slučaja je da su Jergovića i ostale doživljavali kao "katolike". I ne mogu se načuditi zašto ljudi dižu ruke od njih.
Oni kako komentiraju na portalima i forumima tako im i "intelektualci" diskutiraju.

_________________
Što islam uništi to ni dragi Bog više ne može popraviti.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Sarajevo umjesto Blajburga
PostPostano: pet svi 22, 2020 3:53 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: čet lis 08, 2009 7:58 pm
Postovi: 23532
Lokacija: Gl. grad regije
FaŚŚisti!

_________________
Ako se ovako nastavi, a hoće, imam pametnija posla no da ispravljam krive Drine ...


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Sarajevo umjesto Blajburga
PostPostano: pet svi 22, 2020 8:34 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sub srp 08, 2017 11:10 am
Postovi: 9364
Halal fašisti su prava raja i vole Bosnu!


_________________
https://www.youtube.com/watch?v=IChjIGFUyUQ


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Sarajevo umjesto Blajburga
PostPostano: pet svi 22, 2020 10:41 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: uto lis 05, 2010 12:48 pm
Postovi: 85258
Lokacija: Why not, why not, why not
Nemojte ga ljutiti. Išarat će šehidski spomenik sa "Krmad" i "Nož žica Srebrenica".

_________________
Što islam uništi to ni dragi Bog više ne može popraviti.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Sarajevo umjesto Blajburga
PostPostano: pet svi 22, 2020 11:01 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri ožu 13, 2019 10:34 pm
Postovi: 2507
Lokacija: Agram

_________________
SDA - grobar europske BiH


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Sarajevo umjesto Blajburga
PostPostano: pet svi 22, 2020 11:07 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri ožu 13, 2019 10:34 pm
Postovi: 2507
Lokacija: Agram


Mladen Kuka prije trideset godina otkrio je jamu Jazovku

Mladen Kuka 22. siječnja 1989. godine otkrio je jamu Jazovku, a tjedan dana kasnije spustio se u nju i ugledao stravičan prizor


Citat:
Prošlo je trideset godina od otkrića Jazovke, jame koja je bila svjedok zvjerskih zločina nad hrvatskim narodom. Karlovački planinar, speleolog i ekspedicionist Mladen Kuka sa svojom ekipom otkrio je Jazovku 22. siječnja 1989. godine. Nakon dužih proučavanja i istraživanja uspio je tog dana, gotovo slučajno, otkriti tu špilju, kojoj se nije znala točna lokacija. Trideset godina kasnije razgovarali smo s Mladenom Kukom o tom otkriću.

Kakvi su osjećaji danas, nakon trideset godina od otkrića špilje Jazovke?

–Sjećat ću se tog dana i te godine do kraja života. Kao što kaže rimska poslovica, sjećam se onoga što neću, ne mogu zaboraviti ono što hoću. Rado bi to zaboravio, rado bi da se nikada nije dogodila takva okrutna stvar, kao što se dogodila kod jame Jazovke tijekom Drugog svjetskog rata, kada je tu izmasakrirano i ubijeno 450 ljudi.
Tada, prije trideset godina, još uvijek je bila ona država. Je li bilo opasno raditi na otkrivanju jame?
-Da, bila je to 1989. godina i još uvijek je bila milicija. To područje oko Sošica i Krašića bilo je dosta trusno i zbog toga što je porijeklom iz Krašića kardinal Alojzije Stepinac, a i zbog te velike egzekucije nevinih ljudi kod jame Jazovke. Naravno da se tu pratio svaki pokret, da se gledalo tko s kim razgovara, u kakvim je tko kontaktima i kakva je tko osoba. Istraživanje Jazovke trajalo je dugo, a došao sam do nje na jedan sasvim slučajan način.

Koliko se moglo saznati od mještana?

-To je bila jedna velika tajna. Sjećam se vremena kada smo išli u planinarski dom na Vodicama, tada nije bilo asfalta od Krašića do Sošica, to je bila jedna prilično velika zabit. Monstrumi koji su radili te zločine vjerovali su da će taj kraj ostati zabit za sve vijeke vjekova i da to mjesto nikada neće biti otkriveno, upravo zbog dislokacije. No, tajna je duboko živjela u ljudima. Ja sam sasvim slučajno čuo u jednoj birtiji u Sošicama od jednog čovjeka, kojem je to izletjelo, da tu postoji u blizini u Sošicama jedna jama, koja je poznata po tome da su tu partizani ubijali domobrane i ustaše. Kasnije se pokazalo da je toga bilo najmanje, već da je tu bilo najviše nevinih žrtava. Iako sam često dolazio u planinarski dom na Vodicama, veliki sam zaljubljenik u Žumberak, kojeg često znam zvati hrvatska Švicarska, nisam imao priliku vidjeti neku jamu osim Pečenjevke. Ta je jama bila istraživana po nalogu tadašnje milicije, jer se sumnjalo da je jedna žena ubila svoje dijete i bacila ga u jamu, 55 metara duboki ponor. Ispostavilo se da nije bilo tako. Što se tiče Jazovke pretpostavljalo se da ta jama nema dna, ljudi su pričali da je Kupčina tekla krvava u vrijeme kada su se dogodili ti zločini.

Kako je ustvari došlo do otkrivanja jame?

-Znao sam otprilike lokaciju, da je to lokacija na potezu između Sošica i Sopotskog slapa. Pokušao sam nešto izvući od mještana, ali te su izjave bile kontradiktorne, jedni su rekli da je jama s lijeve strane ceste, drugi da je s desne strane, a treći da je više u brijeg te da je jama zalivena s betonom i da je zarušena. Svakakvih je tu priča bilo. Došao sam sa svojom ekipom, 22. siječnja 1989. godine, a iako je bio siječanj, bio je izuzetno lijep dan. Bilo je izuzetno vruće za to doba godine, pa smo se i sunčali. Nešto kao da me vuklo taj put, tuda sam često prolazio i taj dio je bio zarastao u grmlje i kupinu. Počeo sam se probijati kroz to grmlje i došao sam do mjesta, gdje sam vidio da između dva kamena postoji rupa, gdje se mogla zavući ruka. Gurnuo sam ruku i shvatio da postoji cirkulacija zraka, Pošto sam nisam mogao pomaknuti kamen, jer je bio težak oko 150 kilograma, pozvao sam dečke i jedva ih nagovorio da mi pomognu pomaknuti taj kamen. Gurnuli smo kamen i počeli se spuštati u jamu. Pošto su ljestve bile duge 23, 24 metra, a drugih tom prilikom nismo imali, odlučio sam da ćemo doći za tjedan dana. Nisam bio u tom trenutku siguran da je to ta Jazovka, ali je barem jama imala perspektivu, jer je bila duboka. Došli smo 29. siječnja i spustili se dolje do dna, to je bilo stravično otkriće. To je bio nevjerojatan prizor, bile su to hrpe kostiju, pomiješane sa štakama, žicama i s dijelovima vojne opreme. U jednom trenutku postavio sam si pitanje je li moguće da se to dogodilo. To je vertikala od trideset metara. Kasnije su ljudi opisivali te zločine. Javio je i jedan pokajnik, koji je tada vozio kamione, kada su ljude vozili na smaknuće. Kod njega je proradila svijest i on je s grupom zagrebačkih speleologa mjesecima nakon nas došao do jame. Treba znati da smo mi otkrili jamu 1989. godine, kada je još bila ona država i kada se i za manje stvari plaćalo glavom.

