Pricas o Londonskom ugovoru iz 1915...a to je bitno drugacije od onoga sto je bilo na stolu 3 godine kasnije kad su prave karte pocele da se dele...tada niko ne bi podrzao Srbiju u onakvim prosirenim granicama...plus su imali problem sta sa Hrvatima i Slovencima, gde njih utopiti, jer drzavu nisu ni pomisljali da im daju...

Slozena je to bila spoljno-politicka utakmica, knjige su napisane o tome...

Makedonci nisu bili Bugari, bili su fluidna masa koja je naginjala Bugarima, jer proces nacionalne homogenizacije tamo nije zavrsen...

Da su bili Bugari, bili bi Bugari i danas u MKD i u Grčkoj. Ali dobro, ne bih da prizivam raspravu ponovo.

Džoni, to šta je bilo na stolu i koje su sve opcije bile u Versaju, ja mislim da nikad nećemo saznati. Ja i dalje mislim da smo mogli bolje da prođemo.

A zašto ne bi dali državu Hrvatima i Slovencima kada su je dali Česima i Slovacima

Pa ne bi Bog zna šta ostalo da im daju za državu kad bi zainteresovane savezničke i poražene strane očerupale ono za šta su zainteresovane.

Slazem se da neke stvari ne znamo...

Cesi nisu iz istog filma kao Hrvati...jesu bili u sastavu AU, ali znacajno drugacijeg istorijskog puta...

Hrvati su jos od polovine 19. stoleca pokazivali manje ili vise znacajne signale da hoce neku zajednicu juznoslovenskih naroda... Nemacka i Austrija su pukle u ratu, nisu imali ni u njima zastitnika buduce nezavisnosti, niti bi im dali da su dobili u ratu...tako da je put sa najmanje trnja za velike sile bile da ih stave pod srpskog kralja, i tako stvore jednu nestabilnu tvorevinu sa kojom ce se lakse igrati kasnije...

Realno, svim zapadnim silama nikad nije odgovarala snazna juznoslovenska ili srpska drzava...cak ni Rusima...

Da, stvarno nema smisla raspravljati o tome na ovoj temi.

Ja mislim da je put sa najmanje trnja velikim silama bio da zadovolje apetite Italije, pa ipak nisu. A ovo o nestabilnoj tvorevini koju su mogli stalno da ucenjuju, to mi isto zvuči logično, tako da ne znam. Mislim da smo tada imali dobru diplomatiju i još važnije zaštitu Francuske koja nas je preuzela kao pulena posle pada carske Rusije. Jedini problem je što se tada naša sposobna diplomatja borila za promašen cilj.

Pa Rusima je najmanje odgovarala Jugoslavija, oni su bili tripu da će Hrvati i Slovenci od nas da naprave katolike

U nekom od prošlih postova si rekao da su mnoge knjige napisane o tome. Ako imaš neku da mi preporučiš, rado bi je pročitao. Zanima me ta tema.

Pa njihov problem jbg

A uostalom, ne bi trpieli 70-godišinju tiraniu zaostalih barbara sa iztoka, ter bi bili kano uviek sastavnim dielom srednjeeuropske kulturne uljudbe kako je i red. Ta što je malo ozemlja za platiti kano cienu?

