»Jao pastirima koji upropašćuju i raspršuju ovce paše moje« – riječ je Jahvina. 2Stoga ovako govori Jahve, Bog Izraelov, protiv pastira koji pasu narod moj: »Vi ste raspršili ovce moje, rastjerali ih, niste se brinuli za njih. Zato ću se ja sada pobrinuti za vas zbog zlodjela vaših« – riječ je Jahvina. 3»I sam ću skupiti ostatak svojih ovaca iz svih zemalja kamo sam ih raspršio i vratiti ih na ispaše njihove: bit će plodne i množit će se. 4I podići ću im pastire da ih pasu te se ničega više neće bojati ni plašiti, niti će se gubiti« – riječ je Jahvina.

8Zato ovako govori Jahve nad vojskama: »Jer niste poslušali mojih riječi, 9evo, ja ću poslati i podignuti sve narode sa sjevera« – riječ je Jahvina – »i slugu svoga Nabukodonozora, kralja babilonskoga, i dovest ću ih na ovu zemlju i na njene stanovnike i na sve okolne narode; izručit ću ih kletom uništenju i učinit ću ih užasom i ruglom, vječnim razvalinama. 10I ugušit ću među njima svaki glas radosti i veselja, klicanje zaručnika i zaručnice i klopot žrvnja i svjetlost svjetiljke. 11Sva će se zemlja pretvoriti u pustoš i pustinju i svi će narodi služiti kralju babilonskom sedamdeset godina. 12Ali kad se navrši sedamdeset godina, kaznit ću kralja babilonskog i narod onaj« – riječ je Jahvina – »za bezakonje njihovo i zemlju kaldejsku i pretvorit ću ih u vječne razvaline. 13Dovest ću na tu zemlju sve što sam protiv nje rekao« – sve je to napisano u ovoj knjizi, što prorokova Jeremija za sve narode.

3Zatim poruči kralju edomskom, kralju moapskom, kralju amonskom, kralju tirskom i kralju sidonskom, po njihovim izaslanicima koji su došli u Jeruzalem kralju judejskom Sidkiji. 4Naredi im da poruče svojim gospodarima: ‘Ovako govori Jahve nad vojskama, Bog Izraelov! Ovako poručite svojim gospodarima: 5Ja sam snagom svojom svesilnom i rukom ispruženom stvorio zemlju, ljude i životinje na zemlji. I ja to dajem kome hoću. 6Sada, dakle, sve te zemlje dajem u ruke Nabukodonozoru, kralju babilonskom, sluzi svojemu; dajem mu i poljsko zvijerje da mu služi. 7I svi će narodi služiti njemu i njegovu sinu, i sinu njegova sina, dok i njegovoj zemlji ne kucne čas te i njega ne upokore moćni narodi i veliki kraljevi. 8Ako koji narod, ili kraljevstvo, ne htjedne služiti Nabukodonozora, kralja babilonskoga, ne hoteć’ se upregnuti u jaram kralja babilonskog, taj ću narod kazniti mačem, glađu i kugom’ – riječ je Jahvina – ‘dok ga sasvim ne zatrem rukom njegovom. 9Ne slušajte, dakle, svojih proroka, gatalaca, sanjara, zvjezdara svojih i čarobnjaka koji vam govore: ‘Ne, vi nećete služiti kralju babilonskom!’ 10Jer vam oni laž prorokuju samo da vas udalje iz vaše zemlje, da vas otjeram pa da propadnete. 11Ali narod koji se upregne u jaram kralja babilonskoga da mu služi ostavit ću na miru u zemlji njegovoj’ – riječ je Jahvina – ‘da je obrađuje i u njoj živi.’«
12Sve sam to rekao Sidkiji, kralju judejskom, govoreći: »Upregnite se u jaram kralja babilonskoga i pokorite se njemu i narodu njegovu da ostanete živi. 13Zašto da poginete, ti i narod tvoj, od mača, gladi i kuge, kao što se Jahve zaprijetio narodu koji se ne podvrgne kralju babilonskom? 14Ne slušajte, dakle, riječi onih proroka koji vam govore: ‘Vi nećete služiti kralju babilonskom.’ Oni vam laž prorokuju. 15‘Jer nisam ih ja poslao da vam prorokuju’ – riječ je Jahvina – ‘nego vam oni laž prorokuju u moje ime, da vas otjeram iz vaše zemlje, pa da propadnete – vi i proroci koji vam prorokuju.’«
16I svećenicima i svemu ovom narodu rekao sam: »Ovako govori Jahve: Ne slušajte riječi svojih proroka koji vam ovako prorokuju: ‘Evo, posuđe doma Jahvina bit će uskoro vraćeno iz Babilona.’ Oni vam laži prorokuju. 17Ne slušajte ih! Pokorite se kralju babilonskom da ostanete živi! Zašto da ovaj grad postane ruševina? 18Ako su oni zaista proroci, te ako je u njima riječ Jahvina, neka mole Jahvu nad vojskama da i posuđe što još ostade u domu Jahvinu i u dvoru kraljeva judejskih i u Jeruzalemu ne dospije u Babilon! 19Jer ovako govori Jahve o stupovima, ‘Moru’, podnožjima i o preostalom posuđu što još ostade u ovome gradu – 20što još Nabukodonozor, kralj babilonski, ne uze sa sobom onda kad odvede u izgnanstvo iz Jeruzalema u Babilon Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, i sve odličnike judejske i jeruzalemske. 21Da, ovako govori Jahve nad vojskama, Bog Izraelov, o posuđu koje preostade u domu Jahvinu, u dvoru kralja judejskog, i u Jeruzalemu: 22‘U Babilon će ih odnijeti i ondje će ostati sve do dana kad ja odem po njih’ – riječ je Jahvina. ‘I ja ću sve to donijeti i postaviti na ovo mjesto!’«

