Ne može se reći da nije tako kako kaže. Samo ne zna kako se osjeća onaj tko se odricao cijeli život da bi netko imao full time travel.

Ja putujem često, i dosadi mi. Doduše uglavnom tu bliže ali isti vrag. I sa Lidijom Bačić da se sexaš svaki dan dosadilo bi. Zato, zavidim Ateistu na volji za dalje. I to je posebna osobina. Sad ne znam pozitivna ili negativna.

Stigoh danas, Flixbusom iz Dubrovnika, u Zagreb. Upravo na zagrebačkom kolodvoru čekam Flixbus za Milano, a iz Milana imam Flixbus za Vaduz, glavni grad Lihtenštajna, države broj 51. Sutra bih trebao biti u jedinoj zemlji, koja mi je bila preostala, za dodati u blizini. Kosovo je već upisano, samo ga treba podrobnije razgledati. Karta je kupljena sinoć online, Flixbus Dubrovnik-Zagreb-Milano-Vaduz košta 130.96 eura. Ipak sada, kad je proljeće, dugi su dani i lijepo vrijeme, postoji izravna crta za Vaduz. Ne treba prvo ići u Zürich, pa iz Züricha vlakom i autobusom. Dugi su dani, vidi se do 21 h navečer, naglasak je na opuštajućem pješačenju u dolinama Alpa. Državica je u smjeru sjever-jug duga niti 25 km, a staza okolo cijele zemlje iznosi 75 km. Savršeno vrijeme i savršena država za duge šetnje. Vatikan i Monako su premali, a Sveti Marin i Andora prebrdovite zemlje za prepješačivanje. Na Malti sam pješačio puno, a nakon Lihtenštajna ću možda moći reći sebi kako sam prepješačio cijelu jednu suverenu državu. To zvuči moćno.

Postoji samo jedan hostel s izvrsnim recenzijama. Idućih dana noćenje 56 eura, bilo bi 69 da mi aplikacija Booking ne daje popuste. Koliko vidim, cijene su paprene, ovo će biti uz Švicarsku najskuplja zemlja koju posjećujem. U McDonald'su je obrok 20 eura, ali srećom hostel ima obilan doručak uključen u cijenu noćenja, kako je bilo i u Luksemburgu. Valuta je švicarski franak, a utičnice su švicarskog tipa, ne ću moći puniti mobitel ako mi netko ne posudi adapter, ili ću morati skupo platiti adapter koji vrijedi samo u Švicarskoj i Lihtenštajnu. Onomad u Ženevi mi je neki Senegalac u hostelu besplatno posudio adapter.

Pozdrav iz jedinog hostela u Lihtenštajnu, noćenje 56.34 eura.

* pogled na Vaduz danas: https://m.youtube.com/shorts/1tQDSWsahgg

Državica poznata po proizvodnji umjetnih zubala.

* bajkovite Alpe: https://commons.wikimedia.org/wiki/File ... arskoj.jpg

* krave: https://commons.wikimedia.org/wiki/File ... 1tajnu.jpg

* magarci: https://commons.wikimedia.org/wiki/File ... 1tajnu.jpg

* dvorac u Vaduzu: https://commons.wikimedia.org/wiki/File ... u_2026.jpg

Prekosutra sam opet u Dubrovniku. 6 dana, Lihtenštajn i Švicarska, 700 eura!

* vožnja vlakom kroz Švicarsku: https://m.youtube.com/shorts/zJAF13FUzYQ

Pozdrav iz Lihtenštajna, prekosutra ću opet biti u Dubrovniku. Flixbus Vaduz-München-Zagreb-Dubrovnik 116 eura. Za šest dana (tri izgubljena u Flixbusu) u Lihtenštajnu i Švicarskoj (Zürich) sam potrošio 700 eura. Čim budem imao 500, idem na Kosovo, te mi onda preostaju samo daleke zemlje. Iz Dubrovnika ima autobus za Prizren.

