Mate Bulić pjeva o zavičaju, kum s Thompsonom. Ima regionalno / nacionalnog tona u pjesmama i razumljivo ali neprihvatljivo da jedan Bulić ne može.
Za Cetinskog je šok na ntu budući da mu niti jedan stih nema nacionalni predznak.
Možda su im sve to tamo neke ustaše

Ali su sve upakirali u "nemamo novca".

Naravno, predvodnice hajke na Cetinskog su Benjamina multikulti gradonacelnica, i Hana, koja zivi u Hrvatskoj i rovari protiv Hrvata.

Mislim, jebe me se sa Tonija, ali ovo je tragikomedija sta rade muslimani.

"U Sarajevu se smatra sasvim normalnim, gotovo prirodnim, da u njemu žive, rade, sarađuju, druže se, pa i više od toga, ljudi iz cijele Bosne i Hercegovine, ljudi svih etničkih i vjerskih identiteta.

To je jednostavno naš način života i mi u tome vidimo normalnost, a ne neku spektakularnu činjenicu i nešto novo. Ma koliko se neki politički akteri trudili da istaknu postojanje administartivnih linija, praktičan život svjedoči tome da se ljudi oslanjaju jedni na druge u svakodnevnim aktivnostima. To na najbolji način govori u prilog jednom, ipak ugodnom i mirnom životu.

Tome su ako ništa drugo dokaz hiljade ljudi, iz cijele Bosne i Hercegovine, koji svaki dan dolaze na posao u Sarajevo te rade u miru i slozi sa svojim kolegama, kao što su tome dokaz i mnogi ljudi koji iz Sarajeva idu u druge dijelove Bosne i Hercegovine.

Sliku života i perspektivu trajnog mira naročito mogu ojačati vjerske zajednice i njihovi lideri.
Govorim ovo iz razloga koji nam je svima dobro poznat, htjeli to neki ili ne, uloga vjerskih zajednica i vjerskih lidera u našoj zemlji je ipak uloga duhovnih, ali i generalno moralnih autoriteta kod dobrog dijela Bosanaca i Hercegovaca. Time je ta uloga važnija, ali je i odgovornost veća!

Želio bih da smo nešto češće u prilici čuti vjerske službenike da o miru, životu u miru i saradnji, govore kao što je odgovarajući na optužbe, a u vezi sa gostovanjem Sarajevskog ratnog teatra u Banja Luci, govorio glumac Aleksandar Stojković.

@DaniHadzovic
Tokom popisa 1991. SDA je vodila otvorenu kampanju protiv izjašanjavanja kao Bošnjak, što je tada zagovarala Muslimanska bošnjačka organizacija Adila Zulfikarpašića (ovo na slici je njhov plakat), optužujući ga da dijeli muslimane Jugoslavije i unosi razdor, nakon što su ga prethodno već proglasili izdajnikom (zvuči li vam poznato?). Na popisu te godine Bošnjak i Bosanac tretirali su se kao sinonimi i svrstavani su u istu kategofiju.

Tek 1993. pod velikim pritiskom intelektualaca Alija Izetbegović i vrhuška SDA pristaju da se na Prvom bošnjačkom saboru vrati ime Bošnjak. No, nemojte imati iluzije, stvar je bila krajnje praktične prirode - naime, Prvi bošnjački sabor saziva se u jeku pregovora o prihvatanju Owen-Stoltenbergovog plana kojim bi BiH bila podijeljena na tri republike, na što je Izetbegović incijalno pristao. Trebala mu je legitimizacija od intelektualaca za pristajanje na podjelu države, a u takvim okolnostima bošnjačka republika je u okruženju kršćanske Evrope zvučala mnogo benignije od neke eventualne "muslimanske republike".

Paradoks je da su odmah po vraćanju imena Bošnjak krenuli sa sistemskim islamiziranjem tog identiteta i njegovog građenja na simbolima i vrijednostima islamske vjere.

Danas se raznorazne hodže i najkonzervativniji krugovi osjećaju prirodno pozvanim da oni definiraju bošnjački identitet i određuju ko jeste, a ko nije Bošnjak. Dakle, biološki i idejni nasljednici istih onih koji su ljude koji su se 1991. htjeli izjasniti kao Bošnjaci proglašavali izdajnicima, sada uzimaju sebi za pravo da budu mjerna jedinica bošnjaštva. Neće da može.

Danijal Hadžović
@DaniHadzovic
Oni su od osnivanja više vjerska nego nacionalna stranka. U prvom statutu čak sebe definiraju kao organizaciju koja okuplja muslimane u Jugoslaviji i kao stranku "muslimanskog kulturno-historijskog kruga". Za SDA, posebno usku mladomuslimansku jezgru, vjera od prvog dana ima primat nad svim ostalim. Njihov cilje je ponovno islamiziranje muslimana, tj. svojevrsna kulturna revolucija. Nacija, koncept koji oni nikad nisu ni razumjeli najbolje, tu je više sredstvo nego cilj.

Danas je još gore stanje pa i po pitanju multietničnosti u odnosu na 2013. a 1991 je nepotrebno spominjati isto kao i 1361. stanje nije ni približno slično.

Često se krećem po Sarajevu,što poslovno što privatno pogotovo zadnjih 10 godina. Broj Srba koji žive unutar gradske zone je zanemariv. Od Vijećnice do Stupa možda ih ima 200 životne dobi a da su mlađi od 60 - 65 godina. Od zadnjeg popisa 2013 do danas Srbi su bili prosječna starost oko 60 godina. Zadnjih 10 godina dosta je tih starih pomrlo a mlađi su iselili negdje. Za broj Hrvata ne znam koliko ih ima ,ali ne vjerujem da ih ima više od 1000.
Jednostavno ne srećem hrišćane po Sarajevu. Ako ih sretnem to su oni što dolaze poslom iz Lukavice,Pala,Kiseljaka.
Nakon skoro 30 godina mira,hrišćani bi trebali biti neka egzotika u Sarajevu kao endemska vrsta ali nismo. S vremèna na vrijeme se nađem u musli društvu šta oni pričaju i lupetaju a hoće državu sa nama.