Kako se nakon otkrića jame dalje razvijala situacija?


-Ja sam šutio, no bilo je i među nama onih koji su se priklanjali tajnim službama u onom režimu, pa se vrlo brzo saznalo da smo bili u jami. Iskreno rečeno, ja mogu sada biti neki heroj što sam je otkrio i prvi se spustio u jamu i prvi dolje izmolio Očenaš, jer tada 1989. godine još nismo znali da ćemo imati svoju državu. Rekao sam tada da takav kraj na svirep i brutalan način nitko nije zaslužio. Te su priče oko Jazovke išle dalje, tada smo već imali svoju državu, počeo sam se bojati naših, jer je bilo i u našim službama onih koji su bili sumnjičeni za Jazovku. Ono što je bilo karakteristično i očito kod te jame, a kasnije se ispostavilo, da je tu bilo najmanje vojnika, oni su tu transportirali ranjenike iz bolnice na Svetom Duhu i tu su ih ubijali. Tu su dovodili i sjemeništarce s Kaptola, svećenike i časne sestre te su i njih pobili. To je bila jedna odmazda, bilo je to brutalno razračunavanje s nevinim žrtvama.

Kakvo je danas vaše mišljenje o toj cijeloj situaciji oko Jazovke?

-Ono što bih želio napomenuti vezano je uz datum kada se obilježava Dan Jazovke. Neki ljudi od toga rade nešto neprimjereno. To je mjesto stradanja hrvatskog naroda, mjesto dubokog pijeteta, na koje čovjek treba doći i u miru zapaliti svijeću i pokloniti se žrtvama. Neki ljudi danas rade mitinge, gdje ljudi dolaze u lipnju “ludovati” na Jazovku, baš tako, nemam drugi izraz. Po meni samo su dva datuma bitna za Jazovku, 22. siječnja 1989. godine kada sam otkrio jamu i 29. siječnja kada sam se spustio u jamu. Tu su egzekucije rađene permanentno, dakle u raznim vremenskim razdobljima i ne može se odrediti konkretni datum kada bi se obilježavao datum Jazovke. Pogotovo ne treba raditi nekakve parade samo da bi se nekome drugome pokazalo da su ovi bili fašisti, a oni antifašisti i ne znam kaj drugo. To onda gubi smisao. Ono što moram posebno reći je da kada su se prebrojavale lubanje i došlo se do broja od 450 žrtava, bilo je onih koji su rekli da kaj samo 450. Na to komentar nemam. Žrtva je svaka za sebe, za svoju obitelj, za svoje prijatelje, za svoju okolinu najveća na svijetu. To je 450 ljudi, danas toliko ljudi ima manja općina.

Hoćete li ići 22. siječnja kod jame Jazovke?

–Da, svakako, pokušat ću organizirati s nekim udrugama da se na taj dan ode na Jazovku i da se oda počast žrtvama. Prošle godine bio sam s Hrvatskim obrambenim zdrugom Jazovka i tom prilikom dali su mi priznanje za otkriće jame. Prije tri godine poslao sam pismo predsjednici Kolindi Grabar Kitarović i na moj prijedlog došlo je njeno izaslanstvo na Jazovku. (bo)

_________________
SDA - grobar europske BiH


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Sarajevo umjesto Blajburga
PostPostano: pet svi 22, 2020 11:21 pm 
Offline

Pridružen/a: čet tra 30, 2020 6:35 pm
Postovi: 239
Upozorenja: 1
Svojevremeno je tihobl na forum.hr pisao da imaju zaliha hrane za dane!
Šta kad nastupi neograničeni ramazan? :confused1

_________________
:HercegBosanac


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Sarajevo umjesto Blajburga
PostPostano: pet svi 22, 2020 11:26 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri ožu 13, 2019 10:34 pm
Postovi: 2507
Lokacija: Agram
Ne trojate vise temu, turchin vas u par recenica od iste odveo.


Evo istrazivac blajburske tragedije, a nije hrvat.


_________________
SDA - grobar europske BiH


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Sarajevo umjesto Blajburga
PostPostano: pet svi 22, 2020 11:39 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: uto lis 05, 2010 12:48 pm
Postovi: 85258
Lokacija: Why not, why not, why not
Ja moderaciji govorim da je zatrolao temu. Kad nešto napiše prebacite mu komentar na chat.

_________________
Što islam uništi to ni dragi Bog više ne može popraviti.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Sarajevo umjesto Blajburga
PostPostano: pet svi 22, 2020 11:40 pm 
Offline

Pridružen/a: pet sij 31, 2020 9:50 pm
Postovi: 22
Najveći dokaz da su ustaše bili umobolnici, veći čak i od zločina, je činjenica da su smatrali da je održivo da musliman može biti Hrvat.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Sarajevo umjesto Blajburga
PostPostano: sub svi 23, 2020 12:31 am 
Offline

Pridružen/a: pet svi 08, 2020 4:23 pm
Postovi: 101
Waldemar je napisao/la:
Junuz Djipalo je napisao/la:
Počni jarane sa Istočnim Sarajevom. Kad njega riješiš onda dalje. :D

Samo sabura...


Slažem se ja s tobom. Sve u svoje vrijeme. Sve će doć na red. S mirom se neće završit 100%.
Rekao sam već da sam veliki optimista. 21 stoljeće će biti stoljeće Bosne i Bošnjaka u mnogo čemu.


    Bit će stoljeće u kojem će nestati i Bosne i Bošnjaka.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Sarajevo umjesto Blajburga
PostPostano: sub svi 23, 2020 2:42 am 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri ožu 13, 2019 10:34 pm
Postovi: 2507
Lokacija: Agram
Sto kazu antifasisti, je li zlocin vezati ljude i voditi na streljanje???


_________________
SDA - grobar europske BiH


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Sarajevo umjesto Blajburga
PostPostano: ned svi 24, 2020 12:16 am 
Offline
Avatar

Pridružen/a: uto vel 24, 2015 12:58 am
Postovi: 572
Lokacija: Hrvatska Tišina je Glasna
OTVORILI PANDORINU KUTIJU NA SVOJU ŠTETU: Prosvjedi protiv mise u Sarajevu je veliki poraz Srba sa muslimanskim imenima, koji sebe zovu “antifašisti”.

Pod nadnaslovom „OTVORILI SU PANDORINU KUTIJU NA SVOJU ŠTETU“ te glavnim naslovom „Demonstracije protiv Bleiburške mise su u stvari je veliki poraz Srba sa muslimanskim imenima, koji sebe zovu “antifasisti”“ autor teksta Muhamed Borogovac piše u „Glasniku Nacionalnog kongresa Republike BiH“ o zločinima nad muslimanima od Bleiburga do Srebrenice te o istini o Bleiburgu “koju nitko više neće moći zaustaviti”.

