O VRO Tvigi 94 se jako malo zna u hrvatskim medijima i literaturi, magazin Vojna Povijest ju je obradila no tek na 4 stranice u svom izdanju iz 2013.g.
Zamolio bih sudionike, ali i one koji su bolje upoznati sa navedenom operacijom i imaju volje malo se raspisati da:
- nas upoznaju sa početnim položajima(eventualno i prethodnim događajima) i razlozima operacije
- obrazlože crte napada i uspješnost operacije
- njene strateške (na položaje HVOa i ABiH) i političe implikacije
- je li postojala daljnja opcija razvijanja snaga na istom bojištu u slučaju da se ne potpiše primirje i Washingtonski sporazum

Hrvatska literatura je manjkava i značajno oprečna - neki je ne vide kao značajnu operaciju, neki je prosuđuju kao značajnu samo na psihološkoj razini, a neki je vide kao odlučujuću stratešku napadnu operaciju manjeg opsega (nalik Skok - 1 , Skok - 2 i Zima 94') .

Mislim da ima više tema za Tvigi 94. Evo npr jedne.

hvo-udvdr-hvidra/hvo-brigada-rama-dramati-ni-video-snimci-akcija-tvigi-94-t6285.html

Nažalost snimke više nisu dostupne, a sama tema baš i nema neke informativne upise van tih snimki.

Muslimanske opskrbne crte su se rastegle. Od opljačkane osobne imovine ne može se dugo voditi rat. HVO možda nije mogao povesti široku operaciju kao tzv Armija BiH, ali lokalnu je mogao. Vjerojatno bi došlo u pitanje povrat cijele ili barem dijela Fojnice. Bila bi korekcija nekih izgubljenih položaja koje su Muslimani osvojili zabijanjem noža u leđa. Sve položaje HVO ne bi mogao vratiti, ali dio bi sigurno mogao. U krajnje povoljnom scenariju, HVO bi se spojio s nekim od odsječenih srednjobosanskih enklava, ali to bi ovisilo o srpskom angažmanu.

Ni srpsko strpljenje ne bi trajalo dovijeka. Srpska je znala da je sve dogovoreno s Hrvatima ispoštovano s obije strane, s Hrvatima su uvijek znali na čemu su, dok se znalo za prevrtljivost i nepouzdanost muslimanskog vodstva. Mnogim su Srbima sela se našla pod kontrolom ABiH i bezdušno su otjerani, a preostali su spas tražili kod Hrvata gdje su ga stvarno i našli. To je značilo da je bilo pitanje vremena kad bi Srbima pukao film i pošli u ofenzivu na Muslimane, što je automatski značilo nužnost povlačenja muslimanskih snaga na ta bojišta, i time automatski slabljenje položaja prema HVO-u i skori gubitak dijela osvojenog od Hrvata, zbog hrvatskog protuudara. Postojala je mogućnost promjene srpskog ponašanja na mostarskom bojištu pa da Srbi usmjere cijevi na Muslimane i poduzmu napad. Sasvim je bio mogući scenarij odsijecanja onog istočnomostarskog jezičca, pa bi postojala muslimanska enklava istočni Mostar s odsječenom brigadom koja ne bi mogla ništa osim držanja postojećeg stanja i ovisila bi o UNPROFOR-u i nadala se da ni Hrvati ni Srbi neće poći u eliminiranje tog otoka. Možda bi se Srbi spojili s odsječenom enklavom enklava Hrvata kod Konjica, Klisa i Jablanice, koja bi potom opstala kao ona žepačka.

Da se operacija provela do kraja, bila bi gamechanger.
I ovako je ona bila ono što je muslimane potjeralo pod naš protektorat u Washingtonu.

U Kiseljaku je bio Rajić koji je švercao sa Srbima, nije ga previše zanimao rat.
No Kiseljak je na taj način opstao.
Da su našli ušli u Fojnicu i nastavili nakon Hera, spojili bi se sa Kiseljakom.
Muslimanima je falilo svega, a par sela su nas djelila od Lašve.
Recimo da bi riješili Kaćune bez većih problema, a onda bi se kao kula od karata urušili njihovi položaji u Novom Travniku i Uskoplju.

