Područje koje će kasnije postati Vojna krajina je bilo pod Turcima 150 godina.
Turci su zaustavljeni na onoj liniji Vivovitica-Kavlovac-Kavlobag, sva srpska sela u hrvatskoj su istočno od te linije, cijela Slavonija, Kordun, Banija, istočni dio Like i Kninska krajina je bila pod Turcima.
Doslovni svaki živući Srbin je u 16. i 17. stoljeću bio zimija.

Usput- panika oko oružja...

https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih ... nja-783101

Oružane snage BiH ostaju bez naoružanja

Pljenidba se već nekoliko mjeseci vrši po zahtjevu zagrebačke firme SCOUT, po osnovu ranijih neprovedenih ugovora o isporuci viškova naoružanja.

Srbi koji su došli na hrvatsku zemlju su ujedno i najbolji srpski borci, imali su učiti od koga.

sa zadnjim ratom je ta tradicija prekinuta, šteta za njih pa nisu pristali uz dominatorsku naciju Hrvata, dosad bi s njima izdominirali do Grčke.

Na mapi izgled Hrvatske oko Bosanske krajine zaista izgleda kao ralje megalodona. Ja bi se zabrinuo da sam tamo na njihovom mjestu.

A da bi ih Scout izvezao iz BiH potrebne su mu saglasnosti Ministarstva odbrane, Ministarstva sigurnosti BiH, Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, te Obavještajno-sigurnosne agenicije BiH. Ukoliko jedna od navednih institucija ne da saglasnost, Scout neće moći izvesti zaplijenjeno oružje iz BiH.

Dobro si, sad još razmisli zašto postoji BiH

Na vašem bi mjestu uništavao dok mogu

svaki dan ova rupa manja i slabija, a mi naoružaniji, doslovno je tika taka.

Morate shvatiti da je USK naša bošnjačka zapadna hercegovina. Cijeli svijet naseli, sebe ne raseli. Daleko najbošnjačkija sredina u BiH.

Klin, oštar nož u meki trbuh pereca. Najzapadnija bošnjačka točka.

nisi ni shvatio da se ne piše o vama, vi ste već ad acta u našim očima.

Ma kaj mi ti veliš...
Buci, buci, buci... :)







BTW,
Ovde nisam računao Crnogorce i Hercegovce.
Ovo samo su samo srbijanske..



.

simpatično.