Citat:
Tekst Muhameda Borogovca



Do sada se u Bosni i Hercegovini još uvijek nije znalo gotovo ništa o Bleiburgu, a oni su organizirajući prosvjede protiv mise u Sarajevu otvorili tu raspravu. Krajnji rezultat je da se kroz argumentiranu raspravu javnost počela upoznavati sa Bleiburgom, i da je to sada nezaustavljiv proces, te da istinu o Bleiburgu niko više neće moći zaustaviti, kao i svaku drugu istinu.

Kao nus-produkt, u tim diskusijama razjašnjeno je da je jugoslovenska trobojka sa petokrakom također zlocinačka agresorska zastava, što mnogi politički neupućeni Bošnjaci još nisu bili shvatali do sada.

Istinu o Bleiburgu niko više neće moći zaustaviti

Austrija i druge države nisu branile bleiburšku misu, nego su branile ustaške simbole koje su pojedinci donosili na te mise, kako neki dan objasni Valentin Inzko novinaru Senadu Hadžifejzoviću. Evo ovdje smo vidjeli da u katedrali nije bilo nikakvih fašističkih simbola (zbog kojih se tobože prosvjedovalo), ali je među prosvjednicima bilo zastava agresorske vojske JNA, pod kojima su Mladić i drugovi krenuli tenkoviskim kolonama u genocid na Bosnu i Hercegovinu.

Neki samozvani “antifašiti” kažu da Sarajevo nije bombarirala JNA, nego četnici pod kokardom. A puna istina je da je rat je počeo upravo tako što je JNA proglasila da smo mi iz Bosne i Hercegovine separatisti i krenula da po svojoj “ustavnoj dužnosti” spriječi secesiju Republike BiH od Jugoslavije. Tek kasnije, poslije stravičnih ožujsko-travanjskih zločina JNA, kada je Savjet sigurnosti UN proglasio da je JNA, zajedno sa Crnom Gorom i Srbijom, agresor na Republiku BiH, koja je po ustavu SFRJ imala pravo na razdruživanje, i kada je Savjet Sigurnosti zahtijevao povlačenje JNA iz BiH, oni su formalno, iz političkih razloga preimenovali JNA u “Vojsku Bosanskih Srba”, da bi mogli ostati u BiH i da bi tako i agresiju prekvalificirali u “građanski rat”.

Evo detaljnije o tim dogadjajima.

Preimenovanje jedinica JNA u “Vojsku bosanskih srba” a agresije u “građanski rat”? (Citat iz knjige “Rat u Bosni i Herceogvini – Kako je nagradjen genocid i osnovana Republika srpska”)

Sjetimo se da je odmah poslije priznanja Republike Bosne i Hercegovine od strane USA 7. travnja 1992. predsjednik George Bush već 15. travnja 1992. dao ultimatum JNA, koja je od strane Savjeta sigurnosti već bila proglašena za agresora na BiH, da se do 1. svibnja 1992. povuče iz BiH. Čak je i Američka šesta flota ušla u Jadransko more kao priprema za intervenciju.

Tada Alija Izetbegovic žurno, 24. travnja 1992. odlazi u Skopje na pregovore sa generalima JNA. On je tada postigao neki “sporazum” 26. travnja 1992. sa šefom generalštaba JNA, Blagojem Adžićem i potpredsjednikom Srbije Brankom Kosticem, čiji je jedini efekat bio da je vezao ruke Bushu da nešto vojno učini za Bosnu i Hercegovinu. Naime, da bi formalno udovoljili ultimatumu, Srbi su preimenovali JNA u “Vojsku bosanskih Srba” i obećali da će demobilizirati sve vojnike koji nisu državljani Bosne i Hercegovine (što nitko nije mogao provjeriti). Izetbegovic je na tim pregovorima još dogovorio da se jedinice te novoimenovane vojske ne moraju povući iz BiH, nego samo “na srpske teritorije u BiH”?! Buduci da po Ustavu Republike BiH nije bilo nikakvih ekskluzivno etničkih teritorija, to je znacilo da Srbi mogu uzeti šta god hoce i proglasititi to “srpskom teritorijom”.

Izigravanje Bushova ultimatuma

To je bilo očigledno izigravanje Bushovog ultimatuma, kojim je na taj način ultimatum uspješno sabotiran, jer kako se može SAD tući za BiH kada su se BiH i JNA fino sporazumile?

Napomenimo ovdje još da su tijekom Drugog svjetskog rata 130.000 četnika zamjenili kokardu sa petrokrakom. Zato ne čudi da su oficiri JNA, Mladić, Beara, Krstić, Talić, Gvero, Tolimir, Perišić i mnogi drugi koji su napravili genocida u Bosni školovani u jugoslovenskim vojnim akademijama, da su tamo bili najbolji pitomci, najbolji komunisti i da su zato imali brzo napredovanje do generalskih činova. Genocid u BiH 1992-1995 nije pao sa neba te 1992, genocid se dugo i temeljito pripremao odabirom nacionalnog sastava u pitomaca JNA u vojnim akdemijama JNA.

Buduci da je stanovništvo Bosne i Hercegovine za vrijeme Jugoslavije bilo uskraćenio za bilo kakve informacije i o partizanskim i o četničkim zločinima, slijede neke osnovne informacije i o tome, jer znanje je moć, znanje nikad ne može škoditi, napisao je Muhamed Borogovac.

Na kraju ovog teksta, Glasniku Nacionalnog kongresa Republike BiH objavljuje i video film o Bleiburgu pod nazivom “Tito – dozvola za genocid” kojeg možete pogledati ispod ovog priloga.







Vrh
   
 
 Naslov: Re: Sarajevo umjesto Blajburga
PostPostano: ned svi 24, 2020 8:46 am 
Offline
Avatar

Pridružen/a: uto lis 05, 2010 12:48 pm
Postovi: 85258
Lokacija: Why not, why not, why not
Retardirana kolumna. Vidim je kao jednu vrstu takije.
Ako ne znaš da je bar 70% muslimana bilo protiv te mise i da su bili ti "Srbi sa muslimanskim imenima" onda si stvarno na krivom forumu.

_________________
Što islam uništi to ni dragi Bog više ne može popraviti.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Sarajevo umjesto Blajburga
PostPostano: ned svi 24, 2020 9:24 am 
Offline
Avatar

Pridružen/a: uto lis 05, 2010 12:48 pm
Postovi: 85258
Lokacija: Why not, why not, why not
Ivanković za dnevnik.ba. Kako rekoh traje to od samog osnivanja PEN-a i problemi su jako duboki.