Bugojno i Travnik bi bili neke gradske enklave, tu je više problem sa brojem civila, nego nečim drugim.
Jablanica nije bila problem (osim civila), za spajanje s Konjicom samo treba nešto ljudi.

I to je to.
Nama je to nažalost bilo sporedno ratište.
Tuđman je trebao dovesti više ljudi i osigurati srednju Bosnu i sjevernu Hercegovinu.
Problema nakon toga ne bi bilo.
Na Balkanu vrijedi pravilo jačega.

Promatrajući slijed događaja u ratu prilikom raspada Jugoslavije, moram priznati da me pomalo iritirala ta hrvatska pasivnost kontra muslimanskog agresora, doslovno se kontra njih konstantno težilo nekakvom statusu quo, i konstantno smo bili u povlačenju, bez ikakvih napadnih akcija, praktično do samoga kraja sukoba (primjer toga je i činjenica kako u Mostaru nismo očistili tu jednu i pol ulicu sa zapadne strane Neretve).

No potom, čitajući članke na temelju Holbrooke-ovi memoara, te nekih Granićevih sjećanja, ispada da je naša taktika bila skupljanje vanjskopolitičkih poena pasivnošću u sukobu sa Muslimanima, kako bi onda te poene, bonus, iskoristili u akcijama kontra Srba.

To se, prema Granićevom i Holbrookeovom svjedočenju, ogleda i u samim Daytonskim pregovorima gdje hrvatsku politiku, Tuđmana, Šuška, Granića, nisu pretjerano zanimale granice entiteta (recimo da što više hrvatskih područja dospije u FBiH, poput Posavine), nego prvo i ponajprije legitimizacija Oluje kao oslobodilačke akcije, te potpuni teritorijalni integritet RH, odnosno mirna reintegracija istočne Slavonije, Baranje i zapadnoga Srijema.

Znam da zvuči žalosno, no zaista pomalo ispada kako su Hrvati u BiH donekle "pušteni niz vodu", odnosno prepušteni "divnome" suživotu u zajedničkom entitetu sa Muslimanima, radi "viših ciljeva", teritorijalno cjelovite RH.

Mada, situacija je takva kakva jest, Daytonom je bio određen relativno solidan odnos Hrvati-Muslimani, koji je značajno narušen amandmanima promuslimanski nastrojenih visokih predstavnika, i za nešta bolje, više, pravednije (od izbornog zakona pa sve do eventualnog trećeg entiteta) će se morati izboriti nove generacije HB politike.

Trebalo se to odraditi i barem napraviti spoj s srednjom bosnom. Ovako su nam ostavili nerjesen problem. Isto tako mogli smo se i mi malo praviti ludi kao Srbi da se ne mjesamo u BiH a slati sve zivo u pomoc.

Za Hrvatsku je bilo ključno da bude cila svoja, na cilon svon ozemlju bit gazda. Kad kompaktiraš Hrvatsku, ne moreš ju više ucinjivat. A cili su nas rat mogli ucinit priznavanjen države pobunjenin Srbima, što su sigurno u diplomatskin kuloarima činili. Pa čak nismo smili uć u Posavinu, di smo imali legitimno pravo uć 30 km u dubinu. Nas granatiradu cili rat, gori Slavonski Brod, Županja, a ne smiš prić na drugu stranu i dat po ušima topništvu VRS koje nas cilo vrime gađa, inače idu sankcije.

Na kraju je bilo da je Tuđman reka, neka Hrvatska bude cila, a s BiH što bude. Jer bez RH koja je cila ne možeš bit jamac sigurnosti bh. Hrvatiman.

