A čuješ, realno možemo samo nagađati.

Ali eto kad već pametujemo, ja mislim upravo suprotno, tj. iako tebi izvana možda protiče "vrijeme", ono doslovno stoji unutar sustava gdje nema kretanja.

A kako bi razdvojio vrijeme u i izvan sustava?

Pa evo da malo nagađam dok ne dođe Robbie , recimo ja sjedim na plaži na 30 stupnjeva, a ti si negdje na brdu gdje je ugodnih 10 stupnjeva. Što je temperatura niža, to je manje kretanje atoma, čestica čega već, to je jasno.

Po tome bi moj i tvoj sat koji su recimo bili usklađeni na početku eksperimenta, kad se sretnemo nakon nekog vremena, moj sat bi trebao pokazivati ranije vrijeme, a tvoj bi trebao pokazivati kasnije vrijeme.

Ali ipak, kretanje je tek energija, a energija je u biti slična masi, a svako tijelo čak i kad se ne kreće ima masu, tako da povlačim ranije tvrdnje. I dalje mislim da kretanje utječe na brzinu protjecanja vremena ali ne može ga skroz zaustaviti jer tijelo uvijek ima neku masu. Moglo bi se ovo godinama izučavati.

Aj vi fizičari pokušajte nešto meni da objasnite. Nil de Gras Tajson tvrdi da je vreme samo naša iluzija i da u stvarnosti ne postoji. Objasnio je to na plastičan način rečima: "Glupo je pitati kada si rođen, stalno se rađaš, glupo je pitati kada umireš, stalno umireš, vreme je samo iluzija koju osećamo". Ja to, priznajem, ne umem da shvatim, pa ako neko zna da mi objasni, bio bih mu zahvalan.

Vrijeme kao takvo ne postoji zasebno od prostora, tj ono se zajedno iskrljivljuje u prostor-vrijeme kako je to rekao Einstein.

Postoji samo ovaj trenutak, to što se sada događa.

Hoćeš da kažeš da je sva materija u svemiru Šredingerova mačka?

Jedna od velikih laži bila je teza da su Crkva i teologija protiv znanosti. Evo zašto. Čitava moderna znanost počiva na Reneu Descartesu i njegovom racionalizmu. Stavimo sad po strani to što je bio gorljivi katolik, a što ga je vjerojatno stajalo i života jer su ga otrovali da kraljicu Kristinu ne obrati na katolicizam. Svi, vezano za Descartesa, spominju njegov Cogito ergo sum (Mislim dakle jesam) iz kojeg je razvio racionalni sustav. Međutim, Cogito ergo sum bila je samo početna premisa da se od nečega krene. Ono što je zapravo za Descartesa bitno je tzv. Descartesov demon. On je rekao “Dobro, ja postojim, to znam, ali što ćemo s vanjskim svijetom? Obmanjuje li to mene neki demon ili svijet stvarno postoji?”. Tu je, recimo, stao budizam koji smatra da je cijeli svijet maja, tj. obmana. No Descartes je rekao: “Bog ne može lagati, a on je jači od demona. Prema tome, Bog ne bi dopustio da nas demon obmanjuje.” Jamac ideje da postoji nekakva objektivna stvarnost prema Descartesu je Bog. Mi bez Boga ne možemo vjerovati ni u običnu zbilju bez čega nema znanosti. Čitava današnja racionalna, empirijska znanost počiva na premisi da postoji Bog. Kako onda Crkva može biti protiv znanosti?

Druga stvar koju ljudi nikako ne shvaćaju jest koliko je Katolička Crkva zapravo moderna u jednom drugom smislu, a to je da je ona s jedne strane dogmatski užasno kruta: vjeruje u nepokolebljive i nepromjenjive moralne zakone koji su strogi i neostvarivi, a s druge je strane izvanredno popustljiva prema grešniku. To ljudima nikako nije jasno. Papa je izjavio ono o ******** ‘Tko sam ja da sudim’. Odmah su povikali ‘On odobrava homoseksualizam’, ali ništa nisu razumjeli. Nauk Crkve je takav kakav jest, ali ja ne mogu suditi određenog čovjeka, ne znam sve okolnosti, nisam Bog i nisam sudac: ‘Tko sam ja da sudim?’. Ali to niti jednu dlaku ne skida s dogme ili crkvenog učenja. Međutim, kad povučemo paralelu između toga i znanosti, dobiva se fantastičan paralelizam. Znanost počiva na nepokolebljivim temeljima: kritičko mišljenje, provjera eksperimentom i ostalo. Znanost je tu užasno stroga. Govorim o prirodnim znanostima. Međutim ona je iznimno popustljiva prema pojedinim radovima, prema pojedinim hipotezama, teorijama. Strašno popustljiva i strašno skeptična. Vrlo čvrsti zakoni uz svijest o tome da su ljudi pogrešivi i da se sve znanstvene teorije daju srušiti. Tako da bismo mogli reći da je crkveno učenje, to shvaćanje o čvrstim zakonima i ljudskoj pogrešivosti, zapravo difundiralo u znanost, i da je i u tom smislu današnja moderna znanost neostvariva bez crkvenog učenja.