Krenuo sam 24. svibnja, a 25. svibnja u 13:30 stigao u Vaduz. Već tijekom jednog popodneva sam vidio dvorac, katedralu, panoramu. U Coopu radi neka žena iz Bosne, pretpostavljam po govoru. Jučer sam šetao kroz Schaan i Vaduz, pa se autobusom za 5 franaka prebacio u Sargans (Švicarska). Vlak od Sargansa do Züricha vozi malo više od jednog sata, košta 34 franka i pogledi kroz prozor na planine i jezera su bajkoviti. U Zürichu nisam noćio, bio je raspoloživ jedan hostel za 63 eura, ali aplikacija Booking mi nije mogla dovršiti rezervaciju, uslijed meni nepoznatih razloga. Nije mogla učitati način plaćanja, a ne možeš ući u hostel bez koda kojeg šalju porukom. Nema rezervacije izravno na recepciji. U Lihtenštajnu mi isto Booking nije radio, ali može se izravno na recepciji i cijena je ista (ako ne i manja). Zürich je najveći grad u Švicarskoj, a jako je malen i kompaktan. Zovu ga gradom 15 minuta, vrlo brzo se sav prešeće uzduž i poprijeko i imaš osjećaj kako se samo vrtiš u krugu. U bistrou Aladin (Langstrasse) sam pojeo platu ćevapa za 21 franak. Želio sam vidjeti tu ulicu, jer sam čuo da su po njoj prostitutke, u Švicarskoj je prostitucija legalna. Ima ih puno, ali većina je ružna, ružnija nego u Amsterdamu. Crne, debele, dlakave, izoperirane. Naletio sam na samo jednu lijepu, bjelkinja iz Španjolske, krasnih stopala. Platio sam joj 10 min lizanja stopala 50 franaka, što je stvarno jeftino za tako papreno skupu zemlju. S time u Švicarskoj možeš dvaput pojesti ćevape ili triput u McDonald'su. Jedna djevojka iz Gane mi je, u istoj ulici, kasnije besplatno dala poljubiti ruku i stopalo.

Danas je godišnjica seksa sa Svetlanom, u Helsinkiju 27. svibnja 2025. Već dugo mi se ne javlja na Instagramu, poruke su označene s poslano, ali ne i viđeno. Možda je deaktivirala Instagram, možda je nešto drugo posrijedi, svakako je to bio užitak na jednu noć. Teško ću više ikad vidjeti Svetlanu, a i Fatimu iz Casablance.

Danas sam se vratio u Lihtenštajn, gdje imam hostel po iole povoljnoj cijeni. Cijene u Zürichu su zastrašujuće, danas je bio jedan objekt po dvoznamenkastoj cijeni, a Booking mi šteka. Ono što mi se sviđa u Švicarskoj su brojne fontane s besplatnom pitkom vodom, tko nema para za često kupovati sok, može piti vode besplatno. Također, na kolodvoru (odmah uz željeznički je i autobusni) su besplatne utičnice, a i besplatni zahodi (makar montažni) nisu rijetkost. Maloprije sam u centru Vaduza pojeo pizzu za 30 eura, ali pizza napoli je bila izrazito ukusna.

Prekosutra u 16:40 bih opet trebao biti u Dubrovniku.

München, Njemačka. U dva sata između autobusa dotrčao par kilometara do Marienplatza, prošetao po centru, pojeo komad pizze i popio Red Bull (12 eura), dotrčao natrag do kolodvora. Sad na zagrebačkom kolodvoru čekam Flixbus natrag za Dubrovnik. U šest dana sam bio u nekoliko zemalja, od čega je jedna nova, koju je bilo cilj dodati.

Božanstvena priroda Lihtenštajna.

https://m.youtube.com/shorts/qk_1l805K5M

https://m.youtube.com/shorts/zAKakgVHWAc

Nakon što odradim četiri mjeseca sezone, planiram otići 40 dana na jug Afrike. U studenom ili prosincu. Mogu dodati četiri nove države. JAR, Lesoto, Svazi i Mozambik. Za safari je dobar i povoljan Nacionalni park Hluhluwe–iMfolozi. Durban ima solidne plaže, a mozambičke plaže (Tofo, Vilanculos, otočje Bazaruto) djeluju na slikama rajski i božanstveno. Nastojat ću vidjeti pingvine na plaži Boulders. Rt dobre nade je 70 km od Cape Towna, trebat će mi organizirani izlet, budući da ne vozim. JAR je visoko razvijena zemlja, u usporedbi sa Senegalom, Gambijom i Gvinejom Bisau, gdje sam bio. Može se plaćati karticom. Ceste su jako kvalitetne. Trebalo bi biti sigurno za posjetitelje, samo su određene četvrti najvećih gradova opasne.

Ne znam koliko ću novaca imati, ali nastojat ću barem 6 400 eura ostaviti za jug Afrike. Aviokarta tisućinjak, smještaj i hrana su povoljni, organizirani izleti i safari su najveći izdatak.

Uz jug Afrike je najveća koncentracija morskih pasa, osobito velikih bijelih psina. Puno ih se kreće od juga Afrike prema Australiji, a osobito vole na toj ruti zastati uz otok Réunion. Moguće je u Gansbaaiju platiti turu promatranja velikih bijelih psina iz kaveza, ali ja nikad nisam ronio niti odijevao ronilačku opremu. Sigurno bi bilo jedinstveno iskustvo vidjeti veliku bijelu psinu u prirodi, budući da ona ne uspijeva u akvarijima. Morskog psa bika i morskog psa tigra sam vidio u Meksiku, u akvariju u Veracruzu.

Na safariju očekujem kako ću vidjeti sve najpoznatije afričke životinje.

Savjeti i preporuke?

Pitanje oko izbora dodatnih destinacija, zašto ne Namibija i Bocvana koje su relativno sigurne, nego Mozambik koji je klasičan afrički šithol?

Išao sam prošle godine turistički u Ukrajinu i nikakvih neugodnosti nije bilo, osim vojnika na granici i spomenika u centru grada nikakvih naznaka da je država u ratu nije bilo, bar u Zakarpatju.

Kako ti ne odeš u Užgorod kad je već cilj skupiti što veći broj država? Može se bez problema vlakom iz Mađarske

Mozambik je jeftin i bolji za kupanje u moru, mjesta Tofo, Vilanculos i otočje Bazaruto izgledaju bajkovito. Okvirni plan je sletjeti u Cape Town, pa putovati 40 dana. Otprilike negdje od 10. studenog do 20. prosinca, koji dan gore-dolje. Smještaj i hrana bi trebali biti povoljni, a zbog skupih organiziranih tura će mi trebati puno novca. Tim više što ne vozim. Kad upitam umjetnu inteligenciju, daje ovakve cijene.

* promatranje velikih bijelih psina iz kaveza 130-150 eura, s povratkom iz Gansbaaija u Cape Town dodatnih 25-35 eura
* tura za Rt dobre nade i plažu Boulders (na kojoj su pingvini) 40 do 140 eura, zasebne ulaznice za Cape Point 27 eura, Boulders Beach 13 eura i uspinjaču Flying Dutchman 6 eura
* mogući uspon na Table Mountain besplatan, žičara za povratak 18 eura
* tura iz Durbana za Lesoto oko 200 eura
* safari iz Durbana za Hluhluwe-Imfolozi 375 do 500 eura za tri dana

Dakle, prvo obići Cape Town i okolinu, gdje je u studenom vrijeme idealno. Zatim poći u Durban, pa prvo otići na izlet u Lesoto. Onda iz Durbana na safari, pa tražiti pri povratku me iskrcati u Richards Bay, odakle nastavljam prema Svaziju i Mozambiku. U Mozambiku posjetiti glavni grad Maputo, pa na plaže. Od Durbana prema istoku će vrijeme biti lošije, jer je kišna sezona. Hluhluwe-iMfolozi je iznimno dobra opcija za safari, jeftinija od Krugera. Kao najstariji rezervat prirode u Južnoj Africi, poznat je po izvanrednoj populaciji nosoroga te je dom takozvane "velike petorke" (lav, leopard, slon, nosorog i bivol). Zbog bujne vegetacije i brda, uočavanje životinja u prosincu je nešto teže, ali i dalje izvodivo.

Ovo su sve samo planovi, ništa nije sigurno. Izleti znatno povećavaju cijenu ovog putovanja. Velike bijele psine je moguće vidjeti kao turist, samo u Južnoj Africi i u Australiji. To vrijedi, iako ne ću imati fotografiju, mobitel ne ide u more. Promatranje velikih bijelih psina iz kaveza u Južnoj Africi općenito je vrlo sigurno za laike. Riječ je o popularnoj i strogo reguliranoj ekoturističkoj aktivnosti koja ne zahtijeva nikakvo ronilačko iskustvo.Turisti se u kavezu nalaze na pola metra ispod površine, a certificirani vodiči osiguravaju najviše sigurnosne standarde. Aktivnost se provodi isključivo putem licenciranih operatera koji koriste specijalno konstruirane čelične kaveze. Kavez je uvijek čvrsto pričvršćen za bok broda i ne pušta se slobodno u dubinu. Većina operatora koristi kaveze koji su plitko uronjeni (do dubine od pola metra) i naslanjaju se na brod. Ronioci nose teške olovne prsluke i drže se za prečke unutar kaveza. Kada vam vodič s broda vikne „Zaronite!“ ili „Dolje!“, vi samo udahnete, spustite glavu desetak centimetara ispod površine i gledate morske pse. Neki licencirani operatori u Gansbaaiju (poput White Shark Diving Company) nude ronjenje s hookah disalicom. To funkcionira tako da ste cijelo vrijeme u kavezu, a cijev za zrak je spojena na kompresor ili boce s kisikom na brodu. Ne trebate ronilačku licencu, a cijev vam omogućuje disati potpuno normalno pod vodom i gledati psine puno dulje bez izranjanja.

Uistinu ne znam koliko ću potrošiti, ali 6400 eura bi trebalo biti dovoljno. Aviokarta 800 do 1000, hrana i smještaj oko 2000, ture i prijevoz još tisuću do dvije tisuće eura. Ako mi ostane tisuću ili dvije tisuće, a vratim se u Europu, tu imam samo još podrobnije istražiti Kosovo.