Nažalost međunarodna diplomacija ne igra na pošteno rišenje, nego na rišenje koje je na šćetu najslabijega. Nije njima cilj kaznit siledžiju, nego ušutkat žrtvu koja zapomaže, tako da je mir u smislu "mira i tišine". Isto tako nažalost svitske velesile vodidu ratove i diplomatsku politiku koja je na šćetu kršćana a pri svega katolika. Tako je zadnja dva stolića. Domovinski rat je pobida katoličke stvari nakon austro-ugarskog zaposidanja BiH 1908., i sloma španjolske boljševičke revolucije 1939. godine. Otad praktično nije bilo pobide katoličke stvari u svitskin omirima, nego su katolici stalno u uzmaku.

Da se vratin na hrvatsku pasivnost protiv muslimanske agresije. Mene je osobno smetalo šta primamo njihove ljude na ličenje u Hrvatsku. Kad hoćedu državu samo za se, neka i ličidu i smistidu i hranidu i grijedu zimi svoje ljude, a ne da to bude na teret Hrvatskoj. Lako je vodit bitku kad znaš da su ti žene i dica na sigurnon i kad znaš da se ne ćedu neprijatelji švogavat na njima. Tribali su sve one muslićke izbiglice iz sridnje Bosne koji su slavili pad Bugojna, Travnika i ostalih mista poslat nazad. Pa onda ne hladit guzicu u Hrvatskoj, nego se smrzavat s još 5 muslićkih obitelji u otetin stanovima u sridnjoj Bosni, pa smišljat kako se grijat a goriva nima. Pa neka se izvolidu ličit u svojin bolnicama u svinjskin uvitima, bez struje i grijanja i likarija, a ne otimat postelje Hrvatima, zbog čega i dan-danas imamo veće redove i čekanja u bolnicama za na red za priglede i snimanja na rengene i MR-e, a koji su nastali u ratu. Neka se mislidu kako bidu se prihranili, a ne vodit rat tako što ti drugi hrani civile.

U BiH smo mogli bolje rišit, ali UNPROFOR je nastupa ka' agent muslićke strane. Šverca je hranu, likarije i gorivo samo jednoj strani, kriomčaria je njihove postrojbe kroz hrvatske položaje, propušća je njihove konvoje s vojskon kroz svoje točke koje nitko nije smia proć, nije ih tužaka UN-u, nego za svaki nered krivi Hrvati. Koliko su dilili obavištajne podatke muslićima, izviđali pa dojavljivali muslićima... Ni najveće tajne nismo mogli skrit. Bez UNPROFOR-a bi sigurno više hrvatskih enklava opstalo, a one koje su opstale, bile bidu "deblje". Sa sigurnošću kažen da nan mnoga brda ne bidu pala. Dodate li tome kako je kroz CNN ona krava Jackie Šimijanski plasirala visti svitu, dobro smo i prošli.
Međunarodna zajednica se *** odnosila prima Hrvatima. Kad su nami koji su bili u okruženju (ne samo u BiH, nego i u Hrvatskoj, poput Vukovara, Slunja) uskraćivali humanitarnu pomoć, nitkom ništa. A kad smo se mi Hrvati pritili da ćemo zatvorit kanale humanitarne pomoći, pritili su nan da ćedu nam gađat položaje. Pa kad su civili samoorganizirano blokirali konvoje, onda ... E moj Praljče, ti si sta na vozilo i zapovidia ljudima da se mičedu ća da bi konvoj otiša muslićiman. Eno kako su ti vratili.

U Hrvatskoj su bisnili. Sva srića da je taj sukob sta. Čudo Božje kako se nije ekipa išla osvećivat na njihovin izbiglicama. Čudo je kako nije bilo zapaljenih izbigličkih kampova, bacanja eksplozivnih naprava u prostore di su ih smistili, niti je bilo nasilna izbacivanja njihovih ranjenika iz hrvatskih bolnica. Ovo zadnje mi je bila najveća perverzija, vojnike tzv. ABIH prigledavat i ličit u hrvatskin bolnicama, a naš svit umire jer ne može doć na red za prigled jer su ovi upali priko reda.

