I to sve nakon Dejtona. Morbidni rat protiv mrtvih kjafira je valjda nekakva bitka za identitet
Šiptarluk kroz indigo.

U Kninu su četnici zajedno sa Ratnim zločincem Ratkom Mladićem dernečili uz brlju se opijajući do besvijesti, jer su pomislili da je rat koji su svojom agresijom na Hrvatsku započeli , gotov za nekoliko dana... Objavljujemo nikad objavljene fotografije koje je slikao hrvatski branitelj Marko Bilač samo dan nakon VRA Oluja… Srpski i jugokomunistički JNA agresori uništavali su redom sve Hrvatske sakralne objekte od kojih im je glavna luđačka poslastica bilo uništavanje katoličkih crkvi, na kojima su vježbali gađanje iz tenkova, topova, minobacača i svih drugih oružja i oruđa koja su mogla nanijeti ogromne štete istima.Pljačkanje i palež bilo im je normalno, jer njihovi bolesni umovi za drugo i ne znaju. U obližnjem Kijevu su Mladićevi JNA tenkovi tukli crkvu Sv.Mihovila do te mjere da od nje nije ostalo ništa do jednog stečka, koji je samo ukazivao na to da je tu nekad bila katolička crkva.Kijevo je inače Hrvatsko mjesto koje je teško nastradalo od partizana i četnika u drugom svjetskom ratu, a u obrambenom Domovinskom ratu se povijest ponovila i cijelo je Kijevo sravnjeno sa zemljom, a sve su kuće zapaljene. Civili su poubijani, a mnogi su morali napustiti svoja ognjišta. U Kninu su četnici zajedno sa Ratnim zločincem Ratkom Mladićem dernečili uz brlju se opijajući do besvijesti, jer su pomislili da je rat koji su svojom agresijom na Hrvatsku započeli , gotov za nekoliko dana. No grdno su se prevarili podcijenivši hrvatski narod i ratnika, koji je od golorukog naroda vrlo brzo uspio postati respektabilna vojna sila koja je ove luđake i njihove vođe, redom srbe iz srbije, natjerala u bijeg koji se pretvorio u opću “bežaniju” jer kukavice ne znaju drugačije. Zaplili su i srušili crkvu Sv. Ante u Kninu-Foto-dan nakon Oluje Ono što se malo lošije vidi su fekalije koje su srpski zločinci bacali po crkvi Sv Ante u Kninu koju su uništili. Lako je tim neljudima i bolesnicima bilo ubijati civile i starce. Lako im je bilo pljačkati iseljena hrvatska sela. Lako im je bilo uništavati katoličke crkve, jer su imali svu ratnu tehniku , dok s druge strane Hrvati nisu imali ništa. Ali sve se to vrlo brzo preokrenulo. Pokazala se sva njihova nesposobnost i kukavičluk, koji je posebice bio izražen na današnji dan 5.kolovoza kad su ti isti bolesnici, pijanice i kukavice bježali kao zečevi pred hrvatskom vojskom u veličanstvenoj VRA “Oluja 95”. Toliko su marili jedni za druge, da su svojim tenkovima gazili i ubijali svoje civile koji su bježali na traktorima i raznim vrstama prijevoza. Iza sebe su ostavili pustoš i pogažene civile, koje su u “bežaniji” doslovce ubijali svojim tenkovima i drugim oklopnim vozilima, jer njima ratni zločini nad civilima, pa makar i svojim, nije nepoznanica. Tu su bili najhrabriji. Tu gdje im se nije mogao pružiti pravi vojnički i muški otpor. Knin je iza njih ostao prljav kao što su prljavo živjeli isti ti “junačine” dok se nije pojavila Hrvatska vojska. Čak su povlačenju koristili zabranjeno oružje, orkane i zvončiće, tukli po civilnim objektima, Zagrebu i okolici ubijajući civilno stanovništvo. Jer oni su takav ološ. Oni nisu ratnici. Oni su kukavice. Oni su jednom riječju završena priča za svagda, jer ih je Hrvatska vojska dotukla i potukla do koljena.Ne samo u Oluji, već zauvijek. Više se nikada nisu i neće oporaviti. Sad im samo preostaje kuknjava i zapomaganje. Preostaju im laži po uzoru na svog idejnog i duhovnog vođu Dobricu Ćosića, koji je i sam znao reći da je laž od srpskog državnog interesa. Oni bi sad da se u Hrvatskoj na koju su izvršili agresiju, vodio nekakav građanski rat. Oni bi sad sve, samo da preokrenu povijest u svoju korist, koristeći i neke zastupnike u hrvatskom saboru, poput Milorada Pupovca i njemu sličnih. Koristeći se plaćeničkim udrugama koje ruju po hrvatskoj , ne bi li tamo nekog uvjerili da je to stvarno tako i bilo. Ali neće ići tići. Na Hrvatsku je izvršena brutalna velikosrpska agresija potpomognuta s jugokomunističkom JNA i njenim zapovjednicima i cijelim državnim vrhom Srbije, SPC i SANU. Stoga se moramo prisjetiti 17. srpnja 2014.godine u Karlovcu, kad je obnovljena jedna pravoslavna crkva koja se nalazila na crti razdvajanja i dobila poneku granatu, tko zna čiju. U Karlovcu, koji je bio na prvoj crti obrane tijekom hrvatskog Domovinskog rata, obnovljena