"Povijest Makedonije obiluje brojnim širokim usporednicama sa širom poviješću "južnih krajeva. " Beograd je žudio za "Južnom Srbijom" (Makedonijom) isto toliko koliko i za dostupnijom Starom Srbijom, i iz mnogih istovjetnih povijesnih razloga. Sami su Makedonci pak često bili nesigurni kamo pripadaju i, otprilike kao Crnogorci, u početku nisu zabacivali ni jedan od svojih geneoloških priključaka. Makedonski preporoditelj Dimitar Miladinov, koji se u početku dopisivao na grčkom, tvrdio je da je srpski car Stefan Dušan predak Slaveno-Bugara, a njihov je jezik nazivao isključivo bugarskim... Srbijanska politika u vezi s Makedonijom bila je slična onoj politici koju je Srbija vodila prema Kosovu (zabrana bugarskih škola i jezika, zemljišna reforma na uštrb lokalnoga pučanstva, srpska kolonizacija)... Upravo kao i Kosovo, i Makedonija se obilno javljala u nacionalnom pamćenju Srba. U Skoplju se, na pravoslavni Uskrs 1346, Stefan Dušan okrunio kao "Hrista Boga blagoverni car Srba i Grka. " Prilep je bio grad Kraljevića Marka, legendarnog junaka srpskog junačkog pjesništva. A u memorijalnoj crkvi sv. Dimitrija u Sušici (općenito poznatoj kao Markov manastir, blizu Skoplja), autori fresaka portretirali su Marka u kraljevskom grimizu kako drži rog miropomazanog "novog Davida. " No dok na Kosovu odlučujuća albanska prisutnost i ustaljenje datiraju od sloma srednjovjekovne Srbije, u Makedoniji je srpsko razdoblje bilo razmjerno kratko (ciglih 113 godina, od Milutinova osvojenja sjeverne Makedonije, 1282, do smrti Kraljevića Marka i Konstantina Dragaša, 1395). I Grci i Bugari mogli bi tvrditi da imaju DUBLJE KORIJENE TAMO NEGO SRBI, ako bi upozoravali na mjesto Makedonije u Bizantskom i srednjovjekovnom Bugarskom carstvu znatno prije srpskih osvajanja (bugarska razdoblja sezala su otprilike od presijana do Samuilovih nasljednika, 836-1018, te ponovno, u razmacima, za vrijeme Drugog bugarskog carstva, oko 1197-1246. i od 1257-1277)... Freske u Markovu manastiru bile su označene srpskom i bugarskom recenzijom crkvenoslavenskog, ali i grčkim. Nije bilo fresaka koje bi prikazivale srpske svece. Bez obzira na ove višeznačnosti, nikad se nije ozbiljno sumnjalo u činjenicu da je slavensko pučanstvo Makedonije pripadalo istoj jezičnoj, povijesnoj i kulturnoj oblasti KAO I BUGARI... ...odlučujuća uloga sjeveroistoka u bugarskom preporodu XIX stoljeća i usvajanje istočnog bugarskog narječja kao osnove za bugarski književni jezik; isključenje Makedonije iz bugarske države odlukom svjetskih sila na Berlinskom kongresu (lipanj-srpanj 1878), samo nekoliko mjeseci poslije njezina uključenja u Veliku Bugarsku na temelju Sanstefanskog mirovnog ugovora (3. ožujka 1878)... Ali unatoč svim tim naizmjeničnim događajima, ni jedan srpski promatrač prije kasnih 1860-ih godina nije doista ni pokušavao svojatati za Srbiju bilo što iz toga povijesnog gradiva. Stjepan Verković, posrbljeni Hrvat i bivši franjevački redovnik koji je prihvatio pravoslavlje i stupio u srbijansku službu u Makedoniji pod otomanskom vlašću, naslovio je svoju zbirku makedonskih narodnih pjesama (1860) Narodne pesme makedonski Bugara, a u uvodu u toj zbirci upozorio je da je naslov izabrao iz slijedećeg razloga: "Er danas kad by kogod makedonskog Slavenina zapitao: što si ty? s mesta by mu odgovorio: ja sam Bolgarin, a svoj jezyk zovu bolgarskim. " ... Dr. Jovan Hadži-Vasiljević, etnograf iz Vranja, koji je 1890-ih godina Makedonijom proputovao uzduž i poprijeko, djelomično kao srbijanski konzularni službenik, oblazlagao je svoje tvrdnje ne toliko ustrajanjem na čisto srpskom karakteru Makedonije, koliko izlaganjem argumenata protiv njezinoga bugarskog pripadništva. Pišući 1909. o Kumanovskoj oblasti, zabilježio je da "stanovništvo ove oblasti nije nikada imalo razvijenu svest o narodnosti. Ono ne zna ni za slavensku a još manje za bugarsku i