Radi se o „instalaciji“ koju je financirala Općina pod nazivom „bosanski stećak i zastava“ koji, prema riječima načelnika Općine „simbolizira kontinuitet bosanske državnosti“.

Načelnik Općine je istaknuo da ovih sedam zastava pokazuju kako „BiH postoji još od tih stećaka“ a nekakvo znanstveno utemeljenje za baš ove zastavu ispričao je magistar Ervin Klepo.

Da je Klepo povijest malo sklepo jasno je i prosječno obrazovanom bosanskom patrioti.

Tako je prva zastava koju je općina pripisala „bosanskim banovima“ potpuno izmišljena. Dva plava kvadrata na bijeloj podlozi (ili obratno) ne možemo naći ni u jednom relevantnom izvoru. Čak se uopće ne može naći pouzdan podatak da su bosanski banovi prije Kotromanića imali ikakvu zastavu koja bi obilježavala zemlju Bosnu. Postoji nekoliko izvora da je korišten bijeli križ na plavoj podlozi, ali to je u donjem toku Miljacke već bogohuljenje.

Druga zastava koju je Općina pripisala „kontinuitetu bosanske državnosti“ jeste grb Kotromanića. Opće raširenoj praksi da se grb jedne obitelji (preuzet od Anžuvinaca) pripisuje „državi Bosni“ nije odoljela ni Općina pa ju je jednostavno pripisala Bosni kao takvoj.

Treća zastava je tek prava. Radi se o zastavi mjeseca i zvijezde koja je predstavljala reakcioni pokret na pokušaj Istanbula da se Otomansko carstvo pretvori u modernu državu. Za potrebe povijesnog revizionizma, zastava je premijerno, nakon skoro 150 godina predstavljena kao „zastava bosanske državnosti“.

Hajd dobro.

E onda ide zastava koju su Austrijanci dodijelili Bosni prvi put. Radi se o kolonijalnoj zastavi koja je bosanska koliko i zastava današnje Turske. Može sve u Općini…

Onda odjednom Bosna nema zastave. Period od 1918. do 1946. nije predstavljen nikakvom zastavom, jer prema Klepi i klepama iz Općine, Bosna tada nije postojala. Za njih to naravno ne prekida njen povijesni kontinuitet državnosti.

Tako dolazimo do prekrasne zastave koja je mogla nastati samo u mašti nekog tko je završio bravarsku školu. Mala zastava Jugoslavije na crvenoj podlozi! Toliko o ZAVNOBIH-u i uvažavanju bosanskog identiteta, ravnopravnosti i kontinuiteta državnosti. Inače, upravo povodom dana ZAVNOBIH-a Općina je postavila ovu cirkusku postavku.

Socijalistička Jugoslavija je „hiljadugodišnju bosansku državnost“ nonšalantno izjednačila s radničkim pokretom, kojeg te 1946. godine u Bosni nije ni bilo.

Posljednje dvije zastave su naravno ljiljani koje je 04.05.1992. usvojio Alija sa svojim glanc novim članovima ratnog Predsjedništva koje je sam sebi izabrao. Danas je prepoznajemo kao nacionalnu zastavu Bošnjaka, legalnu izgleda samo u 51% BiH.

Posljednja zastava je ova važeća plava sa žutim trokutom. Druga kolonijalna.

Na žalost, ovih sedam zastava ne predstavlja „kontinuitet bosanske državnosti“. Ovako poredane, ove zastave predstavljaju tek garanciju prava da svatko može postavljati kakve god zastave želi, gdje god želi.