1415. - Bitka kraj Lašve 10. kolovoza, vojska Hrvoja Vukčića-Hrvatinića uz pomoć Turaka pobijedila ugarsko-hrvatsku vojsku.[28]
1430. – 1433. Konavoski rat. Radoslav Pavlović je zaratio s Dubrovnikom. Rat je ostavio veliki trag na Dubrovnik, Hum i Bosnu te umnogome utjecao na situaciju u jugoistočnoj Europi. Jednako je vođen vojno i diplomatski. U rat je osim tih triju zemalja, bila uvučena Ugarska, Porta i despot Đurađ Branković.[29]
1432. Kralj Žigmund Luksemburški uspostavlja 3 obrambena tabora[30]: hrvatski tabor za obranu Hrvatske i Dalmacije, slavonski tabor usmjeren prema Uni i usorski tabor za obranu sjeverne Bosne i Podunavlja.
1435. – 1445. Velike turske provale u Hrvatsku i Ugarsku, međusobnih borbi velikih feudalaca, rat bana Matka Talovca protiv Ivana Frankopana oko nasljeđivanja baštine cetinskih knezova Nelipića.
1440. - Rat za hrvatsko-ugarsku krunu između udovice posljednjega hrvatsko-ugarskog kralja, Alberta II. Habsburgovca, Elizabete i Vladislava I. Jagelovića.
1443. – 1444. Veliki turski rat Vladislava II. Jagelovića. Bitka kod Varne u pohodu na Varnu (Bugarska) i veliki poraz.
1456. - Pobjeda Ivana Hunjadija kod Beograda. Iz zauzetih djelova Bosne Turci (Vrhbosna, Hodidjed) provalili na sjever do Save, gradeći preko te rijeke mostove i brodove, kojima su provaljivali u Slavoniju.[31]
1457. - Stjepan Tomašević sprema se na vojnu s Turcima i oduzimanje Srebrenice srp. despotu. Papa Kalikst ga je podupirao, no smrt kralja Ladislava Postuma, pa slaba pomoć s kršćanske strane, osujetile su namjere bos. kralja i rimskoga pape. Ipak se uputio u pohod na Srbiju, oborio na one oblasti, koje su despoti držali između Bosne i Drine (Srebrenica i 11 kaštela). Pohod nastavio dublje u Srbiju gdje je zavladala prosrpska struja koja je za despota postavila Mihajla Angelovića.[31]
Matija Korvin (1458. – 1490.) sklapa savez s Bosnom protiv Turaka. Njegovim dopuštenjem Stjepan Tomašević postaje srp. despot ženidbom za Maru, kći Lazara Brankovića (travnja 1459.). Turci ne žele gubitak vrhovne vlasti nad Srbijom, zbog čega interveniraju poslije.[31]
1459. - U tužnim međukršćanskim razmiricama i spletkama, pored osmanskog napada, zbio se pad Srbije i pretvaranje iste u pašaluk. Smederevo predano Turcima, srp. despotica Jelena sklanja se u Bosnu. Matija Korvin krivio je bos. kraljevića da je za novac predao grad.[31]
1460. - Osmanlije pod Hasan-pašom provalili u Bosnu. Bos. kralj Stjepan Toma je bio prisiljen dopustiti Turcima prolaz, provaljuju preko Save u vukovsku i srijemsku županiju. Mlečanima nudi bos. krunu, u zamjenu za zaklon.[31]
1461. - Nestaje kralj Stjepan Toma; navodno su ga umorili sin mu Stjepan Tomašević i brat Radivoj pod zidinama grada Orihovice na izvoru Une u Hrvatskoj.[31]
1463. - Stjepan Tomašević izmirio se s bos. vlastelom i moćnikom.[31]
ljeti 1463. Mehmed II. napada Bosnu, pad Bosne.
jeseni 1463. Matija oslobađa dio Bosne do Jajca, uspostavlja Jajačku i Srebrničku banovinu. Izbio mletačko-osmanski rat koji je potrajao do 1479. godine.
1464. Matija Korvin imenovao Mirka Zapolju upraviteljem kraljevstva bosanskoga i banom Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Osmanski pohod na Bosnu. Pohod kralja Matije Korvina na Bosnu.[32] Nakon ove kampanje pojavljuje se služba bana Bosne.[33] Bitka kod Jajca, Srebrenika i Zvornika.[33]
1465. - Pohod Matije Korvina na Bosnu (kratki) i Hercegovinu i Hum (dugotrajniji).;[34][35] pada pod Osmanlije Blagaj na Buni
1471. pada Počitelj na Neretvi, važna utvrda