Citat:
Željko Ivanković za Dnevnik.ba: P.E.N. centar se svrstao na stranu čaršijske parade antifašizma tipa kozaračkog kola

svibnja 24, 2020
PIŠE: GLORIA LUJANOVIĆ

dnevnik.ba
"A ovako se PEN (I ne htijući?) svrstao na stranu površne, kičerske, čaršijske parade antifašizma tipa kozaračko kolo iz 1945., a dio svojih članova (I ne htijući?) odgurnuo prema ostrašćenoj desnici s kojim oni nemaju nikakve, ama baš nikakve veze. I, gle, penovci to dobro znaju, ali im sad obranaški odgovara klevetati svoje bivše kolege (kako ste uopće dosad živjeli s fašistima?), jer je to lakše nego se zapitati: Zbilja, zar nismo mogli biti malo mudriji?", kazao je književnik Željko Ivanković u razgovoru za Dnevnik.ba.

Đikić, Jergović, Ivanković i Lovrenović istupili iz P.E.N.-a zbog protestnog pisma protiv mise za Bleiburg
Željko Ivanković, bh. i hrvatski pisac, u razgovoru za Dnevnik.ba, govori o istupanju iz P.E.N. centra u BiH, Sarajevu kao "europskom Jeruzalemu", pisanju i čitanju u doba korone...

Podsjetimo, P.E.N. centar u BiH, objavio je 9. svibnja protestno pismo protiv, tada, najavljene mise za Bleiburg u sarajevskoj katedrali s potpisima jednog broja članova PEN-a. Bio je to povod za istupanje iz PEN-a Željka Ivankovića, Miljenka Jergovića i Ivice Đikića. Ivanković, Jergović i Lovrenović su među osnivačima P.E.N.-a u opkoljenom Sarajevu 31. listopada 1992. godine. U međuvremenu, iz P.E.N.-a su istupili i pisci Mirko Marjanović, Milo Jukić i Alen Kristić.

"(...) smatramo da je ideja da se u Sarajevu organizira komemorativna misa za fašiste i njihove simpatizere koji su nastradali u povlačenju fašističkih i nacističkih snaga prema Bleiburgu sramotna za ovaj grad i za ovu zemlju. Antifašistička pozicija koju zastupamo je bolja i humanija strana povijesti, i u to ime, iz poštovanja prema brojnim nevinim žrtvama ustaških zločina, zahtijevamo da se planirana misa otkaže”, stoji u peticiji P.E.N.-a BiH.

Nedavno ste s kolegama piscima Miljenkom Jergovićem, Ivanom Lovrenovićem, Ivicom Đikićem uputili pismo P.E.N.-u BiH i podnijeli ostavku na mjesto predsjednika Skupštine tog društva zbog pisma o komemoraciji za žrtve Bleiburga u sarajevskoj katedrali. Kako je došlo do tog P.E.N.-ovskog pisma, je li vam poznato, i je li se, itko, konzultirao s vama kao predsjednikom Skupštine?

O tome sam već natuknuo i u svojoj ostavci na to mjesto i o odlasku iz PEN-a. Ideja je potekla u krugu Upravnog odbora gdje je prvo cirkularno pismo uključilo i mene, kao predsjednika Skupštine, kako je uvijek bilo s našim “službenim dopisivanjima”. Dakle, stvar je ipak bila zvanična koliko god se to sad negiralo… Uzvratio sam isti tren da bih takvo što bio spreman potpisati da je pismo iznijansiranije za što je bilo potrebno u njegovo definitivno oblikovanje uključiti i neke sadašnje nominalne katolike (fra Ivan Šarčević ili Alen Kristić) ili exkatolike (Ivan Lovrenović ili ja), a članovi su PEN-a... Slično bi bilo da se govori o nekoj eminentno islamskoj (pazite, riječ je o misi!) vjerskoj manifestaciji, a da protest pišu nekvalificirani ili nedovoljno kvalificirani, a želite što veću podršku… Jer, valjda se takvo što i piše zarad što veće podrške?!

Simptomatično je bilo da među potpisnicima nema pisaca Hrvata ili vjernika katolika za koje znam. Zašto? Zar im doista treba pismo koje nisu potpisali Đikić, Ivanković, Jergović, Kordić, Lovrenović, Stojić, Petrović? I ne pitaju se zašto? Ne, nije u pitanju vulgarna podjela fašisti – antifašisti kako je stvar sugeriralo pismo, nego nešto mnogo kompleksnije o čemu smo napisali stotine stranica Lovrenović, Jergović, Mlakić, Šarčević, Kristić, ja... (govorim samo o nedavnim članovima PEN-a) i gdje je misa tek manifestacija nečega, kao što je i Bleiburg samo simbol mnogo kompleksnijeg fenomena/problema.

I onda pozvati kardinala da otkaže misu što je smiješno, djetinje, neozbiljno baš kao što je bilo i ono nekadašnje srpsko (uvijek parolaško!) prozivanje pape (1992.): „Papa, podnesi ostavku!“

Kako je moj odgovor na to pisamce (9. svibnja) potpuno ignoriran, 11. svibnja sam, nakon što je pismo objavljeno na stranici PEN-a, uputio novo i konačno (post festum!) dobio tri odgovora… Nakon svega, tri doista, smiješna, neozbiljna, obranaška, premda vjerujem iskrena, dakle nelicemjerna pisma.… Žurilo im se biti aktualan za Dan pobjede, a misa je tek za sedam dana? Je li tu riječ o Danu pobjede ili misi, nije, dakle, teško prosuditi. Ali zašto im se žurilo?

Što mislim o svemu tome rekao sam i u svojoj kolumni u Autografu (već 13. svibnja) gdje barem donekle ukazujem na svu kompleksnost problema… I, mislio sam, evo razgolitio sam svu parolašku, jednodimenzionalnu kritiku mise. Mise? Pa misa je tek vrh ledenog brijega, manifestacija nečega što je daleko, daleko kompleksnije. I od jeftinog ustašluka, uvijek licemjernog klerikalizma i banalnog antifašizma. Pogotovu od onoga što sarajevska čaršija u svom samoljublju misli o sebi.

Što vam je toliko zasmetalo u P.E.N.-ovom pismu, odnosno, peticiji?

Dio sam razloga već rekao. Površnost, nezgrapnost, djetinjastost, dakle nekompetentnost, glupost, nediferenciranost... Prevršilo je kad su potpuno izignorirali moje pismo, i kad su i sami vidjeli (a ja sam to i bez toga znao da će biti!) da im i dalje nitko od hrvatskih pisaca nije tu njihovu pisaniju potpisao. Naglašavam – pisaca!

A u pitanju su ipak PEN i penovske smiješne formulacije, a ne formulacije nekakvog udruženja boraca, komsomola ili čega već?! A sve se to s nekoliko sitnih korekcija i rečenicom-dvije dopune moglo lako riješiti i dobili bi, da im je bilo stalo do toga, da ne isključuju cijelu jednu skupinu svojih članova, nijansiranu, diferenciranu, pametnu izjavu koja bi bila na pola puta između dva ostrašćena navijačka tabora.

A ovako se PEN (I ne htijući?) svrstao na stranu površne, kičerske, čaršijske parade antifašizma tipa kozaračkog kola iz 1945., a dio svojih članova (I ne htijući?) odgurnuo prema ostrašćenoj desnici s kojim oni nemaju nikakve, ama baš nikakve veze. I, gle, penovci to dobro znaju, ali im sad obranaški odgovara klevetati svoje bivše kolege (kako ste uopće dosad živjeli s fašistima?), jer je to lakše nego se zapitati: Zbilja, zar nismo mogli biti malo mudriji?

