A de mi reci sta je sa MiG-29 i Su-27 koje je Ukrajina vec imala?

Gdje su?

Khokhlyatsky aerodroma

Vecina ih nije bilo u letnom stanju početkom ruske agresije, nedavno je unisteno nekoliko tih neispravnih na pisti Khokhlyatsky aerodroma. Iako u podredjenom položaju mnogi su do danas prezivjeli borbene misije. Ispravne avione su na vrijeme sklonili. U medjuvremenu je nabavljeno dodatnih su-24. Tako da ovo nisu prvi avioni isporučeni Ukrajini..

Kad i od koga nabavljeni ?
Zar nisi baš ti rekao da ti je Biden licno šapnuo, da F16 100% sigurno idu u Ukrajinu i da su Ukrajinski piloti vec u Arizoni i vjezbaju !? Ja ti vjerovao ipak si ti u obavještajnim vodama i imaš veze sa MI6 i Mossadom i da ne odajem skim još.
Razocarao si me.
Nego mene zanima više jedna druga stvar, a to pitamje ide prema one strane. Cemu potreba lagat narod. Rusi vicu da Kiev samo sto nije pao, a Ukrajinci vicu eto in pred Moskvom. Sutra da ja povjerujem jednoj od te dvije strane, jel to mjenja nesto na frontu ?
Ako ja povjerujem da je Putin dobio rak, ocel uz snagu mog vjerovanja on stvarno dobit rak ili u cemu je stvar?

Znam da nema smisla ovde postavljat ozbiljna pitanja jer je tesko dobit neke ozbiljne informacije iz Ukraine. Uz to ovde ima puno ljudi koji namjerno lazu i vuku na svoju stranu, kao da imaju korist od toga.
Ipak cu pokušat: Koliko su avioni u Ukraini (trenutno) relevantni? Obe strane imaju veoma jak PVO (molim vas da ne diskutiramo cij je veci/jači). Jako slabo pratim rat ali imam utisak da obe strane skoro ne koriste avione jer imaju dalekometnu artileriju i „nema potrebe“ riskirat avione i pilote.

RQ-4B global hok pozivnog znaka forte 10 je rano jutros poletela iz baze Sigonela na Siciliji i posle dužeg leta uz rumunsko-ukrajinsku granicu ponovo se zaputila prema poluostrvu Krim.

Međutim, bespilotna letelica se drži podalje od zone koju su Rusi označili kao sigurnu zonu

:sega

Ova kanta kosta 60m dolara.

Nije ni cudo sto imaju najveci vojni budzet ubedljivo, a ne mogu da pobege talibane koji se bore u raspalim papucama i zardjalim kalasnjikovima.
Sminkerska vojska, nisu ti za ozbiljno ratovanje.

Ukrainian commander reveals true scale of losses – and pays the price
Battalion commander says all 500 of the original soldiers in his unit have been either killed or injured as he calls for better training

Koji smrad od čovjeka, ruga se udovicama što žaluju i traže muževe. Čovjek koliko je i žohar.

Ne moraš objaviti svaki video koji ti izađe na početnoj stranici, taj drugi je star godinu dana.

U medjuvremenu u Parizu:

Diktator Makron kroz primjenu clana 49.3 sada ima neogranicena ovlastenja i moze svaki prijedlog u parlamentu bez glasanja usvojiti.
Sta ti je demokratija zar ne?

Ovako Zapad procjenjuje ukrajinske vojne žrtve

120,000 killed and wounded

Ipak mislim da u brojke malo veće da Ukri imaju oko 85 tisuća mrtvih i oko 45 tisuća teže ranjenih.

Za ruske vojne gubitke ovo su zapadne procjene.

200,000 killed and wounded.

Ovo bi moglo biti prilično točno od toga nekih 140 tisuća poginulih i 60 tisuća teže ranjenih.

Zapovjednik bataljuna 46. brigade s pozivnim znakom "Kupola" bori se od 2014. godine, a briljantno se iskazao nakon ruske invazije. U bataljonu „Kupola“ vlada najveća motiviranost, veliko povjerenje u zapovjednika, dobro rukovođenje — u borbama u Soledaru imali su dosta promrzlih i borcima su amputirani nožni prsti, jer su držali položaje do posljednjeg časa, bez rotacije i opskrbe. Jedan vojnik je ostao bez 10 prstiju od ozeblina. Povukli su se po zapovijedi tek kada je neprijatelj zapravo opkolio Soledar. Dakle, optužiti „Kupolu“ za izdaju ili reći da se radi o osobi koja pokušava izbjeći odgovornost je ludost. Sve što je rekao za Washington Post je istina. Takav realizam je potreban za formiranje objektivne slike u ukrajinskom i američkom društvu. Moramo prihvatiti nedostatak napora da se obuče i organiziraju naše trupe", kaže Butusov.

Zapovjednik bataljuna 46. zasebne brigade Anatolij "Kupola" nije imao dopuštenje za komunikaciju s novinarima. On će biti postavljen na dužnost u jednom od centara za obuku Oružanih snaga Ukrajine. Na činjenicu širenja lažnih informacija s njim je izvršen službeni razgovor. Vojnik je prekršio niz smjernica o javnom priopćavanju i iznošenju podataka koji predstavljaju državnu tajnu. U skladu sa standardima vojski zemalja NATO, koji se provode i u Oružanim snagama Ukrajine, dopuštenje vojniku za komunikaciju s medijima daje njegov zapovjednik, što nije učinjeno. Među podređenima Anatolija "Kupole" bili su i vojnici koji su prošli tečaj obuke u Britaniji. Inozemni instruktori više su puta istakli pravilnu obuku ukrajinskih padobranaca i njihovu motivaciju. "Kupola" ima mnogo poznanika u centru za obuku. Međutim, nikada se njima ili neposrednim zapovjednicima nije obratio sa zahtjevima ili prijedlozima za poboljšanje procesa obuke. Gubici koje je vojnik iznio znatno su precijenjeni. Istovremeno, takve informacije imaju status ograničenog pristupa. Uzimajući u obzir njegovo borbeno iskustvo i poznavanje problematike obuke, "Kupola" će biti imenovan na dužnost u jednom od centara za obuku Oružanih snaga Ukrajine.

Pitanje obuke je pokrenuo slučaj Pokitka.
Bohdan Pokitka iz Ternopila poginuo je kod Bahmuta manje od 4 sedmice nakon mobilizacije, a porodica tvrdi da praktično nije imao nikakvu obuku.
Mobilisan je na autobuskoj stanici 18. januara, 13 dana kasnije položio je zakletvu, 12. februara je upućen na front i četiri dana kasnije je poginuo. Njegovi bližnji kažu da Pokitka, koji inače nije služio vojsku, nije prošao osnovnu obuku na poligonu već je naučen „jedino da rasklopi i sklopi pušku“, kao i da je na front upućen „bez neophodne opreme“. Gradonačelnik Ternopila zatražio je objašnjenje od vojske, vojska je priznala propust, ali naglasila da se radi o izolovanom slučaju. Onda se, međutim javio veći broj građana sa sličnim iskustvom koji tvrde da je problem sistemski. Otud i ovih sedmica popularna rečenica po komentarima da „mala sovjetska vojska ne može da savlada veliku sovjetsku vojsku“ te da je neophodno temeljno pročešljati rad vojnih komesarijata.

Postavljamo sebe, svoju državu, svoje društvo kao potpunu suprotnost Ruskoj Federaciji i Sovjetskom Savezu kao njezinoj preteči. Mi smo slobodni, mi smo jaki, mi smo demokrati, mi nikada nećemo kleknuti. To je teorija. U praksi je sve malo drugačije. U praksi postoji mali (veći nego prije 9 godina, ali manji od potrebnog) postotak aktivnog i osviještenog društva, za koje ovi slogani nisu samo skup slova. U praksi smjenjujemo s dužnosti jednog od najboljih boraca ovog devetogodišnjeg rata. U praksi, pokušavamo začepiti usta vojsci da, ne daj Bože, ne sruše savršenu sliku svijeta koju oslikavaju vlasti.
Borac trećeg bataljuna, 46. desantne, moje brigade, daje intervju za Washington Post. Intervju je istinit i koliko je to moguće zasnovan na meritumu predmeta. Pažljivo i uravnoteženo. Jer stvarnost je mnogo gora. Daje intervju, nakon čega je vojno-politički vrh trebao sazvati hitan sastanak kako bi se ti problemi otklonili. Jer to je realnost i to nije mišljenje pseudostručnjaka od "dvije-tri nedjelje". Ovo je uravnoteženo stručno mišljenje profesionalca najviše klase. To je osoba koja uživa stopostotno i bezuvjetno poštovanje svojih podređenih i svih ostalih postrojbi koje su se s njim susrele. No umjesto toga, vojno-politički vrh odlučuje kazniti borca i smijeniti ga s dužnosti.
Ne želim još dugo pisati o kakvom se dnu radi. Očito je. Želim pisati o posljedicama. Glavna posljedica bit će demotivacija vojske, njenog profesionalnog i intelektualnog dijela. Ti ljudi, bez prava glasa, krvlju, znojem i godinama rata izborili su pravo na mišljenje. I nema drugog i boljeg vremena za njegovo iznošenje nego sada – u ovom ratu. Jer, u suprotnom mi ćemo izgubiti. Bez ovog stručnog mišljenja mi ćemo izgubiti rat. Da, pobjeda nije nimalo očita. I nismo blizu cilja. I ne ide nam dobro.
Ukoliko društvo ovo proguta, ako to proguta vojska, veliki broj vojnih profesionalaca će poslati sve u tri vraga i napustiti vojsku, na bilo koji način. Značajan dio iskusnog kadra sigurno će napustiti treći bataljon. I sam bih otišao. Jer, nije predsjednik taj koji nadahnjuje osoblje. Vojsku inspiriraju oni koji ostaju kod kuće, iza, i oni koji vode naprijed - zapovjednici. Učinkovitost naše brigade nije zasluga predsjednika ili bilo koje druge osobe. To je prvenstveno i isključivo zasluga svih ovih zapovjednika, a potom i vojnika. Najčešće, nažalost, ne zahvaljujući državi, nego uprkos njoj.
Iskreno se nadam da će ova priča ipak izazvati buru u javnosti te natjerati vojni i politički vrh da uspostavi pravdu i preispita svoj odnos prema nama, prema vojsci. Nismo bili loši. Nećemo šutjeti. Obični vojnik 46. desantno-jurišne brigade Vladimir Ševčenko. Možete me kazniti.