Schadowitz (Šajatović) je rođen u Žumberku koje je pripadalo zagrebačkoj županiji, vjerojatno iz uskočke obitelji. [5] Habsburška Monarhija prvi je na ovo područje naselila Uskoke 1530. godine kako bi nadoknadila gubitak stanovništva izazvan Turskim ratovima sredinom 15. stoljeća.

Schadowitz je pripadao “Leib Compagnie Croaten on Ross” koju je 1660. osnovao izborni knez Johann Georg II od Saske. Zapovjednik čete, koja se u početku sastojala od 87, a kasnije do 150 ljudi, bio je kapetan, a kasnije potpukovnik grof Janko Peranski († 1689.), koji je za svoje zasluge imenovan komornikom i sudskim pristavom u Moritzburgu. Godine 1680. sin i nasljednik Johanna Georga II., izborni knez Johann Georg III., ovu jedinicu zbog troškova.

Schadowitz je nastavio služiti u izbornoj kneževskoj pukovniji na ********* prije nego što se pridružio gardijskoj konjici (trabant tjelohranitelj na *********) kao kapetan i, između ostalog, sudjelovao u bitci kod Kahlenberga u Velikom turskom ratu (1683. – 1699.). Između ostalog, dokazano je da je Johann Georg III. pratio ga je kada je posjetio Hoyerswerdu od 4. do 7. veljače 1688. sa 130 ljudi i 15 konja. [6] Zbog svog ratnog iskustva, dokazane hrabrosti u mnogim bitkama i duge službe, Schadowitz je 1. svibnja 1690. postao brigadni načelnik cijele izborne konjičke garde. [7] [8] Kao takav, predvodio je pogrebnu povorku u jesen 1691. godineza Johanna Georga III. izborni tjelohranitelj u Tübingenu. [9] [10] Navodno, neposredno prije izborne smrti, Schadowitz je za svoje usluge dobio imanje Särchen kao dom za umirovljenike i bio je oplemenjen .

Dana 12. prosinca 1691., dan nakon ukopa Johanna Georga III. u freiberškoj katedrali, njegov nasljednik Johann Georg IV otišao je u gardijsku konjicu postavljenu na strelištu i abdicirao Schadowitza. Izborni knez već mu je 24. studenoga 1691. dodijelio mjesečnu mirovinu od sto Reichstalera , što je Schadowitzu 11. lipnja 1694. potvrdio kasniji izborni knez i kralj August Snažni. Na Fourierovom popisu iz 1700. Schadowitz je naveden među kraljevim generalnim ađutantima. [11] Nakon umirovljenja, Schadowitz je dobio godišnju provizijuu iznosu od nekoliko tisuća Reichstalera za kupnju prehrambene ribe ( šaran, štuka ), domaćeg vina , drva za ogrjev i “novca od mirovine i milosti iz Gornje Lužice”. [12] Kao praktični katolik, kaže se da se gotovo svaki dan vozio iz protestantskog Särchena u Wittichenau kako bi mogao sudjelovati u svetoj misi. Schadowitz je umro 29. svibnja 1704. u dobi od 80 godina. Pokopan je 2. lipnja 1704. nakon sprovodne propovijedi u prezbiteriju, kod zvona, u neposrednoj blizini crkve. /Wikipedija

Krabat (saga)

Krabat ( posuđenica iz hrvatskog Hrvat za Hrvat) je legendarna ličnost Lužičkih Srba. Saga o Krabatu promjenjivo je sastavljena zbirka epizoda od legendarnih do bajkovitih, različitog podrijetla i distribucije, koje su regionalno pripisane osobi po imenu Krabat i povezane zajedno slično različitim okvirnim narativom. Krabat je u početku opisan kao običan smrtnik i stanovnik regije koji dolazi u posjed magičnih moći, koje uglavnom koristi u dobre svrhe. Poprište događaja uglavnom je područje između Hoyerswerde i Königswarthau Gornjoj Lužici.

Najstariji pisani dokaz o postojanju legende o Krabatu može se pronaći u zapisnicima sa sastanaka Akademske udruge za lužičku povijest i jezik, koju su 1838. godine osnovali gornjolužički studenti na Sveučilištu u Breslauu . Ovi dokumenti pokazuju da je 12. siječnja 1839. Awgust Bulank recitirao priče o “Särchner Krabatu”, a 1840. Jan Awgust Warko zabilježio je legende o Krabatu. Međutim, sadržaj više nije dostupan i cijela zbirka pisanih radova udruge, uključujući skripte predavanja, smatra se izgubljenom.

Samo desetak godina kasnije, u Khronika Kulowa , kronici Wittichenaua i okolice , koju je rukom napisao Franz Schneider između 1848. i 1852. , ponovno se spominje “Krabat” u pisanom obliku. Schneider je bio član udruge od 1838. do 1839. i, poput A. Bulanka i J. A. Warka, pripadao je Vendskoj sekciji . Od 1847. djelovao je kao kapelan, a kasnije kao župnik u Wittichenau . Pozivajući se na zapise u crkvenim zapisima Wittichenaua, on piše sljedeće u verziji kronike na njemačkom jeziku:

“1704 d. Pukovnik Johann Schadowitz preminuo je u Särchenu 29. svibnja, 80 godina, rodom iz Agrama u Hrvatskoj. Pokopan je u župnoj crkvi Wittichenau ispod prezbiterija uz zvono. Godine 1795., kada je župnik Georg Brückner pokopan na istom mjestu, ondje je pronađen pukovnikov mač. Ovaj Hrvat Schadowitz isti je onaj koji je na našim prostorima poznat pod imenom Krabat: jer se “Hrvat” u narodu pretvorio u “Krabat”. Hrvat je bio bogat - Herr von Särchen - i imao je reputaciju crnog umjetnika.