Pogledajte koliko je daleko od Mostara do Jablanice i Prozora. Opet, do je područje sa zapadne strane Neretve slabo naseljeno. Zatvaraju ga sa zapada ričica Lištica i sa sivera ričica Drežnica. Bliže je Imotski Mostaru nego Jablanica.
Od Drežnice, koja je zapadna pritoka Neretve, prima siveru je još slabije naseljen prostor sve do ričice Doljanke, također zapadne pritoke Neretve. Tude samo vuci i lisice poštu nosidu.
Dalje ka siveru javljadu se naselja.
Sivernije od Jablanice je jedan poluotok koji tvoridu rike Rama, Neretvica i Jablaničko jezero. Taj je poluotok naseljen Hrvatima i ondi su se vodile žestoke bitke. To je Bokševica.
Ka siverozapadu je Prozor. Daklen, za vojnu akciju triba prić veliki nenaseljeni prostor. Alternativni pravac je od Tomislavgrada ka Prozoru i Uskoplju koji su međusobno blizu. Ali tu je onda bila blizina snaga VRS na Kupresu. Ali, na Uskoplju su već bile muslimanske snage.

Kliknite na sliku, pa ćete vidit bolje imena naselja. Priuzea san ju s Openstreetmapa, koji ovdi atribuiran.

Evo ovdi je veći prikaz područja koje je slabo naseljeno, a između Mostara i Jablanice. Na ovoj se slici vidi uvećano to područje. Slika je također obuhvatila Bokševicu. Također je s Openstreetmapa. Malo sivernije ka siverozapadu od Bokševice je područje Prozora di je bila operacija Tvigi.

Rat sa muslimanima nije bio rat kojeg smo željeli, jbg.
Problem je bio što je sve bilo puno muslimanskih izbjeglica i bilo kakva veća akcija nakon primarnog sukoba (a uvijek su počinjali muslimani) bi dovela do veće izbjegličke krize.
Zapad je boljela neka stvar za Hrvate Bugojna i Travnika, ali za muslimane....

Pa i ovo planirano je išlo preko brda.
Fojnica se mohla riješiti nakon pada Vareša, u Kiseljaku se skupilo dosta vojske, a bilo je i Travničana od prije.

Fojnica je brdsko selo.
Slična akcija se mogla poduzeti i u kanjonu Konjica, spojiti s hr selima.

Kad je palo Bugojno, kad su došle naše izbjeglice od tamo, moglo se usetati u Jablanicu, no nije.

Kakanjci su mogli biti iskorišteni u očuvanju Vareša, al je ljude u Varešu zanimao samo šverc.

Muslimanske enklave u Starom Vitezu i Gornjem Vakufu je čuvao engkeski UNPROFOR, švercao naoružanje i mudžahedine, izvlačio ranjenike.

Uvijek postoje neki izgovori i problemi.
Po meni, trebalo ih se natamburat na početku, pa bi bili kuš.
Što se više popuštalo, to su tražili više.

Da se u Uskoplju reagiralo kao u Rami i razbilo blokade na jugu Novog Travnika, rata možda ni ne bi bilo.
Pad Bugojna je svakako greška, naši su tu bili prepasivni.

Travnik je pao radi ljudi koje je obučila i naoružala RH.
Nama nije ni palo na pamet da bi nas oni mogli tako izdati.

Cijelo vrijeme ih se i pravdalo.

Ne mogli, nego trebali.

Pazi, čim je postalo jasno da je izbio rat, trebalo je poslati vojsku.
Ovo su obraniki lokalni domobrani.
Omjer u Lašvi je bio 7:1....

Da se riješilo Uskoplje-Novi Travnik, na početku rata ili Rama-Fojnica tu, problema ne bi bilo.
Gardijska brigada i nema ih.
Jer vojno, oni nisu bili ništa. Samo ih je bilo previše. Njihove ofenzive su kao iz ww1 gdje tisuću vojnika juriša na mitraljez.

Naši su trebali zauzeti ključne položaje i osigurati komunikaciju.
No s njima se nitko nije bavio, već su oni iskopali rovove na većini ključnih brda prije početka sukoba.

