Treba nam tema o biblijskim nejasnoćama (Q & A). Mislim da nema takve na forumu još uvek...

Ne i basta.
Bilo bi formulisano.
Postuj dobrog oca i dobru majku ....
Ovako je potpuno nejasno i ukljucuje sve roditelje. Ja citao.

Piše i u Psalmu 14. "nema Boga...".

Pročitaj Matej 10,34 - xx npr.

Potpuno imas pravo!
Bilo bi sasvim dovoljno ne pozeli niti ukradi nesto tude.
Zene, muzevi,sluskinje nisu stvari, oni imaju slobodnu volju i mogu da idu kuda hoce na kraju krajeva.

Ne to je zapravo prva i primarna tema.
Ako je Bog upravo tako formulirao tu zapovjest, onda tu nesto ne stima. Kao Bog on je tacno znao da ce robovlasnistvo biti ukinuto i nebi to stavljao u tekst.
Druga stvar originalne kamene ploce sa zapovjedima nisu sacuvane, tako da je moguca kasnija manipulacija sa formulacijama. Tako ja mislim i duboko sam u to uvjeren.

Što ne štima, buni te koncept robovlasništva?
Kako znaš da nisu sačuvane? I nisu samo ploče u pitanju. Piše ti sve u Bibliji. Ne možeš čitati dekalog samo i krenuti u rasprave.
Nema nikakve manipulacije, osporavanje autentičnosti Biblije je jalova rabota, nebitno što mi mislili i u što smo uvjereni.

Loži se čovek na robovski položaj ljudi od pre dve iljade godina, a ne kapira da je i on to sam, danas.
I ja sam rob, i ti si rob, svi mi služimo nekome i/ili nečemu. Svesno ili nesvesno, dobrovoljno ili ne.

Sloboda je diskutabilan pojam, rezervisan pretežno za svet misli. Mada bi se i o toj slobodi moglo raspravljati.

Trebaš poštovati oca i majku čak i ako nisu dobri, točno.

Što se tiče robstva, postoji tjelesno robstvo i postoji duhovno robstvo ljudi. Isus je uviek upozoravao da se ne treba bojati onih koji ubijaju tielo, već onih koji ubijaju duh.

Ajmo bit pošteni, upravo je Isus Krist ukinuo ropstvo kad je rekao "svi ste braća".

Ropstvo je ljudski izum, prisutno odavno, a kršćani su ti koji su ga ukinuli. Ropstvo i dan danas postoji u drugim kulturama kao npr Indiji, Pakistanu, , među Arapima, u Africi itd.

Respekt bez autoriteta, teško. Onda bi se moglo reći da je jedina obaveza roditelja bila da ašikuju, a posle mogu da se ponašaju kako god hoće - imaće poštovanje svoje dece. Čak i ako ih otvoreno ne vole, ne brinu o njima. Jel samo ja vidim formu mazohizma novog naraštaja u tome?

That's fucked up.

Đavo te zavodi. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? Ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?

Božja volja se vrši uvijek. Bez famoznog ALI, ili moralnog relativizma liberala.

Poštuj oca i majku čak i ako nisu dobri.
Ljubi bližnjega čak i ako ti je neprijatelj.
Vjeruj Bogu čak i ako ti je život težak.
Voli ženu čak i kad nije poslušna.

U suštini, pišajte po meni ja vas sve volim.

Ako ne držiš do sebe, na osnovu čega bi trebalo da te poštuju ljudi i ophode se prema tebi korektno? Zato što postojiš kao i oni? Mi nismo na tom duhovnom nivou kao vrsta.

Poštovanje bez dvosmerne odgovornosti je besmislena rabota.

Zašto je Isus na križu oprostio onima koji su mu se rugali, pljuvali ga i izsmijavali? Zašto ih Bog nije spržio s munjama?

Što ti znači držati do sebe? Da se svima svidiš? Ili da svakome tko te zezne u životu vratiš dvostruko?
Isus, a poslije njega mnogi svetci su svojim provođenjem i ljubavi prema neprijetlju privukli te mnoge neprijatelje u kršćansku vjeru i od njih napravili uzorne ljude. Primjer je sveti Pavao.
U trenutku kad netko napravi strašne zločine, a nakon toga od preživjelog ili umirućega čuje iskreno ,,opraštam ti za tvoja zlodjela'', to na velik broj ljudi djeluje psiholožki kano veliko otrežnjenje i vodi buđenju grižnje savjesti... Na taj način si spasio mnoge zalutale duše, a ako ih samo likvidiraš, tada ih samo pošalješ u pakao i pomogneš đavlu obaviti posao.
Također, kako ti budeš odpuštao svojim dužnicima (bilo uvrjede ili novce), tako će i Bog tebi odpuštati tvoje griehe.

Držati do sebe, ne biti otirač drugima i uvek na usluzi već neko koga poštuju kao što poštovanje očekuju za sebe. To podrazumeva pre svega znati i moći u određenim situacijama jasno reći: "ne".

Ne mora se vratiti ni dvostruko, ni jednako, okolnosti su promenjive. Ponekad je najbolji revanš nemati nikakvu reakciju. Samo budala uvek isto reaguje...

Dirnulo me pravo u srce sve ovo što si napisao, ali onda se setim da ste vi kockasti pretežno licemeri koji bi sva ta biblijska uverenja prodali za jednu Boku Kotorsku u granicama rvacke, iako u toj Boki nikada realno nećete ni živeti.