1476. - Na nagovor vladara Perzije Usuna Hasana, Matija Korvin s 60.000 vojnika 15. veljače zauzeo osmansko polazište za pohode Šabac.[36] Bitka kod Šapca (bos. banovina).
1477. - Nakon smrti Nikole Iločkog, velike turske provale i pustošenja. 18. listopada kraljeva poslanica Kraljevini Hrvatskoj kojom joj podjeljuje pravo samoj upravljati zemaljskom obranom svojom. Osmanlije provalile do Furlanske i Mletaka.[36][37]
1478. – 20. siječnja sabor u Zdencima, gdje se točno ustanovilo, kako će Hrvatska suzbijati Turke. Uspjeh polučen već ljeti, kad su hrvatske i mletačke snage predvođene Petrom Zrinskim pobijediše 20.000 tur. konjanika, a ostatak je dokrajčio kapetan grada Jajca.[37]
1479. - Turska opasnost nije spriječila međusobna trvenja hrvatsko-ugarskog kralja s hrv. feudalcima. Rat Matije Korvina protiv Frankopana 1479. - 1480. Turska provala u Međumurje 24. kolovoza, pustoše po Štajerskoj i zap. Ugarskoj. Najesen Turci pustoše Hrvatsku, Slavoniju, Kranjsku i Štajersku. Bitka kod Brežaca i turski poraz.[37][38] Rat Matije Korvina protiv Fridrika III. 1479. - 1487.[39] Velika pobjeda u bitci na Kruhovom polju.
1480. Kolovoza Daut-paša provalio u Hrvatsku, Kranjsku, Korušku i Štajersku.[40] Studenoga kralj Matija Korvin upada u Bosnu do Sarajeva. Bitka kod Travnika.[41]
1481. - Svibnja umire sultan Muhamed II. Ratovanja za prijestolje nasljednika braće Bajazita i Džema. Prigodu koristi Vlatko Kosača koji na poziv tamošnjih Vlaha ljeti upada u Bosnu.[41] Bitka kod Vrhbosne.
1482. pada Herceg-Novi, godina pada Hercegovine[41]
Vladislav II. Jagelović (hrv.-uga. kralj od 1490. – 1516.) uveo plaćanje ratne daće (dica) u Ugarskoj, ali je Hrvatsku oslobodio plaćanja te daće.
1483. - Hrvatska vojska dočekala Turke kod broda Zrinskoga na Uni na povratku s velike osmanske pljačkaške vojne, pobijedila ih u dvodnevnoj bitci 29. i 30. listopada. Poslije poraza Bajazit ponudio petogodišnje primirje. Slijedi višegodišnji mir od turskih provala.[41]
1485. - U ratu Matije Korvina i Fridrika III., Korvin opsjeda i zauzima austrijske gradove te opsjeda sami Beč. 16. prosinca 1487. sklopio je Fridrik s Korvinom primirje, koje se poslije produljilo do 8. rujna 1490.[41]
1488. - Buna zagorskih knezova Jurja i Vilima, sinova bana Vitovca. Kralj im je oduzeo nekoliko gradova i 1490. dao Ivanu Korvinu.[42]
1490. izbio rat za hrvatsko-ugarsku krunu između pristaša Vladislava II. i pristaša Maksimilijana Habsburgovca.
1491. Požunski mir koji je okončan rat za hrvatsko-ugarsku krunu. Svi se velikaši nisu pokorili novom kralju.
1491. velika pobjeda hrvatske bansko-feudalne vojske u bitci u klancu Vrpile, nedaleko od Krbavskog polja, nad Turcima koji se vraćaju s pohoda po Kranjskoj.
1493. Rasap grada Modruša. Krbavska bitka, veliki poraz hrv. snaga. Znatni ljudski gubitci, većina hrv. plemstva je izginula.
1494. Preživjelo hrv. plemstvo se skuplja na Sabor u Bihaću, odakle 10. travnja preko pape i njemačkog cara Maksimilijana šalje poruku kršćanskoj Europi u kojoj vapi za pomoć.[43] Kolovoza osmanske snage prešli su Savu kod Mitrovice te pustošili istok Hrvatske, odvevši 7.000 zarobljenih iz požeške, samoborske i zagorske okolice. Jakup-paša upao u Hrvatsku preko Une, a neki nezaštićeni velikaši mu se pokoriše. Iznimno loše financijsko stanje: južno od Save i Kupe nikakve se ratne daće nije pobiralo, jer su te krajeve Turci gotovo uništili, a u sjevernoj Hrvatskoj samo polovica „izvanredne daće". U listopadu kralj Vladislav obračunava se s Lovrom Iločkim, osvajajući i opsjedajući njegove gradove.[44]
1495. Kralj Vladislav sklopio primirje s Turcima.[44]