Opći sud o Sidkiji
Nakon Konije, sina Jojakimova, zakralji se Sidkija, sin Jošijin. Nabukodonozor, kralj babilonski, postavi ga za kralja u zemlji judejskoj. 2Ali ni on ni sluge njegove ni narod zemlje ne slušahu riječi što ih je Jahve govorio na usta proroka Jeremije.
Prekid opsade 588. godine
Kralj Sidkija posla Jehukala, sina Šelemjina, i svećenika Sefaniju, sina Maasejina, k proroku Jeremiji s porukom: »Daj, pomoli se za nas Jahvi, Bogu našemu!« 4Jeremija u ono vrijeme još zalažaše među narod i još ga ne bijahu bacili u tamnicu. 5A vojska je faraonova nadirala iz Egipta: čuvši to, Kaldejci, koji opsjedahu Jeruzalem, udaljiše se od grada.
6Tada se javi riječ Jahvina proroku Jeremiji: 7Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: »Kralju judejskomu, koji vas posla k meni da me pitate, ovako recite: ‘Evo, vojska faraonova, koja vam priteče u pomoć, vratit će se u svoju zemlju Egipat. 8Kaldejci će opet napasti ovaj grad, osvojiti ga i spaliti.’ 9Ovako govori Jahve: ‘Ne zanosite se mišlju: ‘Kaldejci će otići od nas’, jer oni neće otići! 10Pa i da razbijete svu vojsku kaldejsku koja se bori s vama, tako da bi od nje ostali samo ranjenici, oni bi, svaki iz svoga šatora, opet poustajali da požarom unište ovaj grad.’«

4»Ovako govori Jahve nad vojskama, kralj Izraelov: ‘Svima izgnanicima koje odvedoh iz Jeruzalema u Babilon! 5Gradite kuće i nastanite se, sadite vrtove i uživajte urod njihov! 6Ženite se i rađajte sinove i kćeri! Ženite svoje sinove i udajite svoje kćeri da i oni rađaju sinove i kćeri! Množite se da se ne smanjite! 7Ištite mir zemlji u koju vas izagnah, molite se za nju Jahvi, jer na njezinu miru počiva i vaš mir!’ 8Ovako govori Jahve nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Ne dajte da vas obmanjuju vaši proroci koji su među vama, vaši gataoci! Ne povodite se za snovima koje oni sanjaju! 9Jer oni vam laž prorokuju u moje ime, a ja ih nisam poslao’ – riječ je Jahvina.«
10Jer ovako govori Jahve: ‘Istom kad se Babilonu ispuni onih sedamdeset godina, ja ću vas pohoditi te vam ispuniti dobro obećanje da ću vas vratiti na ovo mjesto. 11Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam’ – riječ je Jahvina – ‘naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu. 12Tada ćete me zazivati, dolaziti k meni, moliti mi se i ja ću vas uslišati. 13Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim. 14I pustit ću da me nađete’ – riječ je Jahvina. ‘Izmijenit ću udes vaš i sabrati vas iz svih naroda i sa svih mjesta kamo vas odagnah’ – riječ je Jahvina. ‘I vratit ću vas na mjesto odakle vas u izagnanstvo odvedoh.’