Možemo li o jednoj tako kompleksnoj temi poput Bleiburga govoriti tako, kako Ivica Šikić, navodi u pismu "parolaški ostrašćeno"?

Pa, o tome i jest riječ! Nije cijeli svijet crn ili bijel, pisci bi barem (očito se uvijek iznova varam!) trebali misliti suptilnije, nijansiranije, diversificiranije… A umjesto toga ponudili su sliku o sebi kao o parolaškoj organizaciji Komsomola iz trijumfalističke 1945.
Rekoh Bleiburg je samo simbol. Pobogu, pa još su antifašisti ZAVNOH-a (Topusko, 1944.), prije 75 godine, bili europskiji, pametniji, intelektualniji od ovih današnjih penovaca.
Ljudi tipa Ivana Supeka, Andrije Hebranga, Rade Pribićevića, Ante Mandića, Svetozara Rittiga, Franje Gažija, Vladimira Nazora..., zastupali su meni mnogo bliži antifašizam od jugoslavenskog boljševičkog, rigidnog, fundamentalističkog, ortodoksnog, radikaliziranog naročito nakon svibnja 1945., onog koji je (antifašizam, ne zaboravimo!), ubijao čak i vlastite ljude poput Andrije Hebranga ili cijeli život progonio ljude poput Ivana Supeka.

Kako ste doživjeli javno i društveno Sarajevo tijekom mise i smatrate li da je prosvjed "antifašista" bio opravdan?

Legitiman je svaki protest, pa i taj protiv mise. Građanski neposluh, demonstracije. No, zar se antifašizam trenira u angažmanu protiv mise ili samo protiv mise? Pa u Sarajevu ulica i škola nazvanih po fašistima koliko hoćete, ljudi stanuju u tim ulicama desetljećima, šalju djecu u te škole, a jedini im je problem jednosatna misa? Opljačkalo ih za vrijeme pandemije u milijunskim iznosima, a oni protiv mise? Opljačkalo ih u deset afera u zadnjih 100 dana (napisao sam sve to u tekstu u Autografu) ili u zadnjih 30 godina za dva koridora Vc, a jedini problem im je – misa!? Ja to ne mogu pojmiti… Ne mogu vjerovati da bi Vama bio veći problem neka misa od toga da Vam sad iz džepa uzmem tisuću maraka… A eto, antifašističkom Sarajevu jest.

I sad Vi meni recite, kuša li time Sarajevo oprati svoju nečistu savjest zbog stotina tisuća svojih muslimana ustaša, zbog pljačke židovske imovine (Pogledajte, u malome, kako to izgleda u npr. Idrizovićevu filmu Miris dunja) ili zbog šutnji o Kazanima, Cacama…
Nisam vidio demonstracije ni zbog okupljanja četnika na Drini. Ili oni nisu fašisti ili to nije BiH? Nisam vidio okupljanja ni zbog žrtava na Kazanima... Treba li tim našim antifašistima legitimitet, pa svaki se dan imaju prigodu potvrditi, i onda ću im vjerovati da nisu samo jednom upotrijebljeni. I, pazite, ne odnosi se sve ovo na sve te ljude... Ne poopćavam, inače bih bio kao oni.

Ja čak i ne sumnjam u njihove čestite namjere... No, zar im ne smetaju devastiran i zapišavanjem do nakaradnosti doveden Spomen park na Vracama, tolike agresije na Partizansko groblje u Mostaru, svi ti sarajevski postamenti narodnim herojima čije su glave uklonjene???

Ovako, meni sve to ipak sliči na jednu veliku i dobro sinkroniziranu manipulaciju… Kao, doduše, i ono što je, u svezi s tim, došlo s druge strane... Tog nekog počasnog bleiburškog voda... ili kako se već zove ta opskurna udruga koja je toliko štete nanijela ugledu Hrvatske u svijetu da se ne bih začudio kako je ekspozitura nekih od obavještajnih službi Zapada.

Vi ste, s kolegama Jergovićem i Lovrenovićem, 1992. godine u opkoljenom Sarajevu, bili osnivači P.E.N.-a BiH. Sarajevo je, ipak, oslobođeno, ali je ovih dana – palo u miru i stoji li mu više taj epitet – europskog Jeruzalema?

Ne znam više tko je sve bio među osnivačima PEN-a, ima negdje spisak, ali znam da smo mi, članovi hrvatskog PEN-a tada prenijeli svoje članstvo u Sarajevo i bh. PEN-u dali legitimitet: Alija Isaković, Željko Ivanković, Veselko Koroman, Ivan Lovrenović, Admiral Mahić, Mirko Marjanović, Vladimir Srebrov... No, neki nikad nisu voljeli što smo to uradili mi i što taj PEN nije samo bošnjački. Bojim se da upravo sad rade na tome... A onda je, čitam ovih dana jedna od zamjerki da su neki od nas članovi i hrvatskog PEN-a. Zamislite, zamjerka dolazi od čovjeka koji se u rečenici prije hvali da je član američkog i kanadskog… Ili se, opet, može biti sve osim onoga što počinje sa slovima “H” i uvijek podvaljujućim “U”!?

Nisam nikad Sarajevo doživljavao nikakvim Jeruzalemom. Uopće te patetične samoljubive epitete (sarajevski duh, europski Jeruzalem, merhametli narod i religija, stoljetna tolerancija, hiljadugodišnja državnost…), koje se ovdje može čuti, prezirem kao i svaku patetiku i nacionalni kič. Dakle, kao notornu laž! I da se razumijemo Sarajevo, nije oslobođeno! Osim 1945. Ono u ratu iz devedesetih samo nije palo. A to je nešto drugo. No, palo je iznutra ubojstvima, pljačkama, općom devastacijom i sl. I taj se pad uporno nastavlja i ne vidi mu se kraj. Tom padu!

Smetaju li današnjem Sarajevu Kazani, onakva Cacina sahrana nakon što je koji dan-dva ranije pobio sve one mladiće, i danas sahranjene u Velikom parku, smeta li mu osnovna škola nazvana po Busuladžiću... Ili, smetaju li antifašističkom Sarajevu feredže koje je antifašist Tito ukinuo poslijeratnim zakonom, a ne zna se da je taj zakon ikad promijenjen ili ukinut…

Ono što mi je bilo zanimljivo jest da se prosvjed, unatoč epidemiološkim mjerama zbog pandemije korona virusa, održao, bez bilo kakve fizičke distance i kako je uopće moguće da je dozvoljen u ovakvoj situaciji zbog korone?

Zakoni se donose za narod, za mase, za stada, za pokriće pred međunarodnom zajednicom… Ali on nije tu, ne vrijedi za one koji su ga donijeli, za one koji su za nas glasali na izborima, za one koji su lijepili naše plakate pred izbore, za one koji su pjevali na našim skupovima, za one koji su za nas krali glasove na izbornim mjestima… Za one koje čuva Veliki vođa!

