Evo (još) jedna kontroverzna tema.
Gospodarska kriza izazvana naftnim šokovima 1973. i 1979., je označila prekretnicu u svjetskoj gospodarskoj povijesti,kraj razdoblja procvata koji je trajao od 1945.,te je potpuno promijenila gospodarsku i društvenu paradigmu Zapada.
Taj je slom utabao put onome što se kolokvijalno zove "neoliberalizam",a što se manifestiralo u vidu smanjenja uloge države u gospodarskoj aktivnosti,
rezanju proračunskih rashoda,privatizaciji industrije i javnih usluga.
No tu možemo uočiti dva dominantna pristupa krizi:
Prvi,koji je bio dominantan u anglosferi (UK i SAD),je obilježavala deregulacija i privatizacija, i to popraćene deindustrijalizacijom (prevladao je diskurs da je industrija stvar prošlosti,te da je budućnost u uslužnoj ekonomiji),i slamanjem sindikata.
No,ni taj pristup nije bio dosljedan (npr.Thatcherica se nije usudila dirati NHS,a Reagan je brutalno povećao vojne troškove).
Relativno brzo su se makroekonomski pokazatelji popravili,ali dugoročno u tom procesu su čitava područja bila devastirana i prepuštena sama sebi (U UK su najzorniji primjer sjeverna Engleska i dijelovi Škotske,u SAD Srednji Zapad i tzv.Rust Belt),dpšlo je do urušavanja radničke (i tek manjim dijelom) srednje klase.
S druge strane,kontinentalnoeuropsko (neki bi se usudili reći germansko,pošto je Njemačka tipičan primjer) rješenje je ipak bilo nešto drukčije:
Također je provedena privatizacija,ali uz način koji nije narušio socijalnu koheziju,stare industrije su napuštene,ali ih je zato zamijenila visokosofisticirana proizvodnja,uložena su značajna sredstva u strukovno obrazovanje i prekvalifikaciju radne snage,umjesto sukoba sa sindikatima,prevladao je put sporazumjevanja između radnika i poslodavaca.
Rezultat je sljedeći:
https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_c ... et_exportsNe obraćajte toliko pozornost na Njemačku,pogledajte npr.Švicarsku,nordijske zemlje,Nizozemsku...
Očito je da su Ronald i Margaret džabe krečili,kao što možemo vidjeti zadnjih godina.