To si dosta široko opisao. Što ti znači biti otirač nekome. Isus je s jedne strane farizejima iznosio istinu u lice zbog čega su ovi kipili od biesa, a s druge strane sviestno im je dopustio da ga razapnu na križ i rade od njega budalu i muče ga. Čovjek to ne može sam po sebi, već se mora moliti Duhu Svetomu i postiti da ma snagu za tako nešto. Apostoli su bili zadnje kukavice i zadnji papci, ter su vrlo loše kužili isusa dok je pričao o ljubavi spram neprijatelju, sve dok nisu dobili Duha Svetoga.
Kad smo kod licemjerja, ja bih volio kad bi srbski pravoslavni svećenici makar upola propoviedali Evanđelje narodu, kako ga to rade katolički svećenici u Hrvatskoj.

Šteta da si krenuo u drugu temu, ter prozivat mene osobno kano Hrvata, kano da ćeš preko mene dokazat da Isusovo učenje ne valja. Znam da nisam savršen, znam da nismo mi Hrvati savršeni, a još bolje znam koliko ste vi Srbi daleko od savršenstva, ali to nije tema ove razprave.

Naravno da držiš do sebe. Sve ovo radiš upravo radi sebe.

Evo jedan banalan primjer. Roditelj voli svoju djecu. Recimo da djeca traže nešto loše, npr. žele igrati igrice cijeli dan. Voli li roditelj svoju djecu ako im dopusti to što loše žele, ili ih voli ako im zabrani?

Vidiš, nema toga "pišajte po meni". Možeš djelovati čak i strog prema drugima, to ne znači da ih ne voliš.

Kvačico, romantiziraš i idealiziraš odnos roditelj-dijete. Problemi o kojima pričaš su problemi zdravih obitelji, i naravno da se tu može primijeniti pravilo da roditelja treba poštovati iako ne ide djetetu niz dlaku, jer roditelj bolje od djeteta zna šta je za njega dobro a to nekada prođe neshvaćeno od samog djeteta.


Ali znamo veoma dobro da ima roditelja koji su samo zlo po svoje dijete, koji djecu prodaju, prostituiraju, drže zatočene u podrumu, i da ne nabrajam detaljnije grozote koje je roditelj znao uraditi djetetu.


Iluzorno je tvrditi da su svi roditelji za poštovanje.

Čak je i ignorisanje deteta ozbiljan oblik zlostavljanja, koji ostavlja ozbiljne posledice u razvoju ličnosti. Dete ima potrebu da se oseća voljeno, prihvaćeno i sigurno.

Otac i majka su u prvom redu odgovorni za to. Ali ćale izgleda može da gleda tekmu, keva da turpija nokte, dok mali junior sedi sam i broji rešetkice na krevecu...

Ti rezonuješ samo iz perspektive zdrave porodice, a nisu sve porodice takve.

Jedna priča iz 2. Ljetopisa, vezano uz poštovanje roditelja...

Možeš li mi objasnit konkretno u što vi vjerujete? Jeli to sve nekakva psihološka igrica umotana u priče koje vam pomažu da se lakše nosite sa stvarnosti ili vi DOSLOVNO vjerujete u to što pričate? Ti doslovno vjeruješ da si zapravo vječan, da smrt ne postoji, doslovno vjeruješ da postoje raj i pakao i da ćemo tamo bit prisutni fizički kao što smo sad na zemlji?

Evo da preformuliram pitanje. Jeli za tebe bitnije vjerovati u boga od toga dali on zapravo postoji?



Nisam dobio nikakve upute, dobio sam ono što su napisali neki ljudi prije par tisuća godina i ja bi sad trebao vjerovat bez ikakvog dokaza? A da bog malo updejta te svoje upute? Ja nisam dužan vjerovat u nekakva srednjevjekovna slova na papiru u 21. stoljeću. U čemu je toliki problem da mi sad pošalje konkretne upute? Ne tražim ništa spektakularno niti tražim da se ukaže svim ljudima, zašto srednjevjekovni spisi, priče, mitovi, psalmi? Zašto mu je to jedan i jedini mogući način širenja nekakvih uputa? Tebi to ništa ne smrdi na prevare i izmišljotine?



Koja je to naša civilizacija? Nema naše ni njihove civilizacije za boga (ili barem nebi trebalo biti ), čovječanstvo što se tiče brojki stoji skroz dobro. Štoviše bilo bi optimalno da nas je za par miljardi manje.

Govorimo o kršćanskoj civilizaciji, koja se razvila na području utjecaja kršćanstva, nemoj me uvlačiti u banalne rasprave jer mi se to neda.
Vjerujući u Boga i promatrajući razvoj i pojedinaca i naroda koji su slijedili isusove upute napisane davno, dolaziš do boga, a te upute su zauvijek aktualne i one te upravo upućuju na Boga zbog njihove savršene vrijednosti, iako su kako kažeš napisane izvan našeg konteksta, ali one i dalje savršeno funkcioniraju pred našim očima.
Zamisli, upute napisane prije 2000 godina i danas im ne možeš naći nijednu zamjerku, dok s druge strane svi koji pomisle da su sami svoji bogovi i da te upute njima ne trebaju, takvi pojedinci i narodi propadaju.
Pa ko bi takve upute, u to vrijeme, mogao dati osim boga, znači boga treba tražiti kroz život i okolinu oko sebe, pomoći si priručnikom biblijom, a ne krenuti od biblijskih slika, vaditi ih iz ukupnog konteksta i onda dokazivati nelogičnosti i to neuspješno.

Možeš li mi odgovoriti na ovo pitanje molim lijepo?



Shvaćate valjda da neodgovaranjem na konkretna pitanja gubite u raspravi?

To su gluposti, zato ne odgovaram.
Bitnije je da Bog postoji, a i da ne postoji trebalo bi ga izmisliti koliko je potreban.