Naši tu nisu imali politiku, niti su znali što žele.
Tuđman je poslao nešto pomoći, no to je bilo premalo.
To je bilo da ih se zaustavi.
Da je u lipnju-srpnju, obranjeno Bugojno, riješeno Uskoplje, Novi Travnik i Fojnica, te da se ušlo u Jablanicu, rat bi prestao.
Muslimani bi dobili Travnik i Konjic i to je to.

Da ih se natamburalo krajem rata, već bi i Bugojno (odnosno njegove izbjeglice) bili neki problem.

Naši su u washingtonu računali da su dobili i sve teritorije koje su držali Muslimani, da se ne isplati ginut.
Uzmi u obzir da se i s dogovorena 17,5% nije moglo izvući sve.

No da smo trebalo barem brdsku cestu preko Fojnice, trebali smo.

Nažalost, da.
No svejedno smo ih trebali natamburati.
2 tjedna brisanja muslimana s lokalnih brda, pa nek si misle.

Taj sjeverozapad Mostara su Drežnice, selendre.
One su ti do ww2 bile hrvatske s nešto muslimana.
Kasnije su naši iselili, a muslimani doživjeli natalitetni boom.
To se trebalo riješiti u svakom slučaju.
To je zapadna Hercegovina.

Bokševica je bila krvava.
Tu se trebalo dodati još snage i osigurati spoj s hr.selima Konjica.
I tu je cijela priča.
Mi smo se uporno povlačili.
U trenutku kad je Tuđmanu dopizdilo i rekao je da će poslatvtrupe, u trenutku kada je bio Tvigi, muslimani su digli bijelu zastavu.
Previše smo im pustili.

Bokševica o kojoj govorimo. Nalazi se u sridišnjem dilu slike, na poluotoku koji sa zapada zatvara , s istoka Neretvica, a s juga Jablaničko jezero. Ostavia san da se vidi di je Jablanica (doli), selo Doljani (malo livo) i Uzdol (gori u sridini, malo livo) di su pripadnici tzv. ABIH počinili masovni ratni zločin.

Na vrhu slike, u blizini su Here di su bile stacionirane postrojbe tzv. ABIH odakle su odlazili u pohode u kojima su počinili masovne ratne zločine. Koncen sičnja 1994. muslićki mediji naveliko su raspisali o "masakru nad muslimansko - bošnjačkim civilima" počinjenim u selu Herama. Posebna komisija UN-a je odmah reagirala i obišla Here i u svom izvišću opovrgla bilo kakav masakr muslimansko - bošnjačkog civilnog stanovništva.

Gori livo je Prozor. Doli desno su Čelebići di je bia muslićki zloglasni zatočenički logor za Hrvate i Srbe.

Na Bokševici su se vodila žestoke bitke HVO i tzv. ARBIH.
Slika je s OpenStreetMapa.

Ovo je četvorina oliti kvadrat ničesa, jedva di koje selo. Obuhvaća područje od ričice Lištice koja prvo teče ka jugu-jugozapadu, a onda otprilike kod Širokog Briga skriće put istoka i ulije se u Neretvu. Na vrhu slike je ričica Drežanka. Siverno od nje su Muslimanka sela, južno od nje su hrvatska sela. Tu ima i dva sela di je pola Hrvata, pola Srba (zapadno Bogodol i istočno Raška Gora). Gori desno su Vrdi kod kojih se odvila žestoka bitka HVO i tzv. ABIH di je pobidia HVO i odbio muslićke osvajače.

Gori livo, ona planina je Čabulja. Izdiže se iznad one visoravni.

Te selendre je zapravo trebalo zauzeti, onda su druge stvari lakše.
Baš gledam, zauzeli smo i Zavišće u Uskoplju;
https://www.google.com/maps/place/Zavis ... 17.6402778
https://www.forum.hr/showthread.php?t=627098&page=116
Sve je bilo spremno na preuzimanje Banovine, možda i više.