makedonsku narodnost; ni imena mu ta nisu bila poznata; masa naroda ni danas to ne zna. Ali je stanovništvo znalo i, sve to jače, zna za svoju zajednicu sa Srbima, sa Srbijom i to je saznanje činilo da je se osećalo kao jedno isto i nerazdvojno sa srpskim narodom i Srbijom, samo što je sve to bilo još u stadijumu osećanja. " ... Oni (Bugari) su narod bez mašte, a time neizbježno i bez umjetnosti i kulture. Prema Cvijićevim riječima, iz toga slijedi zaključak da u Makedoniji, "u kojoj su Bugari i Srbi uzastopce vladali, nema drugih spomenika osim manastira i crkava srpskog i vizantijskog porekla. " ... Vodeći srpski jezikoslovac Aleksandar Belić trudio se dokazati da su očite sličnosti u torlačkim narječjima srpskoga i u makedonskim narječjima plod srpske kolonizacije. Belić je spremno dopustio da je drevni jezik Slavo-Makedonaca, koji su Ćiril i Metod standardizirali u crkveno-staroslavenski, "taj jezik sa jezikom istočne Bugarske činio jedan bugarski prajezik, " ali je vjerovao da su srednjovjekovno uključenje Makedonije u srpsku državu i velika srpska kolonizacija promijenili jezičnu kartu makedonske zemlje: "Kao rezultat takve kolonizacije javilo se posrbljivanje Makedonije. Da nije bilo turskog podvlašćenja, taj bi se proces, nesumnjivo, do kraja završio, a ovako je ostao nepotpuno završen. " ... A niti je osobito važno što je Cvijić ozbiljno tvrdio kako bugarsko ime u Makedoniji ne označuje toliko nacionalnost koliko nižu društvenu klasu: "Reč Bugarin, gubeći... prvobitno etnografsko značenje, postala je u tursko vreme ime za stanovništvo ma koje narodnosti, čifčijsko, grubog života, koje se odalo teškom zemljoradničkom radu. " ... (Goce Delčev Bugarin) ... Neposredna posljedica diobe Makedonije bila je protubugarska kampanja u područjima koja su došla pod srpsku, odnosno grčku vlast. Srbi su protjerali egzarhijske svećenike i učitelje i zatvorili bugarske škole i crkve (čime je bila pogođena 641 škola i 761 crkva). Tisuće Makedonaca iselilo se u Bugarsku, pridruživši se još većoj rijeci iseljenika iz opustošene Egejske Makedonije, gdje su Grci zapalili Kukuš, središte bugarske politike i kulture, kao i veći dio Sera i Drame. Bugarski jezik (kao i makedonska narječja) su zabranjeni, a njihova potajna upotreba bila je ismijavana ili kažnjavana kad bi bila otkrivena... (O obnovi srpske vlasti 1918.:) Egzarhijsko svećenstvo i bugarski učitelji još su jednom bili istjerani, svi natpisi na bugarskom i knjige odstranjeni, svi bugarski klubovi, društva i organizacije raspušteni. Posrbljivanje porodičnih imena nastavljeno je kao i prije rata, te su Stankovi postajali Stankovići, Atanasovi su ulazili u knjige kao Atanackovići... Poput Kosova, i Makedonija je bila u programu srpskog naseljavanja i unutrašnje kolonizacije. Vlasti su bile predvidjele da će u Makedoniju naseliti 50.000 porodica, premda ih je doseljeno samo 4.200 u 280 naselja do godine 1940. ... Pa ipak, dok se Azema Bejtu slavi u socijalističkoj Albaniji i priznaje na Kosovu, ni u Bugarskoj ni u Jugoslaviji nema ulice koja bi bila nazvana po imenu Todora Aleksandrova... Zamisao o posebnoj (slavenskoj) makedonskoj nacionalnosti nesumnjivo je imala svoje prethodnice prije 1930-ih godina, što nije nikakvo iznenađenje s obzirom na političku povijest Makedonije. Krste Misirkov (1874-1926), "prvi tvorac jasne i zaokružene predodžbe, argumentirane i sustavne koncepcije o nacionalnom biću makedonskog naroda, " iznio je dokaze u prilog makedonske "nacionalne posebnosti" u svome radu Za makedonskite raboti (O makedonskim pitanjima, objavljenom u Sofiji, 1903), ali je još uvijek držao da je makedonsko pitanje dio šireg bugarskog kompleksa, ako ni zbog kojeg drugog, onda zbog jezičnog razloga... (Dmitar Vlahov:) "U rezoluciji, koju smo mi objavili u Makedonskom delu (glasilo VMRO) 1934. godine, zaključeno je da makedonska nacija postoji. "