1499. - Izbio mletačko-osmanski rat koji je potrajao do 1503. godine.
1513. pobjeda kod Dubice
1518. prodor hrvatskih snaga do okruženog Jajca
1519. novi prodor hrvatskih snaga do okruženog Jajca (ban Petar Berislavić), Hrvatska dobila naslov Antemurale Christianitatis (papa Lav X.).[45]
1520. Ban Petar Berislavić pogiba u turskoj zasjedi na Vražjoj gori kod Korenice[45]
1521. pada Beograd, ključ Ugarske i Hrvatske, Turci osvajaju Srijem, padaju Knin, Sinj i Skradin
1522., 19. studenoga[46] Govor Oratio pro Croatia Bernardina Frankopana, njemačkim staležima, na carskom saboru u Nürnbergu, neuslišeni vapaj za pomoć Hrvatskoj.
1525. prodor hrvatskih snaga do okruženog Jajca
1526. Sulejmanov pohod na Ugarsku preko Hrvatske, te osvaja (Osijek i Vukovar). Opsada i pad Petrovaradina. Borbe oko Petrovaradina. Mohačka bitka. Pada dinastija Jagelović u Hrvatskoj i Ugarskoj.
Hrvatski Sabor u Cetinu 1527. bira Ferdinanda Habsburgovca za kralja, a slavonski u Dubravi bira Ivana Zapolju za kralja
1527. građanski rat u Hrvatskoj i Ugarskoj, Ferdinand I. šalje snage u Ugarsku, bitka sa Zapoljom kod Tokaja, pobjeđuje, zauzima Stolni Biograd i Budim, opsada Varaždina, slavonsko plemstvo u Križevcima izabire Ferdinanda Habsburgovca za kralja; osmanske snage osvajaju Liku, Krbavu, dolinu rijeke Zrmanje i Udbinu, prekid kopnene veze sj. i j. Hrvatske
1528. Osmanlije osvajaju Jajce i Banju Luku, pad Jajačke banovine
1527. – 1530. savez Ivana Zapolje s Osmanskim Carstvom protiv kraljevina pod Habsburgovcima; sultan Zapolji predaje prava na Ugarsku i za nj osvaja Budim, 1529. opsjeda Beč, Zapoljina struja osvaja Slavoniju, Ferdinand šalje kranjsko konjaništvo u Slavoniju od kojih stradava Zagreb, 1530. novi sabor slavonskog plemstva u Križevcima okončava građanski rat
1532. Pomirbeni sabor u Keneseu. Treći Sulejmanov pohod na Ugarsku i Beč, neuspješna turska opsada Kisega (zadržale ih snage Hrvata Nikole Jurišića), u povratku se Turci vraćaju preko Hrvatske, sultanova skupina pravcem duž Drave od Varaždina, Koprivnice i Virovitice, a vezirova preko Križevaca, Čazme i Posavinom, spajajući se kod Beograda. Bezvlađe u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji kojke je trajalo od 1532. do 1537. godine.
1533. Ferdinand i brat Karlo V. mobiliziraju 100.000 ljudi kod Beča. Ljeti Ferdinand i Sulejman ugovaraju mir.
1536. Turci upali u ist. Slavoniju, osvajaju Požegu, Valpovo, Našice, Bedemgrad, Košku, Suboticu, Gorjane, Đakovo i još neke utvrde u blizini.
1537. Turci osvojili Klis nakon ustrajne Kružićeve obrane i uz mletačku pomoć nepomaganjem i oštrim prijetnjama pomagačima Klišana,[47] pad j. Hrvatske. Pada Požega. Katzianerova vojna: protupohod u Slavoniju, cilj Osijek; vojskovođa bježi, poraz u bitci kod Gorjana. Izbio mletačko-osmanski rat koji je potrajao do 1540. godine.
24. veljače 1538. mir u Velikom Varadinu između Ferdinanda i Ivana Zapolje: Zapolji priznato kraljevanje u dijelu Ugarske gdje je vladao, Ferdinandu priznato pravo na Slavoniju, Hrvatsku i Dalmaciju, a po Zapoljinoj smrti i Ugarska; rođenjem sina Zapolja prenosi prava na sina Ivana Sigismunda, a ne na Ferdinanda
24. travnja 1538. Turci zauzeli Dubicu. Bijeg posade iz Subockog grada i Jasenovca. Zbog mogućeg pada Hrastovice, bio je ugrožen i Zagreb, no Tomo Nadaždi i Marko Tomasović vratiše Jasenovac.[20]
5. rujna 1538. Ferdinand na prijedlog Nikole Jurišića daje posebne privilegije većinom katoličkim Vlasima kojima su dopustili naseliti se po Bilogori i uz pritoke Čazme.[20]
1539. – 1540. Oružane razmirice po posjedima biskupa Šimuna od Erdeda i knezova Zrinskih (braće Ivana i Nikole)[48]