Naravno, ni za one naše koji su malo ubijali, malo više krali… Pa vidite to na sve strane… Znate li nekoga osuđenog, iako i među optuženima (a koliko ih nikad nije niti će biti ni optuženo) s dvocifrenim brojem optužnica…? Zamislite zubara koji loše uradi 10-15 zuba ili ginekologa koji loše uradi 10-15 abortusa… Bi li izgubili licence? Zamislite tužitelje koji loše urade 10-15 optužnica?! Samo zamislite, ne morate ništa reći.
I Odluka ili što već o policijskom satu važila je (za neke) sve dok nije počelo vrijeme iftara, a onda je naprasno povučena. Tako je bilo i s maskom. Tko nema masku plati kaznu, a tko ima i ne zna je staviti, ne plati. A u svakom zakonodavstvu neznanje ne oslobađa od krivnje.

Ako običan čovjek prekrši zakon, plati debelo kaznu, ali ako ga prekrši šef Kriznog štaba, dobije suspenziju s punom plaćom, tj. produljeni godišnji odmor – ne radi ništa za iste pare. Čudite se? Pa posvuda je tako: u Sarajevu, čije sam vam sad primjere spomenuo; u Banjoj Luci, gdje je diktatura uvedena u rangu Vučićeve u Srbiji, i opet s najviše oboljelih i umrlih; u Mostaru, gdje je “ušla sazad”, dakle, opet protuzakonito…

Kako ste doživjeli "korona vrijeme", jeste li se snašli u "novom normalnom" i mislite li da su elementarne ljudske slobode odredbama Federalnog kriznog stožera ugrožene?

Pedeset i pet dana izolacije koja je, s aspekta ljudskih prava, nekakvog ustava, a ponajviše zdrave pameti, bilo nešto najluđe što je na našim prostorima učinjeno nakon rata i Daytona. Zamislite samo zabranu izlaska u grad onima mlađim od 18 i onima starijim od 65 godina? A onda, k tomu još, i policijski sat!

Policijski sat da bi se onima koji ionako ne smiju izlaziti dodatno osnažila zabrana? A ostalima koji ionako nemaju kamo izlaziti, jer u to doba ionako ništa nije radilo: ni prodavaonice, ni kavane, nijedna institucija (kino, kazalište, knjižnica, crkva, džamija, općina), da ne bi kamo (kamo? u švaleranciju?) otišli. Ili da kriminalci ne bi išli u lopovluke? Da policija može mirno prst u uho dok se kradu auti, obijaju stanovi? Da bi se mogli neometano obavljati korona-partyji?

A koliko je uopće zakonito, gdje je pravna osnova, koji je kriterij za hvatanje ljudi po ulicama? Koga može zaraziti ili od koga može biti zaražen čovjek koji šeta uvečer ili noću sam, ili, recimo sa svojom ženom? Pa baš je tad siguran, a šetnja, hodanje je jedan od važnijih faktora jačanja imuniteta. Ili, zašto na ulicu u po dana ne može izaći djevojka sa 17 godina a može ona s 18? Zašto može čovjek s dijagnozom (šećeraš, npr.) od 55, a ne i zdrav čovjek sa 66 godina? Po čemu može u šetnju bračni par koji ima po 64 godine, a ne može onaj s po 66? Ili što da radi bračni par gdje muž ima 66, a žena 64 godine? Hej....

A onda su se dosjetili pa kažu, zamislite, da bi trebalo zasijati sve poljoprivredne površine, jer će poslije pandemije svega nedostajati... No, zaboravili su reći tko da zasije njive, polja? Oni ispod 18 ne smiju, kao niti oni preko 65 godina? A bog dao sela nam pršte od mladog svijeta željnog oranja, kopanja, sađenja bašta, sređivanja voćnjaka...
Da, vidjelo se kako je to korišteno od strane totalitarnih vlasti? Je li zbog toga možda bilo manje zaraženih u Srbiji ili RS? Ne. Dapače, mnogo više ih je umrlo u RS i Srbiji na broj stanovnika nego u npr. Federaciji ili Hrvatskoj, Crnoj Gori...

Jeste li u doba korone pisali i čitali?

E sad konkretno kako stoji pisac u svemu tome? Ako se izuzme totalitarni, dakle ponajprije nekompetentni (što se vidjelo u nas u svim segmentima: zdravstvo, školstvo, nabavke) i pljačkaški atak na zdravu pamet, tko hoće raditi: čitati i pisati, on je dobio na dar sav mir i slobodu ovoga svijeta.
Uredio sam i priredio u tih dva mjeseca novi dvobroj (77-78) Novog Izraza, uredio i priredio knjigu Vedrana Sršena Počašćen posjetom, a čitao sam i rukopis Željka Garmaza, našeg najboljeg znalca vinarstva, Vinske priče Bosne i Hercegovine koja bi se uskoro trebala pojaviti. A i dovršio sam zimus započeto čitanje pet velikih i sjajnih romana Ljudmile Ulicke (više od 2.200 stranica) o čemu sam započeo i pisanje eseja.

Dakako, u intermezzima sam čitao i druge (Olgu Tokarczuk i Philipa Rotha), a i vidio sam, kao ono nekad u ratu, kako i brojni drugi najednom dobivaju „napad čitanja“, pa sam u vlastitoj biblioteci za susjede izigravao i bibliotekara...
Meni su čitanja i pisanja i za rata devedesetih (1.425 dana opsade) sačuvala zdravu pamet, pa mi je ne mogu oduzeti ni idiotluci nepismene, nekompetentne i krimogene vlasti, njihovih potrčka, dupeuvlakača i sličnih likova. Dapače, zanimljivi su i poticajni za nova pisanja, tim više što su bjelodano pokazali što je uradila degradacija društva u zadnjih četvrta stoljeća.

Ljudi moji, Njemačka je 1945. bila poravnata, a 1965. obilježava milijunitog gastarbajtera, a ovi naši nisu još zaposlili ni svu svoju familiju, tako da su pandemiju iskoristili da zaposle ostatke ostataka svoje familije, one koji su u međuvremenu kupili diplome i one koji su za njih pred izbore lijepili plakate i potom krali glasove na biračkim mjestima.
Da, sve ovo je nepresušni rudnik tema za književno portretiranje nekih novih, ovaj put – balkanolikih idiota.

Smatrate li kako bosansko-hercegovačkom društvu ima spasa ako se sve što drugi i drugačiji radi naziva 'fašizmom' i na to odgovara 'antifašizmom'?

Ovdje se uvijek govori da netko (drugi!) ne želi BiH i razvaljuje bh. društvo. Pakao – to su drugi, reče jedan mudri Francuz. Međutim, ovdje BiH ne želi nitko od triju nacionalističkih političkih nomenklatura. Oni su svi deklarativno za nju, posebno kad dođu stranci ili ih se ucjenjuje od strane svjetskih financijskih institucija... O čemu se radi? Sjećate li se Ive Sanadera? Ne daju nam u EU ovi ili oni... A ustvari je branio samo svoju poziciju... Zašto? Pa vidjelo se... Čim se sklonio s tog mjesta, Hrvatska je ušla u EU, a on otišao u zatvor.