Ukratko Muslimani su vojno priseljeni (islam samo silu i razumije) na 50:50 Federaciju sa Hrvatima.
Da su tada u 3/1994 odbili taj sporazum mi bi se spojili sa Srednjom Bosnom jer kao što si objasnio sve je bilo spremno, bili smo na ključnim kotama i trebalo ih je samo pomesti dole.
Koliko je Tuđman stvarno imao prostora za manevar do sankcija prokletih Amerikanaca, koliko bi naših izginulo, kakve bi posljedice ostavile sankcije, bi li kasnije bilo Oluje itd. da se tada uzela banovinska granica možemo samo nagađati,
Ali ovo je prosto ko pasulj da su Muslimani vojno natjerani na Federaciju.

Gledaj, Fojnica je trebala past pa su je morali ostaviti Muslimanima, povezivanje sa Kiseljakom je se moglo uradit sa minimalnom pomoći RHa, Hoću reći tu je riječ vodio netko viši

Da, islamisti su utekli iz Fojnice prema Turkovićima (prigodno ime) nakon našeg zauzimanja Bašinog Brda, Fojnica bila prazna ali stigla naredba odozgo da se ne zauzima. Nije teško zamisliti o kakvoj bi se tek bježaniji islamista radilo da su odbili Washington u 3/1994. Kao što je Ceha objasnio sve potrebne kote su bile zauzete. Islamistima je ono što su uzeli bio kapak, struja rata se jasno okrenula zadnjih par mjeseci H- M rata, nakon naših kontraofanziva islamizirani Srbijanac Alija je jasno uvidio da mogu samo nastaviti gubiti teritorije kontra Hrvata i zato tada i pristaje na Federaciju.

Tek nakon Hera su prestali pokušavat se dogovotiti sa Srbima, satrli smo ih u kut, u protektorat.
Iako, glupi kakvi jesu, radili su i neke fuševe, poput onog kad su ušli u Petrovac, iako je dogovoreno da će HV ući tamo i nastaviti prema Prijedoru.
Nisu ni reagirali kako je dogovoreno za Une 95, a Gotovina im je morao rovove koje su krenuli kopati oko Jajca malo s granatama zasut, da se smire...
Idioti.
Smetnja u ratu.
Trebalo ih je natamburati na početku i da se ne miješaju gdje im nije mjesto.

Izetbegović je htio kalifat, Bošnjakistan.
S ovime je dobio po nosu i ukinuta mu je državica.

Ma HV bi njih složio kao kulu od karata, ali su MZ banditi natjerali Hrvatsku pod prijetnjom sankcija u taj sporazum. Šteta što nisu bar dio toga povezali ali hebiga vjerojatno se u datom trenutku nije moglo u takve akcije zato što bi propali pregovori i onda bi optužili nas.

To je šteta što nismo uzeli Fojnicu, tamo je samostan, a ovi su ju u kasabu pretvorili.
Lijepi brdski gradić.
Da smo uzeli Fojnicu, Muslimani bi dražali samo Bugojno i Travnik (ne i sva predgrađa), par kvartova po Uskoplju, Novom Travniku i Vitezu.
Sve ostalo, Fojnicu, Busovaču, Kiseljak i Kreševo bi držali mi.

U Busovači imaju Kaćune koji su im neki nazovi centar. Ne znam što bi takvog bilo u Fojnici.
Općina bi sada bila kao Busovača ili Uskoplje....

Nije zauzeto jer bi im onda prekinuli opskrbne linije.
HVO je svugdje bio u plusu.
Zavrtaljka za Kaćune.
Bašino Brdo za Fojnicu.
Here za sjever Konjica (a tu je i Zavišće za Uskoplje).

Iz Buhinih kuća smo ih isprašili, a HB zastave su se viorile na brdima iznad Konjica i Jablanice.
U Travniku smo bili u južnim predgrađima, samo je Bugojno bilo malo dalje, ali stiglo bi i ono brzo na red.

Načela je njih bežanija.
I to je šteta da to onda nismo odradili.
Koji kuki će nam protektorat nad Sarajevom i Tuzlom, trebali smo uzeti sve do poteza Travnik-Konjic.