Kako bi zauzeli područje Hrvatskog primorja i Gorskog kotara talijani 12. 7. 1942. pokreću "operaciju Risnjak" sa 12.000 vojnika. Pošto su se partizani na ovom području bili nacionalno svjesniji nego u Dalmaciji, izbjegavali su borbe protiv Ustaša i domobrana, ali su se rado borili protiv četnika i talijanana, te nisu željeli ići ratovati dublje u područje NDH, talijani su morali sami nešto poduzeti. Za razliku od uobičajene talijanske taktike kretanja samo prometnicama, ovaj puta su uistinu sa ovog područja nastojali protjerati partizane prema sjeveru, te su se kretali pješadijski kroz guste planinske šume, čime su potpuno iznenadili partizane. Formalno cilj je bio protjerati i uništiti partizane. Partizani se povlače dublje na teritorij NDH sa novo-mobiliziranim borcima među izbjeglicama.
Što mislite, dal su u svim drugim operacijama izbjegavali kretanje izvan cesta zbog toga što nisu poznavali vojnu napanu taktiku, zato što su bili lijeni, ili zato što im je strateški odgovaralo propuštanje partizana, kako bi ih iskoristili u svojim strateškim interesima?