1540. – 1547. habsburško-osmanski rat 1540. - 1547.
1540. Turci iz bos. i kliškog sandžaka udrili na zrinske posjede u Pounju; turska opsada Zrina, Zrinski odolio opsadi[20] Zapolja umro 22. srpnja. Ugarska na Rakoškom polju polovicom rujna izabrala Zapoljinog sina za kralja,[49] Ferdinand vojno reagira radi ostvarenja prava na Ugarsku, osmanska protureakcija 1541. je 4. pohod koji uglavnom obuhvaća Ugarsku;[50][51] formira pašaluk koji dijelom obuhvaća i hrvatski teritorij, Ferdinandu ostaje z. Ugarska te ostatak Hrv. Kraljevstva. Neshvaćanje situacije: hrv. vlasti predlažu rušenje kaštela u Božjakovini.[52]
1541. stanje: Hrvatska na jugu Kupe pak do Une i do mora nije ni oporezovana zbog ratnih razaranja još od kralja Vladislava II., a u Slavoniji samo 10.645 ognjišta se moglo oporezovati; u Križevačkoj županiji tek 1501.[51]
1543. Bosanski paša provalio u Slavoniju, čije su granice bile slabo uređene, 15. travnja zauzeli Voćin (Očin), Stupčanicu, Čaklovac, Bijelu Stijenu, Čazmu (Začezan), Orahovicu i Pakrac. 26. travnja Sulejman II. krenuo iz Drinopolja prema Savi na Ugarsku (5. Sulejmanov pohod). Poč. lipnja sagrađeni za tur. vojsku mostovi kod Petrovaradina i Osijeka. U lipnju i srpnju u Ugarskoj pali su Šikloš, Pečuh, Budim, Ostrogon i Stolni Biograd. Intervencija hrvatsko-ugarskih snaga kod Blatnog jezera protiv tatarskih haranja; bitka kod Šomljova. 24. kolovoza hrv. pobjeda u Gackoj kod Otočca. Car Ferdinand sabrao vojsku za protuudar na Ostrogon, no zbog protivljenja pola njegove vojske (Čeha i Moravljana) morao je odustati. Sabor traži stalnu organizaciju slavonske krajine. 5. studenoga požeški sandžakbeg Muratbeg napao Brezovicu. 6. studenoga pala Brezovica, zbog čega su napušteni Pakrac i Petrovina.[53]
1544. Pala Kraljeva Velika. Sisak utvrđen.[54] Neuspjela Ferdinanrodva mirovna inicijativa preko egerskog prepošta Jerolima Adarna (jer je umro 1545.) te Karla V.[55]
1545. Nakon pada Moslavine, turske snage pustoše, područje Božjakovine opustošeno i prodiru do Konjšćine.[52] 4. svibnja poraz u kod Konjšćine. Pad grada Moslavine.[54] Primirje u Budimu. Slavoniju brani Wildenstein, Pounje od Kostajnice do Bihaća ban Zrinski, u Bihaću kapetan Juraj Sauer, u Ripču Erazam Sauer, u Senju kapetan Martin Gall. Pali Moslavinagrad i gradovi na Moslavačkim i Garičkim brdima: Plodin, Košuta i Garić. Neuspješna turska opsada Ustilonje.[55]
1547. Ferdinand nakon teških poraza traži primirje od 5. godina, plaća godišnji danak od 30.000 dukata. Sklopljeno 19. lipnja.[54]
1550-ih Velika turska ofenziva.[52]
1552. Erdeljski zapleti rezultiraju novim sukobima s Turcima, koji su osvojili Viroviticu, Čazmu (opet) i Kostajnicu i Moslavinu, sve do rijeke Česme i Dubravu, nakon čega kaštel Božjakovina, dotad izvan pojasa tvrđava koje su činile vojnu krajiniu, postaje dio obrambenog sustava.[52] Hrvatska podiže utvrdu Sisak i Senj. Primirje.
1554. 24. kolovoza Bitka kod Đurđevca.[54]
1556. Turci neuspješno opsjedaju Siget u Ugarskoj, velike zasluge hrvatskih snaga. 17. srpnja izdajom pala Kostajnica.[54] 22. – 23. srpnja Bitka kod Rinje.[54] Pao Novigrad (Dvor na Uni). Pobuna hrvatskih plemićkih rodova Draganića i Domagovića. Turci zauzeli imanje topuske opatije.[56] 13. kolovoza bitka kod Zagreba.
Zrinski postaju vlasnici Međimurja i Čakovca, koji im postaje sjedište.
1557. Zagreb se počinje nazivati hrvatskom prijestolnicom.
Hrvatska žilavo drži Pounje, Kostajnica i Bihać ključni gradovi. "Vrata Hrvatske" Kostajnicu sramotno predaje kostajnički kapetan, čime Turci prelaze Kupu, pljačkaju Turopolje, turski poraz pod Zagrebom. Pada Banovina. Obrambena crta je umjesto Une, Kupa.
Ferdinand uvodi središnji ured, Ratno vijeće za sve kraljevine kojima je kralj (Austrija, Češka, Hrvatska i Ugarska)
1558. Hrvatska pobjeda u bitci kod Hrastovice.
1559. Veliki poraz turskih snaga u bitci kod Klane.
1560. – 1564. habsburško-osmanski rat 1560. - 1564.
1560. - Hrv. snage predvođene Zrinskim i Jurjem Lenkovićem porazile Turke u bitci kod Žirovice.
1562. Primirje. Bitka kod Slatine, hrv. pobjeda.
1564. Maksimilijan Habsburgovac postaje novi hrvatski kralj.
1565. – 1568. habsburško-osmanski rat 1565. - 1568.
1565. Turski pohod na Hrvatsku, osvajaju Krupu na Uni, koju je branio Matija Bakić[57] s malom posadom. Hrvatska pobjeda kod Obreške (blizu Ivanića), pod vodstvom bana Petra II. Erdődyja. Turci topovima razorili topuski cistercitski samostan i crkvu.[56]
1566. Neuspješni pokušaj nagodbe s Ivanom Sigismundom Zapoljom, novi građanski rat. U svibnju 6. Sulejmanov pohod na Ugarsku, na poticaj Mehmed-paše Sokolovića. Poraz Turaka u bitci kod Šikloša. Udar na Siget, bazu odakle je Nikola Šubić Zrinski kretao u napad na Turke oko Blatnog jezera. Pada Siget.
1567. Maksimilijan potiče pregovore o miru.
1568. U Drinopolju dogovoren mir na 8 godina: odredbom tog mira Ivan Sigismund se mora nagoditi s Maksimilijanom.
1570. Ivan Sigismund Zapolja se odrekao naslova kralja, ostaje erdeljskim vojvodom, Maksimilijan se obvezuje da će Erdeljci sami izabrati vladara poslije Zapoljine smrti. Izbio mletačko-osmanski rat koji je potrajao do 1573. godine.
1571. Umire Ivan Sigismund Zapolja, a s njime izumiru Zapolje.
Radi obrane su ustrojene kapetanije u Senju, Ogulinu, Bihaću, Hrastovici, Žumberku, Ivaniću, Križevcima i Koprivnici i tako je pokriveno područje od mora do Drave. Uspostavljen sustav vojničkih utvrda i stražarnica: Karlovačka ili Hrvatska krajina i Slavonska vojna krajina odnosno Varaždinski generalat su bile pod izravnom kraljevom upravom, Banska krajina pod hrvatskom banskom upravom.
1573. Gupčeva seljačka buna, bitke kod Krškog i Stubičkih Toplica
1574. Turci napali Bihać.
1575. Ferhat-paša osvaja porječje Gline i međurječje Une i Kupe. Bitka kod Budačkog.
1576. Rudolf II. postaje hrvatski kralj. Padaju Cazin i Bužim.
1577. Padaju Kladuša, Ostrožac, Zrin, Pećigrad, Podzvizd i Drežnik. Počela opsada ključnog grada Gvozdanskog. Padaju posljednji dijelovi (osim Bihaća i okolice) područja Hrvatskog Kraljevstva kasnije nazvanog Turska Hrvatska, a danas poznatog pod nazivom Bosanska Krajina.
1578. Palo Gvozdansko. Kralj predao neposrednu upravu u Vojnoj krajini stricu Karlu, izvan nadležnosti Hrvatskog Sabora i bana, unatoč žestokim prosvjedima istih. Krajem godine vraćeno Gvozdansko, Zrin, Novigrad i ine utvrde zapadno od Une;, Ferhad-begova vojska razbijena i protjerana preko preko Une. Epidemija kolere rasipa kršćanske redove, što dovodi do novog upada Ferhad-begove vojske u Pounje.[58]
1579. Izgrađen Karlovac.
1580. Bosna postaje osmanski pašaluk.. Pada Bihać. Turski upad na Turopolje.
od 1584. niz manjih pobjeda hrvatske vojske (Slunj, Ivanić-Grad[provjeriti Ivanić-Grad]).
Dugi rat 1591. – 1606.
1591. Hasan-paša Predojević opsjeda Sisak. U protuudaru i progonu Turaka oslobođena Moslavina. Turci u povlačenju pale okolinu Božjakovine i Vrbovca.[59] Početkom listopada 1591. Turci s 4 do 5 tisuća vojnika upadaju u Moslavinu u kraj između Ivanića i Križevaca, opustošili su okolicu Križevaca, 5. listopada kaštel Božjakovina je spaljen i sklonjeni pučani porobljeni, a trgovište uništeno.[52]