Ovdje sve to hrvatsko iskustvo pomnožite s najmanje tri i eto vam odgovor o BiH i bosanskohercegovačkom društvu. Ma, oni su se u stanju braniti čak i antifašizmom da ne bi ušli u EU! Fašizme proizvode, a onda se brane antifašizmom. Suludo, zar ne?!

Vidite li budućnost BiH i je li u ovakvoj zemlji postalo izlišno, ali i apsurdno govoriti o bilo kakvom pomirenju?

Pomirenje? Ma dajte, ne možete vi u godinu dana pomiriti onoliko ljudi koliko ih oni mogu zavaditi za minutu. Samo jednom izjavom. A izjave pažljivo koordiniraju. I tako na smjenu.

A onda se narod hvata za vratove, a oni se, dakako kad se ugase svjetla kamera, krenu grliti i ljubiti i obećavati vjernost do groba! Našeg groba!

Dnevnik.ba

_________________
Što islam uništi to ni dragi Bog više ne može popraviti.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Sarajevo umjesto Blajburga
PostPostano: ned svi 24, 2020 11:00 am 
Offline
Avatar

Pridružen/a: čet pro 30, 2010 4:32 pm
Postovi: 3771
Lokacija: Izvan sebe
O OVOME SARAJEVSKI “ANTIFAŠISTI” ŠUTE Sarajevski Bleiburg- masovni zločini partizana u Sarajevu 1945.

Ono o čemu sarajevski meinstream mediji šute, masovnim zločinima Titove partizanske vojske objavio je široj javnosti malo poznat portal Index.ba, čiji članak o masovnim pogubljenjima građana Sarajeva koje je izvršila zloglasna OZNA, prenosi Hrvatski Medijski Servis.

Oslobođenjem Sarajeva od fašizma 5. travnja 1945. godine, odnosno ulaskom XVI muslimanske brigade Jugoslavenske armije u grad, počinje proces masovnih likvidacija bez suđenja, uglavnom od strane Odjeljenja za zaštitu naroda (OZNA-e). Još prije samog oslobođenja grada sarajevski ilegalci na čelu s Vladimirom Perićem Valterom sačinili su popis od oko 4 000 sarajevskih građana koji su optuženi za “suradnju s okupatorom i kolaboracionističko djelova”. OZNA je po svojim šemama i pripremljenom evidencijom prema popisu počela uhićivati najčešće nedužne građane, pretežno Bošnjake, djelujući na razne načine. Stanovništvo je uhićivano po kućama, stanovima ili na ulici, ili mu je bio upućen poziv na saslušanje u Titovu kasarnu, kasarnu Jajce, Centralni zatvor i zatvore na Belediji, gdje je vršena daljnja tortura.

Među prvim uhićenim je bio Mustafa Mujagić, imućni građanin Sarajeva, kojeg su svi voljeli i cijenili. Dana 9. travnjaa 1945. godine u njegovu kuću na Mihrivodama upala su dvojica partizana koje je predvodio oficir OZNA-e te uhitili Mustafu i njegovu suprugu, koja je bila u petom mjesecu trudnoće. Prvo su odvedeni u jedan stan u ulici Ferhadija, da bi potom bili prebačeni u Centralni zatvor. Nakon tri dana su odvedeni i likvidirani na nepoznatoj lokaciji. Nakon toga sva njihova imnovina je zaplijenjena i dodijeljena novoj državi.

Hakija Oprašić je 1943. godine pobjegao iz Višegrada zbog četničkog terora u Rogaticu, a nakon što se i Rogatica našla na udaru četnika pobjegao je u Sarajevo krajem 1944. godine. Pouzdano se zna da nikada nije bio niti u jednoj vojsci, te je u travnju 1945. godine dočekao s građanima Sarajeva oslobođenje grada. Dana 6. travnja odveden je s grupom građana na nepoznatu lokaciju gdje je ubijen. S njim je bio i njegov prijatelj Asim koji je uspio pobjeći iz partizanskog logora. Dok je bio u logoru čuo je kako neki partizani srpske nacionalnosti govore “Oprašića treba ubiti”.

Među uhićenima našli su se i brojni ugledni građani, poput: Ismeta ef. Gavrankapetanovića, književnika Edhema Mulabdića, profesora trgovačke akademije i narodnog poslanika, Atifa Hadžikadića, Mehmeda Nazifa Zupčevića, Mustafe Busuladžića itd. Zatvoreni su u Osman pašinoj kasarni. Na smrt su osuđeni a potom strijeljani: Mustafa Busuladžić, Atif Hadžikadić te neki brijač Prudelj i Ante Jurin. Edhem Hota, bježeći iz Sokoca od četnika, pred kraj Drugog svjetskog rata došao je u Sarajevo. Navodi da su partizani Mumina Kahrimana odveli na Igman s brojnim drugim građanima i tamo strijeljali.

Sabit Alagić, koji je pobjegao iz sela Lubardići, općina Rogatica, bio je pripadnik Muslimanske milicije u svom kraju. Čuvali su narod od četnika. Iako je bio invalid (imao je krivu ruku) dobrovoljno se pridružio miliciji. Kada se selo više nije moglo braniti pobjegao je u Sarajevo. Prvih dana nakon oslobođenja partizani su ga odveli u Filipovića logor. U noći su ga izveli pred OZNA-e na saslušanje, a nakon kratkog govora strijeljali zajedno sa Selimom Karišićem, koji je bio kaplar u vojsci Kraljevine Jugoslavije, Nazifom Kurtićem, za kojeg se nije moglo ništa dokazati ali je na sebi imao vojne pantalone pa je OZNA-e bio sumnjiv i izvjesnim Omerom kod koga su pronašli Kur’an. S još stotinjak drugih ljudi odvedeni su na nepoznatu lokaciju gdje su strijeljani.

Hamid Muftić je također pobjegao iz Rogatice 1944. godine. Nakon oslobođenja Sarajeva odveden je u Filipovića logor s grupom od oko 400 Bošnjaka, nakon čega su upućeni prema Visokom, poslije čega su likvidirani. Njegov brat Galib kada je upitao čuvara Sulju Rađu gdje mu je odveden brat, dobio je sljedeći odgovor: “Nemoj ih više tražiti, nećeš ih nikada naći, svi su likvidirani”.

Prema svjedočenju Osmana Zukića iz Rogatice, partizani su imali praksu da kratera avionskih bombi, koje su pravile velike rupe, koriste kao masovne grobnice. Pred njih bi dovodili građane, strijeljali ih a potom bacali u te rupe. Dalje navodi da je jedan osuđenik rekao partizanskom vojniku: “Nemojte me ubiti, kod kuće imam petero djece, nisam ništa skrivio”. Međutim, partizani se nisu obazirali na molbe te su ih sve strijeljali.

