HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Sada je: 29 ožu 2024, 16:04.

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 94 post(ov)a ] 
Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: TRAVNIK U II SVJETSKOM RATU
PostPostano: 08 stu 2010, 23:31 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 06 pro 2009, 22:19
Postovi: 1069
Lokacija: Rekoše nam "u banani"! Do kad, vidit ćemo!
Polako komšije.... je napisao/la:
Bilo je pitanje vremena kad ce se javnost zapitat gdje su na ovim fotografijama građani židovskog porijekla. U kombinaciji sa nacistickom zastavom na Širokom Brijegu ova izložba zakucala je još jedan čavao u lijes Bosanskih Hrvata


Men' se čini da bi ti upravo to i htio.
Tako mi dođe čim se pojavi "Hrvat" koji veli da bi Hrvati tribali ovo- ono u svezi ex endehazije, pa Židovi vamo-tamo i tako to! :sneaky2

Aj ti lipo stavi koju "antifašističku" iz Travnika. Znaš one "proleterske brigade" i te kurce-palce. Da vidimo i to! More??

_________________
slika


Vrh
   
 
 Naslov: Re: TRAVNIK U II SVJETSKOM RATU
PostPostano: 09 stu 2010, 10:20 
Offline

Pridružen/a: 28 ruj 2009, 21:16
Postovi: 1154
Lokacija: Tamo gdje je Srednja Bosna gdje je Vlasic planina, Vilenica, Bukovica, Lasvanska dolina...
slika

slika


Vrh
   
 
 Naslov: Re: TRAVNIK U II SVJETSKOM RATU
PostPostano: 09 stu 2010, 10:33 
Offline

Pridružen/a: 28 ruj 2009, 21:16
Postovi: 1154
Lokacija: Tamo gdje je Srednja Bosna gdje je Vlasic planina, Vilenica, Bukovica, Lasvanska dolina...
bumbar92 je napisao/la:
Jel autor ima slika iz drugih gradova HB?


Autor je fotografije postavljao na forum i možemo reći da je pridruženi član tako da ćeš odgovor dobit iz prve ruke..


Vrh
   
 
 Naslov: Re: TRAVNIK U II SVJETSKOM RATU
PostPostano: 09 stu 2010, 10:38 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 28 pro 2009, 11:52
Postovi: 85
Polako komšije.... je napisao/la:
Bilo je pitanje vremena kad ce se javnost zapitat gdje su na ovim fotografijama građani židovskog porijekla. U kombinaciji sa nacistickom zastavom na Širokom Brijegu ova izložba zakucala je još jedan čavao u lijes Bosanskih Hrvata


Javnost!?Čija je to javnost,koga predstavlja?Ona ista javnost koju nije briga gdje se kriju ubice travničkih povratnika i policajaca!?A brinu o stvarima od prije 60 godina?Ako već žele biti dosljedni,pitaju li se gdje su žrtve partizanskog divljanja i ubijanja u Rijama-Rankovići,ubijanju totalno nevinih Hrvata po Docu,kod Borca...?


Vrh
   
 
 Naslov: Re: TRAVNIK U II SVJETSKOM RATU
PostPostano: 10 stu 2010, 22:15 
Offline

Pridružen/a: 10 stu 2010, 22:01
Postovi: 2
Jest da mi je Kadija već presudio, al red je da i ja nešto reknem.

Prvo vezano za izložbu i Kadijine optužbe.

Što se tiče optužbe o isticanju uloge NDH i Nijemaca u obrani Travnika - ironija je to da sam se u popratnim tekstovima o borbama uglavnom koristio partizanskom literaturom (jer drugih izvora praktično i nema – povijest pišu pobjednici) koja koristi istu terminologiju - u opisima aktivnosti snaga NDH i Nijemaca „odbrana Travnika“, „štab odbrane Travnika“, „spoljna obrana Travnika“ i sl., a u opisima svojih aktivnosti „napadi na Travnik“ i sl., pa ako sam ja fašist onda je i Milan Inđić fašist (pisac knjige „Borbe za Travnik“ i polit. komesar 8 KNOU brigade). A kako drugačije postaviti stvari kad su partzani za cijelog trajanja rata Travnik isključivo napadali, a branili ga nisu ni 1945., kada su ga početkom godine Nijemci ponovno zauzeli, jer su se povukli bez bitke.

Što se tiče slika Židova i ustaških progona, pa u Travniku do moje izložbe gotovo da i nije bilo fotografija iz perioda II. svjetskog rata, a kamoli da postoje još fotografije na kojima su dokumentirani ustaški progoni, a ova novinarka govori kao da na šljivama rastu ratne fotografije. Ja sam ovu zbirku svojim novcima otkupio, jer se bavim prikupljanjem predmeta travničke prošlosti i baštine i htio sam ih kao i druge stvari ostaviti u baštinu Travničana. Ja također nisam ni fotograf niti sam birao ove motive, a to što novinarki smeta što su fotografije dokumentirale stranu rata koju ona ne želi vidjeti nije moj problem.

Također ne stoji ni optužba da nisam istaknuo ustaške progone. U kratkom pregledu zbivanja za vrijeme II. svj. rata u Travniku sam naveo i progone Srba, kao i progone Židova i odvođenje u logore, ali i četničke zločine, kao i partizanski 1944. No, ovo je bio samo prikaz u kratkim crtama, jer poanta moje izložbe nije bila priča o zločinima, nego slikovni prikaz života u gradu i na selu za vrijeme rata i prikazati kako se usprkos svim razaranjima i (bombardiranju, borbama i dr.) odvijao život i približiti životne prilike onoga doba, što su ujedno bili i najčešći motivi fotografa (radovi na polju, pecanje, radnje i trgovci, sprovodi...).

