aleksije radicevic je napisao/la:
Srpski partizani su bili pod hrvatskim rukovodstvom, koje je manipulisalo njima tako da izazove sto vecu pogibiju medju srpskim narodom.
Takodje, doprineli su da se srpski narod, teskom mukom ujedinjen 1918, iskasapi po tzv. republickim granicama.
A Hrvati, ka' ono, nisu. U svin smo republikaman i pokrajinaman završili osim u Makedoniji. Kompaktnu cilinu činili smo u 6 jedinic: Hrvatskoj, Sloveniji (siv.Istra, zap.Međumurje...), BiH, CG, Vojvodini i užoj Srbiji (dil Srima šta se je naša ondi).
divizija je napisao/la:
Rambo je napisao/la:
Zato i imas temu o ustanku 1941 u kojoj takvi kao ti mogu jasno da vide koliko je gde te godine bilo "pravih" partizana jer je tada bilo najmanje prelazaka i najveca je bila verovatnoca da taj koji je bio u partizanima predhodno nije bio u ustasama ili drugim formacija koja su bile tada aktivne.
Broj partizana 1941
-Crna gora 30 000
-Srbija vise od 20 000
-Hrvatska 7 000 od kojih je samo 800 bilo Hrvata
te su brojke prenapuhane, tu svaki seljak koji je došao na neki dernek broji ko partizan. Kad su Švabe te ustanke slomili, ta se ekipa razbježala kućama.
Kad gledaš brojno stanje partizanskih organiziranih formacija, svake ponaoosob, onda vidiš da je to mnogo sporije išle od toga da bi u YU bilo 100 000 partizana 1941.
Bilo je par tisuća u organiziranim vojnim jedinicama, ovo ostalo je bilo ko neka zbrda zdola skupljena masa, kako skupljena tako i raštrkana kad su se ustanci slomili.
Osim toga, u NDH ni pojama partizan još nije bio iskristaliziran, govorilo se o gerilcima, do ljeta 1942. nije tu bilo organiziranih vojnih formacija pod jasnom komandom KPJ, to su bile neke mase pod oružjem, bez kontrole.
Srbi se bavili hajdučijon: pljačkanjen i ubijanjen. S razlogon ih ondašnji osovinski izvori navodidu ka' bandite. Nakon pada Italije i prilaska velikog broja Hrvata u gerilski otpor, izvori NDH govoridu o njiman ka' vojsci. Govorili su o njiman s daleko manje pogrde i omalovažavanja nego o onin šta su ih zvali banditiman.
Drugo, Srbi su sve svoje suseljane pisali ka' borce, tako da je cilo selo dobilo posli rata boračke povlastice, od dida koji je bia mrtav pri rata do zadnjeg pasa i mačke u selu.
Kod Hrvata uvik pedeset filtara, zbog takva kriterija broj je nesrazmirno manji.
weasel je napisao/la:
Amiđa je napisao/la:
Jok, niste bili oštrica austrougarske vojnice... Glupi su srbi što su vam pružili ruku.
Jesu i Česi/Slovaci izgubili rat? Poljaci? Ukrajinci?
Svi navedeni su živjeli u AU i morali su ratovati za Cara.
Da Hrvati nisu žestoko zagrizli protiv Talijana na Soči, Italija bi dobila cilu obalu do Bojane do 50 km u unutrašnjost. Italija bi ostvarila svojevambicije, Srbija ne bi uspila zauzet CG, niti bi uopće vidila Jadrana, nego bi dobila ništo sitno u Podrinju.
Takvu žestinu Hrvati nisu iskazivali na srbijanskom bojišću. Daleko od tega da su bili mlaki. Značajan broj je pribiga na srbijansku stranu.
Haram je napisao/la:
Omiljena teza medju zapadnjackim pedderroliberalima, svakojakim konzervativnim katolibanima, i cemu sve ne, jer im s jedne strane umanjuje vlastitu fasisticku sramotu, a s druge strane negira i ponistava ono najvaznije sto je njihov klasni neprijatelj poklonio covjecanstvu: pobjedu nad nacizmom.
Nacisti su prizirali kršćanstvo ka židovsku stvar.
Bia je najjači kod protestanata, a još od Bismarckova Kulturkampfa katoličanstvo je bilo proganjano u Nimačkoj.
Fašizam je omalovažava katoličanstvo, stavja se je iznad.
Općenito, najjači otpor nacizmu i fašizmu bia je ondi di je bilo jako katoličanstvo. To osobito vridi za Nimačku i Italiju.
