U povijesti je Husinska buna ostala upisana kao vrijeme rađanja otpora radnika i borbe za njihova prava u Bosni i Hercegovini.

Naime, u prigradskom naselju Husino kod Tuzle od 21. do 28. prosinca 1920. godine organiziran je otpor rudara Rudnika Kreka protiv nasilja državne vlasti za vrijeme generalnog štrajka rudara Bosne i Hercegovine. Pokrenut je zbog vladinog kršenja sporazuma o visini naknada, ali i odluke o deportaciji rudara iz Slovenije koji su radili u Kreki.

Sve je započelo štrajkom, a završilo oružanim sukobom u kojem je sudjelovalo otprilike sedam tisuća rudara s područja sela Lipnica, Morančani, Par Selo, Petrovice i Husino. Od tada se 21. prosinca obilježava kao Dan rudara, a na taj datum rudari označavaju položaj na kojem posluju.

Povjesničari navode da je Husinova pobuna organizirana tijekom razdoblja oporavka u kojem se nakon Prvog svjetskog rata teško živjelo i u kojem su u Europi stvorene nove države, uključujući Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca na ruševinama Austro-Ugarske monarhije.

"U to je vrijeme ljevica bila jača, posebno u Francuskoj i Italiji, a isti slučaj bio je i u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, gdje je Komunistička partija jačala. Pod njezinim pokroviteljstvom bili su članovi Saveza rudara , ili rudari, na različite načine ", kaže u razgovoru za Klix.ba Sead Selimović, profesor suvremene povijesti i šef Odsjeka za historiju na Filozofskom fakultetu u Tuzli.

Uhićenja kao pokušaj sprečavanja štrajka


Jedan od načina za poboljšanje uvjeta rada rudara bio je generalni štrajk koji je planiran u cijeloj BiH. Štrajkaški odbori pokušali su iznijeti realne zahtjeve, ali članovi su uhićeni, a neki i protjerani, poput Franje Rezača. Tadašnja vlada pokušala je spriječiti štrajk i izdala je naredbe o deložaciji slovenskih rudara koji su radili u Kreki i njihovih obitelji.

"Tadašnji rudari iz Lipnice, Morančana, Par Sela, Petrovice i Husina odlučili su smjestiti ove ljude u njihove kuće. Žandarmerija je to htjela spriječiti teroriziranjem tih sela, a štrajkački odbor odlučio je te obitelji braniti silom oružja. "Pružen je otpor u kojem je ranjen žandar Risto Reljić, koji je potom podlegao.



Rudarski otpor slomljen je 28. prosinca 1920. godine, kada su započele represije protiv sudionika Husinske bune. Povijest kaže da je više od 350 ljudi optuženo za sudjelovanje u pobuni protiv sustava, a njih 17 osuđeno je na zatvor, zajedno s Juro Keroševićem, koji je osuđen za ubojstvo Riste Reljića. Tadašnji zakoni predviđali su smrtnu kaznu za takva djela, a Kerošević je trebao biti obješen.

"Međutim, javnost se podigla, posebno u Francuskoj, gdje su se pisci, intelektualci, vodeći ljudi radničkog pokreta i slično, svojim pismima borili da smrtna kazna bude zamijenjena zatvorom. Miroslav Krleža i Moša Pijade, a na kraju se dogodilo da je Keroševiću kazna zamijenjena 20-godišnjom zatvorskom kaznom “, nastavlja tuzlanski povjesničar.

Iako stoljetni događaj nije udovoljio zahtjevima rudara, sam štrajk i pobuna Huseina u sljedećim desetljećima postali su svojevrsni vodič za daljnju borbu radnika za svoja prava.

"Ovaj štrajk pokazao je da se samo organizirani pristup vladi može boriti za vaša prava. U Bosni i Hercegovini, a posebno u tuzlanskoj regiji, to je bio početak organiziranog otpora radnika i borbe za prava", rekao je Selimović.

Buntovni duh Husinjana


Prigradsko naselje Husino zauvijek će ostati upamćeno po povijesnom događaju, a tamošnji mještani s koljena na koljeno prepričavaju događaje koji su zabilježeni prije točno stotinu godina.

U ovom naselju postoji i Dom Husinske Bune, u kojoj se susreću građani, a u poslijeratnom periodu ove godine prvi put je organizirana manifestacija koja je javno ukazala na važnost događaja koji se dogodio 1920.

Husino je trenutno dom za nešto manje od tisuću ljudi i uglavnom sredovječnih. Veliki broj mladih napustio je ovaj dio Tuzle, ali oni koji su ostali pokušavaju njegovati priču svojih predaka. Jedan od njih je Davor Marjanović, koji nam kaže da je pobuna Husinjana najvažniji događaj za ovo mjesto.

"Mi Husinjani smo ponosni zbog ovog povijesnog čina. Bez obzira što se velik broj naših vršnjaka odselio odavde, mi koji smo ostali s koljena na koljeno prenijet ćemo njegov značaj. osnovali smo udrugu Srce Husina. Ovdje imamo stare i nemoćne ljude koji si ne mogu pomoći, a mladi ljudi su se organizirali u spomen domu kako bi im olakšali život ", rekao je Marjanović, koji je kao predsjednik udruge zajedno s ostalim članovima

Početkom 70tih tzv Bugojansku skupinu koje je krenula dizati ustanak protiv komunista i rušiti YU predvodila su dva brata porijeklom iz gore spomenutih naselja!

Dova za Juru, Marka, Petra, Šimu, Antu, Ivana,.. ?

Dova za Juru, Marka, Petra, Šimu, Antu, Ivana,.. ?

Za braću Đulović!

Nisu valjda svi rudari učesnici (njih oko 7000) svi bili bosanski hrvati i bosanski srbi?

Suđeno je 20-orici sudionika bune (Karlu Železniku iz Zagorja na Savi koji je rukovodio štrajkom, Ivanu Bračunu iz Koprivnice, Franji Mariću s Husina, Miji Tomiću iz Ljubača, Boži Mrkiću s Husina, Osmanu Đuloviću iz Petrovica Donjih, Juri Keroševiću s Husina, Boži Mandiću iz Lipnice, Mijatu Marjanoviću iz Lipnice, Marku Peranoviću iz Lipnice, Ivi Peranoviću iz Lipnice, Simi Bisiću iz Ljubača, Marku Fidleru iz Mestinije, Miji Iličiću iz Dubrava, Marku Mariću s Husina, Simi Topaloviću s Husina, Boni Marjanoviću iz Ljubača, Ivi Marjanoviću iz Ljubača i Ibri Atiću ),