Ne odobrenje, nego garantiranje sigurnosti. Znate šta bi značillo ubojstvo predsjednika?

Isto sto i Ukrajina, izvoriste ruske nacije, u NATOu.

Putin je na isti način i Zelenskom preko Izraela garantirao sigurnost da ga neće ubiti.
Normalno da su Rusi obavješteni za ovaj posjet.

Smaknućem bilo Zelenskog ili Putina, samo bi na njihovo mjesto došao netko puno radikalniji. Sigurno nebi došao neki liberal sa teglom cvijeća na glavi.

Kad malo razmislim o posjeti dođem do toga da se Rusija ovdje ponijela krajnje nekulturno i neprijateljski prema stranom državniku partnerske nacije. Dopustiti da se star čovjek 10 sati vozi do Kijeva umjesto da ko gospodin dođe avionom, ako treba i uz pratnju ruskih zrakoplova koji bi mu garantovali dodatnu sigurnost i od ukrajinskih i ruskih raketa i napada je šupački potez.

Za onaj relativno mali broj sudionika foruma koji imaju sposobnost racionalnoga mišljenja, znaju engleski i ne nasjedaju babarijama- svakako pogledati interview Stephena Kotkina, najboljeg Staljinova biografa. Ovo je vjerojatno najbolji video o cijelom ratu o Ukrajini, i nov je (svega nekoliko dana):

Vidi se koliko nemaš pojma o Moldaviji, tamo nije velika razlika u glasovima između prorumunske i proruske opcije i već mesecima traju veliki protesti protiv sadašnje vlasti i Maje Sandu zbog velikog pada standarda, drastičnog poskupljenja energije i podrške zločinačkom režimu kolomojskog pardon zelenskog na štetu naroda u Moldaviji. Kada bi se Pridnjestrovlje ujedinilo sa Moldavijom, proruske stranke bi razvalile. 2019. na predsedničkim izborima je Maja Sandu jedva prebacila 50% protiv proruskog Igora Dodona.

Zaboravio čovjek da je to rusko-ukrajinska RSK koju su stvarali i tamošnji Ukrajinci.

Po svim istraživanjima proruska vlast bi tamo pobedila na eventualnim izborima.

Proruske liste (BECS i SOR) su po svim agencijama na oko 50%, a vladajuća i proevropska stranka PAS na oko 35% (dva istraživanja ih nalaze na oko 40%, ali opet nedovoljno za vlast).
Takođe je i novoosnovana stranka MAN blizu cenzusa od 5% (oni su na oko 3-4%, po jednom istraživanju bi prešli cenzus). Njihov lider je ranije bio proruski orijentisan, a sada je promenio stavove nakon ruskog napada na Ukrajinu. Ipak koliko sam shvatio neki baš i ne veruju u njegove današnje stavove.
Sve ostale stranke su dosta ispod cenzusa.

Što manje uplitanja u taj sukob to bolje, zna to i Moldavija i dosta drugih. Neki na žalost čačkaju pa će poslije plakati i tražiti pomoć. Help!!!

Doslovce majmun.

Vojnici koje NATO drzave su napadali Mosul ?

Razgovara se o brzom opremanju ukrajinskih snaga nama poznatim helicem

usporedba je promašena jer braniteljima Mosula nitko nije pomagao

Rusija vrlo moguce da sutra objavljuje kraj specijalne vojne o operacije i objavljuje rat Ukrajini.

To poređenje sa Srbima je zapravo prilično tačno i nimalo čudno, čitava studija bi se mogla napraviti oko toga, nemoguće je ne primjetiti sličnosti i izbjeći poređenja. To rade čini mi se i Hrvati i Bošnjaci, nisam primjetio da Hrvati porede Ukrajince ili Ruse sa Bošnjacima, ili Bošnjake da porede Ruse sa Hrvatima iako su nekakve tri zaraćene strane u ratovima devedesetih. Rusi=Srbi je nekako prirodno.

Kako ne, Ukrajinci tj Kijev zeli centraliziranu drzavu na isti nacin na koji Bosnjaci tj Sarajevo zeli centraliziranu BiH a Donbas je tia svoj entitet koji moze vetirat sve velike odluke.

U ovoj situaciji ruske agresije je prirodno, jer su Srbi preko 5. kolone Srba u RH pokušali otkinuti komad Hrvatske.

Inače u svemu ostalom pada.

Rusa ima skoro 4 puta koliko Ukrajinaca, dok je Srba oko 1.6 puta koliko Hrvata; Rusi su kroz povijest poubijali puno Ukrajinaca, dok su u međusobnim obračunima Hrvati poubijali više Srba; Hrvati su povijesno "stariji" narod od Srba, dok su Rusiji "stariji" od Ukrajinaca.

Tu paralela nema.

Ali ima u ovom ratu.

Pripadnik 16. brigade za posebne namjene iz sastava spetsnaza, sjedište u Tambovu RU...jedan iz ekipe koja je nastradala negdje na potezu Kremina Svatove, video borbe par stranica ranije..

Odličan intervju, ali poprilično mučan zaključak o kraju rata u Ukrajini, iako posve realan.

Meni miriše na svjetski rat.

Davno se ovde pisalo da Rusi ovo pustiti neće a očito neće ni AngloŽidi koji vode Ameriku i EU kmetove (Ukre se ionako ništa ne pita). Valjda će ipak doći do nekakvog sporazuma, pečurki nitko nije željan. Valjda.

Boli gazdu preko bare k

https://www.dailymail.co.uk/news/articl ... -twin.html

Kad vidiš ovakve izjave, kako ne reći da su svi prokijevljani sluđeni? Barem ovi u Europi. S tom ekipom nema rasprave. Markan, Primarijus i ostali bi ušli u Treći svjetski rat radi Donjecka i Luganska i članstva u NATO-u jedne države (sada Ukrajine, sutra možda Bjelorusije). Izvolite momci, ginite za ovakve likove. Ni Krim im ne bi bio dovoljan.
Evo šta kaže kadar Zelenskog.

Ruse je Vasilij Grosman odavno pročitao. Možda to jest samo literatura, no generalno je bio u pravu.



So. Is the Russian soul still as enigmatic as ever? No, there is no enigma.

Was there ever an enigma? What enigma can there be in slavery?

But is this really a specifically and uniquely Russian law of development? Can it truly be the lot of the Russian soul, and of the Russian soul alone, to evolve not with the growth of freedom but with the growth of slavery? Can this truly be the fate of the Russian soul?

No, no, of course not.

This law is determined by the parameters—and there are dozens, maybe even hundreds of such parameters—within which Russian history has unfolded.

“Soul” is neither here nor there; it simply does not come into it. If the French or the Germans, the Italians or the English, had been placed a thousand years ago within the same parameters of forest, steppe, bog, and plain, in the force field between Europe and Asia, amid Russia’s tragic vastness, then the pattern of their history would have been no different from that of Russian history. Anyway, it is not only the Russians who have known this path. There are many people on every continent of this Earth who have come to know the bitterness of the Russian path—some of them only vaguely and from a distance, some of them closely and clearly, suffering bitterness of their own.

It is time for the students and diviners of Russia to understand that the mystique of the Russian soul is simply the result of a thousand years of slavery.

And in admiration of the Byzantine purity and Christian meekness of the Russian soul there lies an involuntary recognition of the inviolability of Russian slavery. The sources of this Christian meekness and Byzantine ascetic purity are the same as the sources of Lenin’s passion, intolerance, and fanatical faith—they lie in the thousand years of Russian serfdom, Russian nonfreedom.

And this is why the Russian prophets were so tragically mistaken. Where, where can we find this “Russian soul, all-human and all-unifying”—that Dostoevsky told us would “speak the final word of the great general harmony, of the final brotherly concord of all tribes according to the law of the Gospel of Christ”?

Where indeed, O Lord, is this all-human and all-unifying soul to be found? Did the prophets of Russia ever imagine that their prophecies about the coming universal triumph of the Russian soul would find their fulfillment in the unified grating and grinding of the barbed wire stretched around Auschwitz and the labor camps of Siberia?

Lenin was in many ways opposed to the great prophets of Russia. He is infinitely far from their ideals of meekness, of Christian, Byzantine purity and the laws of the Gospel. But he is also strangely and surprisingly close to these prophets. While going his own very different way, he made no effort to save Russia from her thousand-year-old quagmire of non-freedom. Like them, he recognized Russian slavery as something unshakable. Like them, he was born of our non-freedom.

The Russian slave soul lives both in Russian faith and in Russian lack of faith, both in Russian meek love of humanity and in the Russian propensity to reckless violence. It lives in Russian miserliness and philistinism, in Russian obedient industriousness, in Russian ascetic purity, in the Russian capacity for fraud on a supreme scale, in the redoubtable braveness of Russian warriors, in the Russian lack of any sense of human dignity, in the frenzy of Russian sectarians, and in the desperate ferocity with which Russian rebels rebel. The Russian slave soul is manifest in Lenin’s revolution, in Lenin’s passionate embrace of Western revolutionary teachings, in Lenin’s fanaticism, in Lenin’s violence, and in the victories of the Leninist State.

Wherever slavery exists in the world, it gives birth to souls of the same kind.