15Ovako govori Jahve:
»Čuj! U Rami se kukanje čuje
i gorak plač:
Rahela oplakuje sinove svoje,
i neće da se utješi za djecom,
jer njih više nema.«

16Ovako govori Jahve:
»Prestani kukati,
otari suze u očima!
Patnje će tvoje biti nagrađene:
oni će se vratiti iz zemlje neprijateljske.
17Ima nade za tvoje potomstvo« –
riječ je Jahvina –
»sinovi tvoji vratit će se u svoj kraj.
18Dobro čujem Efrajimov jecaj:
‘Ti me pokara, i ja se popravih
kao june još neukroćeno.
Obrati me, da se obratim,
jer ti si, Jahve, Bog moj.
19Odvratih se od tebe, ali se pokajah,
uvijek, i sad se u slabine tučem.
Stidim se i crvenim,
jer nosim sramotu mladosti svoje!’«

10Ovako govori Jahve: »Na ovome mjestu o kojemu vi velite: ‘To je pustinja bez čovjeka i bez živinčeta’ – u gradovima judejskim i po opustošenim ulicama jeruzalemskim opet će se oriti 11poklici radosti, poklici zaručnika i zaručnice, poklici onih koji će u domu Jahvinu prinositi žrtve zahvalnice pjevajući: ‘Hvalite Jahvu nad vojskama, jer je dobar Jahve – vječna je ljubav njegova!’ Jer ja ću obnoviti zemlju da bude kao nekoć« – riječ je Jahvina.
12Ovako govori Jahve nad vojskama: »Na ovome mjestu koje je sada pusto, bez čovjeka i bez živinčeta, i u svim gradovima opet će biti pašnjaci za pastire što odmaraju stada svoja. 13U gradovima Gorja, i u gradovima Šefele, i u gradovima Negeba, u kraju Benjaminovu, u okolici Jeruzalema i u gradovima Judinim opet će prolaziti ovce ispod ruke pastira koji će ih brojiti« – riječ je Jahvina.

1
Proročanstvo protiv Babilona
Riječ koju Jahve reče protiv Babilona, protiv zemlje kaldejske:
2»Objavite narodima!
Razglasite, ne tajite, recite:
‘Zauzet je Babilon! Bel je postiđen:
Marduk razbijen!
Posramljeni su kipovi njegovi,
razmrskani njegovi likovi.
3Jer sa sjevera na nj se diže narod
koji će mu zemlju prometnuti u pustinju;
nitko više neće u njoj živjeti,
i ljudi i stoka pobjeći će i otići.’«

4»U one dane i u vrijeme ono« – riječ je Jahvina –
»vratit će se sinovi Izraelovi,
ići će plačuć’
i tražeći Jahvu, Boga svojega.
5Pitat će za put na Sion,
onamo će pogled upravljati:
‘Hodite, prionimo uz Jahvu
savezom vječnim, nezaboravnim!’«

Poučak su Osmanlije i Balkan. Svi pametni šute, i množe se....

Samo glupe Srbe Mantijaši zatakijaju da se bore, ali za tuđa carstva uz malo mita u zlatu. Posle bežanija, pogromi, evakuiranja.

Europske sile, naročito Austrija, vodile su brojne ratove protiv Turske. Tijekom Tursko-austrijskog rata (1593.-1606.) Srbi su 1594. podigli ustanak u panonskom dijelu Turske, u Banatu, koja im se osvetila spaljivanjem tijela Svetog Save – najveće srpske relikvije. Drugo žarište otpora Turcima stvorili su Srbi u Hercegovini, ali su sklapanjem mira između Turaka i Austrije bili prepušteni turskoj odmazdi. Taj redoslijed događaja je postao uobičajen tijekom sljedećih stoljeća.

(...) U Velikom ratu (1683. – 1690.) između Turske i Svete lige uz papinu pomoć sudjelovale su Austrija, Poljska i Venecija. One se podsticale Srbe na bunu protiv turske vlasti. Uskoro je cijeli zapadni Balkan bio zahvaćen ustancima i gerilom od Crne Gore, preko Dalmacije i Podunavlja do Stare Srbije (Makedonija, Raška, Kosovo). Kada se austrijska vojska počela povlačiti iz Srbije, pozvala je i srpski narod da se povuče s njom, na njen teritorij. Birajući između turske osvete i života u jednom kršćanskom carstvu, mase Srba su napustile svoju postojbinu i 1690. godine, pod vođstvom svog patrijarha Arsenija Čarnojevića krenule na sjever. Tada su mnoga područja na jugu Balkana ostale depopulizirane, što su Turci koristili da islamiziraju Rašku oblast, Kosovo i djelomično Makedoniju. Tada je počeo proces čije se posljedice osjećaju i danas.

Kada je teritorij na kojem su živjeli Srbi, 1716.-1718., od sjeverne Dalmacije, preko Bosne i Hercegovine do Beograda i Podunavlja opet postao poprište novog austrijsko-turskog rata, koji je vodio princ Jan Sobjeski, Srbi su sudjelovali u borbi na strani Austrije. Turska je tada, tzv. Požarevačkim mirom izgubila sva područja u Podunavlju, sjevernu Srbiju i sjevernu Bosnu, dijelove Dalmacije i Peloponez.