O ovome sam poslao dopis na televiziju, ali od Kadije ne očekujem ništa.

A sada o Kadiji.

Kadija je shvatio da će pod krinkom antifašizma i socijaldemokracije lakše završiti etničko čišćenje Šokaca iz federacije. Prvo je Kadija pod tom krinkom uz Radakovu pomoć Šokcu pravo glasa ukinuo. Onda je Kadija pod tom krinkom Šokcu pastira istjerao. Sada je Kadija pod istom krinkom Šokca fašistom proglasio, jer zna Kadija da će tako lakše završiti čišćenje. Zna Kadija - ako se 44-te moglo slobodno po Travniku Šokce ubijati, jer se reklo da su fašisti, pa danas o tome ni pisnuti nesmiju, reći će i sad Kadija da su Šokci fašisti.

Šokac je šutio petsto godina. Nema Šokac ni glasa, ni prava glasanja, ni prava na istinu.

Istinu kroji Kadija.

Ivan Zec


Vrh
   
 
 Naslov: Re: TRAVNIK U II SVJETSKOM RATU
PostPostano: 11 stu 2010, 17:49 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 04 svi 2009, 09:57
Postovi: 9486
Lokacija: HR HB
@Ivan Zec

Bitno je da postoje takve fotografije jer su raritetne, barem one koje su preživjele OZNAšku i udbašku arhivu kod nas, možda još postoji takvog materijala ali je to u BG.
Da li imate neke informacije gdje su slike bile do aukcije, odakle su se pojavile i slične priče?
Postoji li još sličnih fotografija koje se odnose na druge gradove u HB?

Ovo sa Kadilukom je poznata stvar..., taj nasilnički mentalitet sa primjesama turskog kvazi-plemstva je temelj razmišljanja takvih umova i odnosa prema drugima i drugačijima. Demokracija i ljudska prava su za takve smrt, pa će demokratizacija BH društva zbog takvog razmišljnja biti dugotrajan proces, možda i nemoguć...

Naše je da iznosimo činjenice i istinu, zato svaka čast za ovu izložbu i ne osvrći se, ovi umovi su od namjere da nas istrijebe u Travniku i Bosni ipak evoluirali u komunističke cenzore i umjetnike za oblikovanje javnog mišljenja! Ipak se kreće na bolje,... :zubati


Vrh
   
 
 Naslov: Re: TRAVNIK U II SVJETSKOM RATU
PostPostano: 12 stu 2010, 19:43 
Offline

Pridružen/a: 22 ožu 2010, 21:48
Postovi: 3
Ništa čudno za "novinarku" koja je studirala ONO i DSZ!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: TRAVNIK U II SVJETSKOM RATU
PostPostano: 15 stu 2010, 08:54 
Offline

Pridružen/a: 14 stu 2010, 16:29
Postovi: 1
Reagiranje Marinka Slipca objavili ne objavili na 60 minuta nek se ZNA

NA PRILOG U EMISIJI FTV-a ''60 MINUTA'' OD 6.10.2010.

NACIONALIZAM UMOTAN U ''ANTIFAŠIZAM''

