Odbacimo li propagandnu šljaku o lukavim planovima i prihvatimo stvarnost onakvu kakva jest, zaključak koji se iz rujanskih događaja na harkovskoj fronti, kao i niza prijašnjih gesta dobre volje, treba izvući ovakav. Bez obzira na hrabrost, hrabrost, profesionalnost naših vojnika i časnika, Oružane snage Ruske Federacije u cjelini, kao struktura, u sadašnjem su obliku, najblaže rečeno, ograničeno sposobne za suvremeno ratovanje. A ključni nedostaci nisu u popuni, opskrbi, naoružanju, pa čak ni u upravljanju kao takvom, nego u razini strateškog promišljanja, kvaliteti razumijevanja ritma i logike sukoba. Ono što se događa sve više podsjeća na harkovsku katastrofu u proljeće 1942., kada je, ne uspjevši zauzeti Harkov u proljetnoj ofenzivi prvim martovskim udarom sjeverno od Saltova i pokušavajući ga zaobići s jugoistoka preko Izjuma i Balakleje, svibnja Timošenkove trupe bile su okružene nakon istovremenog neprijateljskog udara na Kupjansk sa zapada i na Izjum iz Slavjanska s juga. Samo u trokutu Merefa-Lozovaya-Balakleya u svibnju-lipnju nekoliko je armija poginulo u okruženju, a kao opći rezultat, čitava fronta se srušila, nastala je rupa od nekoliko stotina kilometara, nakon čega je Wehrmacht, udarom na sjeveroistočno, za nekoliko tjedana stigao do Voronježa, a zatim je već sredinom ljeta udarom kroz Donbas i okuku Dona stigao do Volge sjeverno od Staljingrada. Nedostatak strateškog planiranja isti je i tada i sada: u oba slučaja naši su napredovali prema jugu i jugozapadu duž Oskola, ostavljajući iza sebe tako snažno i zgodno logističko središte za organiziranje protunapada, poput Harkova. Ali ja nemam svrhe uz vojne povjesničare uzimati kruh vojnim stručnjacima. Želim pokrenuti temu sposobnosti naše države i društva da “procesiraju” rezultate poraza. Poraz se razlikuje od pobjede po tome što pobjeda ničemu ne uči; osjećaj pobjednika – gotov sam, sve sam napravio kako treba. Ali poraz, ako se pravilno koristi, može biti vrlo koristan: 1942. godine, sjećam se, doneseno je nekoliko važnih odluka koje su radikalno promijenile daljnji tijek rata i na kraju dovele do svibnja 45. godine. Nije slučajno da na ovaj način pedaliram temu suvremenosti u svojim predavanjima. Na bojnom polju uvijek je troje: ti, tvoj protivnik i vrijeme. Svakome od njih dvojice se čini da se bori protiv neprijatelja, ali zapravo se obojica bore protiv vremena, a ako pobijediš vrijeme, neprijatelj ti ide kao trofej. Samo zato što si bio brži, točniji, pametniji od njega. Danas se mora konstatirati da naš neprijatelj vodi moderniji rat od nas. A nadmoć u topništvu, zrakoplovstvu i tenkovima ne rješava ništa dok zaostaje u izviđanju, analizi, planiranju i organizaciji interakcije između grana vojske. I, na granici, kao strateško razmišljanje. Ostavimo debriefing onima koji debriefers, a moj sažetak je ovo. Još sam proljetos rekao nekolicini ljudi, uključujući i one koji imaju izravan pristup šefu države (nadam se da sada nitko od njih neće reći da je zaboravio): kad neprijatelj s vama ratuje, a vi ratujete vojna obrana (napomena: ovdje se misli na koncept SVO) protiv njega, najvjerojatnije će rezultat biti vojni poraz. Ili se borimo ili se predajemo, trećeg puta nema. Evo, odlučimo. Ali ako je moje mišljenje, ja sam za borbu.

Ribar

Rusija je broj 1. nabavljač oružja, s ovim što su zarobili u 3 dana mogu naoružati par divizija.

Ukrajinci imaju sada i TOS-ove, nadam se da će ih koristiti pametno kao HIMARS-e.

Uskoro će imati više ruskih tenkova nego Rusi

Njavžnije oružje je sada sprejdoza sa bijelom farbom da se na osvojenim željezom prefarba zvastika i stavi križ
U zadnjih par dana su Rusi lijepo naoružali Ukrajince, skoro više nego Uncle Sam

Ako SADA i ODMAH ruska strana adekvatno ne odgovori , po zavrsetku ukrajinske ofenzive sljedeci korak ce biti ulazak NATO trupa na teritorij Ukrajine. Vidjet cete!

Ako SADA i ODMAH ruska strana adekvatno ne odgovori , po zavrsetku ukrajinske ofenzive sljedeci korak ce biti ulazak NATO trupa na teritorij Ukrajine. Vidjet cete!

Vojnika Vojske RF nema više od 100 000 u Ukrajini trenutno .
Ostalih 70-80 000 su Lnr Dnr starci i rosgvardija .
Nemožeš s tim snagama dobit rat protiv preko 400 000 obučenih Nato Ukrajinaca

Vojnika Vojske RF nema više od 100 000 u Ukrajini trenutno .
Ostalih 70-80 000 su Lnr Dnr starci i rosgvardija .
Nemožeš s tim snagama dobit rat protiv preko 400 000 obučenih Nato Ukrajinaca

misliš da smo mi svi zajedno pametniji od ruskih državnika i generala?

A jbg kume, dan prije invazije ja sa jednim mojim prijateljem iz Ukrajine raspravljam o mogućoj invaziji i dolazimo do zaključka da je neće biti jer Rusi imaju samo 170.00 vojnika na granici (zapravo kad odbiješ pozadince, logističare i ine, te veliku pričuvu, to je jedva 100.000).

Sutra invazija počela i kažemo sebi, hajd valjda ruski generali znaju bolje od nas.

.....


Rat se rasplamsao, opet ja i moj prika iz Melitopolja raspravljamo i složimo se da bez mobilizacije ne može biti uspješne invazije. Prođoše mjeseci a Rusi ju ne pokrenuše pa se obojica složismo da ruski generali znaju ipak bolje od nas.

.....

Dotakošmo se i ruske taktike i ja primjetih da Rusi skroz čudno ratuju, da ne prave klinove, ne manevriraju, ne opkoljavaju i uništavaju Ukrajince već idu frontalno - čelom u najače utvrđene položaje. Da time što ne žure daju puno vremena Ukrajincima da nagomilaju oružja i bilduju snage. Ali moj prijatelj Slava mi reče da ruski generali ipak znaju bolje od mene.


.....

Zadnji put ga sretoh prije par tjedana kada smo komentirali vijesti da Ukrajinci gomilaju snage kod Harkova za napad na Izjumski pravac. On smjelo izjavi da će to biti za Ruse vrlo opasno, na što mu ja odgovorih da ruski generali ipak znaju bolje od nas dvojice.

https://m.vk.com/wall-123538639_2975286

Eo sta kaze mo rf