Međutim, brojni intelektualci, ili bolje rečeno poluintelektualci, potpuno su neuki. Kada sam nekim ateistima pokušao objasniti ove stvari odvratili bi mi: „Pa ti mene obraćaš“; „Ma ne obraćam te, ali samo te informiram prije nego što počnemo raspravu o Bogu“. Znate li koja je definicija Boga kod takvih ljudi, zagriženih ateista? Kažu: „Bog je ono čega nema.“ Ali čekaj, ako je Bog po definiciji ono čega nema, o čemu onda pričamo. Kažu nema ga, onda ga ne moramo definirati. Pa čekaj malo, mora se definirati i ono čega nema, inače je pitanje „Čega nema?“. Ta neukost je strašna. Imate recimo Bertranda Russella, koji je nobelovac i vrhovni intelektualac. On je napisao knjigu Zašto nisam kršćanin. Unutra kaže: „Crkva je protiv seksa.“ Čime to dokazuje? Dogmom o Bezgrešnom začeću, jer ono je tobože bezgrešno zato što je aseksualno, a dogma se odnosi na Mariju, koja je začeta prirodnim činom. Čovječe Božji, o čemu ti pričaš? Prema Crkvi katolički brak se ne ostvaruje pred oltarom, nego se ostvaruje u bračnoj postelji jer ako brak ne konzumiramo, može se uvijek poništiti. Kako je onda Crkva protiv seksa? Druga stvar koju kaže je da katolici tvrde kako je papa bezgrešan zbog dogme o papinskoj nepogrešivosti. Pa on ne poznaje osnovne stvari. Ili Dawkins, koji je napisao knjigu “Iluzija o Bogu”.On čitavu knjigu temelji na tezi da je Bog nedokaziv, pa ga zato nema. U prvom redu to je znanstvena besmislica. Nedostatak dokaza o postojanju nije dokaz o nepostojanju, a druga stvar je što Crkva jasno kaže da se postojanje Boga ne može znanstveno dokazati. Čovjek se pita s kim on polemizira. Polemizira s dogmama koje ne postoje. Polemizira s Crkvom, a ne zna što ona tvrdi. Polemizira s vlastitim fikcijama.

Aj vi fizičari pokušajte nešto meni da objasnite. Nil de Gras Tajson tvrdi da je vreme samo naša iluzija i da u stvarnosti ne postoji. Objasnio je to na plastičan način rečima: "Glupo je pitati kada si rođen, stalno se rađaš, glupo je pitati kada umireš, stalno umireš, vreme je samo iluzija koju osećamo". Ja to, priznajem, ne umem da shvatim, pa ako neko zna da mi objasni, bio bih mu zahvalan.

Ili Dawkins, koji je napisao knjigu “Iluzija o Bogu”.On čitavu knjigu temelji na tezi da je Bog nedokaziv, pa ga zato nema. U prvom redu to je znanstvena besmislica. Nedostatak dokaza o postojanju nije dokaz o nepostojanju, a druga stvar je što Crkva jasno kaže da se postojanje Boga ne može znanstveno dokazati. Čovjek se pita s kim on polemizira. Polemizira s dogmama koje ne postoje. Polemizira s Crkvom, a ne zna što ona tvrdi. Polemizira s vlastitim fikcijama.

Ovdje Raos čini istu stvar zbog koje kritizira te ateiste. Polemizira s tvrdnjama koje nisu iznesene.

Dawkins ne tvrdi to boldano, to je Raosova strawman interpretacija.

Dawkins ne tvrdi to boldano, to je Raosova strawman interpretacija.