Poštovani,
Prisiljen sam na ovakav način nasloviti jedan kulturan događaj u Travniku. Naime, 8.11.2010, Federalna televizija je u emisiji ''60 minuta'', iznijela jedno civilizacijsko ruglo, sa svojom novinarkom Nađom Riđić. Najprimitivnijim načinom je oblatila dokumentarnu izložbu fotografija ''Travnik u II svjetskom ratu'', koja je od 22.10.2010, narednih deset dana bila izložena u Kulturnom centru Travnik.
Strašno montiranje priloga, u kojem su najgori kadrovi II svjetskog rata umetnuti u kontekst ove izložbe, a komentar je više ličio kao poziv na linč.
Udruga Baština je bila suorganizator, a autor je Ivan Zec, travničanin sada u Zagrebu.
Ivan Zec je zbog poznatih ratnih zbivanja u Travniku, odselio u Zagreb. U nekoliko kolekcionarskih područja, on je najveći kolekcionar Travnika, pa tako i fotografija Travnika (citiram neke travničke kolekcionare). Vrhunski je poznavatelj prošlosti Travnika. Sve što je Ivan prikupio, svojim je novcem otkupio, a neke od svojih vrijednosti je već ponudio da ostavi gradu Travniku. Iz Njemačke je preko interneta otkupio i ovdje spominjanih stotinjak fotografija, koje se odnose na Travnik u II sv. ratu u 1943. i 1944.godini. Niko drugi u Travniku, nema fotografija Travnika iz tog razdoblja. One prikazuju svakodnevni život tadašnjeg Travnika, civilne i vojne objekte, civile, policajce, domobrane, njemačke oružnike, razorene zgrade od engleskih bombi i drugo. Fotografije su popraćene originalnim pojašnjenjima (sa njihove pozadine), te su postavljeni tekstovi, koji pojašnjavaju tadašnje stanje u Travniku.
Autor je, kako je na otvaranju i naveo koristio komunističku literaturu u kojoj je navedeno ko je tada činio ''obranu'' Travnika. Cilj mu je bio da neutralno prikaže svakodnevni život u tadašnjem Travniku (vidi se iz popratnog teksta na panoima), a ne da se raspravlja o politici i vaganju tko je više stradao. U tekstovima je kratko navedeno da su u progonima stradali travnički Židovi, kao i da su svi ostali narodi stradali. Nikakvog traga tu nema veličanja ustaškog režima i fašizma, kao je navedeno na FTV-u.
Avdo Maglić, koji je u emisiji predstavljen kao partizan-prvoborac (1941.-1945.)?, pored nabrojanih drugih imena, nigdje se ne spominje u svoj komunističkoj literaturi o Travniku u II svjetskom ratu. Iako izložba tematski nema veze sa komentiranjem i raspravama o zločinima, Maglić spominje zločin na Smrikana (Stojkovići-Novi Travnik). Neka ponovno pročita komunističku literaturu o tom mjestu, ali i druge autore (S. Miloš, V. Topalović, S. Slipac), pa će pronaći i podatke da su na Smrikama, iz zatvora u Travniku (Crna kuća) i logora (jedno vrijeme bio u današnjoj medresi), odvođeni ljudi na Smrike i umlaćivani). Na tom mjestu, za komunizma je kasnije općina Novi Travnik otvorila deponij smeća, koji je desetljećima bio aktivan. Desetine svjedoka će i danas pokazati u Travniku jame i mjesta partizanskih ubijanja ('41 Korićani, '44 u travničkoj vojarni, rovovi uz današnju bolnicu (2002. na parkingu su iskopane kosti), uz nekadašnji Interijer, strijeljanja uz Nadbiskupsku gimnaziju (današnja Gimnazija i KŠC), skoro svi brutalno pobijeni u staroj travničkoj bolnici, više stotina ljudi živih zaminiranih u skloništu tvornice duhana, ''Krečana'' uz ciglanu u Turbetu, Donji Vakuf, Bukovica, Rije, Donja Večeriska, poslijeratna ubijanja, niz je strašan… Za tri-četiri dana listopada 1944. godine, prema komunističkoj literaturi, iščitava se da je pobijeno oko 2000 ljudi, a po novijim istraživanjima i više. Poslije rata je poravnato i Vojničko groblje (ulaz u tvornicu Borac), a nadgrobni spomenici su se koristili za popločavanje . Sve navedeno može se pročitati u knjigama gore navedenih autora, gdje više stotina svjedoka imenom i prezimenom potpisuju svoje izjave.
Nikoga se ne smije pozivati na osvetu i mržnju, ali se istina mora znati, jer ZLOČIN je ZLOČIN, ma ko da ga je uradio, pa je tako zločin i prikrivanje zločina.
Licemjerno je zloupotrebljavanje židovske patnje i stradanja u II svjetskom ratu. A ni riječi o nekadašnjem židovskom hramu (tempel) u Travniku, koji je preživio fašiste, a srušen je prije dvije godine. Nobelovac Ivo Andrić ne može dobiti svoju ulicu zato što ima ''pogrešno ime'', dok se istovremeno ulice nazivaju po vezirima, kao da oni nisu bili okupatori. Znamo dobro što se poduzelo poslije stradanju travničkih povratnika i policajaca, a potpuno nebitna je vijest o rušenju križeva i ploča na travničkim grobljima, prije desetak dana, uoči Dušnog dana, koju su valjda izveli ''ustaško fašistički zločinci'' sami sebi.
Prozirno nacionalističko djelovanje Riđičke (i trojac iz emisije), u stvari je još jedan napad na travničke Hrvate. Očito joj se ne sviđa povratak prognanih u Travnik, pa po starom receptu, za nju su svi Hrvati ustaše i fašisti. Zar je civilizacijski Kuprešake kolektivno nazivati fašističkim zločincima.
Osobito smo ogorčeni na komentar o stratištu Rije u Rankovićima, koje ona naziva ''mjesto gdje se održavaju mise fašističkim zločincima''. Na to mjesto su partizani 23.10.1944. doveli, žicom povezane i zvjerski pobili 150 ljudi. Prema i danas živućim svjedocima, većina njih su bili ljudi u hrvatskoj seoskoj odjeći, dvadesetak prepoznatih su iz okolnih naselja. To Spomen obilježje Rije, je 17.10.2009, posvetio i otvorio kardinal Vinko Puljić, a nazočan je bio i prof. Franjo Topić, što se vidi iz sa predočene fotografije. U prilogu ''60 minuta'' su prikazani snimci ovogodišnje mise, koju predvodi prof. dr. don Pavo Jurišić. Pitam ja gospodu sa FTV-a, da li bi ovi crkveni velikodostojnici, iz samog vrha crkve u Bosni i Hercegovini, mogli sebi priuštiti da prvo sve ne provjere i ''održavaju mise fašističkim zločincima''?
Nađa Riđić se nalazi na popisu osoba osumnjičenih za ratne zločine (vidjeti na internetu ili u knjizi osumnjičenih), zbog svojih ratno huškačkih izvještavanja na radio Travniku, iz 1992, '93 i '94 godini, pa mislim da bi FTV, trebala provjeravati koga upošljava.
Također, ako ne zna FTV, profesionalizam uvijek nalaže da se traži mišljenje i druge strane. Ovako, veliki travnički kadija (N.R.) je uočio, spriječio i osudio još jedan napad ustaško fašističkih elemenata na Travnik. FTV može organizirati okrugli stol ili neku emisiju u kojoj će i drugoj strani biti dozvoljeno da iznese svoje mišljenje i argumente.