Nisu loši Makedonci

Imaju lijepih pjesmica .

Ne smatram Makedonce izmišljenom nacijom. Oni su mi neki mix Srba i Bugara. Ono što su Holanđani za anglo germanski svijet to su Makedonci za južno slovenski svijet. Meni kao Srbinu iz BiH njihov jezik mi je stran i teško razumljiv. Vjerovatno Srbi koji žive na Kosovu,Vranju ili Leskovcu smatraju ih Srbima sa govornom manom. Oni se lakše i razumiju zbog južno srpskog govora. Imaju istu hranu i običaje pa ih doživljavaju nekom vrstom Srba. Meni su daleki.

Ima ih dosta udatih i ozenjenih sa Srbima ovde u Beogradu, bliski su nam dosta slicna muzika i istorija, dosta zestoki kad se naljute, cokalije

sve su nacije izmišljenje, neka prije, neka poslije.

Makedonci nisu mix Srba i Bugara nego južnoslavenska plemena koja su izgubila svoje izvorno ime i zamjenili ga prvo bugarskim, a vremenom antičkim imenom svoje zemlje (ili bar jednog dijela iste).

Oni su potomci Boršića, Dragovića, Strimona, Smoljana i Sagudata. Dolaskom pod bugarsku vlast integriraju se u bugarski ethnos, no nakon potpadanja pod srpsku pa otomansku vlast se udaljavaju, i nije jasno u kojoj mjer su sačuvali bugarski identitet. Izvori ih nazivaju Buagrima, Makedoncima, Srbima
U 19. stoljeću dolazi do renesanse bugarstva, no u 20. do njegovog potpinog zamiranja i čak potpune suprotnosti.

Pa Makedonci su nastali nacionalnim inženjeringom .
Oduzimamo ić dodavani ov ,ski .

većina ih nikada nije imala ić

Budalaština. Makedonci su Bugari koji to niječu.

Makedonci su autohtoni narod koji je naseljavao dijelove sjeverne grčke i južne Jugoslavije.
Sramota je negirati sjeverne makedonce kao narod, ne samo radi aleksandra makedonskog, nego i radi njihove uloge u smirivanju tenzija u ex YU, ali i između albanaca i srbijanske vlasti koja ih je nastojala poklopit.
Ne želim vjerovati da je ovdje na djelu nečija propaganda, ali negirati makedonce je isto kao negirati albance ili kosovare ili bošnjake.

Nema se šta negirati postojanje države Sjeverne Makedonije, kao i činjenica da se njeno slavofono stanovništvo osjeća za posebnu zajednicu. Ali je isto tako činjenica da se neupitno radi o bugarskom stanovništvu potpalom pod jugoslavensku državu koja je, iskoristivši regionalna osjećanja tih ljudi, nastojala postaviti čvrstu "demografsku granicu" prema Bugarskoj.

Kosovari su valjda zajebancija, nitko se tako ne izjašnjava.
Bošnjaci su islamizirani Hrvati i Srbi (uz ponekog Mađara, Albanca i Ciganina). Danas su, naravno, posebna zajednica.

Netocno drugarcici....Mkd su oko pola pola...tko slavi slavu je Srbin, a imendan Bugar...ima Vlaha, Aromunja, Cincara.

Srbi su napustili severo zapad Mkd i tu se naselili siftari 1690....Bug nisu ustali na ustanak sa gen Pikolominijem.

Zato nisu trpeli odmazde OC....da vam pojasnim...sve drugo je proser i mitomanija.

Da to je veoma moguće,s obzirom da sam davno nekad upoznao jednog Makedonca iz Tetova i on mi priča da imajy dva dijalekta u Makedoniji sjeverni oko Šar planine oko Skoplja i na potezu do Ohrida,a južni i istočni su slični sa bugarskim jezikom.

Neki ne znaju, a mnogi se prave blesavi....bila bi mitomanija teska reci sve su Srbi...ali su danas

KULTUROLOSKI i MEDIJSKI 99% ortodoxa SRBOFILI....

ma kakvih pola, pola, 10:80 između bivih Srba i bivših Bugara.

titov projekt

rezervni srpski projekt, isto ko i Muslimani.

kad nije uspjela taktika srbizacije istih, tj. reakcija Makedonaca je bila sve veća okrenutost Bugarima, onda su se okrenuli rezervnoj poziciji, Makedonstvu, i time dobili antibugarsku prosprku naciju.

Ista stvar i Muslimanima, kad nije uspjelo vraćanje na veru pradedovsku, koje je BIH muslimane guralo u hrvatski zagrljaj, onda su izmislili muslimansku naciju, koja se okrenula protiv Hrvata, ponaša se autodestruktivno i omogućila je Srbima uspješno uzimanje pola BIH, a i više bi uspjeli da se Amerikanci nisu upetljali d aurazume Sarajevo

Ajde ne piši više gluposti.
Makedonci su Sloveni.

Balkan je bio krcat Slovenima i pre dolaska i Srba i Hrvata i Bugara.

Ni Bugari u Bugarskoj nisu Bugari, već bugarizovani Sloveni.
Na Solun su jurišali Sloveni, nikakvih Bugara nije bilo ni na vidiku.

Bugari su tursko-tatarsko pleme koje je pobugarizovalo Slovene (današnje Bugare).

To što su Sloveni u Bugarskoj odlučili da sebe nazivaju Bugarima to je samo njihov i ničiji više problem.