1592. Turci ne uspijevaju osvojiti Sisak, ključ Hrvatske. Za tu svrhu su sagradili grad Petrinju (utvrda Novigrad, Yeni Hisar) radi zaobilaženja Siska i da im posluži kao istureno uporište za napade na Hrvatsku. Opsjedaju i osvajaju nekad slobodni kraljevski grad Bihać, koji se nikada više neće moći osloboditi, te će trajno ostati izvan matičnog hrvatskog teritorija. 27. rujna 1592. najžešća turska provala na Mraclin. Pljačkaški odredi (akindžije) Hasan-paše Predojevića pretvorili su Mraclin u zgarište. Turci razorili vukovinsku tvrđavu. Turopolje u 16. stoljeću najžešća je meta turskih napada. Nakon pada Bišća, Hrvatski Sabor donio Odluku o sveopćem zemaljskom ustanku (insurekciji) na obranu domovine i o dostavi hrane vojsci. Time u ratnim okolnostima kad ban uputi poziv, u rat moraju poći svi plemići hrvatskog kraljevstva osobno, sve duhovne osobe, građani i kmetovi.[60] Sulejmanov namjesnik u Bosni Hasan-paša htio je zauzeti biskupsku tvrđavu Sisak da bi nastavio pohod prema sjeverozapadu. Dva neuspjeha su ga razbjesnila pa je pustošio po Posavini i Turopolju, spalivši sva sela. To pljačkanje, palež i ubijanje prestrašili su stanovnike Zagreba i okolice toliko da su mnogi izbjegli u Štajersku i Kranjsku.[61]
1593. sisačka bitka u lipnju, katastrofalni poraz turskih snaga.[60] Osmanlije pretkraj godine uspijevaju privremeno zauzeti Sisak.[60]
1594. veliki kršćanski protuudar na Petrinju, koju Turci u povlačenju pale. Petrinja poslije opet pada pod tursku vlast. Hrvatske snage oslobodile Sisak.[60]
1595. Oslobođena Petrinja, Hrastovica i sve ozemlje u sjevernom porječju rijeke Kupe.[60] Rudolf II. poziva potlačene narode na protuturski ustanak. Česti hrvatski upadi na osmanske posjede, Vlasi počinju dolaziti na hrvatsku stranu, sukobljavaju se sa starosjediteljima.
1606. žitvanski mir, stabilizacija hrvatske granice, Hrvatskoj vraćeni Čazma, Petrinja, Rovišće i Moslavina, gubi Bihać. Nakon ovog Vlasi sve intenzivnije mijenjaju stranu i prelaze novoj strani koja je pobjeđivala, kršćanskoj.
1607. Ustanak Uspješni ustanak u Slavoniji i Srijemu. Turski protuudar iz Ugarske uspješno odbijen, drugi protuudar koji je došao iz Bosne ugušio pobunu.
1618. – 1648. zatišje zbog Tridesetogodišnjeg rata
1637. Sukob Petra Zrinskog s Turcima kod Velike Kaniže u Mađarskoj.
1648. - Izbio Kandijski rat, mletačko-osmanski rat koji je potrajao do 1669. godine.
1649. Bitka kod Slunja, hrvatska pobjeda.
1651. Bitka kod Kostajnice.
1655. Bitka kod Perušića, hrvatska pobjeda.[62]
1663. – 1664. habsburško-osmanski rat 1663. - 1664. (6. austrijsko - turski rat, Erdeljski rat)[63]
1663. Niz bitaka za Novi Zrin: 13. kolovoza, 17. studenoga. Bitka kod Jurjevih Stijena kod Otočca.
1664. Turska opsada i razaranje Novog Zrina. Monošterska bitka 1664.
1664. Sramotni Vašvarski mir.[64] Pohod Nikole VII. Zrinskog sve do Osijeka.
Zrinsko-frankopanska urota: hrvatsko-ugarski pokušaj prevrata zbog kukavištva i neaktivnosti Habsburga na oslobođenju Hrvatske i Ugarske.[65]
kraj 16. - poč. 17. stoljeća - naseljavanje Vlaha
Veliki turski rat 1662. – 1699. Petrovaradin naizmjence pada iz turskih u kršćanske ruke.[66]
1684. - Izbio Morejski rat, mletačko-osmanski rat koji je potrajao do 1699. godine.
1687. bitka kod Šikloša, oslobađanje mnoštva istočnohrvatskih (i ugarskih gradova[67]
1691. Bitka kod Slankamena. U toj bitci poginuo je, pogođen hitcem u leđa, Adam Zrinski, sin bana i grofa Nikole VII. Zrinskoga.[68]
1714. - Sinjski rat (drugi morejski rat, Mali rat), mletačko-osmanski rat koji je potrajao do 1718. godine.