Na uvid nudimo Knjigu dojmova, u kojoj su brojni travničani podržali i iskazali svoje zadovoljstvo ovakvom izložbom. Panoi spomenute izložbe su svaki dan na uvidu novinarima i povjesničarima u Zavičajnoj zbirci Baština, Novi Travnik.

Udruga Baština – Novi Travnik
Marinko Slipac

slika


Vrh
   
 
 Naslov: Re: TRAVNIK U II SVJETSKOM RATU
PostPostano: 21 stu 2010, 18:05 
Offline

Pridružen/a: 10 stu 2010, 22:01
Postovi: 2
Vezano za pitanje gdje su slike bile do aukcije i odakle su se pojavile:
aukcija je bila na eBay-u, obzirom da su se na poleđini slika nalazili tragovi ljepila očito je da su bile u nekakvom obiteljskom albumu, te da ih je vjerovatno prodavatelj otkupio i ponudio na internet dražbi. Samo jedna fotografija iz zbirke na dražbi je bila označena riječju "Travnik" (vjerovatno jer je autor zbog cenzure koristio riječ "Südosten"), a do ostalih sam slučajno došao pretragom ostalih artikala prodavatelja. Dražba ove zbrike je bila izuzetno popraćena, sudbinu mnogih fotografija odlučivale su posljednje sekunde, a bilo ih je i koje su išle za trocifrene iznose. Ja sam se prvenstveno fokusirao na fotografije na kojima se vidio Travnik i okolica i tu sam imao malo sreće, jer se većina ponuđača fokusirala na motive militarije (recimo fotografija muslimanskih pripadnika njemačke policije u Travniku s fesovima je pošla za vrlo visoku cijenu) iako naravno bilo je i dosta fotografija s motivima koji su se preklapali.

Nažalost ja nemam fotografija drugih gradova Bih, obzirom da mi je Travnik fokus, ali Vas svakako upućujem na eBay i slične web stranice.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: TRAVNIK U II SVJETSKOM RATU
PostPostano: 07 stu 2017, 19:23 
Offline

Pridružen/a: 07 stu 2017, 19:06
Postovi: 1
Novi sam na forumu, tek sam sada naisao na temu Travnika u 2.svj.ratu. Imam puno pitanja, mozda mi moze neko pomoci. Moj djeda je nestao 1944. u Travniku. Bio je pripadnik brzog zdruga i trazim svako malu informaciju o mogucim mjestima gdje bi mogao biti pokopan. Javite se, tko nesto vise zna o popisima poginulih itd. neka se javi meni na [email protected]
Lijep pozdrav iz Njemacke


Vrh
   
 
 Naslov: Re: TRAVNIK U II SVJETSKOM RATU
PostPostano: 20 kol 2019, 15:47 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 28 pro 2009, 11:52
Postovi: 85
Da se podsjetimo:
https://www.hercegbosna.org/kolumne/pov ... -6566.html
slika

Citat:
Knjiga pokazuje riječju i fotografijom bogatstvo hrvatske baštine u Travniku iz vremena - glazbenih, sportskih, crkvenih, gospodarskih i radničkih društava, udruga i pojedinaca, koji su kroz rad i djelovanja bogatili Travnik, njegovu društvenu, duhovnu, obrazovnu gospodarsku gradnju i nadgradnju.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: TRAVNIK U II SVJETSKOM RATU
PostPostano: 21 kol 2019, 00:56 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 09 srp 2016, 21:58
Postovi: 147
Vidim kako nije ništa rečeno o dr. Nikolu Tusunu, a trebalo bi spomenuti ovu osobu koje je imala značajnu ulogu u povijesti Travnika u Drugome svjetskom ratu. Nije uzalud jedan bojna Travničke brigade nosila ime po njemu.

Dr. Nikola Tusun

Jankovići, kotar Travnik, 7. IV. 1899. - Travnik, 1945. Srednju školu završio u Travniku, a pravne (s doktoratom) i trgovačko-ekonomske znanosti u Zagrebu. Do 1929. radi u državnoj službi, potom otvara odvjetnički ured u Pregradi. Od 1934.-40. odvjetnik je u Petrinji. Početkom 1940. seli se u Travnik, gdje se priključuje ustaškom pokretu (prije toga član HSS-a). U lipnju 1941. imenovan velikim županom Velike župe Lašva i Glaž sa sjedištem u Travniku. Od rujna 1942. do kraja prosinca 1943. veliki je župan Velike župe Pokuplje u Karlovcu, a zatim je ponovno veliki župan Velike župe Lašva-Rama u Travniku. Ubili su ga partizani zajedno sa suprugom i starijim sinom.

Izvor: Tko je tko u NDH, str. 406.

O pogubljenju velikog župana Nikole Tusuna, supruge Štefice i maloljetnog sina Miljenka Tusuna

"Sudovi 'narodne vlasti' nisu se mnogo brinuli za osobnu odgovornost, potpadao je pod 'kolektivnu odgovornost' Pavelićeva režima. Skidala se glava režimu i svima koji su u njemu imali odgovorne funkcije. Nije se mnogo pitalo koliko je tko osobno kriv za zločine režima. Procesi su bili utemeljeni na tom principu i zato su se često pretvarali u lakrdiju i sudsku karikaturu. Prema svemu što ja znam, Nikola je Tusun zavrijedio neku vremensku kaznu, ali nikako vješanje. Nije bio ni krvnik ni ubojica. O tome u meni nema ni trunka dvojbe. Platio je, kao što je sam bio svjestan, Pavelićev zločin. I, naravno, postao je žrtva našega zločina, pravde koja je bila sve samo ne pravda.

Kakva je bila njegova osobna krivnja teško će se ikada utvrditi. Vjerojatno mala. Ali je nedvojbeno ovo: žena i maloljetni sin bili su potpuno nevini. Njima 'narodnooslobodilački' ubojice nisu imali što pripisati. Platili su očev, odnosno suprugov grijeh. Ja sam svjedok da je Štefica Tusun stajala daleko od bilo kakve državne, političke ili društvene djelatnosti, dapače nastojala je ublažiti boli i tegobe gdje je mogla. Miljenko čak nije htio čuti za ustaške jurišnike. Muhi nije krilo otkinuo, a kamoli je zgazio. Bio je čista, pravedna i čestita dobrota. Kad ga je smrt pokosila, tek je išao prema osamnaestom rođendanu jer je rođen 16. listopada 1927. Smaknuće Miljenka i njegove majke zločin je prvog reda. Nešto strašno i neoprostivo. Nije se radilo o ovoj ili onoj samovolji, o ovoj ili onoj pogrešci kako su takvi zločini objašnjavani, čak opravdavani. Riječ je ostrategiji, o sistemu: pobiti što više budućih potencijalnih neprijatelja. Miljenko je dio one goleme povorke tisuća i tisuća nevinih ljudi koje smo u pobjedničkom slavlju pogubili mi, osloboditelji zemlje. Država rođena u takvom zločinu morala je propasti. Kad-tad. To je bio njezin istočni grijeh, počinjen ne samo u Hrvatskoj nego na svim prostorima Jugoslavije... U zločinu se rodila, u zločinu je rasla i u zločinu je i nestala«"

Izvor: Stanko Lasić, Autobiografski zapisi, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2000, str. 208-209.

_________________
Matija Vojsalić HRVATINIĆ (1476.) - posljednji bosanski kralj!
Vrati se vjeri svojih djedova!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik u II Svjetskom Ratu
PostPostano: 21 kol 2019, 03:03 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 09 srp 2016, 21:58
Postovi: 147
Preporučujem knjigu Milana Inđića "Borbe za Travnik". Možete je skinuti na: http://www.znaci.net/00001/141.htm
Naravno, prije svega treba napraviti odmak od agitacije i propagande, no vještom čitatelju to ne će biti problem. Uistinu se lako čita, a obiluje faktografskim podatcima, fotografijama i napadno-obrambenim planovima. Planove same izdvojio i kronološki poredao, pa uživajte! :D

1.9.-10.10.1943. - Uspješan napad partizana na Turbe. Partizani se povlače 14. 11. 1943.
slika

15.10.1943. - Prvi neuspio napad partizana na Travnik
slika

29.-30.11.1943. - Drugi neuspio napad partizana na Travnik
slika

30.9.1943. - Treći neuspio napad partizana na Travnik (baš im ne ide, haha)
slika

20.10.1944. - Raspored ustaško-domobranskih snaga uoči četvrtoga napada partizana
slika

20.-22.10.1944. - Četvrti napad partizana i osvajanje Travnika
slika

23.-24.10.1944. - Neuspio protunapad ustaško-domobranskih i njemačkih snaga na Travnik
slika


Izdvojio sam nekoliko citata od autora vezanih uz borbe oko Travnika, ako vam se ne da čitati knjiga. :zubati
Citat:
Borbe za Travnik bile su među najtežim u toku NOR-a i revolucije...
Ustaše su pokazale veliku upornost da održe Travnik, pošto nisu mogli održati gradove u kojima su ranije bili. U tome su imali uspjeha tokom tri prva napada. Odbili su (prve noći) juriš naših snaga i u četvrtom napadu...
U četvrtom napadu nije se predao ni jedan pripadnik bilo koje jedinice prije paljenja Vojne kasarne, iako je oktobar 1944. godine bio povoljniji za prelazak u partizane nego bilo kada. Bila je usvojena i amnestija. To su znali pripadnici neprijateljskih jedinica u Travniku...
U Vojnoj kasarni (nakon paljenja!, opaska) starješine neprijateljskih jedinica su se dogovarale o predaji, jer većina njih nije vidjela drugog izlaza. Međutim, to je za njih u onoj situaciji bilo najgore rješenje. Znali su šta ih čeka poslije svih zločina koje su počinili...
Poslije zarobljavanja preko 700 neprijateljskih vojnika u Travniku, nadležni štabovi su organizovali ispitivanja...
Gubici naših jedinica u četvrtom napadu bili su veliki...
To su bili nenadoknadivi gubici šest mjeseci prije završetka rata i konačne pobjede nad neprijateljem...

_________________
Matija Vojsalić HRVATINIĆ (1476.) - posljednji bosanski kralj!
Vrati se vjeri svojih djedova!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: TRAVNIK U II SVJETSKOM RATU
PostPostano: 12 svi 2020, 16:55 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 28 pro 2009, 11:52
Postovi: 85
Ivan Zec je napisao/la:
recimo fotografija muslimanskih pripadnika njemačke policije u Travniku s fesovima je pošla za vrlo visoku cijenu

Šteta što ih nema na net-u. Zanimljivo bi bilo objaviti gore spomenute fotografije, pogotovo u današnjem vremenu kada su sarajevskoj čaršiji puna usta "antifašizma".


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik u II Svjetskom Ratu
PostPostano: 08 svi 2021, 02:56 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 14 sij 2013, 22:25
Postovi: 4689
Ovdi je ekipa spomenila kozačke grobove u travničkom kraju. Tema spada pod zanimljivosti 2sr.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik u II Svjetskom Ratu
PostPostano: 13 svi 2021, 05:45 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 14 sij 2013, 22:25
Postovi: 4689
Travnik i okolna naseja pri 2sr. Vojni zemjovid K. Jugoslavije.


Privitak/ci:
Travnik_pri_2sr-vojni zemjovid.jpg
Travnik_pri_2sr-vojni zemjovid.jpg [ 487.84 KiB | Pogledano 3490 put/a. ]
Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik u II Svjetskom Ratu
PostPostano: 13 svi 2021, 05:48 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 14 sij 2013, 22:25
Postovi: 4689
E sad di su bile zanimjive ustanove u Travniku u drugemu svitskon ratu? Vojarne, di su bili stožeri, zapovidništva (NDH, Trećeg Reicha, Italije?), oružničke postaje, redarstvene postaje, di su bile državne ustanove (sidišće velike župe, općine...), zatvori, vojne škole ako su bile...

slika

Ako istekne URL, evo arhiva
https://archive.ph/UHvi6


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik u II Svjetskom Ratu
PostPostano: 22 lis 2023, 20:06 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 svi 2009, 14:45
Postovi: 32062


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik u II Svjetskom Ratu
PostPostano: 30 stu 2023, 03:48 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 14 sij 2013, 22:25
Postovi: 4689
Ako nestane s Twittera, ima ovdi
https://www.braniteljski-portal.hr/skrivena-povijest-masakr-u-travnickoj-bolnici

Citat:
SKRIVENA POVIJEST: MASAKR U TRAVNIČKOJ BOLNICI
Objavio
Braniteljski portal -
28.11.2023

slika

Šefko Zolota bio je jedan od troje preživjelih bolesnika masakra u Travničkoj bolnici 1944 godine. Brutalne zločine i krvave tragove partizani su ostavili i u Bosni i Hercegovini, naročito u Travniku 1944. Dana 22. studenoga 1944. partizanske jedinice ušle su u Travnik i u idućih 48 sati ostavile krvavi potpis.

Partizanska brutalnost u Drugom svjetskom ratu se ogledala u mnogo toga, osobito u postupanju s ranjenicima u bolnicama.Kao da ne postoji niti jedna bolnica u koju su partizani ušli, a da pri tome nisu ubijali i mučili ranjenike. Potvrđuju to i svjedočanstva Šefke Zolote i Nikice Peše kada je u pitanju travnička bolnica 1944 godine.

Šefko Zolota je ispričao:

“Rođen sam 1900., u Šuici, a u Turbe doselih prije rata. Na karaulskoj cesti držah prenoćište – han. U njega dolažahu ljudi sa svih strana iz Kupresa, Bugojna, Jajca, Gornjeg Vakufa, Imljana, Korićana itd. Na taj način upoznah mnoge ljude, pa i tijekom Drugoga svjetskog rata, naročito brojne partizane i hrvatske vojnike. Ujesen 1944. godine, dok su se vodile borbe između partizana i hrvatske vojske, bijah ranjen na području Turbeta. Nekako me prebaciše u travničku bolnicu, koja bijaše dupkom puna ranjenika i drugih bolesnika. Njima su bile ispunjene i sve sporedne zgrade. Ukupno nas je tamo bilo, s drugim bo­lesnicima, oko 500. Pretežito su to bili hrvatski vojnici, nešto civila, a tamo je dospio i poneki partizan. Sjećam se čak i jednog četnika, Boška s Vlašića. Bilo je žena, staraca i djece. Blizu mene ležalo je dvoje djece iz Gornjeg Va­kufa ja sam ležao između jednog domobrana i ustaše iz Rastičeva (Kupres). Bilo nas je po troje na jednom krevetu. Ležalo se na podu, svuda.

Kada partizani upadoše u bolnicu ubijali su sve odreda, na krevetima, podu, svugdje.Ležao sam na prvom spratu nekako na sredini hodnika. Bojazno sam pogledao prema hodniku. Svuda su se čuli jecaji i zapomaganja. Dvojica partizana su vukla zaklanu ženu u spavaćici koja je bila sva krvava po hodniku.

Nisu birali metu. Kad jedan visoki partizan (bio je to J. B. iz Bugojna), ubijajući od kreveta do kreveta, stiže do mladića iz Travnika koji je bolovao od sušice, i koji ležaše do mene, mladić ga zamoli da ga poštedi, jer da ima dvoje djece, staru majku i oca, a da ništa nikome nije loše učinio, parti­zan se i ne osvrnu; ubi ga jednim hicem iz pištolja usred čela. Tad jedan dedo iz Rastičeva reče: “Lahko je ubijati ranjenike na krevetima to čine samo kukavice i zlikovci”. Tad mu partizan stavi cijev u usta i opali. Mozak mu suknu na potiljak, prsnuvši na sve strane. Na isti je način ubijen i ranjeni domobran , čijeg se prezimena ne sjećam.

Kada dođe red na mene, onaj visoki partizan, koji bijaše u ubijanju i najpoduzetniji, koljući čak i nožem ranjenike koji su ležali na podu , zagleda se u mene, i pošto sazna moje ime, prezime i odakle sam, još se pozornije unese u moje lice i i reče: “Znam te, ti držiš onaj han u Turbetu često sam u njega svraćao”. Podigao me je sa kreveta i udario nogom u stražnjicu i istjerao me napolje na hodnik. Hodnik je bio sav krvav i pun leševa ubijenih i zaklanih ljudi. Istjerao me je na stepenište i rekao da tu čekam. I poštedi mi život. Okrenuo sam glavu da me ne prepoznaju trojica četnika iz Bugojna koji su sada bili u partizanskim uniformama. Bit će da su kao mnogi Srbi iz Bugojna i Travnika iz četnika prešli u partizane. Jedan od njih je poslije rata bio u miliciji u Travniku…

Brzo su se vratili vodeći dvoje male djece, muškarčića i djevojčicu. Otvorili su prozor na spratu i bacili djecu koja su pala dole pred bolnicu na beton. Ja sam stajao nepomično sleđen od straha. Poubijani su i ranjeni partizani, Ahmet Bjelajac. Emin Strašević. Began Kasumović koji je bio ranjen u obje noge. Jedino znam da je Šećo Dželilbašić iz Karaule nekako uspio dokazati da je partizanski ranjenik i tako se spasio. Tada su stradali i nedužni civili u bolnici, jer su partizani sve tretirali neprijateljima. Posebno su mučili ranjene domobrane. Naročito mi je bilo žao civila i domobrana.

Cijela bolnica tako postade klaonicom. Ubili su taj dan, pištoljem, puškom, klanjem i bacanjem kroz prozor blizu 400 ljudi.. Dok se potok krvi polako širio, još bi se čuo poneki hropac ili jauk. Kod nekih mrtvaca još su oči bile otvorene, postelja krvava i izrešetana metcima. Neki od katila su išli s bajonetom od sobe do sobe i ubijali preživjele. Ubijanje je trajalo dugo. Ujutro partizani dovedoše zarobljene domobrane i jedan broj civila i narediše im da pokupe sve mrtve iz bolnice i da ih pobacaju u rovove. Kad ovi nesretnici izvršiše naredbu partizani i njih pobiše. Ne vjerujem da je itko tada uspio izvući živu glavu iz te bolnice. To se posrećilo samo, Šeći Đelilbašiću, meni i par doktora, što vam već rekoh. Samo Allah me je sačuvao taj dan,i niko više…

Nakon ulaska u Travnik partizani su sve zarobljene hrvatske vojnike, svukli do gola i zaklali. Ubili su i šest učenika nadbiskupske gimnazije u Travniku. Dana 24. listopada 1944. su ubili oko 800 građana Travnika i manji broj hrvatskih vojnika, na način da su ih zatvorili u gradsko sklonište kojemu su potom minirali vrata i sve otvore. Broj stradalih u Travniku nakon partizanskog “oslobođenja” procjenjuje se na više od 2000. Grad je popločan kosturima.

Desetljećima se o tim partizanskim zločinima u bivšoj Jugoslaviji nije smjelo javno govoriti, već su se samo isticali ratni zločini pripadnika drugih vojski. Na žalost i druge vojne formacije činile su zločine tijekom Drugog svjetskog rata. I pogubljivale zarobljenike, uključivši i ranjenike. Primjerice, ustaše su 1943. poubijale brutalno zarobljene partizane u bolnicama u Stupu i Otočcu, Nijemci također nisu imali milosti prema ranjenicima, a o četničkim zločinima i klanjima tijekom Drugog svjetskog rata ne treba niti govoriti.Šefko Zolota bio je jedan od troje preživjelih bolesnika masakra u Travničkoj bolnici 1944 godine. Brutalne zločine i krvave tragove partizani su ostavili i u Bosni i Hercegovini, naročito u Travniku 1944. Dana 22. studenoga 1944. partizanske jedinice ušle su u Travnik i u idućih 48 sati ostavile krvavi potpis.

Partizanska brutalnost u Drugom svjetskom ratu se ogledala u mnogo toga, osobito u postupanju s ranjenicima u bolnicama.Kao da ne postoji niti jedna bolnica u koju su partizani ušli, a da pri tome nisu ubijali i mučili ranjenike. Potvrđuju to i svjedočanstva Šefke Zolote i Nikice Peše kada je u pitanju travnička bolnica 1944 godine.

Šefko Zolota je ispričao:

“Rođen sam 1900., u Šuici, a u Turbe doselih prije rata. Na karaulskoj cesti držah prenoćište – han. U njega dolažahu ljudi sa svih strana iz Kupresa, Bugojna, Jajca, Gornjeg Vakufa, Imljana, Korićana itd. Na taj način upoznah mnoge ljude, pa i tijekom Drugoga svjetskog rata, naročito brojne partizane i hrvatske vojnike. Ujesen 1944. godine, dok su se vodile borbe između partizana i hrvatske vojske, bijah ranjen na području Turbeta. Nekako me prebaciše u travničku bolnicu, koja bijaše dupkom puna ranjenika i drugih bolesnika. Njima su bile ispunjene i sve sporedne zgrade. Ukupno nas je tamo bilo, s drugim bo­lesnicima, oko 500. Pretežito su to bili hrvatski vojnici, nešto civila, a tamo je dospio i poneki partizan. Sjećam se čak i jednog četnika, Boška s Vlašića. Bilo je žena, staraca i djece. Blizu mene ležalo je dvoje djece iz Gornjeg Va­kufa ja sam ležao između jednog domobrana i ustaše iz Rastičeva (Kupres). Bilo nas je po troje na jednom krevetu. Ležalo se na podu, svuda.

Kada partizani upadoše u bolnicu ubijali su sve odreda, na krevetima, podu, svugdje.Ležao sam na prvom spratu nekako na sredini hodnika. Bojazno sam pogledao prema hodniku. Svuda su se čuli jecaji i zapomaganja. Dvojica partizana su vukla zaklanu ženu u spavaćici koja je bila sva krvava po hodniku.

Nisu birali metu. Kad jedan visoki partizan (bio je to J. B. iz Bugojna), ubijajući od kreveta do kreveta, stiže do mladića iz Travnika koji je bolovao od sušice, i koji ležaše do mene, mladić ga zamoli da ga poštedi, jer da ima dvoje djece, staru majku i oca, a da ništa nikome nije loše učinio, parti­zan se i ne osvrnu; ubi ga jednim hicem iz pištolja usred čela. Tad jedan dedo iz Rastičeva reče: “Lahko je ubijati ranjenike na krevetima to čine samo kukavice i zlikovci”. Tad mu partizan stavi cijev u usta i opali. Mozak mu suknu na potiljak, prsnuvši na sve strane. Na isti je način ubijen i ranjeni domobran , čijeg se prezimena ne sjećam.

Kada dođe red na mene, onaj visoki partizan, koji bijaše u ubijanju i najpoduzetniji, koljući čak i nožem ranjenike koji su ležali na podu , zagleda se u mene, i pošto sazna moje ime, prezime i odakle sam, još se pozornije unese u moje lice i i reče: “Znam te, ti držiš onaj han u Turbetu često sam u njega svraćao”. Podigao me je sa kreveta i udario nogom u stražnjicu i istjerao me napolje na hodnik. Hodnik je bio sav krvav i pun leševa ubijenih i zaklanih ljudi. Istjerao me je na stepenište i rekao da tu čekam. I poštedi mi život. Okrenuo sam glavu da me ne prepoznaju trojica četnika iz Bugojna koji su sada bili u partizanskim uniformama. Bit će da su kao mnogi Srbi iz Bugojna i Travnika iz četnika prešli u partizane. Jedan od njih je poslije rata bio u miliciji u Travniku…

Brzo su se vratili vodeći dvoje male djece, muškarčića i djevojčicu. Otvorili su prozor na spratu i bacili djecu koja su pala dole pred bolnicu na beton. Ja sam stajao nepomično sleđen od straha. Poubijani su i ranjeni partizani, Ahmet Bjelajac. Emin Strašević. Began Kasumović koji je bio ranjen u obje noge. Jedino znam da je Šećo Dželilbašić iz Karaule nekako uspio dokazati da je partizanski ranjenik i tako se spasio. Tada su stradali i nedužni civili u bolnici, jer su partizani sve tretirali neprijateljima. Posebno su mučili ranjene domobrane. Naročito mi je bilo žao civila i domobrana.

Cijela bolnica tako postade klaonicom. Ubili su taj dan, pištoljem, puškom, klanjem i bacanjem kroz prozor blizu 400 ljudi.. Dok se potok krvi polako širio, još bi se čuo poneki hropac ili jauk. Kod nekih mrtvaca još su oči bile otvorene, postelja krvava i izrešetana metcima. Neki od katila su išli s bajonetom od sobe do sobe i ubijali preživjele. Ubijanje je trajalo dugo. Ujutro partizani dovedoše zarobljene domobrane i jedan broj civila i narediše im da pokupe sve mrtve iz bolnice i da ih pobacaju u rovove. Kad ovi nesretnici izvršiše naredbu partizani i njih pobiše. Ne vjerujem da je itko tada uspio izvući živu glavu iz te bolnice. To se posrećilo samo, Šeći Đelilbašiću, meni i par doktora, što vam već rekoh. Samo Allah me je sačuvao taj dan,i niko više…

Nakon ulaska u Travnik partizani su sve zarobljene hrvatske vojnike, svukli do gola i zaklali. Ubili su i šest učenika nadbiskupske gimnazije u Travniku. Dana 24. listopada 1944. su ubili oko 800 građana Travnika i manji broj hrvatskih vojnika, na način da su ih zatvorili u gradsko sklonište kojemu su potom minirali vrata i sve otvore. Broj stradalih u Travniku nakon partizanskog “oslobođenja” procjenjuje se na više od 2000. Grad je popločan kosturima.

Desetljećima se o tim partizanskim zločinima u bivšoj Jugoslaviji nije smjelo javno govoriti, već su se samo isticali ratni zločini pripadnika drugih vojski. Na žalost i druge vojne formacije činile su zločine tijekom Drugog svjetskog rata. I pogubljivale zarobljenike, uključivši i ranjenike. Primjerice, ustaše su 1943. poubijale brutalno zarobljene partizane u bolnicama u Stupu i Otočcu, Nijemci također nisu imali milosti prema ranjenicima, a o četničkim zločinima i klanjima tijekom Drugog svjetskog rata ne treba niti govoriti.


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 94 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 53 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO