Gadljivo mi je što on prima tu socijalu, treba mu je oduzeti

Marasovac

Zar on nije jedno kratko vrijeme i ovde pisao ?

Točno, i to 2015. zadnje na temi o parlamentarnim izborima u RH. Otad nije koliko vidim.
post909396.html#p909396

On je bio super lik, šteta što ga više nema.

Ta nisi iz turcinovica?

Tako je. Jednom je pokazao kako su britanski mirovnjaci lagali na Haškom sudu.

saguaro
da lik je koristi po tri,cetiri razlicite velicine slova te boja u jednom te istom postu LOL
Ali samo kad piše kontra HB-ovaca.
Kad njega ciitate imate osjecaj kao da vas siluje psihopat,matere mi!

Zagreb...

Pomalo se širi...

To je serif na forum.hr?

Tria uvest uvjete za socijalu. Minimum: moras podrzavat Hrvatsku stvar.

Nesmiju libtardi i egalitaristi bit urednici sustava komunikacija jer inace ce nan se desit isto sta i jenkijima.

Hoćemo preimenovat Donji Vakuf u Praljkovo?

Ljepše je ime.Susedgrad/Susidgrad ili Novoselec bi bio povjesno točniji, ali...
Donji Vakuf bi bez Praljka ostao Srbobran.

Treba naći i jedno naselje koje bi bilo Matjaševo.

Matijaševo ako se referira na Pauka.

Imaš pravo

Matijaševo.

Tuđmanov Drvar, Grahovo, Glamoč, Pliva.
Jajce, Matijaševo, Bugojno, Uskoplje.
Travnik, Novi Travnik, Vitez, Busovača.
Hvojnica, Kiseljak, Kreševo.

Praljkovo umjesto Zenice.
Žepče, Tešanj, Usora, Komušina
Zgošća, Kraljeva Sutjeska, Bobovac, Olovo
Visoki i Breza
Maglaj i Kordićevo.

Rama, Jablanica i Neretvica.

Matijaševo bi moralo biti u blizini Mrkonjića, a baš je moćno ime.
Praljkovo je baš za neki Vakuf, a Zenica je trenutno mega vakuf.

Mislim mogla bi i Zenica biti Kordićevo to bi imalo više smisla, ali onda bi Praljkovo trebalo biti Sarajevo, a njega je bolje pustiti Srbima, nek im bude Principovo.
Matijaševo bi moglo biti i Banja Luka, iako je i Banska Livadica ili Francekovo sasvim ok.

Ima tu još dobrih stvari.
Dvor bi trebao biti Dvor Zrinskih, tu u blizini su i Topunsko (di je poznata opatija) i Gvozdansko (hrvatski Alamo) i Zrin i Hrvataka Kostajnica.
I Gvozd...
Tu su i ruševine Pedlja i frankopanski kaštel u Tršcu...
I Bužim, koji bi se trebao zvati Jelačićevo...

I Prijedor, koji bi trebao biti Pridvor Zrinskih (ili Blagajskih)...
Kotor Varoš koji je rodno mjesto Hrvoja Vukčića Hrvatinića....
Teslić ili Prnjavor kao Glaž, Derventa kao Ukrina, Brod kao jug Broda na Savi, Modriča kao Modrič ili Modruš....

Cijelo to područje ti je kao naš LOTR.
Sve do Tuzle ili Soli.
A opet, bolje to pustiti Srbima kao Kozlarevo u zamjenu za Kozaru...

Donji Vakuf bi mogao biti i Biograd na Vrbasu.
Novigrad je Novigrad Zrinskih....

Trebinje bi mogao biti Tribunj.
Ljubinje je Popovo...

4 godine od smrti najvećeg hrvatskog heroja.

Pocivao u miru. Mada je njegovim odlaskom i dolaskom generala Rose HVO zivnuo, smanjen je broj gubitaka, nasa vojska je iz domobranske, ne uvezane i gubitnicke postala ona koja preuzima inicijative na bojistima i pobjedjuje.

Samim cinom odlaska ka Bozjem sudu i odbacivanjem laznog ovozemaljskog je pokazao kolika je velicina duha, covjeka i uma bio. Zauvijek ce ostati upamcen u srcima istinskih stovatelja lika i dijela Herceg-Bosne. Najmanje sto je zasluzio jeste da Herceg-Bosna nikad ne umre, a dok je nas, nece!
Pocivao u miru Bozjem!

zasto je naslov teme Praljaka i sestorka, kada je on sam bio dio te sestorke?

Praljak je umro sa 72 godine? Fascinatno dobro se držao fizički do samoga kraja, nije izgledao kao neki propali starac nego kao mrcina i dosta mlađi od svojih godina unatoč svemu kroz što je prolazio, naš Leonidas uz Zrinskog i ostale heroje, legende.

Praljak nije ratni zločinac . Heroj koji je spasio na tisuće muslimana a nije trebao . Hrvatski heroj .

I taj nebi vjerovao moderira podforum o oružju .

Fraer živi s mamom , zatucana komunjara .

Nesmiješ ništa reć odma popiješ ban .

Ispod mog muškog dostojanstva mi je , ali moram priznat ...

taj dan sam plakao kao malo djete .

PRALJAK JE OSOBA GODINE, DESETLJEĆA, STOLJEĆA...



Ivica Marijačić:
Citat:
" Kraj je još jedne turbulentne godine koja je bila toliko napeta i prepuna važnih događaja da je proletjela za čas, a sama činjenica da početak nove godine pada u ponedjeljak, stvara dojam da nikakvoga predaha zapravo i nema. Želeći iz mnoštva činjenica, poteza i događaja izdvojiti ono najvažnije što je bilo dobro ili loše 2017. u Hrvatskoj, predložio sam kolegama novinarima i suradnicima da po vlastitome izboru odaberu pet najgorih i pet najboljih događaja ili činjenica. Što su izabrali, možete vidjeti na stranicama ovoga broja. Zamolio sam ih pritom da iz svoga izbora izdvoje slučaj generala Praljka u haaškoj sudnici, dakle da ga izuzmu od svrstavanja među pozitivne ili negativne događaje, jer smatram da taj slučaj nadilazi takvu prozaičnu podjelu, nadilazi čak i prosječno ljudsko shvaćanje kategorija dobra ili zla. Njegov čin u haaškoj sudnici, s jedne strane, smatram veličanstvenim krikom protiv laži i nepravde koji će desetljećima pa i stoljećima ispred nas biti uziman kao epifanijski odgovor prljavoj političkoj trgovini hladnih birokrata koji su na strani zla. S druge, pak, strane, kao kršćani ne možemo hvaliti ničiji pa ni Praljkov čin samoubojstva. Izdvojili smo, dakle, generala Praljka, slučaj koji je, bez sumnje, obilježio 2017. godinu ne samo u Hrvatskoj, nego i u čitavome svijetu.

Mi u Hrvatskome tjedniku smatramo da je general Slobodan Praljak ne samo osoba godine, nego, vjerojatno i osoba 21. stoljeća bez obzira što do njegova kraja ima još premnogo i ne znamo štio će se sve događati. Praljak je jednostavno osoba koja je ušla u legendu i u povijest. Nema sumnje da će se o njemu, kao što smo i napisali već u jednome od prijašnjih brojeva, pisati knjige, snimati filmovi i da će svijetliti kao u povijesti rijetko viđen primjer individualne hrabrosti i otpora zloćudnoj politici. Kada se u svijetu slegnu neke sadašnje politikantske predrasude prema Hrvatskoj, Hrvatima, Bosni i Hercegovini i Bošnjacima, ali i o Haaškome sudu, i kada se nezavisni i slobodni autori počnu zanimati za činjenice, nema sumnje da će istina o Praljku razornom snagom sve sadašnje zarobljenike tih predrasuda, u svijetu i u Hrvatskoj, smjestiti na obično smetlište povijesti.

Čelnici Republike Hrvatske, dakle predsjednica države, predsjednik Vlade i predsjednik Hrvatskoga sabora nisu htjeli doći na komemoraciju Slobodanu Praljku, nevinoj žrtvi haaških ubojica i hrvatskih izdajica, zaslužnome generalu Hrvatske vojske, istinskome humanistu i filozofu. Njihov čin govori sve o njima, govori zapravo o promašenosti njihovih života i umu zarobljenome u zabludama domaće i međunarodne politike. Ali povijest je neumoljiva. Za generala Praljka u budućnosti znat će sva pravdoljubiva pravnička, intelektualna politička i znanstvena javnost, za Kolindu Grabar Kitarović, Andreja Plenkovića i Gordana Jandrokovića, kada za par godina odu sa svojih funkcija, nitko ne će znati. Bit će zaboravljeni kao i svi beznačajni makijavelisti, a ako i bude sjećanja kod rijetkih pojedinaca na njih, to sjećanje ne će biti nimalo u znaku ponosa. Carmela Agiusa, predsjedavajućega sudca u haaškome procesu, kao i ostale sudce, pratit će povijesna sramota kao što sramota stoljećima prati i Sokratove tužitelje. U svakome slučaju, Hrvati će, uopće nema sumnje, počast iskazivati Praljku koji je žrtvovanjem života ustao protiv nečuvene nepravde prema njemu i hrvatskome narodu, a nikakvu počast ne će iskazivati prema Kolindi G. K., Andreju Plenkoviću ili Gordanu Jandrokoviću.

Sudeći po dijelu reakcija u Hrvatskoj, jednako onih na vlasti i u oporbi, čini se da su neki jako kivni na generala Praljka zato što je ispio otrov u haaškoj sudnici. Da nije ispio otrov, mogao je za godinu ili dvije izaći iz tamnice, neki od šestorice osuđenih već bi bili na slobodi, a presudu za Udruženi zločinački pothvat bi do tada, misle oni, svi zaboravili i ne bi od toga bilo ništa. Tako razmišljaju površni duhovi koji ne razumiju metafizičko značenje Praljkova čina i kojima je žrtvovanje za ideale nezamislivo je i neprispodobivo. Praljak ih je doveo u situaciju da se zbog svoje vazalske naravi ne smiju pojaviti na komemoraciji velikome hrvatskome sinu u strahu od reakcije bruxelleskih činovnika i anacionalnih medija i da im se tako pred očima čitave nacije raspadne maska njihove hinjene ljudskosti i patriotizma te da se u etički, inače, nedvojbenome izboru između odavanja počasti nacionalnome heroju i obzira prema stranome sudu, oni priklone haaškim sudcima. Teško je zamisliv njihov strašniji poraz, kao ljudi, kao Hrvata i kao političara. Svojom veličanstvenom smrću Praljak je prikazao do bola bijednima i izopačenima Kolindu G. K., Andreja Plenkovića, G. Jandrokovića, D. Bernardića, ali i mnoge druge, oteo im slavu za koju su neutemeljeno pomislili da im pripada i natjerao ih da, ako imaju imalo savjesti, cijeli život sebi, svojoj djeci i drugima objašnjavaju čime su to haške ubojice zaslužile njihov naklon i počast, a hrvatski general Slobodan Praljak ni minutu šutnje. " (kraj citata)
Hrvatski tjednik, 28. prosinca 2017.

Ja bih još dodao, kako je ovaj Haaški sud bio u stvari politički sud, kojeg nisu vodili profesionalni sudci, pa su se donosila pravila i propisi u hodu, prema situaciji, tj. politici: "svi su podjednako krivi"! A što nije bila istina! Bilo je tu i mnogo tehničkih grešaka, nepravilnosti i pristranosti.
Zar nije sudac Merron, dok je bio u posjeti BiH i Sarajevu, nakon presude gen. Praljku, javno izjavio na televiziji za vrijeme razgovora sa voditeljem TV programa, na pitanje, ako mu je žao generala Praljka? Bez imalo srama odgovorioje : Zašto bi mu bilo žao jednog "Geringa"?
Znači cijelo vrijeme se sudilo Geringu, a ne Praljku! Ako ovo nije pristranost i kažnjivo djelo, onda zbilja ne znam što je?