Jedne večeri dok je prolazio pored jedne rupe začuo je kako netko zapomaže, ali mu se isprva nije usudio pomoći jer je OZNA-e likvidirala i one koji su pomagali osuđenim. U jutarnjim satima, dok se ništa nije vidjelo, spasio je izvjesnog Selima Čauševića koji je nakon rata živio još 25 godina i imao tri sina. Kasnije je spasio još jendog ranjenika ali, kako navodi, ne sjeća mu se imena.

Jedan od očevidaca masovnih zločina partizana i OZNA-e je i Ramiz Muzur s Hrasnice. Navodi da je vidio nekoliko kamiona u kojima su se nalazili ljudi vezanih ruku kako idu prema Glavnom groblju na strijeljanje. Sutradan kada je došao na to mjesto, vidio je kako na ubijene bacaju kreč i zatrpavaju ih zemljom. Današnja lokacija na kojoj se nalazi masovna grobnica se zove Muje Memića strana i nalazi se uz Glavno groblje. Također, svjedoči da su partizani dovodili ljude i na njivu koju su zvali Bara, a više nje se nalazi Dola, te ih strijeljali.

Nurija Kapo, koji je također stanovao na Hrasnici, svjedoči da su rupe bile široke 6 a duboke više od 10 metara. Navodi da je sutradan otišao do odbornika u Kovače da prenese šta je vidio, a nakon izrečenih tvrdnji dobio je ljutit pogled i odgovor: “Sad ste to rekli i nikada više! Kome god kažete i vi i taj kome ste rekli će biti zatrpan u onu rupu!”

Jedna od masovnih grobnica gdje su partizani strijeljali neistomišljenike se nalazi i u Kazinoj bari kod Hadžića. Prema svjedočenju Osmana Buže, jednog proljetnog jutra 1945. godine, dok je vodio koze na ispašu, pronašao je desetine ubijenih ljudi povaljanih jedan do drugog. Kada je lokalnim vlastima rekao šta je vidio, organizirana je grupa mještana koja je volovskim kolima prevukla ubijene do obližnjih tranšea, koji su bili iskopani još za vrijeme rata, te ih pobacali i zakopali u tranšeje. Njegov otac Mujo je bio svjedok likvidacije 250 ljudi kod Bužine bare, koja se nalazi niže prevoja Osenik.

Velika masovna grobnica je bila i na Alipašinom polju u Sarajevu. Tu su zatvorenici dovođeni nakon što su odsjeli u Filipovića logoru. Nakon što su ispitani, upućeni su prema jami na Alipašinom polju. Među onima koji su odlučivali o sudbini ljudi bili su Živko Jošilo iz Sarajeva, Milan Anđić iz Gacka i neki Manđuka bez ruke.

Svjedok Muharem Lončarić, koji je bio partizan na straži, navodi da su u jamu bačeni i neki poznati ljudi poput Mehe Bajrovića, Alije Aladžuza i Ferhata Rokše. O tome kako je izgledala masovna grobnica na Alipašinom polju svjedoči Atif Delalić koji se tada zatekao kao učenik Željezničke zanatske škole u Sarajevu, a koja se nalazila u blizini mjesta egzekucije, vidio brojne zatrpane kratere iz kojih su virile vezane ruke u visini do lakta. Očigledno da je među strijeljanim bilo preživjelih koji su pokušavali da se iskobeljaju. Kada je prilikom izgradnje vage za teretne kamione na Alipašinom polju 1969/70. godine otvorena masovna grobnica, vlasti su ogradile prostor kako slučaj ne bi dospio u javnost. Jedan od radnika na izgradnji vage za teretne kamione je bio i Kasim Čorbo. Svjedoči da je vidio brojne leševe čije su ruke bile vezane bodljikavom žicom, telefonskim kablovima i lancima. Tada su na lice mjesta došli funkcioneri UDBA-e koji su leševe potrpali u kamione i odvukli na nepoznatu lokaciju.

U komentaru na ovaj tekst Muhamed Borovac, urednik Glasnika RBiH napisao je kako je izgleda netko nedobronamjeran promjenio početak članka o zločinima u Sarajevu. Naime, u originalnom članku je jasno pisalo da je Sarajevo oslobodila 16. muslimanska brigada, 5, travvnja 1945., ali da su srbijanski partizani ušli u Sarjevo 6. travnja, i da se zato 6. travanj vodio kao Dan oslobođenja Sarajeva. Znači, netko nedobronamjeran, dok je postirao članak, je ispustio tu informaciju. Vjerojatno se radi o navodnom “antifasisti” koji ne može da podnese da Bosnjak sazna da su partizani iz Srbije činili zločine nad Bosnjacima Sarajeva. Ovako su njegovom krivotvorinom zločini partizana nad Sarajlijama potpuno neopravdano stavljeni na konto 16. muslimanske brigade. To je samo nastavak onih metoda skrivanja istine iz vremena Jugoslavije o kojima sam pisao u prvom dijelu, napisao je Borovac.

_________________
Da je pravda i demokracija, bila bi Herceg-Bosna a ne Federacija.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Sarajevo umjesto Blajburga
PostPostano: ned svi 24, 2020 11:51 am 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 27, 2010 4:06 pm
Postovi: 13165
Citat:
Ono o čemu sarajevski meinstream mediji šute, masovnim zločinima Titove partizanske vojske objavio je široj javnosti malo poznat portal Index.ba, čiji članak o masovnim pogubljenjima građana Sarajeva koje je izvršila zloglasna OZNA, prenosi Hrvatski Medijski Servis.

Oslobođenjem Sarajeva od fašizma 5. travnja 1945. godine, odnosno ulaskom XVI muslimanske brigade Jugoslavenske armije u grad, počinje proces masovnih likvidacija bez suđenja, uglavnom od strane Odjeljenja za zaštitu naroda (OZNA-e). Još prije samog oslobođenja grada sarajevski ilegalci na čelu s Vladimirom Perićem Valterom sačinili su popis od oko 4 000 sarajevskih građana koji su optuženi za “suradnju s okupatorom i kolaboracionističko djelova”. OZNA je po svojim šemama i pripremljenom evidencijom prema popisu počela uhićivati najčešće nedužne građane, pretežno Bošnjake, djelujući na razne načine. Stanovništvo je uhićivano po kućama, stanovima ili na ulici, ili mu je bio upućen poziv na saslušanje u Titovu kasarnu, kasarnu Jajce, Centralni zatvor i zatvore na Belediji, gdje je vršena daljnja tortura.

....
https://hms.ba/sarajevski-bleiburg-maso ... jevu-1945/


_________________
BH Muslimana 2030. - 0,5 mil.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Sarajevo umjesto Blajburga
PostPostano: ned svi 24, 2020 4:56 pm 
Offline

Pridružen/a: pon sij 30, 2012 6:47 pm
Postovi: 3875
Gledam na Youtube, govori izvjesni vlč. Josip Vajdner. Kakav je taj, čini mi se da pametno govori i ne zvuči kao daidža? Ispričao je i onaj vic kad malog Muju pitaju tko su bili ustaše. :sega

_________________
(*_*)


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 1114 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 38, 39, 40, 41, 42, 43, 44, 45  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika/ca: Marten i 141 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO