Slika na zidu iza njih prepuna je simbolike.

Kud ona prođe , sve puca od miline

Jel Bono sklepao neku "pjesmu" o tajvanskom lideru ?

Ni Zelenskog još nije opjevao . Trebao bi požuriti , da je i Zelenski čuje za života.

Evo kako su Kinezi ničim izazvani skoro rasturili svoju državu provodeći društveni eksperiment.
Malo jači vjetrovi ako počnu puhati i eto Kine na rubu ponora

Autorica Amy Freedman, primjerice piše, da se može smatrati da je u pokretanje Kulturne revolucije Mao krenuo želeći uspostaviti čvrstu kontrolu nad partijom na račun umjerenih kadrova.[3] Kod Maoa se, čini se, počeo javljati osjećaj da drugovi u partiji ignoriraju neke njegove zamisli, dok on gubi utjecaj zbog čega bi ga netko mogao pokušati zamijeniti.[4] Zbog toga je skovao plan da stvaranjem "velikog nereda pod nebom" stvori "veliki red pod nebom", za što je želio iskoristiti mlade ljude - studente kako bi i oni sami imali priliku prolazak kroz vlastitu revoluciju.[5]

Crvena garda

Crvenogardisti na trgu Tianmen: u rukama drže knjižice s Maovim citatima, a na rukama nose crvene trake.
Godine 1964., tadašnji kineski ministar obrane - Lin Biao, izdao je crvenu džepnu knjižicu naziva: "Citati predsjedavajućeg: Mao Ce Tunga".[6] Knjižica je prvotno bila namijenjena za oružane snage,[7] ali je uskoro raspačana i radnicima u tvornicama i drugdje. S vremenom je postala jednim od simbola Kulturne revolucije[5]

Dana 16. svibnja 1966. godine, partijsko rukovodstvo u Pekingu objavilo je da su se "u partiju infiltrirali kontrarevolucionarni revizionisti koji kuju zavjeru s ciljem uspostave diktature buržoazije".[8] Mladi ljudi - studenti, učenici itd, pozvani su da slobodno kritiziraju i napadaju partijske funkcionere, svoje profesore na fakultetima itd. pod sloganom: "opravdano je pobuniti se". Ove organizacije mladeži ubrzo su dobile naziv "Crvena garda" (kineski: Hun-vej-bin[9]), a karakterizirale su ih crvena traka koju su nosili oko rukava i crvena knjižica u kojoj su uz pomoć Maovih citata provjeravali svoje postupke.[7] Jurišnici Crvene garde ubrzo su počeli javno ponižavati, pa čak i batinati profesore, bivše zemljoposjednike, te ljude etiketirane kao desničare ili kontrarevolucionare[10]

Početak revolucije
U svibnju 1966., dok su Deng Xiaoping i Liu Shaoqi u Pekingu pokušavali obuzdati horde crvenogardista koji su stvarali nerede, Mao je bio izvan grada. U onome što se danas čini kao neka vrsta promidžbenog poteza, Mao je otišao na plivanje na rijeku Jangce, kako bi javnosti demonstrirao da je još uvijek jak, o čemu je izvještavao tadašnji tisak.[11] Struja oko Xiaopinga i Shaoqija je probala riješiti pobune studenata osnivanjem tzv. sveučilišnih odbora, što je naljutilo Crvenu gardu, a Mao je ta tijela ubrzo dao raspustiti.

U međuvremenu su se crvenogardisti pohvalili Maou s milijun članova, na što im je on 1. kolovoza odgovorio pismom u kojem ih je podržao. Nekoliko dana kasnije u novinama je izdao članak namijenjen njima pod nazivom "Bombardirajte središnjicu", što je bila aluzija da počnu napadati vrh partije.[12]

Dana 8 kolovoza 1966. Mao je na plenumu CK Kine objavio 16 točaka u kojima se kaže da je partijski establišment krenuo putevima kapitalizma a crvenogardistima se poručuje: "ne bojte se nereda". Proglas je također pozvao čitatelja da se bori protiv tzv. četiri starine:

Starih ideja
Starih običaja
Starih kultura
Starih navika

Stari budistički kipovi koje je uništila Crvena garda.
Dana 16. kolovoza 1966. godine na velikom skupu na trgu Tienanmen, Mao Ce Tungu je simbolički stavljena oko ruke traka Crvene garde. Mao je izdao direktivu policiji da je "miješanje u rad Crvene garde nepotrebno",[13][14] čime je Crvena garda postala organizacija koju organi reda kakvi postoje u normalnim državama ne kontroliraju.

Crvenogardističkim jurišnicima uskoro je omogućeno da besplatno putuju po zemlji kako bi se bunili. Uskoro su počela razna uništavanja i upadanja u domove ljudi. Gardisti su se raspršili diljem zemlje i poticali seljaštvo da napada državne dužnosnike, što su ovi radili jer su primjerice državni dužnosnici najbolje žito dali državi. Ponovna meta nasilja postali su i potomci bivših velikih zemljovlasnika, koji bi bili javno ponižavani i prebijani. Kao mete napada s vremenom su završili i marginalizirani Deng Xiaoping, te Liu Shaoqi, od kojih potonji umire u zatvoru. Jedna od žrtava revolucije bio je i trenutni kineski predsjednik Xi Jinping, tada tinejdžer, čije je dom u jeku revolucije pretresen, otac - član centralnog komiteta premlaćen, sestra ubijena, a majka prisiljena da se javno odrekne svog muža dok je ovaj bio javno ponižavan.[15] Kao rezultat direktive o napadanju starina, crvenogardistički jurišnici uništili su neprocjenjive starine iz kineske povijesti; stare tekstove, kipove i slike[10]

Frakcionaštvo
Do 1967. godine, revolucija je ušla u novu fazu koju je obilježilo frakcionaštvo među crvenogardistima. Budući da gardisti nisu bili homogena skupina počele su se stvarati razne frakcije od kojih su dvije najveće bile tzv. Buntovnici, te Konzervativci. Suparničke grupe su se uskoro počele svađati radi ideologije i teritorija a uskoro su im se počele pridruživati i grupe radnika i vojnika. Grupe su počele napadati lokalne partijske komitete i pljačkati vojne oružarnice. Objema stranama počeli su se priključivati i ratni veterani koji su bili naučeni rukovati oružjem i osposobljeni za ratovanje. Sve je to kulminiralo na ulicama kineskih gradova, gdje su se počele događale bitke između suparničkih frakcija a zemlja gotovo propala u građanski rat.[16]

U Pekingu su također strana veleposlanstva 1967. godine bila česta meta napada. Indonezijsko veleposlanstvo je opljačkano i spaljeno, a veleposlaniku Mongolije je zapaljen auto. Kao posljedica sovjetsko-kineskog raskola kontinuirano je napadano sovjetsko veleposlanstvo, dok je osoblje iz britanskog veleposlanstva podvrgnuto linču, prije nego što je došla vojska i potjerala bijesnu gomilu.[17] Jugoslavensko veleposlanstvo je također bilo napadano radi titoizma na koji su kineski komunisti tada negativno gledali. Do 1968. godine, nasilje je toliko eskaliralo da je Mao naredio raspuštanje Crvene garde, a vojska je preuzela kontrolu nad školama i sveučilištima koja su ponovno otvorena tek početkom sedamdesetih.

Sama institucija vojske, iako je prvotno podržavala Crvenu gardu, s vremenom sve više počinje ulaziti u razne sukobe s njima.

Koncem 1968. Mao je pokrenuo inicijativu kojom su gradska mladež i bivši crvenogardisti poslani na sela na preodgoj kod seljaka. Milijuni ljudi su poslani u ruralne dijelove Kine. U travnju 1969. na planu izvršne politike, većina partijskih delegata bili su radikali dok su umjereni članovi trunuli po zatvorima ili bili na izdržavanjima kazni.

Prema kraju revolucije
Godine 1969. kulminirao je kinesko-sovjetski raskol. God. 1971. drugi čovjek partije i ministar obrane Lin Biao u čudnim okolnostima bježi iz Kine i u po službenoj verziji pogiba u zrakoplovnoj nesreći na granici s Mongolijom. Iako nije do kraja rasvijetljeno što se doista dogodilo, neke teze špekuliraju da je Biaov pad bila posljedica pokušaja državnog udara protiv Maoa.[18] Nakon toga fanatizam opada, a Biaov lik i djelo napada državna promidžba. Maovo zdravlje se također počelo pogoršavati. Nakon Nixonova posjeta Kini, revolucionarno nasilje se počelo dodatno gasiti a rehabilitirani su i bivši nepoćudni kadrovi poput Deng Xiaopinga

Ako Ksi Đin Ping naredi pravite troje ili četvoro djece ima da ga posluša bar 70%Kineza. Oni isplaćuju penzije iz razno raznih poreza i fondova. Moguće da kineski penzioni fond finansiraju i kompanije koje posluju vani.

Ako zafali robova, ima Kineza po belom svetu na milione. Plus brat Si razmišlja jedan vek unapred, ulaže u Afriku gde će radne snage biti na izvoz. Ne brinem se ja za njih. Šta će ovaj naš kukavi region kad ne bude bilo ni lekara, ni vozača, ni penzije? Već sad su problemi, za 20 godina sledi apokalipsa.

Kina je ttalitarna država i tamo problem mirovinskog sustava ne može postojati. Jednostavno mogu smanjiti penzije i produljiti radni vijek i nitko neće riječ reći.

i to je bolje od nadrogiranih transvestita koji vladaju sada

Ovo je prevelika ludost.

Kako divno i slobodno društvo nije čudo što je vama genocidašima to uzor.

Ko ne bi želio živjeti u takvoj državi, ne znam šta se oni Tajvanci opiru.

Porušili im hramove wow.

Šta ovakvo društvo ima za ponuditi svijetu.

Nije Ksi nego Śi. To je ono čuveno crnogorsko Ś

Ovo je nesto najgluplje sto sam procitao ikad na internetu a surfam od trineste godine. Čestitam!

Ostalih devet u top 10 su isto os crnog vuka?

Baš naprotiv, nakon što su ukinuli politiku jednog djeteta po paru, natalitet im se strmoglavio, pa je zadnje 2 godine stopa fertiliteta bila 1,30 i 1,16.

Objektivno govoreći taj narod se predstavlja kao nešto bog zna koliko napredan međutim u stvarnosti se ponašaju kao stoka, te ih jedino represivni režim može držati koliko toliko pod kontrolom.
Ali razumijem da je to za nekog od 150 cm, sa kitom od 7 cm i glavom kao lubenica to obećana zemlja .

...komunisti žele srušiti najdemokratskiju zemlju u aziji to je bit...al demokracija je opstala a komuizam je na izdisaju...nemaju kinezi šanse di je amerika uplela prste...nikakve..

Total fertility rate (TFR) by province in China in 2021. TFR is calculated based on official inflated births (10.62 million nationwide). Shanghai is dying, with a population of 25 million and a TFR of only 0.57, meaning that the next generation is only 27% of the previous one!

IQ=78

nek isu jučer pričal ida Kina ne smije odogovriti....

Pucali i sa obale preko Tajvana.