je, pretežno hrvatskim novcem, crkva Sv. oca Nikolaja. Mediji su tad javili da je ovo zdanje posvetio patrijarh Srpske pravoslavne crkve (SPC), a da su ovom događaju bili nazočni baš svi, od izaslanika predsjednika RH, izaslanika srbijanskog Ministarstva pravde, karlovačkog župana, neizostavnog Milorada Pupovca, Čedomira Višnjića, poznatog srpskog kulturnog djelatnika, pa sve do izaslanika kardinala Bozanića i drugih. Tako je primjerice patrijarh Irinej u svojoj propovijedi uz ostalo naglasio da je ovaj obnovljeni hram gotovo do temelja bio srušen u zadnjem ratu zbog zla i mržnje te je dodao da je to veliki dan, jer upućuje na zacjeljenje rana. Želio bi također, čulo se od visokog crkvenog dužnosnika, da se razaranja kao što je bilo rušenje crkve sv. Nikole (ne zna se od čijih granata!)više nikada i nigdje ne dogodi, jer je to tragedija i onima kojima se čini zlo i onima koji ga čine. Patrijarh je rekao i da ne zna (sic!) zbog čega su u Domovinskom ratu stradale pravoslavne crkve, dok je na pitanje o ćirilici u Vukovaru odgovorio “kako treba znati da na tom pismu nije napisano ni jedno zlo”. (Malo smiješno, ali je tako rečeno, op p.) Vjerojatno su na te riječi patrijarha Srpske pravoslavne crkve svi nazočni pljeskali, tim prije jer nigdje nismo čuli da je netko od njih izjavio: Čekajte gospodine Irinej, vratimo se mi malo u vrijeme od prije 23 godine, odnosno u ratne godine srpske agresije na Hrvatsku od 1991.-1995. Srbi koje predstavlja Irinej su u Hrvatskoj rušili sve pred sobom, dok Irinej od jedne srušene srpske crkve, i to one za koju se ne zna od čijih granata, stvorio mit kojem bi se svi Hrvati , po njemu, sad trebali klanjati i tražiti oprost od agresorske Srbije koja je porušila, zapalila, pobila, likvidirala, klala i tko zna što nisu radili njeni zločinci sve što je mirisalo na Hrvatsku. Neka mi oproste svi oni koje ovim kratkim tekstom želim prozvati da obrate pozornost i ne nasjedaju na srpske provokatore i Irinejeve, naoko lijepe i mirišljave riječi koje bi naivan čovjek popio na eks. Nažalost mnogi vodeći hrvatski političari i neki crkveni velikodostojnici, (čast iznimkama!)predstavnici katoličke crkve u Hrvata piju.I to piju na eks. A jesu li upitali tog istog Irineja i njegove, koliko su to srpski agresori porušili hrvatskih sakralnih objekata. Ja znam i to točan broj, koji je nažalost ogroman i zastrašujući, a hrvatska katolička crkva šuti. Zašto ne znam. Ukratko donosim broj porušenih sakralnih objekata u Hrvatskoj za vrijeme trajanja velikosrpske agresije na Hrvatsku. Nadam se da će ovo pročitati i hrvatski katolički velikodostojnici , ali i srpski na čelu sa Irinejom koji obožava četničke pjesme i njegovom svitom, koji se jučer i danas nalaze zajedno sa hrvatskim saborskim zastupnikom Miloradom Pupovcem u Srbiji, na navodnim parastosima koji se održavaju po Srbiji ali i u Biskupiji pored Knina sa obješenom srpskom zastavom od 15 metara. Danas kad hrvatska slavi Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i Dan svih hrvatskih branitelja, onih sa početka priče, koji su vojnički i čisto, po svim međunarodnim ratnim standardima i konvencijama potukli srpskog agresora. Na području Republike Hrvatske u tijeku Domovinskog rata potpuno je uništeno 65 župnih crkvi, pedeset i jedna ostale crkve, 88 kapelica, 66 župnih kuća i dvorana, 7 samostana, 15 groblja, 88 križeva na otvorenom, što, ako se samo to zbroji, iznosi 380 potpuno uništenih sakralnih objekata, ili “ranjenih crkava u Hrvata”. Veliki broj je i teško oštećen tako da je u Hrvatskoj srpski agresor ukupno uništio, što potpuno, što teško, što djelomično, ni manje ni više nego oko 1.500 kršćanskih sakralnih objekata, o čemu postoji kompletna arhiva sa fotografijama i opisima ovih zločina ili srbijanskog kulturocida. Danas kad hrvatska predsjednica, predsjednik hrvatske vlade, sabora, i sva resorna hrvatska ministarstva su na kninskoj tvrđavi i svi govore isto, da je na Hrvatsku Srbija izvršila agresiju i da je Oluja čista vojnička akcija HV koja je potukla srbijanskog agresora i njihovu vjekovnu težnju na hrvatski teritorij. No Irinej, Pupovac, Vučić (kojem je idol bio i ostao četnički vojvoda i ratni zločinac Šešelj) i svi ostali u Srbiji održavaju parastose za navodno ubijene pravoslavce u hrvatskoj.

Nakon podmetanja slike u Prijedoru moje povjerenje prema vlasima je soalo na tacno 0%. Bukvalno nista vise ne vjerujem sto kazu.