Imate li brata ili sestru? Starijeg ili mladeg? Ili mozda vise njih? Kako se slazete, jesu li vam bliski?
Ja imam mladeg brata, odnosi-oako, nismo si bas previse bliski, ali OK.

Ovo je malo opasno za odgovoriti ako imate sestru, jer već vidim kako bi to neki veliki psovači i pljuvači na forumu to iskoristili oko nekih nesuglasica, zato oprezno sa odgovorima!

Nisam uopce mislio na to. A nista, onda bolje brisi temu, nema smisla da posluzi kao povod za takve gluposti.

Vrijedi i u mom slučaju.

Na ovoj temi bih dodao da brata i(li) sestru nemožeš sam birat a prijatelje možeš. Naravno, super je ako su odnosi dobri. Ja se osobno maksimalno trudim da tako i bude pa zbog toga zaobilazim neka društveno-socialna i politička određenja i sl. jer sa tih aspekata smo si različiti zbog same okoline (smjer obrazovanja, ostali interesi) u kojoj smo se formirali kao osobe. Nije vrijedno zbog tih razlika, krv nije voda.

3 kokoske, od toga dvi su starije jedna mladja...ova starija vec ima 2 sina, treci na putu...obratite paznju za 15-20 god, bit ce glavne zvjezde na Nou Campu

Mlađi brat, dobri smo, krv nije voda, nastojim ga usmjeriti da bude više poput mene - tradicionalan, da se drži načela, ne zaboravlja tko je i odakle je i da obrćemo big shekels jednog dana

dva mlađa brata, ali smo bliski po godištu i puno mlađu sestru.

Ljubav izmedju brace i sestara je jedna od najintenzivnijih vrsta osjecaja. Ta povezanost od rodjenja, za vrijeme djetinjstva i odrastanja, najbitnijih faza u formiranju covjeka ostavi dubok trag u nama.
Veze vecinom traju citavog zivota, s kracim fazama manjeg intenziteta, u doba kad vecina nas trazi samog sebe!
U sprotnom slucaju se cesto prekinu negdje u doba "odrastanja", kad se ode od kuce na skolovanje ili posao, krene zivjeti samostalno.
U tim slucajevima godinama skupljane emocije izviru na povrsinu i prouzroce tsunamije nakon kojih ostane samo dusevna pustos. Sitne nepravde iz djetinjstva, svadje, preferiranje jednog djeteta sa strane roditelja, veci uspjesi u skoli, sportu itd. postanu opet toliko bitni da naruse vezu koja je trajala citavog zivota, makar na klimavim nogama.

Ja sam jedinica i uvek sam patila što nemam brata ili sestru.
Kad sam bila klinka, mislila sam da je najlepša stvar na svetu imati starijeg brata jer je moja najbolja prijateljica imala super odnos sa svojim bratom, i mi smo od njegovog društva kopirali sve "fore", formirali muzički ukus, stavove..

Čitam ovo što mara kaže..i shvatam da ja možda idealizujem te stvari, jer ih nikad nisam doživela..ali i dalje želim da verujem da ima mnogo više pozitivnih primera, nego negativnih..

Definitivno ima vise pozitivnih nego negativinig slucajeva, u biti su drugi u manjini. S tim da su negatini vecinom prilicno radikalni, nastane rez koji se vise ne da zalijeciti!
Ljudi cesto zaborave da nikakve materijalne stvari nisu vrijedne odnosa izmedju brace i sestara!

mada verovatno nekad i roditelji tome (svesno ili nesvesno) doprinesu.
nekad favorizovanjem jedne strane, nekad svojim "nemešanjem" dok je vreme..
ali sve se to da prevazići ako deca ponesu najvažnije iz porodice, a to je - ljubav.

Ljubav je nekad posesivna, nekad slaba, nekad na rezervi jer postoje bitnije stvari, al bitno je da je ona usadjena u covjeku jer na njoj se pociva!

Uvijek zudi za necim sto nemamo, jedna od ljepsih stvari je ta zelja za bracom i sestrama, to pokazuje da nismo bas uvijek sebicna stvorenja.

Ima nas.... Dok smo živjeli svi skupa (sedmeročlana porodica) non stop smo ratovali. Stalno smo se svađali, ali to su bile one svađe koje za 5 minuta zaboraviš. Ma kakvih 5...zaboraviš istog momenta. Nikad nismo bili kao one familije koje bi sjele za sto i razgovarale, već smo probleme rješavali kroz svađe. Ali smo se sigurno voljeli više od tih savršenih porodica. Znam da smo jedni drugima svašta govorili i to je bilo ok, ali bi se obavezno loše proveli svi oni "sa strane" koji bi se usudili da kritikuju nekog iz naše porodice. Samo smo mi imali pravo da lajemo jedni na druge.
Danas kad su sestre udate slažemo se bolje nego ikad.
Ja i brat smo nastavili tradiciju svađanja za svaku sitnicu, ali smo oboje svjesni da bi bez razmišljanja dali život jedno za drugo.
Volimo se najviše na svijetu i to je fakat.

Dva brata, dvi sestre i jedan izrod(nisam ja)

Nemam i ne nedostaju mi.
Ionako kad-tad dođe do nesuglasica i koječega.

Imam, sestru sa kojom se odlično slažem i polubrata njemca kojeg nikada nisam upoznao.

Mladjeg brata, premalo ga tuko dok sam mogo. Sad je jaci i ima sto kila misicave mase i bilansu od 8/2/3 u "kavezu".