Pravo pitanje je šta je s ljudima iz Metkovića pa do Prevlake, kako se netko iz Metkovića smatra Dalmatincem, a iz Gabela Polja Hercegovcem? Jesu li Dubrovčani Dalmatinci?

Dalmacija nema jasno definirane granice, niti ima jasne granice između Dalmacije i Hercegovine.

Da, tako nekako, Dubrovnik je uvijek bio zasebna republika,
i danas imaju svoju županiju ali nisu republika.
Ali eto komunističke granice su skrojile nove okvire.

Smješten na samoj granici dvaju nekadašnjih svjetova, Venecije i Osmanlijskog imperija, Metković je ipak sačuvao svoj dalmatinski duh i pripadnost hrvatskom nacionalnom biću.

Je li prostor južnije od rijeke Neretve dio Dalmacije, ili zasebna, dubrovačka regija, teško je decidirano odgovoriti i uglednim znanstvenicima. Oni tvrde, oboje je točno. 'Dubrovačka Republika je bila zasebna država koja je bila nešto drugo nego što je bila Dalmacija. Od pada Dubrovačke republike, teritorije nekadašnje Republike, je postao dio Dalmacije', kazao je Nenad Vekarić iz Zavoda za povijesne znanosti HAZU-a Dubrovnik.

Upravo dubrovačka povijest tema je doktorske dizertacije Gorana Cvjetinovića. Dubrovčanin i Dalmatinac, tvrdi, dvije su različite stvari.' Ako ćemo o rimskom Dalmaciji, onda su i Albanci, i Crnogorci, Bokelji, svi su Dalmatinci. Ali, obzirom na zadnjih tisuću godina povijesti, ne možemo o tome govoriti', kazao je.

Jedan od glavnih dubrovačkih aduta je grb Hrvatske, koji je Dubrovnik postavio odvojeno od Dalmacije. Ipak, i tu su Dubrovčani pronašli grešku - tvrde, boje Dubrovnika nisu crvena i plava, već crvena i bijela.

Lome se koplja jesu li ili nisu Dalmatinci.
Netko s Pelješca i Korčule i Visa će za sebe reći da je Dalmatinac pa bio on koliko dugo pod Dubrovačkom republikom.

Jedino tko negira dalmatinstvo tog dijela obale su gospari iz Dubrovnika, nitko drugi u toj županiji.

Dosadne su dubrovačke zime. Nema turista, ne rade hoteli ni restorani, izlozi na Stradunu oblijepljeni su papirom jer meštri sređuju butigu... Ali pomalo, ne prije devetura. Ni njima se ne da u to doba godine. Kava u kafićima ista, face iste...

U dokolici, netko je opet pokrenuo raspravu o tome je li Dubrovnik Dalmacija. Bože, ima li uzaludnijeg pitanja.... Je li hobotnica riba? Je li fragola voće ili povrće? A balančana? Provjerite to malo jer nije baš onako kako ste mislili. Na kraju ćemo se, međutim, oko toga nekako složiti. Ali o tome je li Dubrovnik Dalmacija, tu ćemo se jedni drugima krvi napit. Ako kažeš da nije, separatist si, četnik deboto. Ako kažeš da jest, onda si debil koji ništa ne razumije - o’kle si ti šljego?

Rasprava o tome što je i što bi Dubrovnik trebao biti imao je i svoje tamne vrhunce. Poznavao sam pokojnog Zvonimira Kisića, pekara koji je osim po fenomenalnim prstićima bio poznat i po svome snu o obnovi Republike. Zbog te bezazlene romantičarske i nenasilne ideje ga je u zatvor strpao javni tužitelj Aleksandar Apolonio. Isti onaj koji je za vrijeme srpske okupacije Cavtata samoproglasio Dubrovačku Republiku, a sebe postavio za kneza.

Je li, dakle, Dubrovnik Dalmacija ili nije? U rimsko doba, pokrajina Dalmacija protezala se do Valjeva i obale Morave na istoku i Trsata na zapadu, a sjeverno do rijeke Sane i na jugu do nešto iza Ulcinja. Kasniji Dalmatinski temat (vojno-civilnu provinciju) osnovao je bizantski car Bazilije I. a u njemu su se nalazili svi jadranski otoci osim Brijuna, te gradovi Jadera (Zadar), Spalatum (Split), Crespa (Cres), Arba (Rab), Tragurium (Trogir), Vecla (Krk), Ragusium i Cattarum.

U srednjem vijeku Dalmacija je pripadala Veneciji i stoga bila smrtni neprijatelj Dubrovniku kroz idućih gotovo tisuću godina. Dubrovnik u to vrijeme živi svojim životom, pa ni u kulturnom, ni u obrazovnom ili ekonomskom smislu neće s venecijanskom Dalmacijom dijeliti sudbinu dokle god se Dubrovnik krije pod turskim skutima.

Pa opet, Rugjer Bošković se deklarirao kao “Dalmatinac (i) iz Dubrovnika” u polemici o obliku zemlje s francuskim fizičarem i matematičarem D’Alambertom (praotac teorijske mehanike). Taj odgovor na D’Alambertovo ruganje, u kojem on za Boškovića kaže da je “talijanski geodet koji ima nešto imena u matematici”, otkrio je u svom je znanstvenom radu moj kolega, dr. Inoslav Bešker.

Prepirat se možemo do sutra. Puno je važnije - i korisnije - saznati što je Dubrovnik danas i razmisliti što bismo voljeli da Dubrovnik bude sutra. Za razliku od nas, tako su razmišljali Palmotići, Bone, Gučetići, Sorkočevići, Držići, Menčetići i ostala ekipa čije djelo, skoro bez ikakvog našeg doprinosa, danas rentiramo turistima.

Lome se koplja jesu li ili nisu Dalmatinci.

Netko s Pelješca i Korčule i Visa će za sebe reći da je Dalmatinac pa bio on koliko dugo pod Dubrovačkom republikom.

Jedino tko negira dalmatinstvo tog dijela obale su gospari iz Dubrovnika, nitko drugi u toj županiji.

Ni Korčula ni Vis nisu bili Dubrovačka republika. To se vidi i po govoru. Na Pelješcu već počinje ijekavica.

Dubrovnik je imao drugačiju povijest nego Dalmacija i tu su proistekle najveće razlike. Gledano po govoru Dubrovnik ima štokavsko narječje, ali isto tako postoje mnogi talijanizmi tako da će se dubrovčani i dalmatinci odlično razumjeti,postoje neke varijacije npr. u Dubrovniku se reče, sinjorina, festa, za razliku od dalmatinskog šinjorina, fešta i sl, ali porjieklo riječi je isto talijansko.

Po načinu života posebno u dubrovačkom primorju ne može se razlikovati jeli to u blizini Dubrovnika ili u Dalmaciji. Krš, težački život, tovari, na obali ribari, klape i sl.
Po izgledu gradova su isti kao dalmatinski bio to Ston, Dubrovnik, Cavtat, s tim da se taj niz nastavlja sve do Kotora koji je tipičan dalmatinski gradić, dalje niz crnogorsku obalu se već primječuju veće razlike.

Ja sebe smatram i dalmatincem jer je to najbliže mom načinu života, iako bi se stari Dubrovčani križali da ih se poistovijeti sa bilo s kim, ne samo s dalmatincima., jer ipak je Dubrovnik stoljećima bio slobodan neovisan grad i ne treba se poistovjećivati s nikim, Dubrovnik je Dubrovnik.

Tu sam te čekao, grad koji se hvali da je bio Republika, neovisna itd., a istodobno je priznavao sultanovu vrhovnu vlast, dok se ostatak Hrvatske borio na ostacima ostataka.

Ova mi je rečenica potpuno nejasna. Kakve je veze imala onovremena Dubrovačka Republika sa Hrvatskom i zašto bi onovremene Dubrovčane zanimala ta borba Hrvatske na ostacima ostataka.

Mislim da se naziv "Turska Dalmacija" nije nikad službeno koristio za Hercegovinu? Eventualno mletački naziv za područje koje nisu zadržali pod svojom vlašću. A i nije nešto lijepo za čut "Turska", moram priznat.

Delminium je naziv za tvrđavu iz ilirskog i rimskog perioda na Duvanjskom polju, na području današnje općine Tomislavgrad, Bosna i Hercegovina.

Duvno, stariji oblik Dumno, ima korijen svoga imena u ilirskoj riječi d´lmno - pašnjak, odnosno dalma (dëlma) - ovca. Ime Duvno za grad se upotrebljavalo tek u novije vrijeme. U rimsko doba bio je to Delminium, u vrijeme hrvatskih i bosanskih vladara - Županjac (po mjestu stanovanja upravitelja župe Duvno), za turske vladavine Sedidžedid (hrv. Nova tvrđava) i Županj-potok, a u vrijeme Austro-Ugarske - Županjac.

A gle, postoji Turska Hrvatska na istim kartama.
S jedne strane je Mletačka Dalmacija, s druge strane Turska Dalmacija.
Za Posušane, Gruđane, a bome i Duvnjake nema dileme da su prirodno dio Dalmatinske Zagore.