Hrvatska ne postoji u tom periodu, to su austrougarske bitke sa Turcima...

hahaha...

Odvadjeno.. :)





Jaiks.. :)


.

Ne postoji između 1102. godine i 1939.

kako onda da se nazove srpsko nepostojanje? pojavili se nakon 400 godina, dead man walking. budimo realni, tu nema nikakvog kontinuiteta, srpska priča počinje s 19. stoljećem, ovo prije je folklor.

Pobedili tolike turke, a ne mogu jedan izborni da dobiju... :P

Čuj, usporedba pješaštva sa bombama i puškama,
kontra tenkova, samohodki, minobacača...

loš TROLING @ dudu.

Mani, meni se zavrte u glavu od čitanje, mogu da zamislim kako je na Dudija.
Koluta sas oči dok čita, kao moje bivše ljubavi u vodjenju ljubavi sa mnom.. :)


.

Antemurale christensis, a meda ne mogu protiv "šake jada" bosanskih Turaka u Federaciji.

Rekao sam i ponoviti ću, oni kolektivno kao narod boluju od bipolarnog poremećaja, čini mi se. Čas dominacija, čas ugroženi.

Imaš lepo navedene bitke pre pada Srbije (17 ljutih bitaka), u vreme okupacije ( 3 bitke) i period oslobadjanja (31 batl) ... :)


.

Stefan Lazarević je u bitci kod Nikopolja zacimentirao osmansko prisustvo u Europi narednih pola tisućljeća.
Prije nekoliko dana je izašao video na jednom poznatom ytb kanalu već ima preko 100000 pregleda (ići će to na još više što me veseli, da se informiraju strnaci malo o toj za Europi sudbonosnoj bitci i da vide srpsku ulogu u osmanskim osvajanjima) ispod videa turci komentiraju "serbs were our biggest vassals in the balkans, S.Lazarevic was based man".

Mi nase bitke protiv turaka u austrijskoj vojsci ne pominjemo.. a gde je Zmaj Ognjeni Vuk i slicno.. e to su te neke njihove bitke, u ravni sa tim... Gde je Kocina Hrvatska? :P

1000 godina nisu imali izborni kod Madjara (koje smo mi vukli za usi na Ceru i Kolubari), sad im ne da tuce BiH muslimana... Nevesinjska puska puca pored njih, oni cute :P

Porastite malo, teretana, ovo ono, fiskultura, beremo jabuke.. pa bijte bitke

u 2 sata napravili od četnika novo Kosovo i to između Banja Luke i Gradiške, tuda smo ih lovili.





https://en.wikipedia.org/wiki/Battle_of ... %8De_Field

engleska wikipedija je brutalna, kaže 12000 ustaša vs 12000 četnika.

rezultat:

Četnici
Several hundred killed
5,500 captured
150 killed after the battle

Ustaše
unknown



ovo se sve događa kad su Rusi već u Berlinu.

Dudi čuva na laptop u sve slike, komentare zadnjih 15 g.
Selektivno ih pušta. Arkiva veća no SOA.

Vrijeme mu prođe i rok uporabe za ženidbu.
Šteta tako moćan i jak DNA da se ugasi.