(...) Novim ratom i tzv. Beogradskim mirom, Turska je uspjela povratiti skoro sve što je prethodnim izgubila. Lokalno srpsko stanovništvo opet je pogodilo ratno razaranje, progoni i odmazde.

Posljednji austrijsko-turski rat bio je tzv. Dubički rat (1788.-1791.), u kome je opet Austrija pozivala kršćane u Bosni da se dignu na ustanak.

(...) Nezadovoljni Srbi i lokalne turske spahije su počeli organizirati otpor janjičarima, koji su međutim otkrili pripreme za ustanak, te su širom Pašaluka 4. veljače 1804. godine proveli tzv. Sječu knezova (turske upravne jedinice nahije su bile podijeljene na knežine s po nekoliko sela, kojima je upravljao tzv. obor-knez iz redova srpskog stanovništva; a i svako selo je imalo svog kneza) u kojemu je postradao znatan broj uglednijih i bogatijih Srba.

(...) Srbi uz podršku Rusije bilježe daljnje uspjehe, ali velika turska ofenziva 1809. godine baca ustanike i veliki val izbjeglica na austrijsko područje sjeverno od Dunava. Ruska vojska pomaže 1810. godine da se vrate u Srbiju, ali se radi ponovnog ratovanja s Napoleonom povlači iz Srbije 1812. godine: Srpske vođe uopće nisu uključeni u pregovore radi sklapanja Bukureštanski mir iz svibnja 1812., gdje su Rusi dogovorili svoje povlačenje i predaju Srbije pod vlast Osmanskog carstva, uz opću amnestiju za srpske ustanike.

Ustanici se ne žele predati, pa Turska šalje na Srbiju svoje glavne snage, koje su oslobođene od angažmana protiv Rusa. 130.000 turskih vojnika napada iz Bosne, 60.000 iz Niša, te daljnjih 60.000 iz Vidina u Bugarskoj. Srpski otpor je slomljen 7. listopada 1813. godine, a Karađorđe i veći broj drugih srpskih vojnika bježi u Austriju.

Već 1815. godine, međutim, uslijediti će Drugi srpski ustanak.

Napomeni, Gospode, sinovima Edomovim dan jerusalemski; oni su vikali: "Razorite, razorite ga sve do temelja!"
Kćeri babilonska, vrijedna propasti, blagoslovljen je onaj, koji ti plati djelo tvoje, što si ga učinila nama!
Blagoslovljen je onaj, koji uzme i razbije o kamen djecu tvoju!

Izraelci su se odali štovanju tuđih bogova među ostalim i Baala, kojemu su se žrtvovala djeca.

Ali inače ovo što piše "djeca Jeruzalema"... ne radi se o doslovnom... Svi ljudi u Izraelu su označavani frazama poput "djeca Izraelova"...

Ne znam čemu ova nepotrebna interpretacija ovog prekrasnog teksta iz Svetog Pisma?

PSALAM 79 (78)
Tužaljka nad razorenim Jeruzalemom Psalam.
Asafov. Bože, pogani, evo, provališe u baštinu tvoju,
tvoj sveti hram oskvrnuše,
pretvoriše Jeruzalem u ruševine.
2Trupla tvojih slugu dadoše za hranu pticama nebeskim,
meso tvojih pobožnika zvijerima zemaljskim.

3Krv im k’o vodu prolijevahu oko Jeruzalema
i ne bijaše nikoga da ih pokopa.
4Postadosmo sramota susjedima svojim,
podsmijeh i ruglo svima oko nas.

PSALAM 129 (128)
Protiv neprijateljâ Siona Hodočasnička pjesma. »Mnogo su me od mladosti tlačili«
– neka rekne sad Izrael!
2»Mnogo su me od mladosti tlačili,
ali me ne svladaše.

3Po leđima su mojim orači orali,
duge brazde povlačili.

Ne interpretiram, samo dajem kontekst, a znam da se taj citat često koristi kao kontra-kršćanski argument u ateističko-teističkim raspravama.

Ateisti nekako imaju predodžbu da se s Bogom može pregovarati i postavljati mu uvjete.

This is what the LORD, the God of the Hebrews, says: Let my people go, so that they may worship me, or this time I will send the full force of my plagues against you and against your officials and your people, so you may know that there is no one like me in all the earth.

Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: "Stupi sutra rano pred faraona i reci mu: "Ovako veli Gospod, Bog Hebreja: Pusti narod moj, da mi služi! Jer ovaj put učinit ću, da dođu sva zla moja na tebe, na sluge tvoje i narod tvoj, da spoznaš, da nitko nije na svoj zemlji kao ja

Jedan od najslavnijih trenutaka u povijesti (iz egipatskog ropstva):





Izlazak 9, 13-14

Postoje li faraoni danas? Misle li pustiti naš narod na miru?